Pobožnosti Katoličke Crkve

OCU 
PO SINU 
U DUHU SVETOME

i Marijinom zagovoru

ENCIKLOPEDIJSKI PRIRUČNIK POBOŽNOSTI KATOLIČKE CRKVE

...............................................................................................................................................................................

Predgovor o namjeni i korištenju priručnika

Dragi brate, poštovana sestro u Kristu željeli smo sabrati na jednom mjestu sve velike pobožnosti Katoličke Crkve na čast pojedinih otajstava naše vjere slijedeći život našega Gospodina i liturgijsku godinu. Dugi niz godina, još od studentskih dana, skupljali smo ove, uglavnom svetačke, materijale na raznim evropskim jezicima i priređivali različite priručnike za pojedine pobožnosti.

Odlučili smo sabrati sve ove materijale i darivati ih Crkvi u Hrvata i u digitalnom obliku. Pobožnosti su izraz štovanja Boga i ljubavi Crkve i pojedinog vjernika prema našem Gospodinu Isusu Kristu, Gospi, anđelima, svecima u skladu s Božjom objavnom, naukom tradicijom Crkve. Pobožnosti su uglavnom usredotočene na pojedina otajstva Kristov života, ali treba odmah naglasiti da su u biti u svakom od tih otajstava časti osoba Isusa Krista kao takva ali pod određenim vidikom i u određenom trenutku njegova života.

Pobožnosti su složene tako da slijede život Isusov, dakle izravno primjenjive i na liturgijsku godinu, došašće, božićno vrijeme, korizma, vazmeno vrijeme. Osim pobožnosti usredotočenih na otajstva Isusa Krista, donosimo i pobožnosti Bogu Ocu, Duhu Svetome, svecima, anđelima, pobožnosti za pomoć umirućima i dušama u čistilištu.
Pojedini dijelovi priručnika se osim u liturgijsko godini mogu koristiti u raznim prigodama, kao što su hodočašća, proslave zaštitnika, u izradi pastoralnih listića, priručnika, oglasnih ploča itd.
Dao Bog, majka Božja i zagovor sv. Ljudevita da širenje ovog priručnika donese obilne duhovne plodove u našem hrvatskome narodu.

p. Miljenko Sušac SMM – misionar monfortanac
Spomendan sv. Ljudevita 28. 04. 2016. Zagreb

 

SADRŽAJ

Predgovor o namjeni i korištenju priručnika 

OSNOVNI KRŠĆANSKI VJERONAUK

1.  Temeljni kršćanski nauk

  • Bog
  • Biblija ili Sveto Pismo
  • stvaranje
  • ljudski rod
  • grijeh
  • Isus Krist
  • Marija, Majka Isusova i naša Majka u vjeri
  • Crkva, socijalni nauk Crkve
  • redovništvo
  • smrt i život vječni  

2.  Milost i sedam svetih sakramenata

  • Milost
  • Krštenje
  • Potvrda- krizma 
  • Euharistija ili Sveta misa  
  • Ispovijed ili pokora  
  • Bolesničko pomazanje
  • Svećenički red
  • Ženidba

3.  Smisao ljudskog života, kršćanski život i savjest, molitva, Božji zakon, te sažeci vjere u obrasce koje bi svaki kršćanin trebao shvatiti i o njima razmišljati 

  • Smisao ljudskog života, kršćanski život i savjest
  • Molitva razgovor kršćanina s Bogom
  • Zakon Božji
  • Glavne istine vjere
  • Najveća zapovijedi
  • Deset Zapovijedi Božjih
  • Crkvene zapovijedi
  • Glavne kreposti (teologalne i stožerne)
  • Duhovna djela milosrđa
  • Tjelesna djela milosrđa
  • Sedam glavnih grijeha
  • Šest grijeha protiv Duha Svetoga
  • Četiri u nebo vapijuća grijeha
  • Devet tuđih grijeha
  • Čin vjere; Čin ufanja
  • Čin ljubavi
  • Čin savršenog pokajanja.

4.  Ispit savjesti i praktične upute za ispovijed odrasli i djece Praktične upute kako se obavlja ispovijed  Ispit savjesti za odrasle  Ispit savjesti za djecu

OSNOVNE KRŠĆANSKE MOLITVE

1. Osnove molitve

  • Znak križa
  • Oče naš
  • Zdravo, Marijo
  • Slava Ocu
  • Apostolsko vjerovanje
  • Anđelu čuvaru
  • Anđeo Gospodnji
  • Kraljice neba
  • Zdravo Kraljice
  • Zaziv Duha Svetoga

2. Molitva Razmatranja 

  • Lectio divina – Razmatranje svetoga pisma 
  • Meditacija i metoda za razmatranja 

3. Molitve za posebne prigode i nakane

  • Jutarnja molitva
  • Večernja molitva
  • Prije jela
  • Poslije jela
  • Za unutarnje ozdravljenje
  • Protiv svakoga zla
  • Predanje života Isusu Kristu
  • Strelovite molitve

POBOŽNOST BOŽIĆNOM OTAJSTVU I DJETETU ISUSU I SVETOJ OBITELJI

  • Božićna devetnica s razmatranjima sv. Alfonsa Marije Liguoria
  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa 
  • Molitve svetaca na čast Božićnog otajstva i Djeteta Isusa
  • Božićni himan Djetetu Isusu  
  • Devetnica Djetetu Isusu
  • Krunica Djeteta Isusa 
  • Razmatranja o Božiću i pobožnosti Djetetu Isusu

POBOŽNOST SVETOJ OBITELJI

  • Molitve Svetoj Obitelji
  • Himan Svetoj Obitelji 
  • Litanije Svetoj Obitelji
  • Krunica Svetoj Obitelji
  • Razmatranja o Svetoj Obitelji
  • Litanije Božjoj Providnosti

POBOŽNOST PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Predgovor

  1. Devetnica Srcu Isusovu sv. Alfonsa Marije Liguorija
  2. Litanije Srca Isusova
  3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Srcu Isusovu
  4. Razmatranja svetaca o Srcu Isusovu
  5. Povijest pobožnosti Srcu Isusovu od početaka do posvete svijeta i uspostave svetkovine
    1. Redovnici srednjega vijeka - začetnici štovanja Srca Isusova
    2. Družba Isusova i redovnice Pohođenja — preteče sv. Margarete
    3. Sv. Ivan Eudes 
    4. Srce Isusovo i sv. Margareta Marija Alacoque
    5. Četiri velika ukazanja Srca Isusova sv. Margareti Alacoque
    6. Od ukazanja sv. Margareti do uspostave svetkovine Srca Isusova i posvete svijeta Božanskom Srcu Isusovu
    7. Pobožnost Srcu Isusovu dar Neba za moderna vremena
    8. Teološki temelj pobožnosti Srcu Isusovu
    9. Zašto je lipanj posvećen Srcu Isusovu?
  6. Obećanja srca Isusova i naše spasenje
    1. Obećanja Srca Isusova
    2. Veliko obećanje Srca Isusova, pobožnost devet prvih petaka i naše vječno spasenje
  7. Posebne pobožnosti i molitve Srcu Isusovu
    1. Zlatna krunica
    2. Posveta Srcu Isusovu – osobna i obitelji 
    3. Kratki zazivi presvetom  Srcu Isusovu obdareni oprostima
    4. Prošnja presvetom Srcu Isusovu
    5. Dragocjeno prikazanje zasluga presvetog Srca Isusova kao zadovoljština za svoje grijehe
    6. Molitve
      1. da se po Isusovoj želji što više raširi pobožnost prema njegovom Srcu
      2. Presvetom Srcu Isusovu za duše u Čistilištu
      3. Za umiruće
      4. Naknada za uvrede nanesene euharistijskom Srcu Isusovu
  8. Poticajni primjeri pobožnosti Srcu Isusovu

POBOŽNOST PRESVETOM OLTARSKOME SAKRAMENTU

  1. Devetnica Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu
  2. Litanije Presvetom Oltarskom sakramentu
  3. Molitve svetaca Euharistijskom Isusu
  4. Priprava i zahvala za svetu Pričest sa svecima
    1. Svetačke molitve priprave za pričest
    2. Svetačke molitve zahvale za pričest
    3. Molitva nakon pričesti za koju je Crkva udijelila potpuni oprost
  5. Pričesti se po Mariji prema uputama sv.Ljudevita Montfortskoga
  6. Krunica Presvetom Oltarskom Sakramentu
  7. Razmatranja i misli svetaca o Euharistiji i pričesti

Dodatak: Svetogrdna oskvrnuća Euharistiskog Isusa u posvećenim hostijama na crnim misama: svjedočanstvo jednog egzorciste

POBOŽNOST PREDRAGOCJENOJ KRVI KRISTOVOJ

Predgovor

  1. Povijest štovanja presvete Krvi Kristove od početaka do uspostave svetkovine Krvi Kristove
  2. Devetnica na čast Krvi Kristove
  3. Litanije Presvetoj Krvi Isusovoj
  4. Molitve svetaca i duhovnih velikana Presvetoj Krvi Kristovoj
  5. Razmatranja svetaca i duhovnih velikana o Presvetoj Krvi Kristovoj
  6. Pobožnost Krvi Kristovoj u iskustvima svetaca i duhovnih velikana
  7. Posebne pobožnosti i načini čašćenja Krvi Kristove
    1. Sveta Misa: Gospodin Isus je ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi
    2. Razmatranja o Muci i Krvi Kristovoj
    3. Molitve krunica na čast Krvi Kristove
      1. Krunica Krvi Kristove
      2. Krunica Presvetom Oltarskom Sakramentu Tijela i Krvi Kristove
    4. Molitve sedam prikazanja Predragocjene Krvi Kristove
      1. Sedam molitava svete Brigite
      2. Sedam prikazanja Krvi Kristove
      3. Sedam prikazanja Krvi Kristove po Marijinom zagovoru
      4. Sedam prikazanja Presvete Krvi protiv sedam glavnih grijeha
      5. Razmatranje o sedam prolijevanja Krvi Kristove
    5. Svetkovina i mjesec Predragocjene Krvi Kristove
    6. Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj kao pomoć dušama u Čistilištu i sredstvo sprječavanja teških grijeha
      1. Pobožnost presvetoj krvi Isusovoj olakšava muke dušama u Čistilištu
      2. Isusovo veliko obećanje za pomoć dušama u Čistilištu dano sv. Gertrudi Velikoj
      3. Pobožnošću presvetoj krvi Kristovoj možeš spriječiti mnoge teške grijehe
    7. Prinositi u duhu krv Isusovu Bogu; još jedan način, kako možemo častiti Krv Kristovu
    8. Zazivi Presvetoj Krvi Isusa Krista
  8. Molitve Krvi Kristovoj s posebnim nakanama
    Posveta predragocjenoj krvi Kristovoj
    Posveta i dnevno prikazanje Ocu u sjedinjenju s Krvi Kristovoj
    O dragocjena Isusova Krvi
    Pouzdanje u Kristovu Krv (Za one koji se bore za oslobođenje od ovisnosti)
    Za milost oproštenja
    Za milost dobre smrti
    Molitva za umiruće
    Preporuke umirućih
    Pomirne molitve za duše u Čistilištu
    Molitva na čast presvetoj Krvi Isusovoj
  9. Svetišta Krvi Kristove u svijetu i hrvatsko svetište Krvi Kristove u Ludbregu
    1. Ostaci i čašćenje presvete Krvi Kristove u svijetu i kod nas u Ludbregu
    2. Poznatija svetišta u Italiji
  10. Poticajni primjeri pobožnosti Krvi Kristovoj

Dodatak: Molitve za oslobađanje od moći tame za privatnu upotrebu vjernika iz novog obreda za Egzorcizam i od don Amotha

POBOŽNOST MUCI, KRIŽU I PRESVETIM RANAMA ISUSOVIM

Predgovor

  1. Crkveni nauk o Muci Isusovoj i njenom štovanju u pučkoj pobožnosti
    1. Razmatranja o važnosti štovanja Muke Kristove i duhovnih plodova koji iz tog proizlaze
    2. Razmatranja o Muci Kristovoj
    3. Litanije na čast Muke Kristove
    4. Molitve na čast Muke Kristove

POBOŽNOST SV. KRIŽU KRISTOVU

  1. Molitve
  2. Razmatranja
  3. Litanije
  4. Križni put

POBOŽNOST RANAMA ISUSOVIM

  1. Sestra Marija Marta Chambon i Pobožnost Ranama Isusovim
  2. Sveta Ura i Krunica svetim Ranama
  3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Ranama Isusovim
  4. Petnaest molitava sv. Brigite
  5. Razmatranja i molitve o Marijinom sudjelovanju u Muci Kristovoj
  6. Pobožnost Muci i Ranama Isusovim u duhovnom iskustvu svetaca

POBOŽNOST IMENU, GLAVI I LICU ISUSOVU

    1. Povijest pobožnosti licu Isusovu
    2. Povijest pobožnosti imenu Isusovu
    3. Litanije i krunica Presvetom Imenu Isusovu
    4. Devetnica nadoknade za psovke
    5. Pohvale Imenu Božjemu u naknadu za psovke
    6. Isusova krunica
    7. Molitve i razmatranja svetaca o Imenu Isusovu

POBOŽNOST PREMA PRESVETOJ GLAVI GOSPODINA ISUSA KRISTA

    1. Povijest i teološki temelji pobožnosti Isusovoj glavi
    2. Molitve i litanije Glavi Isusovoj

POBOŽNOST PRESVETOM LICU ISUSOVU

    1. Povijest pobožnosti licu Isusovu
    2. Obećanja Isusa Krista vjernicima koji budu štovali njegovo Presveto Lice
    3. Molitve svetaca i duhovnih velikana svetom Licu
    4. Molitve nadoknade, posveta i litanijepresvetom Licu
    5. Devetnica i trodnevnica svetom Licu Isusovu
    6. Medaljica Presvetog Lica Isusova
    7. Pobožnost svetom Licu u iskustvima svetaca i duhovnih velikana

CRKVENI NAUK O USKRSNUĆU ISUSOVU, LIRURGIJI I NJEGOVU ŠTOVANJU U PUČKOJ POBOŽNOSTI

    1. Katekizam katoličke Crkve
    2. Uskrsno otajstvo u pučkoj pobožnosti i liturgiji prema Direktoriju

POBOŽNOSTI POVEZANOSTI MARIJE S OTAJSTVOM ISUSOVA USKRSNUĆA

POBOŽNOST BOŽANSKOMU MILOSRĐU

    1. Kristove riječi svetoj sestri Faustini Kowalskoj
    2. Veliko obećanje Milosrdnog Isusa za pomoć umirućima
    3. Krunica na čast Božanskog Milosrđa
    4. Devetnica na čast Božanskomu Milosrđu
    5. Zazivi Božanskomu Milosrđu

POBOŽNOST USKRSNOM OTAJSTVU

    1. Put svijetla- Via lucis
    2. Molitve Uskrslom Isusu
    3. Zazivi hvale i slave uskrsnuću Isusovu
    4. Razmatranja svetaca i duhovnih velikana o Uskrsnuću Isusovu

POBOŽNOST UZAŠAŠĆU ISUSOVU

    1. Devetnica
    2. Molitve
    3. Razmatranja

POBOŽNOST DUHU SVETOMU

    1. Uvod
    2. Devetnica Duhu Svetomu
    3. Litanije Duhu Svetomu
    4. Molitve svetaca Duhu Svetomu
    5. Zaziv Duha Svetoga
    6. Himan Duhu Svetomu
    7. Razmatranja svetaca o Duhu Svetome
    8. Tri krunice Duhu Svetome

Dodatak

  • Jasne granice za molitve ozdravljenja
  • Novi obrednik egzorcizma
  • Molitve za ozdravljenje i oslobođenje od utjecaja đavolskoga
  • Deset pravila za borbu protiv Đavla

OCU, SINU, DUHU SVETOME I PRESVETOM TROJSTVU

    1. Oče naš i molitve svetaca Bogu Ocu
    2. Krunice Bogu Ocu i devetnica
    3. Litanije Bogu Ocu
    4. Hvale i zazivi vječnom Ocu

POBOŽNOST PRESVETOM TROJSTVU

    1. DevetnicaPresvetom Trojstvu
    2. Litanije Presvetom Trojstvu
    3. Anđeoska krunica Presvetom Trojstvu

MOLITVE SVETACA BOGU OCU

MOLITVE SVETACA BOGU SINU

MOLITVE SVETACA BOGU DUHU SVETOME

MOLITVE PRESVETOM TROJSTVU

POBOŽNOST MAJCI BOŽJOJ MARIJI U KRISTOVIM OTAJSTVIMA

Predgovor

  1. Nauk crkve o štovanju Gospe u pučkoj pobožnosti i Isusovima otajstvima

KRUNICA, SAŽETAK CIJELOG EVANĐELJA

  1. Metoda molitve krunice po uputama i razmatranjima sv. Ljudevita Montfortskoga

BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

    1. Devetnica Bezgrešnoj s razmatanjima iz djela sv. Maksimilijana Kolbea
    2. Molitve i litanije Bezgrešnoj

MARIJA U OTAJSTVU UTJELOVLJENJA SINA BOŽJEGA

    1. Devetica naviještenju utjelovljenja Sina Božjega - Blagovijesti - s razmatranjima iz djela sv. Ljudevita Montforskoga
    2. Molitve i Litanije Utjelovljenja Sina Božjega

MARIJA U OTAJSTVU ISUSOVA ROĐENJA

    1. Devetnica otajstvu rođenje Gospodnjeg
    2. Molitve Mariji u otajstvu rođenje Gospodnjeg

MARIJA U OTAJSTVU MUKE I SMRTI ISUSA KRISTA

    1. Devetnica žalosnom srcu Marijinu
    2. Litanijeprežalosne Djevice Marije
    3. Molitve i razmatranja svetaca
    4. Gospin plač

MARIJA U OTAJSTVU ISUSOVA USKRSNUĆA

    1. Majčin čas
    2. Susret Uskrsnuloga s Majkom i Vazmeni pozdrav Majci Uskrsnuloga
    3. Govor naučiteljstvaCrkve o prvom ukazanju uskrslog Isusu svojoj Majci Mariji
    4. Kraljice neba, raduj se

DUH SVETI I MARIJA

    1. Nauk Crkve
    2. Marija, zaručnica Duha Svetoga po nauku sv. Ljudevita Montforskoga
    3. Molitve

UZNESENJE B. D. MARIJE - VELIKA GOSPA

    1. Devetnica uznesenju Blažene Djevice Marije s razmatanjima iz djela sv. Bernarda
    2. Lauretanske litanije i molitve na čast Marijina uznesenja

POBOŽNOST MAJCI BOŽJOJ MARIJI U LITURGIJSKOJ GODINI I TRADICIJI CRKVI

Predgovor

SVECI O POBOŽNOSTI MARIJI

POBOŽNOST MARIJI U LITURGIJSKOJ GODINI ZA SVE NJENESVETKOVINE, BLAGDANE I SPOMENDANE

  • 8. Prosinca - Bezgrešno začeće blažene Djevice Marije
  • 25. Prosinca - Rođenje Gospodnje – Božić
  • Nedjelja u božićnoj osmini - Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa
  • 1. sječnja - Sveta Bogorodica Marija
  • 2. veljače - Prikazanje Gospodinovo u hramu – Svijećnica
  • 11. Veljače - Gospa Lurdska
  • 25. ožujka - Navještenje Gospodnje – Blagovijest
  • 13. svibnja - Fatimska Gospa- godišnjica ukazanja
  • 31. svibnja - Pohod B.D.Marije
  • Subota poslije svetkovine Presvetog Srca Isusova - Bezgrešno Srce Marijino
  • 16. srpnja - Blažena Djevica Marija od brda Karmela
  • 5. kolovoza - Posveta bazilike svete Marije velike (Gospa snježna)
  • 15. kolovoza - Uznesenje B.D.Marije- Velika Gospa
  • 22. kolovoza - B.D. Marija Kraljica
  • 8. rujna - Rođenje B.D.Marije-Mala Gospa
  • 15. rujna - B.D.Marija žalosna
  • 7. listopada - B.D.Marija od krunice – Kraljica svete krunice
  • 21. studenog - Prikazanje B.D.Marije- Gospa od zdravlja

KRATKO RAZMATRANJE ZDRAVO MARIJE

POBOŽNOST TRI ZDRAVO MARIJE

GOSPINA KRUNICA

MOLITVE MARIJI ZA SVAKI DAN U TJEDNU

SEDAM MARIJINIH RADOSTI

SEDAM MARIJINIH ŽALOSTI

POBOŽNOST GOSPI OD POJASA

POBOŽNOST MAJCI BOŽJOJ OD SUZA

KRUNICA NA ČAST MARNIJIH POVLASTICA

O KARMELSKOM ŠKAPULARU

ČUDOTVORNA MEDALJICA

NEPRESTANI ČIN LJUBAVI

POSVETA ISUSU KRISTU PO MARIJI

POBOŽNOST BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU

  1. Povijest štovanja i pobožnosti Srca Marijina u Katoličko Crkvi
  2. Devetnica presvetom Srcu Marijinu iz djela sv. Ivana Eudesa
  3. Litanije Prečistoga Srca Marijina
  4. Devetnica žalosnom Srcu Marijinu
  5. Molitve svetaca i pape Srcu Marijinu
  6. Krunica Presvetom Srcu Marijinu
  7. Razmatranja svetaca o Mariji
  8. Gospina ukazanja u Fatimi, posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu, pobožnost pet prvih subota i obećana milost vječnog spasenja
  9. Katekizam o pobožnosti Prečistom i Bezgrešnom Srcu Marijinu
  10. Poticajni primjeri za štovanje i pobožnost Mariji

NAJLJEPŠE MOLITVE SVETACA MARIJI ZA SVAKI DAN U MJESECU

POBOŽNOST SV. JOSIPU

 Predgovor

  1. Povijest i pojam štovanja sv. Josipa
  2. Devetnica sv. Josipu od sv. Alfonsa Marije Liguorija
  3. Litanije sv. Josipa
  4. Devetnica sv. Josipu iz karmelske tradicije
  5. Molitve svetaca i duhovnih velikana sv. Josipu
  6. Razmatranja svetaca i učiteljstvo crkve o sv. Josipu
  7. Pobožnost sv. Josipu u duhovnim iskustvima svetaca
  8. Posebne pobožnosti sv. Josipu
    1. Sveti plašt u čast sv. Josipu
    2. Sedam žalosti i radosti sv. Josipa
    3. Krunica sv. Josipa
  9. Molitve sv. Josipu u posebnim potrebama
    1. Osobna posvetna molitva
    2. Za milost sretne smrti
    3. Za duše u Čistilištu
    4. Za čistoću
    5. Za obitelj
    6. U nevolji
    7. Za posao
  10. Teološka razmišljanja o sv. Josipu
    1. Moć zagovora sv. Josipa
    2. Sv. Josip je i u nebu uz presvetu Bogorodicu
    3. Sv. Josip je i u Nebu najbliži Isusu iza Majke Božje
    4. Sv. Josip po osobnoj svetosti i veličini svojih zasluga je odmah iza Majke Božje
    5. Svetost sv. Josipa
  11. Sv. Josip zaštitnik Katoličke Crkve
  12. Sv. Josip zaštitnik nam drage domovine Hrvatske
    1. Povijesni prikaz posvete Hrvatske države i naroda sv. Josipu
    2. Posvetna molitva Domovine svetom Josipu
    3. Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu
    4. Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima
    5. Svjedočanstva o uslišanjima po zagovoru sv. Josipa

POBOŽNOST ANĐELIMA BOŽJIM

Predgovor

  1. 1. Crkveni nauk o Anđelima, njihovu štovanju i ulozi u duhovnom životu
  2. 2. O hijerarhiji, podjeli i imenima Anđela
  3. 3. Pobožnost svim svetim Anđelima Božjim
    1.  Častimo sv. anđele
    2.  Molitve Mariji kraljici i anđelima Božjim
    3. Krunica svetim anđelima da nam isprose potrebne kreposti
    4. Devetnica anđeoskim korovima
    5. 3. 5. Litanije svetim anđelima
  4. Pobožnost sv. MihaeluArknađelu
    1. Sv. Mahaelu Bibliji i crkvenom nauku
    2. Ukazanja sv. Mihaela Arknađela na kršćanskom Istoku i Zapadu
    3. Sv. Mihael zaštitnik umirućih i molitve sv. Arknađelu za sretnu smrt
    4. Devetnica sv. Mihaelu Arkanđelu
    5. Litanije svetog Mihaela Arkanđela
    6. Krunica svetom Mihaelu Arkanđelu i svetim anđelima
    7. Viđenje i molitva svetom Mihaelu arkanđelu pape Leona XIII
    8. Molitve, zazivi i posveta sv. Mihaelu Arkanđelu
    9. Blagoslov i postavljanje škapulara svetog Mihaela
    10. Razmatranja o sv. Mihaelu Arkanđelu
  5. Pobožnost sv. Gabrijelu Arknađelu
    1. Sv. Gabrijel u Bibliji i crkvenoj tradiciji
    2. Devetnica sv. Gabrijelu Arkanđelu
    3. Molitve i zazivi sv. Gabrijelu Arkanđelu
  6. Pobožnost sv. Rafaelu Arkanđelu
    1. Sv. Rafael u Bibliji i crkvenoj tradiciji
    2. Devetnica sv. Rafaelu arkanđelu
    3. Trodnevnica svetom Rafaelu
    4. Molitve i zazivi sv. Rafaelu Arkanđelu
  7. Pobožnost Anđelu čuvaru
    1. O pobožnosti prema Anđelu Čuvaru.
    2. Devetnice i trodnevnica Anđelu Čuvaru
    3. Litanije sv. Anđelu Čuvaru
    4. Molitve, zazivi i posveta Anđelu Čuvaru
    5. Razmatranja o pobožnosti Anđelu Čuvaru
  8. Pobožnost Anđelu utjehe Isusove muke u Getsemanskom vrtu
    1. Molitva Anđelu Isusove utjehe u Getsemanskom vrtu
  9. Anđeli u iskustvima svetaca i duhovnih velikana

POBOŽNOST SVECIMA BOŽJIM

Predgovor

  1. Katekizam Katoličke Crkve uči
  2. Litanije svih svetih
  3. Praktične upute kako koristiti molitve svecima iz ove knjižice

SIJEČANJ

(hrvatski sveci i blaženici su naglašeni)

  • 2. siječnja: sv. Bazilije veliki i sv. Grgur nazijanski biskupi
  • 15. siječnja: sv. Anastazija (Stošija)
    sv. Pavao, pustinjak
  • 17. siječnja: sv. Antun Pustinjak
  • 20. siječnja: sv. Fabijan i Sebastijan
  • 21. siječnja: sv. Agneza, djevica i mučenica
  • 22. siječnja: sv. Vinko, đakon i mučenik
  • 24. siječnja: sv.Franjo Saleški
  • 28. siječnja: sv. Toma Akvinski
  • 31. siječnja: sv. Ivan Bosco

VELJAČA

  • 3. veljače: sv. Blaž (Vlaho)
  • 10. veljače: bl. Alojzije Stepinac
  • 11. veljače: sv. Gema Galgani
  • 14. veljače: sv. Valentin
  • 21. veljače: sv. Petar Damiani,
  • 23. veljače: sv. Polikarp, mučenik

OŽUJAK

  • 7. ožujka: sv. Perpetua i Felicita
  • 8. ožujka: sv.Ivan od Boga
  • 9. ožujka: sv. Franciska Rimska
  • 19. ožujka: sv. Josip

TRAVANJ

  • 2. travnja: sv. Papa Ivan Pavao II.
  • 4. travnja: sv. Izidor, biskup
  • 23. travnja: sv. Juraj
  • 25. travnja: sv. Marko, apostol i evanđelist
  • 26. travnja: bl. Jakov Zadranin
  • 27. travnja: bl. Ozana Kotorska
  • 28. travnja: sv. Ljudevit Marija GrignionMontfortski
  • 29. travnja: sv. Katarina Sijenska

SVIBANJ

  • 1. svibnja: sv. Josip Radnik
  • 3. svibnja: sv. Filip i Jakov apostoli
  • 4. svibnja: bl. Julijan iz Bala
  • 7. svibnja: sv. Dujam
    bl. Marija Luiza od Isusa (Trichet)
  • 10. svibnja: bl. Ivan Merz
  • 12. svibnja: sv. Leopold Mandić
  • 14. svibnja: sv. Matija, apostol
  • 22. svibnja : sv. Rita iz Cascie
  • 26. svibnja: sv. Filip Neri

LIPANJ

  • 4. lipnja: sv. Kvirin, biskup sisački
  • 13. lipnja: sv. Ante Padovanski
  • 15. lipnja: sv. Vid
  • 21. lipnja: sv. Alojzije Gonzaga
  • 24. lipnja: rođenje Ivana Krstitelja
  • 29. lipnja: sv. Petar i Pavao, apostoli

SRPANJ

  • 3. srpnja: sv. Toma, apostol
  • 5. srpnja: Ćiril i Metodije, slavenski apostoli
  • 6. srpnja: sv. Marija Goretti
  • 9. srpanj: bl. Marije Propetog Isusa Petković
  • 11. srpnja: sv. Benedikt, opat
  • 15. srpnja: sv. Bonaventura
  • 20. srpnja: sv. Ilija
  • 25. srpnja: sv. Jakov stariji, apostol
  • 26. srpnja: Ana i Joakim, roditelji BDM
  • 27. srpnja: sv. Kristofor
  • 31. srpnja: sv. Ignacije Loyolski

KOLOVOZ

  • 1. kolovoza: sv. Alfonz Marija Liguori, biskup i crkveni naučitelj
  • 3. kolovoza: bl. Augustin Kažotić
  • 4. kolovoza: sv. Ivan, Marija Vianney
  • 8. kolovoza: sv. Dominik
  • 10. kolovoza: sv. Lovro, đakon
  • 11. kolovoza: sv. Klara
  • 14. kolovoza: sv. Maksimilijan Marija Kolbe
  • 16. kolovoza: sv. Rok
  • 20. kolovoza: sv. Bernard iz Clairvauxa, crkveni naučitelj
  • 23. kolovoza: sv. Ruža Limska
  • 24. kolovoza: sv. Bartolomej, apostol
  • 27. kolovoza: sv. Monika
  • 28. kolovoza: sv. Augustin, crkveni naučitelj

RUJAN

  • 5. rujna: bl. Majka Terezija iz Kalkute
  • 7. rujna: sv. Marko Križevčanin
  • 13. rujna: sv. Ivan Krizostom - Zlatousti
  • 21. rujna: sv. Matej, apostol i evanđelist
  • 23. rujna: sv. pater Pio
  • 27. rujna: sv. Vinko Paulski
  • 30. rujna: sv. Jeronim, crkveni naučitelj

LISTOPAD

  • 1. listopada: sv. Terezija od Djeteta Isusa
  • 4. listopada: sv. Franjo Asiški
  • 6. listopada: sv. Bruno, opat
  • 15. listopada: sv. Terezija Avilska, crkvena naučiteljica
  • 17. listopada: sv. Ignacije Antiohijski
  • 18. listopada: sv. Luka, evanđelist
  • 22. listopada: sv. Donat
  • 23. listopada: sv. Ivan Kapistranski
  • 28. listopada: sv. Šimun i Juda Tadej, apostoli

STUDENI

  • 8. studenoga: bl. Gracije kotorski,
  • 11. studenoga: sv. Martin iz Toursa, biskup
  • 14. studenoga: sv. Nikola Tavelić, mučenik
  • 22. studenoga: sv. Cecilija
  • 30. studenoga: sv. Andrija, apostol

PROSINAC

  • 3. prosinca: sv.Franjo Ksaverski, misionar
  • 6. prosinca: sv. Nikola, biskup
  • 7. prosinca: sv. Ambrozije
  • 13. prosinca: sv. Lucija
  • 14. prosinca: sv. Ivan od Križa
  • 15. prosinca: sv. Kristina
  • 26. prosinca: sv. Stjepan, prvomučenik
  • 27. prosinca: sv. Ivan, apostol i evanđelist

POBOŽNOSTI ZA POMOĆ UMIRUĆIMA

Predgovor

  1. Bolest, bolesničko pomazanje i kršćanska smrtprema nauku Crkve
  2. Molitve za sretnu smrt i umiruće
  3. Litanije za umirućei preporuke umirućih
  4. Isusovo obećanje milosti vječnog spasenja umirućimapored kojih se bude molilakrunica na čast Božanskog Milosrđa
  5. Nauk Crkve o zadnjim stvarima čovjeka: smrti, sudu, raju, čistilištu i paklu
  6. Razmatranjasvetaca o smrti i sudu Božjemu
  7. Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima

POBOŽNOSTI ZA POMOĆ DUŠAMA U ČISTILIŠTU

  1. Nauk Crkve o molitvi za pokojne
  2. Devetnicaza duše u Čistilištu
  3. Litanije za duše u Čistilištu
  4. Herojski čin ljubavi prema svetim dušama u Čistilištu
  5. Isusovo veliko obećanje za pomoć dušama u Čistilištu dano sv. Gertrudi Velikoj
  6. Molitve i razmatranja svetaca i duhovnih velikana za duše u Čistilištu
  7. Crkveni nauk o oprostima za žive i pokojne
  8. Duhovna iskustva svetaca vezana uz teme smrti i čistilištu

1. Temeljni kršćanski nauk

Bog:

Vjerujemo u Boga iako ga ne vidimo tjelesnim očima, jer za to imamo razumno opravdanje. Gravitacija je nevidljiva sila, ali postoji. Ni zrak ne vidimo, ali ga dišemo i održava nam život. Tako vjerujemo u nevidljivog Boga koji je stvorio ovaj vidljivi svemir, jer svemir sam od sebe se nije mogao stvoriti. Vjeru u Boga imali su ljudi svih vremena, uključivši i brojne znanstvenike. Vjera nije iracionalna već nadracionalna. Ona i filozofija-znanost se ne isključuju, nego jedna drugu dopunjuju, jer Bog je izvor sve istine i znanja; u njemu nema proturječja.

Samo je jedan Bog, ali ga ljudi radi svog ograničenog i slabog razuma zamišljaju u raznim oblicima i nazivaju raznim imenima. Bog je nestvoreni bestjelesni Duh, koji se objavio u Bibliji te tako znamo da postoji u tri Božanske Osobe ili Trojstvu: Otac i Sin i Duh Sveti. Sve tri Osobe međusobno se razlikuju ali imaju jednu te istu Božansku prirodu/narav i djelovanje izvan sebe. Bogu Ocu pripisujemo stvaranje, Bogu Sinu otkupljenje, a Bogu Duhu Svetomu posvećenje svijeta. Duh Sveti, Gospodin i životvorac, govorio je po prorocima. Tako je nastala Biblija ili Sveto Pismo. On rasvjetljuje, oživljava i upravlja Crkvom. Duh Sveti je prisutan u dubini naše duše ako živimo u milosti Božjoj i u cijelom svijetu, te kao blagi vjetar, potiče nas na dobro. Oca i Sina i Duha Svetoga častimo i slavimo, kao "jednobitno i nerazdjeljivo Jedinstvo u Trojstvu, Trojstvo u Jedinstvu".

Bog je sama ljubav, istina, ljepota, život. Bog je svemogući, vječni jer oduvijek i zauvijek postoji, posvudašnji, sveznajući, mudri, pravedan te nagrađuje dobro i kažnjava zlo, milosrdan pa oprašta sve grijehe kad se pokajemo, slobodan, sretan i blažen, dobar i bogat pa svima daje, a od nikoga ništa ne potrebuje, jednostavan, svet, suveren, vrhovni, apsolutni, potpuno i beskrajno savršen. Bog nije ni muško ni žensko već nadilazi sve spolne razlike i sve stvorenje. "Ja jesam Koji Jesam" (Izlazak 3:14). Tajnu Božje naravi i Presveto Trojstvo ne možemo do konca razumijeti, niti ju jezik može dovoljno izraziti, no ni najveći učenjaci ne razumiju potpuno sitni atom, daleko manji od čestice prašine. Božje Biće i moć, naslutimo u velebnom svemiru kojega je Bog stvorio, i još bolje shvaćamo vjerom u Božju Objavu, a tek poslije smrti duše u Nebu vide Boga kakav On jest.

Biblija ili Sveto Pismo.

Biblija je sveta knjiga kršćanstva i Crkve; za sve kršćanske zajednice ona je Riječ Božja. Sveto Pismo jer je od Boga nadahnuto, zaista i jest Riječ Božja. Ovime se potvrđuje istina vjere: Bog se objavio, Bog je govorio nekoć a i danas govori po Pismu ako ga se prihvaća i shvaća u zajedništvu sa Crkvom! Da bi se ispravno shvatila Biblija važan je kulturni kontekst njenog nastajanja. Govoreći o nadahnuću treba naglasiti da je Biblija Riječ Božja sadržana u ljudskoj riječi te da su biblijski pisci bili autori u pravom smislu te riječi. Pošto oni pripadaju određenom prostoru, vremenu, narodu i kulturnom krugu, njihov način izražavanja je svojstven miljeu u kojem su živjeli.

Povijest i Objava Božja su temelji za shvaćanje same suštine Biblije kao spisa nezaobilazne postavke biblijske teologije koji svoje polazište ima upravo u pojmu Riječi Božje. Riječ Božja po kojoj Bog stvara i uzdržava svijet (usp. Post 1) prema SZ-nom shvaćanju određuje i prirodne zakone (usp. Ps 33,4-9) se objavila u povijesti Starog zavjeta objavila, a utjelovila i postala čovjekom koji se zove Isus Krist i o tome govori Novi zavjet.

Povijest Staroga zavjeta. Rekli smo da Bog ulazi u povijest i u njoj se objavljuje. Nakon što u prvoj knjizi Biblije knjizi Postanka se u prvih 11 poglavlja govori o nastanak svijeta, grijehu prvih ljudi i općoj povijesti do velikog potopa u 12. poglavlju započinje povijest Abrahama koje je živio negdje 19-18 stoljeća prije Krista, a s njim će početi povijest izabranog Božjeg naroda Izraela. Ta postupnost Božje objave u gotovo 2000 godina prije Krista je opisana u 46 knjiga Staroga zavjeta koje Crkva prihvaća kao nadahnute.

Povijest Novoga zavjeta započinje sa likom i djelom Isusa Krista koji je Sin Božji postao čovjekom i po muci i uskrsnuću ispuno sva Božja obećanja i ostvario naše spasenje. Novi zavjet se sastoji od 27 knjiga od kojih su najvažnija 4 evanđelja jer im je u središtu život Isusa Krista. A Crkva uči da cijelo Sveto Pismo, pa i Stari zavjet ali u obliku slika i budućih nagovještaja, govori o Kristu i u njemu se ispunja.

Stvaranje:

Bog je htio da podijeli svoju ljubav i bogatstvo života sa drugim bićima i usreći ih, pa je dobrovoljno stvorio sve vidljivo i nevidljivo iz ničega. Ljudi samo prerađuju stvorene stvari a ni kapljicu vode ne mogu stvoriti iz ničega, bez postojećeg materijala. Sva stvorenja nose neki trag svog Stvoritelja. Prva knjiga Biblije - Knjiga Postanka opisuje stvaranje svijeta i čovjeka, no bez znanstvenih detalja.

Bog je stvorio neživu materiju koja se sastoji od sitnih nevidljivih atoma/elementa (tim se bavi fizika). Postoje 92 vrste prirodnih atoma od kojih je građen sav svemir: zemlja (jedino poznato mjesto u svemiru sa uvjetima za život), mjesec, planete, sunce, i na milijarde zvijezda većih od zemlje a vidljivih samo oko 3.000 prostim okom. "Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku Njegovih" (Psalam 19:2). Razne kombinacije atoma čine molekulu (tim se bavi kemija) od koje se sastoji geni i stanica, a od nje organi (list, pluća, itd.) fjaka, životinja i ljudskog tijela.

Bog je stvorio biljke, koje rastu i množe se ali su nepokretne. Znanost poznaje oko 350.000 vrsta biljaka. Bog je stvorio životinje koje imaju moć rasta, množenja, kretanja i čuvstva. One nemaju razuma ni slobodne volje. Ima ih oko milion vrsta. Životinje, biljke i ljudsko tijelo proučava biologija.

Bog je stvorio ljudska bića sa tijelom i besmrtnom dušom. Ateistička teorija evolucije uči da je život sam nastao iz mrtve materije, a čovjek se postepeno razvio od životinja. No, i znanstvena evidencija uviđa brojne nedosljednosti u tome lancu na primjer nagla pojava fosila, nedostatak prelaznih fosila, a još više pojava racionalne duše i duha kod čovjeka po čemu se on bitno razlikuje od svih drugih stvorenja, te su i brojni znanstvenici suglasni sa stvaranjem života od Boga.

Bog je stvorio i nevidljive anđele-bestjelesne, besmrtne duhove sa razumom i slobodnom voljom. Neki anđeli postali su buntovnici protiv Boga i u tome je začetak tajne grijeha i zla, te ih danas nazivamo zli dusi ili đavoli. Poglavica đavola je Sotona. Dobri anđeli koji su ostali vjerni Bogu u nebu čuvaju i štite nas, a đavoli koji su u paklu napastuju nas i navode na zlo, te lukavo uznemiruju sav svijet (vidi Luka 8, Ivan 6).

Bog je Gospodar stvorenja i povijesti. Sve što je stvorio, Bog ljubi uzdržava i na razne načine upućuje k dobru - osobito ljude, kojima je dao na suupravljanje zemlju, biljke i životinje. To Božje upravljanje se zove Providnost Božja.

Ljudski rod:

Bog je sve stvorio ali na poseban način je na svoju sliku i priliku stvorio čovjeka. Ljudsko biće (muško, žensko) je materijalno i duhovno: sastoji se od tijela i besmrtne duše. Čovjek ime moći shvaćanja i ljubavi, rasta, množenja, kretanja, čuvstva, razuma i slobodne volje. Tijelo uključivši 5 osjetila sastoji se od bezbrojnih stanica a sve skupa zajedno u čovjeku drži duh. Razum uključuje mišljenje i savjest - praktično rasuđivanje o dobru i zlu. Volja ili srce uključuje odluku, čuvstva ili emocije kao ljubav, nada, strah i žalost. Ljudska osoba, pojedinac je socijalno ili društveno biće koje živi i razvija se u zajednicama kao obitelj, crkva, država, i cijelo društvo-globalni svijet. Razumom čovjek može i treba da spozna postojanje Boga, a slobodnom voljom da ga prihvati, prizna i uvijek ljubi kao dijete svoga Oca, te ostvari zrelu ljubav u svome životu na zemlji. To je svrha ljudskog života na zemlji, sreća i dostojanstvo ljudske osobe.

Prvog čovjeka i ženu - Adama i Evu, Bog je stvorio u milosti na sliku i priliku svoju u zemaljskom raju, sa željom da zauvijek žive s Bogom u vječnom blaženstvu. Adam i Eva kao i svaki muž i žena bili su različiti u spolu, a ravnopravni i komplementarni. U kušnji, Adam i Eva nisu bili vjerni Bogu. Zavedeni od đavla sa primamljivim, ali lažnim obećanjem, oni su postali neposlušni Bogu. To je prvi ili istočni grijeh ljudi, koji je ranio i poremetio njihovo biće i narav: izgubili su milost Božju, i na sebe navuku svakojaki nered, nutarnju podijeljenost, pokvarenost, mane, požude, sklonost na grijeh, patnju i smrt. Ovaj istočni grijeh i njime ranjenu narav kod začeća i rođenja nasljeđuju svi potomci Adama i Eve, svi ljudi cijelog svijeta.

U povijesti svijeta grijeh je korijeniti razlog za svaku vrstu zla: bogohule, ratove, bolesti, bludnosti, zablude, krađe, prevare, sporove, mržnje, podjele među i narodima i drugim grupama, ratove, itd.

Grijeh:

Grijeh je uvreda Bogu: "Tebi, samo tebi ja sam zgriješio i učinio sto je zlo pred tobom" (Ps 51,6). Grijeh se diže protiv ljubavi Božje prema nama, udaljuje od nje naša srca. Kao i prvi grijeh, svaki grijeh je neposlušnost, buna protiv Boga, radi volje da čovjek postane "kao bog" spoznajući i određujući dobro i zlo (Post 3,5). Grijeh je dakle "ljubav prema sebi sve do prezira Boga". Zbog tog oholog uzdizanja samog sebe grijeh je dijametralno oprečan poslušnosti Bogu.

Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti sebi i nekim dobrima. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost; definiran je kao "riječ, čin ili želja protiv vječnog zakona".

Isus Krist:

Gospodin Isus Krist je najveća osoba u povijesti svijeta. On je Sin Božji postao čovjekom da spasi ljude. Od njegovog rođenja u Betlehemu računa se nova kršćanska era. O povijesnom postojanju Isusa Krista svjedoče neki svjetovni povjesničari, tog doba na primjer rimski povjesničar Tacit. U Novom zavjetu na poseban način o Isusovu životu govore 4 evanđelista Matej, Marko, Luka i Ivan.

Isus Krist je druga Osoba Presvetog Trojstva - Sin i Riječ Božja, koji ima Božansku Narav od vječnosti, a ljudsku je narav primio u tajni utjelovljenja kad je bio začet po Duhu Svetom od Marije Djevice, pravi čovjek u svemu osim u grijehu. Ime Isus znači na hebrejskom Spasitelj, a Krist na grčkom znači pomazanik isto što znači hebrejski Mesija. Isus je postao čovjekom, da spasi čovjeka, uništi smrt i svim ljudima pribavi milost i mogućnost vječnog života s Bogom. Crkva danas uči da od Kristove muke smrti i uskrsnuće duhovnu korist imaju svi ljudi a ne samo Kršćani.

Isus je živio u Nazaretu u obitelji Marije i Josipa koji mu je bio poočim, i poslušno im pomagao. Radio je svojim rukama kao tesar. Negdje oko tridesete godine svog života, Isus počinje javno djelovanje: propovijeda evanđelje mudrosti, milosti i pravde učeći ljude što treba vjerovati i činiti da ostvare cilj svog života, vječno spasenje. Njegova poruka bila je jednostavna, ali duboka, često izražena slikovito. Ona je bila poticaj svijetu da se svijet preporađa na bolje. Srž te nauke je: ljubav Boga i bližnjega. Isus je činio i čudesa: liječio bolesne, utišavao oluju na moru, izgonio đavle, i uskrsivao je mrtve. On je put, istina i život.

Na veliki Petak, Isus iako je bio nevin raspet na križ na Golgoti ili Kalvariji kod Jeruzalema za vrijeme vladavine Poncija Pilata u Judeji. Crkva danas uči da je umro za grijehe svih ljudi te da su u tom smislu svi i za to odgovorni. Treći dan Isus je uskrsnuo od mrtvih. Svojom ljubavlju, trpljenjem, smrću na križu i uskrsnućem Isus je završio svoju zadaću, pobijedio je đavla, grijeh i smrt: proslavio Boga i ostvario spasenje ljudima.

Četrdeseti dan po uskrsnuću Krist je uzašao na nebo, ali je i dalje nevidljivo u Duhu Svetome prisutan u Crkvi, koju je osnovao da nastavi njegovo spasonosno djelo do sudnjeg dana, kad se on vrati.

Marija, Majka Isusova i naša Majka u vjeri:

Blažena Djevica Marija rođena je pred oko 2.000 godina u Palestini od pobožnih židovskih roditelja Joakima i Ane. Božjom milošću od svog začeća pa do kraja života, bila je bez grijeha. Živjela je u djevičanskom braku sa svojim mužem sv. Josipom. O Mariji svjedoče Biblija i Crkvena Predaja.

Marija je na naviještaj arkanđela Gabrijela začela Isusa Krista po snazi Duha Svetoga, rodila ga i dalje ostala djevica. Ona se zove i jest Majka Božja-Bogorodica jer je rodila Sina Božjega Isusa koji je istovremeno i Bog i čovjek. Sin Božji oduvijek postao je Sin Čovječji u Marijinu krilu. Svojom ljubavlju i vjernošću Bogu, Marija poglavito kada je bila pod Isusovim Križem kada je on umirao za spasenje ljudi i ostavio je Mariju nama za Majku, je sudjelovala u ljudskom otkupljenju. Cijeli svoj život Marija je vjerno, primjerno i skromno u ljubavi služila svoju obitelj i bližnjega. Na kraju života bila je uzeta na nebo, dušom i tijelom. Marija je savršeno sveta ljudska osoba, Majka Crkve - svih nas i uvijek je spremna pomoći nam i moliti Boga za nas.

Crkva:

Crkva je zajednica vjernika koji vjeruju da je Isus Sin Božji postao čovjekom, da je umro i uskrsnuo za naše spasenje. Dakle Crkvu je osnovao sam Isus Krist, a njegovi apostoli (Sv. Petar, Pavao, itd.) i drugi Kršćani širili su je po cijelom svijetu.

Crkva je Božji Narod, zajednica vjernika laika i svećenstva, i Mistično Tijelo Kristovo. Crkva Kristova je jedna, sveta, katolička i apostolska. Krist je glava Crkve i posvećuje ju svetim sakramentima i drugim sredstvima. Crkva je katolička, tj. Opća, za sve ljude i sva vremena te posjeduje puninu duhovne mudrosti i blaga. Crkva je apostolska, jer njom upravljaju nasljednici apostola biskupi na čelu sa vidljivim poglavarom Papom u Vatikanu koji je nasljednik sv. Petra. Crkva će po Isusovoj riječi trajati do sudnjeg dana.

Crkva, dobra majka i Učiteljica, preko Pape biskupa i svećenika, u ime Isusovo kao da sam Isus uči, nas uči Kristov put vječnog spasa koji podrazumijeva život vjere i činjenje dobrih djela. Sveti Duh Papi biskupima, svećenicima i vjernicima koji ostaju u zajedništvu Crkve omogućuje pravilno tumačenje Biblije, posebno spornih dijelova, te učenje stvari koje nisu u Bibliji

Crkva neprestano štuje Boga po cijelom svijetu sa Liturgijom/bogoslužjem. Pastirskom brigom ona dijeli narodu sakramente i druge blagodati te tokom godine po Crkvenom kalendaru slavi Boga i njegova djela, otajstva Isusova života, živote Marije i svetaca, blagdanima kao što su: nedjelje, Božić, Uskrs, Petrovo i Pavlovo, Velika Gospa, itd.

Župa, vođena župnikom-svećenikom, je osnovna zajednica Crkve i centar duhovnog blaga. Više župa sačinjava biskupiju na čelu sa biskupom, a sve biskupije u svijetu čine Katoličku Crkvu. Zajedništvo i uzajmna pomoć, svih članova Crkve/Kršćana na zemlji, učistilištu i nebu, zove se Općinstvo Svetih.

Zbog povijesnih razloga i raskola Crkva koja je u počecima bila jedna i jedinstvena se podijelila na više zajednica te danas oko 30% pučanstva svijeta danas su Kršćani, a od njih 60% Rimokatolici. Ostali kršćani pripadaju drugim zajednicama.

Socijalni nauk Crkve:

Crkva primjenjuje načela Božjeg zakona (moralnost, etike na društvene odnose i zastupa: pravo na život od začeća do prirodne smrti, slobodu vjere, udruživanja i izražavanja, ravnopravnom svih osoba, privatno vlasništvo i poduzetništvo u ekonomiji, prioritet rada pred kapitalom, humani standard života za sve (hrana, odjeća, stan, medicina, posao), racionalnu ekologiju, demokraciju, smanjenje naoružanja uključivši nuklearnog, mir i ljudsku solidarnost - i okviru istine, društvene pravde i općeg dobra, svrha države, politika vlasti je da u društvu brani pravdu, i dostojanstvo svih građana (djeca, bolesnici, starci, itd.).

Redovništvo:

Bogu posvećene osobe redovnici i redovnice žive po Isusovim evanđeoskim Savjetima (siromaštvo, čistoća, poslušnost), da se na poseban način sjedine s Bogom u ljubavi, svjedoče za njega i da koriste Crkvi i bližnjemu dobrim djelima. To je u ovom životu savršenije zajedništvo s Bogom. Postiže se milošću, vjerom, ljubavlju, meditacijom/razmišljanjem, dobrim djelima. molitvom i postom - askeza, te kontemplacijom i sakramentima.

Smrt i život vječni:

Četiri posljednje čovječje stvari jesu: smrt, sud, raj, i pakao. Smrt je posljedica Adamovog grijeha. Svaki čovjek mora umrijeti. Svaki dan na svijetu umire preko 200.000 ljudi. Duša se odijele od tijela i ide u vječnost, a tijelo nakon dostojnog pogreba, u grob i prah. Kao što tjelesnim rođenjem prvi put ugledamo ovaj svijet, tako poslije smrti ugledamo nove horizonte vječnosti - van vremena i prostora.

Odmah poslije smrti čovjek daje račun o svom životu pred Bogom, na posebnom sudu. One koji ljube Boga i nemaju smrtnog grijeha, i imaju milošću pročišćenu dušu Bog prima u kraljevstvo nebesko gdje gledaju Boga licem u lice u vječnoj sredini. Oni koji umru u stanju duše bez smrtnoga grijeha a nisu potpuno slobodni od posljedica učinjenih grijeha za vrijeme svoga života, moraju biti očišćeni te idu u Čistilište da očiste dušu i budu pripremljeni da mogu ući u raj. Dušama koje su u Čistilištu pomoći doći svojim molitvama a posebno misama.

Oni koji umru u nepokajanom smrtnom grijehu, osudili su se sami i Bog ih osuđuje na vječni pakao, gdje je velika bol radi odijeljenosti od Boga svog Stvoritelja i zbog promašaja razloga svog postojanja i života.

Sa Kristovim ponovnim i zadnjim dolaskom, doći će kraj vremena i povijesti svijeta kakvog danas poznajemo. Krist će tada uskrsnuti tijela mrtvih i tada će biti opći sud za cjelokupnu povijest svih ljudi, sudnji dan. Konačno, Bog će obnoviti nebo i zemlju u novo i slavno stvorenje. Vidi: Matej 24,25; Rimljani 8:19-23. Stvoreni smo za vječnu sreću i blaženstvo s Bogom. Nije kasno pokajati se za svoje grijehe i obratiti k Bogu do zadnjeg uzdisaja, ali nitko ne smije proračunato odgađati svoje obraćenje i oslobađanje od zla i grijeha koje nosi u svojoj duši.

2. Milost i sedam svetih sakramenata

Milost:

Katekizam katoličke Crkve nas uči da naše opravdanje ili spasenje dolazi od Božje milosti. A milost definira kao „naklonost, ničim zasluženu pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje, posinci, sudionici božanske naravi i života vječnoga.“

Tu se onda prirodno nameće pitanje sudjeluje li i kako u tom postupku opravdanja  čovjek sa svojom slobodnom voljom. Na prvo pitanje crkveni nauk odgovara potvrdno: „Bog je htio čovjeka prepustiti u ‘ruke njegove vlastite odluke’ (Sir 15,14), tako da sam od sebe traži Stvoritelja i da slobodno prianjajući uza nj dođe do potpunog i blaženog savršenstva.“

Dakle međusobni odnos Božje milosti i čovjekove slobodne volje u tom procesu, ostaje misterij ili tajna, koju crkveno učiteljstvo potvrđuje.

Milost Duha Svetoga daje nam Božju pravednost. Sjedinjujući nas po vjeri i krštenju s mukom i uskrsnućem Kristovim, Duh Sveti nas čini dionicima Kristova života. Opravdanje, kao i obraćenje, ima dvostruki vid. Na poticaj milosti čovjek se okreče prema Bogu i udaljuje od grijeha; tako prima oproštenje i pravednost odozgor. Opravdanje uključuje oproštenje grijeha, posvećenje i obnovu unutrašnjega čovjeka. Opravdanje nam je zasluženo Kristovom mukom. Daje nam se po krštenju. Suobličava nas s pravednošću Boga koji nas čini pravednima. Cilj mu je slava Božja i Kristova te dar života vječnoga. To je najizvrsnije djelo Božjega milosrđa. U djelu milosti Božja inicijativa pretječe, pripravlja i potiče slobodan čovjekov odgovor. Milost odgovara najdubljim težnjama ljudske slobode; poziva je na suradnju sa sobom te je usavršuje.

Posvetna milost je nezasluženi dar kojim nam Bog dariva svoj život; Duh Sveti nam je ulijeva u dušu da je ozdravi od grijeha i posveti. Naša zasluga pred Bogom samo je posljedica njegova slobodnog nauma da čovjeka pridruži djelu svoje milosti. A zasluge i duhovni rast duše se događaju po molitvi i činjenju dobrih dijela. Bog želi da mi ljudi na takav način surađujemo u ostvarenju našeg spasenja. Još je sv.Augustin kazao da Bog koji te stvorio bez tebe, bez tebe te neće spasiti. Pa ipak i te zaslugu treba u prvom redu pripisati Božjoj milosti, a tek onda čovjekovoj suradnji. I sama čovjekova zasluga pripada Bogu. Posvetna milost se gubi u duši po činjenjem teških ili smrtnih grijeha, a dok laki grijesi gase djelovanje milosti u duši i priječe duhovni rast. Izgubljena posvetna milost se zadobiva po dobro obavljenoj ispovijedi.

"Svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja pozvani su na puninu kršćanskog života i na savršenstvo ljubavi". "Kršćanskom je savršenstvu samo jedna granica: da nema granica".

Isus Krist je dao Crkvi sredstva za dijeljenje Božje milosti: sedam svetih sakramenata ili tajna, otajstava. Sakramenti su vidljivi znaci nevidljivog djelovanja Božje milosti, djelotvorni su snagom Duha Svetoga i posredstvom svećenika. Vanjski način i oblik vršenja sakramenta, naziva se Obred.

Čovjek ima skoro beskrajnu razumnu moć, ali duhovne stvari razumijeva na materijalni način putem ograničenih osjetila kao vid i opip. Svaki sakrament ima vidljivi znak (voda, kruh, itd.) i daje osobi nevidljivu milost. Dostojno primanje sakramenata liječi grijeh, posvećuje nas i vodi u život vječni.

Krštenje

Krštenjem postajemo dionici Kristove muke smrti i uskrsnuća, dionici njegova života dobivamo oproštenje istočnog i drugih grijeha ako se osoba krsti kao odrasla, novi život milosti, pravo na ostale sakramente, postajemo članovi Crkve-Kršćani.

Uskrsli Isus je zapovjedio "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve sto sam vam zapovjedio!" (Mt 28,19-20).

Krštenje jest rođenje na novi život u Kristu. Po Gospodnjoj volji ono je nužno za spasenje, kao i sâma Crkva u koju krštenje uvodi. Bitni je obred krštenja uranjanje krštenika u vodu ili izlijevanje vode na njegovu glavu uz zazivanje Presvete Trojice, tj. Oca, Sina i Duha Svetoga.

Krsni plod ili krsna milost bogata je stvarnost koja sadrži: oproštenje istočnog grijeha i svih osobnih grijeha, rođenje na novi život kojim čovjek postaje posinjenim djetetom Boga Oca, udom Kristovim, hramom Duha Svetoga. Istim cinom krštenik se pritjelovljuje Crkvi, Kristovu Tijelu, i postaje dionik njegova svečeništva.

Krštenje utiskuje kršteniku u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, karakter, koji vjernika posvećuje za bogoslužje kršćanske vjere. Zbog toga pečata krštenje se ne može ponoviti.

Već od najstarijih vremena krštenje se dijelilo i djeci. Djeca se krste u vjeri Crkve. Ulaz u kršćanski život vodi k pravoj slobodi. Glede djece umrle bez krštenja, liturgija Crkve nas poziva da imamo pouzdanje u Božje milosrđe te se molimo za njihovo spasenje. U slučaju nužde svatko može krstiti, uz uvjet da ima nakanu činiti ono sto čini Crkva te izlije vodu kršteniku na glavu govoreći: "Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga".

Krštenje je vidljivi znak da postajemo slični, "suobličeni" Isusu Kristu, slični Njemu u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Stoga su prvi kršćani krštenje rado slavili u svetoj vazmenoj noći kad Crkva slavi Kristov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Kao što je on kroz smrt došao do slave uskrsnuća, tako i krštenik kroz vodu krštenja dolazi do novog života u Kristu.

Potvrda - krizma

Sakramenat krizme je punina i potvrda krštenja. Duh Sveti koji se prima u potvrdi je Božji dar koji kršćanina prožima i potiče da odvažno i otvoreno svjedoči u svijetu za Krista i da radi na ostvarivanju njegova kraljevstva na zemlji. U Novom Zavjetu čitamo: "Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sisao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga" (Dj 8,14-17).

Potvrda usavršuje krsnu milost; ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u božansko posinstvo, da nas čvršće pritjelovi Kristu, da ukrijepi nasu vezu s Crkvom te nas tješnje pridruži njezinom poslanju i pomogne da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima.

Potvrda, kao i krštenje, u dušu kršćana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj sakrament može primiti samo jednom u životu.

Na Istoku se ovaj sakrament dijeli neposredno po krštenju; nakon čega slijedi sudjelovanje u euharistiji. Ta predaja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije. U latinskoj Crkvi ovaj se sakrament dijeli kada kršćanin dozrije do dobi razuma, a njegovo je slavlje redovito pridržano biskupu. To označuje da ovaj sakrament učvršćuje crkveni vez.

Potvrđenik koji je dostigao dob razuma treba, primajući sakrament, ispovjediti vjeru, biti u stanju milosti, imati nakanu da primi sakrament te biti spreman prihvatiti zadaću Kristova učenika i svjedoka, u crkvenoj zajednici, i u zemaljskim poslovima.

Bitni obred potvrde je pomazanje svetom krizmom na čelu krštenoga uz polaganje ruke podjelitelja i rijeci, u latinskom obredu: "Primi pečat Dara Duha Svetoga".

Darovi i plodovi Duha Svetoga

Crkva uči da sakrament „potvrde pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti: dublje nas ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: "Abba, Oče!" (Rim8,15);čvršće nas sjedinjuje s Kristom; umnaža u nama darove Duha Svetoga; usavršuje nas vez s Crkvom“ (KKC1303) i nabraja darove Duha Svetoga koja dobivamo u ovom sakramentu koje ćemo malo pojasniti:

Mudrost - daje da kušamo slast Božje Riječi, nježnost njegove ljubavi i beskrajni mir koji dolazi u našu dušu kao odgovorimo na Božji poziv a dar pomaže donošenja dobrih odluka važnih za život

Razum - daje da znamo gledati naš život i u njemu otkriti prisutnost Božje Ljubavi koja nas poziva da ljubimo a pomaže nam u sposobnosti razboritog rasuđivanja

Savjet -nadahnjuje nam što trebamo tražiti od Gospodina i da se ponašamo dosljedno dostojanstvu poziva na koji smo pozvani, a pomaže nam u prihvaćanju svih dobrih savjeta od onih koji su nam poslani.

Jakost -jača našu vjeru, daje da naše srce postane blago i spremno u osluškivanju volje Božje, a dar pomaže da možemo ostati dosljedni u vjeri.

Znanje - čini nas sposobnima slijediti Isusa na putu života koji nam je objavljen i koji nam predlaže Božja riječ dan za danom, dar pomaže pri prihvaćanju istine i osobnog napretka.

Pobožnost -oblikuj u nama svijest da smo ljubljena djeca Očeva a dar pomaže da se obraćamo Bogu s poštovanjem.

Strah Božji - pomaže namda se čuvamo grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.  

Dakle vjerski, duhovni i moralni život kršćana podržavaju i pomažu darovi Duha Svetoga. To su trajna nutarnje raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga. A plodovi Duha Svetoga su posljedice prisutnosti Svetoga Duha u kršćaninovu životu. Jedan od glavnih razloga zašto Sveti Duh dolazi u kršćaninov život jest taj da ga promijeni. Djelo Svetoga Duha jest oblikovati nas prema Kristovoj slici, čineći nas sličnijima Njemu. A 12 plodova Duha Svetoga u duši vjernika su: Ljubav, Radost, Mir, Strpljivost, Dobrostivost, Dobrota, Velikodušnost, Blagost, Vjera, Skromnost, Suzdržljivost, Čednost.

Euharistija ili Sveta misa

Euharistija je, uz krštenje i potvrdu, jedan od tri osnovna sakramenta uvođenja u kršćanstvo. Krist je stvarno prisutan u Euharistiji pod prilikama kruha i vina; ne samo da mu se klanjamo i divimo već da ga i blagujemo. On je tu da bude naša hrana za nadnaravni život kojeg smo primili u krštenju. Sam je rekao: «Ako tko jede od ovoga kruha živjet će zauvijeke» i «Tko jede tijelo moje i prije krv moju, ima život vječni u meni ostaje i ja u njemu" (Iv 6,51.54.56).

Euharistija je srce i vrhunac života Crkve, jer njome Krist Crkvu i sve njezine članove pridružuje svojoj žrtvi hvale i zahvaljivanja, koju je jednom zauvijek na križu prinio Ocu; po ovom sakramentu on izlijeva milost spasenja na svoje Tijelo - Crkvu.

Obred svete mise uvijek obuhvaća: uvodni dio i čin pokajanja, navješćivanje Božje riječi, zahvaljivanje Bogu Ocu za sva njegova dobročinstva, naročito za dar Sina, zatim posvećenje ili pretvorba kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv koje čini Duh Sveti kada svećenik izgovrara Isusove riječi ustanove euharistije i sudjelovanje u liturgijskoj gozbi primanjem Krista u sv. pričest te završni blagoslov. Sve to tvori jedinstven bogoštovni čin, obred svete mise.

Euharistija je spomen-čin Kristova Vazma: to jest djela spasenja koje je Krist izvršio životom, smrću i uskrsnućem, a koje se uprisutnjuje po liturgijskom cinu. Krist, veliki i vječni svećenik Novoga Saveza, djelujući po službi svećenika, prinosi euharistijsku žrtvu. I taj isti Krist, stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina, prinos je euharistijske žrtve.

Posvećenjem se izvršuje pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina, istinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Krist, živi i proslavljeni, njegovo Tijelo i Krv, zajedno sa svojom dušom i svojim božanstvom.

Ukoliko je žrtva,Euharistija se prinosi, i kao zadovoljština za grijehe živih i mrtvih, i zato da se od Boga dobiju duhovna ili vremenita dobra. Tko želi Krista primiti u euharistijskoj pričesti, mora biti u stanju milosti. Tko je svjestan da je sagriješio smrtno, ne smije pristupiti Euharistiji a da nije prethodno primio odrješenje u sakramentu ispovijedi ili pokore.

Sveta pričest Tijelom i Krvlju Kristovom povećava jedinstvo pričesnika s Gospodinom, oprašta mu lake grijehe i čuva ga od teških. Primanje ovog sakramenta utvrđuje jedinstvo Crkve, otajstvenog Kristova Tijela, jer jaca veze ljubavi pričesnika i Krista.

Crkva živo preporučuje vjernicima da primaju svetu pričest svaki put kad sudjeluju u slavlju Euharistije; a obvezuje ih da to učine barem jedanput u godini.

Budući da je u oltarskom sakramentu prisutan sam Krist, treba ga častiti poklonstvenim štovanjem. "Pohod presvetom Sakramentu dokaz je zahvalnosti, znak ljubavi i dužnost priznanja Kristu Gospodinu".

Budući da je Krist prešao s ovoga svijeta k Ocu, u Euharistiji nam daje zalog buduće slave kod njega: sudjelovanje u svetoj žrtvi poistovjećuje nas s njegovim Srcem, podupire nam snage na putu života, budi čežnju za životom vječnim i već sada nas sjedinjuje s nebeskom Crkvom, s blaženom Djevicom Marijom i svima svetima.

Posebna pažnja se pridaje spremanju djece za ovaj sakramenat. U župama se, nakon obuke za vrijeme trajanja župnoga vjeronauka, priređuje zajedničko misno slavlje prve pričesti. Prvoj pričesti prethodi i prva ispovijed. Preporučuje se da prva ispovijed ima svoje posebno obilježje. Najbolje je da se obavi tjedan dana prije pričesti u obliku pokorničkog bogoslužja.

Ispovijed ili pokora

Po milosti koju smo primili na krštenju postali smo djeca Božja, Kristova braća i sestre i članovi Crkve. Po krsnim obećanjima i po sakramentu krizme opredijelili smo se za Krista te Božanski ili milosni život u nama podržavamo, hranimo i razvijamo dostojnim primanjem svete pričesti, osobnim molitvama i kršćanskim životom. U tom životnom opredjeljenju i božanskom životu kršćanin bi trebao ostati i neprestano napredovati.

Na žalost rijetki su koji ustraju. Često se iznevjerimo svojim krsnim obećanjima, ne živimo po Evanđelju, postanemo neposlušni Bogu i time činimo zlo koje nazivamo grijeh. Grijeh je kršenje Božje volje koju Bog izražava preko svoje objave, kroz svoju Crkvu, kroz savjest svakog pojedinca.

Bog nam se ne osvećuje radi grijeha nego nas potiče da se obratimo i tražimo oproštenje, iako posljedice grijeha ostaju u duši pa i nakon ispovijedi, a to su narušene kreposti i povećanje požude i sklonosti duše na zlo što se treba nadoknaditi uzornim kršćanskim životom.

Uskrsli Isus je dao vlast opraštanja grijeha svojoj Crkvi kad je kazao apostolima: «Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite zadržani su im» (Iv 20, 22-23).

Sakrament ispovijedi sastoji se od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja. Čini pokornika jesu, kajanje, očitovanje ili ispovijed svojih grijeha, te odluke da će činiti pokoru za grijehe. Tko želi zadobiti pomirenje s Bogom treba ispovjediti sve svoje teške grijehe koje je učinio od zadnje ispovijedi ili koje prije nije ispovijedao, a Crkva preporuča ispovijedanje i lakih grijeha. Za ispovijed se treba pripraviti. Svećenik pokorniku nalaže kao zadovoljštinu za grijehe pokoru koju treba izmoliti.

Katekizam katoličke Crkve uči da:„Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu: a.) pomirenje s Bogom; b.) otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima; c.) otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha; d.) mir i spokoj savjesti; d.) povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu“ (br. 1496)

Bolesničko pomazanje

Isus je sve važnije zgode ljudskoga života posvetio svojim sakramentima, tako je ustanovio i sakramenat bolesničkog pomazanja za one koji teško boluju. Za zemaljskoga života posebnu pažnju pokazao je prema bolesnicima. Bolesnike je pohađao i liječio. Kad je svoje apostole slao u svijet da propovijedaju, od njih je tražio da liječe bolesnike. Sveti Marko svjedoči da su apostoli «mnoge bolesnike mazali uljem i ozdravljali ih» (Mk 6, 13). Sveti Jakov svjedoči najstariju praksu Crkve podjeljivanja bolesničkog pomazanja bolesnima: «Boluje li tko među vama, neka dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad bolesnikom i neka ga mažu uljem u ime Gospodnje, pa će molitva učinjena vjerom spasiti bolesnika. Gospodin će ga podići i, ako je učinio grijehe, oprostit će mu se» (Jak 5, 14-15).

Kršćanska je praksa da vjernici pozovu svećenika kada imaju bolesnika u obitelji. Tom prigodom ukućani pripreme bolesnika na svećenikov dolazak. Uz bolesnika se postavi križ, blagoslovljena voda i voštana svijeća. Ako je u mogućnosti, bolesnik će se ispovjediti i pričestiti. Kod podjele bolesničkog pomazanja sudjeluju svi ukućani u molitvi za bolesnika. Crkva preporučuje da se sakrament bolesničkog pomazanja slavi kod svakog težeg oboljenja, prije zahtjevnih «operacijskih» zahvata. Moguće ga je primiti i više puta, tj. Kad nakon izvjesnog poboljšanja ili ozdravljenja bolest ili nemoć ponovno nastupe. Riječ je o sakramentu koji se daje kao okrjepa za nošenje i prihvaćanje bolesti. Učiteljstvo Crkve preporuča zajedničko slavlje sakramenta bolesničkog pomazanja u određene dane u godini.

Prema nauku Crkve plodovi posebne milosti sakramenta bolesničkog pomzanja jesu: bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve; prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti; prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore; dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju; pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život. (KKC 1532)

Svećenički red

Crkva kao Božji narod, i kao zajednica onih koji vjeruju u Isusa Krista, po Isusovoj volji ima i svoje predvoditelje: papu, biskupe, svećenike i đakone. Sveti red se sastoji od tri stupnja: đakonat, prezbiterat i episkopat.

Služba đakona sastoji se u propovijedanju, dijeljenju blagoslovina i nekih sakramenata, pomaganja u liturgiji, pastoralu i u karitativnom djelovanju.

Prezbiter - svećenik je pomoćnik i suradnik biskupu pod čijim vodstvom upravlja župom ili obavlja druge apostolske službe. Svi svećenici na čelu sa svojim biskupom sačinjavaju jedan prezbiterij ili svećenički kolegij.

Biskup je punina i vrhunac svetoga reda, a prima se posebnim sakramentalnim obredom. Po njemu se na biskupe prenosi apostolska služba i daje im se ovlaštenje da u zajedništvu s papom upravljaju svojom biskupijom. Biskupi su u svojim biskupijama odgovorni učitelji i pastiri. Na svom teritoriju biskupije imaju upravnu, sudsku i izvršnu vlast u pitanju vjere i crkvenog života. Na čelu s papom sačinjavaju kolegij biskupa, koji nastavlja službu apostolskog zbora. Papa, biskupi i svećenici u zajedništvu s njime u ime Isusovo vrše službu posvećivanja, naučavanja i upravljanja narodom Božjim. Oni imaju vlast i milost da tumače Kristovu nauku i vjernicima dijele sakramente.

Papinstvo nije zasebni red nego vrhovna vlast i najodgovornija služba u Crkvi. Kao nasljednik svetog Petra, papa je i rimski biskup i vrhovni poglavar cijele Crkve. U upravljanju Crkvom pomažu mu biskupi i kardinali.

Ženidba

Bog je ženidbu ustanovio u raju kad je čovjeka stvorio kao muškarca i ženu. Isus je tu božansku ustanovu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Ženidba je sakrament, te milost toga sakramenta usavršuje supružničku ljubav, učvršćuje njihovo nerazrješivo jedinstvo, i posvećuje ih na putu u vječni život, sakrament u kojem Bog svojim vjernicima daje pravo i dužnost da budu roditelji, te milost da mogu izvršiti svoje ženidbene dužnosti. Brak veže muža i ženu na vjernost do groba, daje im milost i pravo da budu pomoć drug drugu, te roditelji i duhovni i tjelesni odgojitelji djece.

Kršćanski brak zapravo je “mala kućna Crkva” koja sudjeluje u stvaranju kršćanske zajednice. Ženidba je objava Saveza između Krista i Crkve. Zajedništvo Krista i Crkve djeluje na zajedništvo muža i žene, koje se ispunjuje životom što naizmjenično između Krista i Crkve struji milošću i istinom koju je Krist darovao svojoj Zaručnici - Crkvi. Kršćanska ženidba je u svojoj biti “slika i udioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve”.

Ženidbena privola, na koju se obvezuje ženik i nevjesta, bitni je činilac sakramenta ženidbe. To znači da ovaj sakramenat ne podjeljuje ni Crkva ni svećenik, nego da ga jedno drugom podjeljuju ženik i nevjesta kada izriču svoj pristanak u obliku koji priznaje Crkva.

Kršćanska ženidba je naravna ustanova i sakrament. Sakrament ženidbe obvezuje pred Bogom i pred kršćanskom zajednicom. Kao savez ljubavi i života mora biti obilježen vjerom Crkve koja će se očitovati u izvršenju bračnih obveza.

Kršćanska ženidba sklapa se u crkvi pred svjedocima i predstavnikom Crkve na obredu vjenčanja. Privola očituje one biblijske riječi da čovjek ne smije rastavljati ono što Bog združuje.

3. Božji zakon, kršćanski život i savjest te sažeci vjere u obrasce koje bi svaki kršćanin trebao shvatiti i o njima razmišljati

Smisao ljudskog života, kršćanski život i savjest:

Čovjek redovito sebi postavlja pitanje o porijeklu svijeta, samoga sebe i smisla kršćanskoga života? Koja je svrha njegova života? Od kuda dobro i zlo, koji je smisao svega, poglavito patnje i smrti? Ima li put do ostvarenja potpune sreće i života zauvijek? Što čeka ljude nakon smrti? Na ta velika pitanja ljudske egzistencije čovjek ne nalazi odgovor, no ljudi su oduvijek i posvuda postavljali ta pitanja u svojoj nutrini i nastojali saznati odgovore. Isus je došao na ovaj svijet i izjavio: Ja sam put istina i život, tko ide za mnom ne hodi u tami nego će imati svjetlo života… Tko vjeruje u Sina Čovječjega ima život vječni.

Kršćani dakle nalaze odgovore na sva svoja pitanja slijedeći Isusa Krista i u zajedništvu s njime. Kršćanin je dakle kršćanin upravo zato što sluša i nastoji provesti u praksu ono što je Isus naučavao. Bog je svakog čovjeka obdario darom razuma i savjesti da raspoznaje dobro od zla i dao mu je slobodu da pristaje uz jedno ili drugo. Zato kršćanin vrši svoj izbor između dobra i zla ne samo u skladu s razumom nego i gledajući Isusa kao primjer te slijedeći znakove Duha Svetoga i nauk Crkve. Njegovo je pravo i dužnost slijediti svoju savjest. Ali to pravo kršćanin priznaje i ljudima drugih uvjerenja jer konačno samo Bog će svakoga suditi. 

Molitva razgovor kršćanina s Bogom:

Kršćani mole zajednički u Crkvi, a ta molitva nazvana liturgijskom je najvažnija molitva, poglavito sveta misa. Zbog toga vjernik se treba ozbiljno truditi da sabrano sudjeluje na misi. Drugi oblici zajedničke molitve su molitva u obitelji ili s nekom grupom vjernika. Ali osim zajedničke molitve kršćanin treba i osobno moliti i razgovarati s Bogom.

Molitva je svako uzdizanje duše k Bogu. Zato se može moliti na različite načine: ako samo u svojoj nutrini mislima i željama razgovaramo s Bogom; to je nutarnja molitva; ako misli i želje popratimo i riječima; to je usmena molitva; ako razmišljamo tekstovima sv. Pisma ili svetaca, o svetim istinama naše vjere ta molitva se zove razmatranje ili meditacija.

Kršćanin pred Bogom nije prosjak nego ljubljeno dijete koje se Bogu ne obraća samo onda kad treba njegovu pomoć, nego uvijek i redovito u svemu u radostima i žalostima, kad treba Bogu odati čast i slavu, zahvaliti mu i moliti za oproštenje, nešto tražiti.

Kršćanin se moli Bogu: svako jutro i svaku večer; prije i poslije jela; kod službe Božje; kad crkveno zvono poziva na molitvu; u nevolji i napasti; u svakom važnijem poslu

Moliti se treba: pouzdano, jer Krist nam je obećao: "Što god zamolite u moje ime, učinit ću to"; ponizno, jer moramo biti svjesni da smo bezvrijedni po sebi, a sva naša vrijednost dolazi od Božje darežljivosti; predano, to jest onako kao Isus na Maslinskoj gori: "Ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!"; ustrajno, jer Bog i svece pusti nekad da za jednu milost mole godinama.

Molitva je: rješenje za mnoge probleme - potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti, i sve bi se promijenilo i popravilo; pomirenje i ljubav između Boga i čovjeka - Isus je obnovio dijalog između Stvoritelja i stvorenja; bila život svetaca - svi su oni bili ljudi molitve; životna potreba vjernika kao što je jelo potrebno za fizički život, tako je molitva potrebna za čovjekov duhovni život; naša poveznica s Bogom - čovjekova usmjerenost prema zajedništvu s Bogom se najbolje ostvaruje molitvom; naš instrument spasenja - samo onaj koji moli pobjeđuje snage zla, sposoban je za obraćenje, sposoban je izabrati Boga i ljubiti ga na najpotpuniji način, i na koncu dobiva od Boga milost spasenja.

Priprava za molitvu. Kada se želite moliti, odvojite točno onoliko vremena koliko želite provesti u molitvi. Odaberite mjesto gdje ćete biti pribrani. Zauzmite udoban položaj (sjedenje, klečanje, ležanje, šetnja...) i opustite se. Tako pripravljate svoj duh i tijelo za susret s Bogom u molitvi.

Zakon Božji:

Bog ljubi sve ljude i želi da svi imaju puninu života i sreću. Zato nam je dao svoj nauk, zakon i zapovijedi, da nam kao karta i pravila, pokazuje put k Bogu i vječni život. A sama bit Božjeg zakona je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Uz ljubav prema Bogu svim bićem Isus uporno naglašava ljubav prema bližnjemu: Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima. Božji zakon je dobar i temelj je svih ljudskih sloboda, prava i dužnosti, kao i svih dobrih ljudskih zakona. Dobro je prisutnost svih potrebnih savršenstava; grijeh-zlo je nedostatak potrebnog dobra. Kršenje Božjeg zakona i gaženje vlastite savjesti mislima, riječima, djelima i propustom je grijeh.

Grijeh je najveće zlo na svijetu i izvor svega zla. Grijeh je prevarljiv, on zasljepljuje, zatupljuje i djeluje kao otrov i rak: razorno i smrtno. Prekršaj važne zapovijedi sa jasnom spoznajom da je nešto što činimo zlo i to činimo slobodnim pristankom, je teški ili smrtni grijeh koji vodi k odjeljenju od Boga - izvora života, i u vječnu propast, pakao, ako se ne pokajemo. Grijeha se možemo osloboditi po ispovijedi zaslugama Gospoda našeg Isusa Krista i sa pokajanjem i molitvom Boga za oproštenje: "tražiti''oprost i sam oprostiti" (Luka 18:13, 22:62, 23:42; Papa Ivan Pavao II u Zagrebu 1994.). "Padne li pravednik i sedam puta on ustaje" (Izreke 24:16). Bog svakome daje milost ili snagu da živi po njegovoj volji i zakonu: čini dobro i kloni se zla - odbije napast (napast nije grijeh dok se svjesno ne prihvati) te se pokaje za prošle grijehe. Pobožni život uključuje: vjeru, dobra djela, post, prinošenje Bogu svojih boli i problema, molitvu i sakramente. Za uspjeh u svemu treba vježba i praksa. Tako je i u duhovnom životu. U suradnji sa Božjom voljom i milošću, dobro djelo zamjeni loše djelo, a mnogo dobrih djela stvaraju dobre navike i karakter, koji vodi u savršenstvo, svetost te sretnu vječnu sudbinu - zajedništvo s Bogom. Zakon Božji nalazi se i u našoj pravilno i dobro odgojenoj savjesti, Bibliji, Tradiciji Crkve, pa i u pravednim zakonima države.

Glavne istine vjere:

  1. Samo je jedan Bog a u Bogu su tri božanske osobe, Otac, Sin, Duh Sveti.
  2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja.
  3. Ljudska je duša besmrtna.
  4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu.
  5. Milost je Božja potrebna za spasenje.
  6. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom a zlo kazniti vječnom kaznom.

Najveća zapovijedi:

  1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameću svojom.
  2. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.Ove dvije zapovijedi sadrže sav Božji zakon i zahtjevaju da održavamo Božje i Crkvene zapovijedi te vršimo djela milosrđa. Isus nam kaže: "Što nećeš da drugi tebi čini, ne čini ni ti drugima". Vidi: Matej 22:34-40; Luka 6:31,10:25-37; 1 Korinćani 13.

Deset Zapovijedi Božjih

  1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
  2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
  3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
  4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
  5. Ne ubij.
  6. Ne sagriješi bludno.
  7. Ne ukradi.
  8. Ne reci lažna svjedočanstva.
  9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
  10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Blaženstva:

  • Blaženi siromasi u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
  • Blaženi žalosni, jer će se utješiti!
  • Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju!
  • Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde, jer će se nasititi!
  • Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići!
  • Blaženi koji su čista srca, jer će Boga gledati!
  • Blaženi mirotvorci, jer će se zvati sinovi Božji!
  • Blaženi koji su progonjeni radi pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
  • Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
  • Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

Crkvene zapovijedi

  1. Prisustvovati misi u nedjelje i zapovijedane blagdane i ne raditi težačke poslove bez potrebe.
  2. Postiti i ne mrsiti u određene dane. (Post na Čistu srijedu i Veliki petak od 21. do 60. godine života dopušta jedan puni obrok i dva mala oba manja nego jedan puni. Prije Pričesti ne jesti ni piti najmanje jedan sat. Nemrs: ne jede se meso na Čistu srijedu i korizmene petke od 14. godine do smrti).
  3. Ispovjediti smrtne grijehe najmanje jednom godišnje o Uskrsu. (Zatajiti teški grijeh u ispovijedi je teški grijeh). Primiti Pričest najmanje jednom godišnje o Uskrsu. (Primiti Pričest u teškom grijehu je teški grijeh).
  4. Držati se ženidbenih zakona Crkve.
  5. Doprinositi za Crkvene potrebe.

Glavne kreposti (teologalne i stožerne)

  1. Vjera - vjera u Boga i Njegovu objavu.
  2. Ufanje - nada u Božje obećanje.
  3. Ljubav - ljubav (caritas) Boga i bližnjega.
  4. Razboritost - pravilno rasuđivanje o onome što trebamo ili ne trebamo činiti, posebno u praktičnim stvarima.
  5. Pravednost - svakome daje što ga pripada; poštenje.
  6. Jakost - uvijek čini dobro bez obzira na poteškoće.
  7. Umjerenost - obuzdava naše prohtjeve i sprečava zloupotrebe užitaka kao seksualnost i piće, te nas usmjeruje na pristojne u odijevanju posebno ženskoj modi, dobru higijenu kao ne pljuvanje na ulicu, kulturnost, itd; zlatna sredina.

Duhovna djela milosrđa

  1. Dvoumna savjetovati.
  2. Neuka poučiti.
  3. Grešnika pokarati
  4. Žalosna i nevoljna utješiti.
  5. Uvredu oprostiti.
  6. Nepravdu strpljivo podnositi.
  7. Za žive i mrtve Boga moliti.

Tjelesna djela milosrđa

  1. Gladna nahraniti.
  2. Žedna napojiti.
  3. Siromaha odjenuti
  4. Putnika primiti.
  5. Bolesna i utamničenika pohoditi.
  6. ZarobIjenike i prognanike (izbjeglice) pomagati.
  7. Mrtva pokopati.

Sedam glavnih grijeha

  1. Oholost - pretjerano i krivo uvjerenje o svom vlastitoj veličini i značenju.
  2. Škrtost - neumjerena težnja za zemaljskim bogatstvom.
  3. Bludnost - neuredna težnja za seksualnim užicima.
  4. Srditost - gnjev ili neuredno izražavanje negodovanja.
  5. Lakomost - neumjereno uživanje jela i pića.
  6. Zavist - ljubomora zbog sreće svog bližnjega.
  7. Lijenost - nemarnost u vjeri, radu i u vršenju dužnosti.

Šest grijeha protiv Duha Svetoga

  1. Ufati se previše (neopravdano) u milosrđe Božje.
  2. Zdvajati ili očajavati o milosti Božjoj.
  3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere.
  4. Zavidjeti bližnjemu milost Božju.
  5. Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene.
  6. Ustrajati u nepokori.

Četiri u nebo vapijuća grijeha

  1. Hotimično ubojstvo.
  2. Sodomski grijeh (protunaravni čin bludnosti).
  3. Tlačenje ubogih osobito udovica i sirota.
  4. Uskraćivanje zaslužene plaće.

Devet tuđih grijeha

  1. Savjetovati bližnjega na grijeh.
  2. Zapovijedati grijeh.
  3. Privoliti bližnjega na grijeh.
  4. Nagovarati na grijeh.
  5. Hvaliti tuđi grijeh.
  6. Šutjeti na tuđi grijeh.
  7. Sakrivati tuđi grijeh.
  8. Pomagati bližnjemu u grijehu.
  9. Braniti tuđi grijeh.

Grijeh je i sablažnjavati - dati drugima loši primjer.

Čin vjere:

Vjerujem čvrsto sve što je Isus Krist učio i što sveta Katolička crkva predlaže vjerovati, jer si to objavio Ti, Bože, koji si nepogrješivo istinit. U toj vjeri želim živjeti i umrijeti. O, Bože, umnoži moju vjeru!

Čin ufanja:

Ufam se u Te, Bože moj, da ćeš mi po zaslugama Isusove muke i smrti i po mojim dobrim djelima, učinjenima Tvojom pomoću, oprostiti grijehe i dati nebesku slavu. U to se ufam zato, jer si to obećao Ti, Bože moj, koji si u svojem obećanju stalan i vjeran. O, Bože, učvrsti moje ufanje!

Čin ljubavi:

Ljubim Te, Bože moj, svim svojim srcem i dušom, više nego sve drugo na svijetu, jer si dostojan svake ljubavi, i radi Tebe ljubim svoga bližnjega kao sama sebe. O, Bože, užeži ognjem svoje ljubavi moje srce!

Čin savršenog pokajanja:

Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca, što grijesima uvrijedih Tvoju neizrecivu dobrotu. Čvrsto odlučujem da Te uz pomoć Tvoje milosti neću više vrijeđati, da ću za svoje grijehe činiti dostojnu pokoru i čuvati se grešne prigode. Amen.

4. Ispit savjesti i praktične upute za ispovijed odrasli i djece

Praktične upute kako se obavlja ispovijed

Pokornik(osoba koja se ispovijeda): Hvaljen Isus i Marija! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Skrušeno ispovijedam svoje grijehe od zadnje ispovijedi koja je bila prije (tjedan, mjesec, ili toliko godina).

Pokorniknakon toga ispovjedi svoje grijehe kojih je svjestan nakon ispita savjesti od svoje zadnje ispovijedi. Teške grijehe treba ispovjediti po broju i vrsti (na primjer opsovao sam Boga 3 puta, tri nedjelje nisam išao na misu, a ako se ne sjeća točnog broja onda se kaže periodično koliko često pada u tu vrstu grijeha, na primjer jedanput dnevno, jednom tjedno i slično). 

Svećenik: Kratkim razgovorom ili nagovorim potakne pokornika, naloži mu pokoru za njegove grijehe i kaže mu da moli kajanje.

Pokornik moli čin kajanja:Kajem se od svega srca svoga što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i tvrdo odlučujem da više neću griješiti.

Svećenik: Nakon toga moli molitvu odrješenja od grijeha a kad je završio kaže: Gospodin ti je otpustio sve grijehe, pođi u miru. 

Pokornikodgovara: Bogu hvala.

Ispit savjesti za odrasle

Deset Božjih zapovijedi su temeljne za kršćanski moral:

Isus uči: „Dok je izlazio na put pritrča neki čovjek i pade pred njim na koljena i upita ga: Učitelju dobri, što moram činiti da baštinim život vječni? Zašto me zoveš dobrim - reče mu Isus. Samo je jedan dobar Bog. Znaš zapovijedi: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku“ (Mk 10, 17 – 19).

Katekizam katoličke Crkve uči: „Učiteljstvo pastira Crkve u moralnim pitanjima redovito se vrši u katehezi i u propovijedanju... Na taj se način, od pokoljenja u pokoljenje, pod vodstvom i budnošću pastira, prenosi poklad (baština) kršćanskog morala što ga sačinjava značajna cjelina normi, zapovijedi i kreposti koje proistječu iz vjere u Krista a oživljava ih ljubav. Ta je kateheza tradicionalno, uz Vjerovanje i Oče naš, uzela kao temelj i Deset Božjih zapovijedi koje izražavaju načela moralnog života što vrijede za sve ljude“ (Katekizam. br. 2033).

ISPIT SAVJESTI

prema Deset Božjih zapovijedi:

1. zapovijed: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih Bogova uz mene.

Ova zapovijed se opslužuje tako da vjerujemo u Boga i sve istine vjere. Štujemo Boga, imamo povjerenja u njegovu pomoć, ufamo se, ljubimo ga. Svaki dan molimo za sebe i druge. Čitamo Bibliju i duhovno štivo, nastojimo živjeti u duhu Evanđelja primajući život kao dar iz Božje ruke. Poštujemo Gospu, svece i anđele. 

Grijesi protiv prve zapovjedi:Nisam molio, molio sam brzo i rastreseno osobno ili na misi; izrugivao vjeru i vjerske istine, svojevoljno u njih sumnjao i odbacivao Boga, nisam se trudio dublje shvaćati svoju vjeru; bio praznovjeran i bavio se, pohađao ili drugima preporučivao alternative prakse (horoskopi, magija, vračanje...); činio svetogrđe, pričestio se u teškom grijehu a da se nisam prije ispovjedio; ogovarao, klevetao izrugivao druge osobe, vjernike, svećenike ili Bogu posvećene.

2. zapovijed: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.

Ova zapovijed se opslužuje tako da poštujemo ime Božje i imena svetaca. Zakletvu polažemo samo po potrebi i po isitni. Ispunimo zavjet koji smo obećali. 

Grijesi protiv druge zapovjedi:Lakoumno izgovarao ime Bože, psovao Boga, Gospu, svece, male psovke i ružne riječi, proklinjao sebe ili druge, nisam ispunio dani zavjet.

3. zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.

Ova zapovijed se opslužuje tako da ne radimo teški posao nedjeljom, sudjelujemo na nedijeljenoj svetoj Misi. 

Grijesi protiv treće zapovjedi:Bez velike potrebe i obaveze radio teški posao nedjeljom i druge na to silio. Svojevoljno i bez opravdanog razloga propustio nedjeljnu misu; bio rastresen na misi i druge ometao.

4. zapovijed: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Ova zapovijed se opslužuje tako da: se poštuju roditelji i stariji u ljubavi, a roditelji su dužni svjedočiti svojim životom ljudski i kršćanski moral. 

Grijesi protiv četvrte zapovjedi: 

Za roditelje :svađao se, odgajao djecu bez ljubavi, nisam im davao dobar primjer kršćanskog i moralnog života, bio grub, popustljiv, nanosio obitelji štetu vlastitim porocima i lošim društvom. Za djecu:neposlušan roditeljima i starijima, ljutio ih, prezirao, loše o njima govorio, nisam im pomagao.

5. zapovijed: Ne ubij!

Ova zapovijed se opslužuje tako da živimo razborito i umjereno; brinemo se za život i tjelesno zdravlje; radom se skrbimo za potrebno u životu; trudimo se oko svojega spasenja i spasenja bližnjega. 

Grijesi protiv pete zapovjedi:Sve što narušava vlastito tjelesno i duševno zdravlje i bližnjega: srdžba, mržnja, opijanje, pušenje, droga; druge grdio, bio lijen, ovisan o gledanju TV i računala, tukao se, ranio drugoga, učinio ili poticao na abortus, korištenje abortivnih sredstava, želio ubojstvo ili samoubojstvo. 

6. zapovijed: Ne sagriješi bludno.

Ova zapovijed se opslužuje tako da u vlastitoj seksualnosti nastojimo biti čisti u mislima, riječima i djelima i molimo za to; biti svoj gospodar i ne dopustiti da strasti i požuda ovladaju dušom. 

Za oženjene: čuvati i poštivati bračnu čistoću. 

Grijesi protiv šeste zapovjedi:Pristajao na nečiste misli, gledao erotske sadržaje, pričao nečiste priče i viceve, sagriješio bludno sam sa sobom; sagriješio bludno s drugom osobom, prostitucija i njeno prakticiranje, učinio brakolomstvo, nisam poštivao bračne dužnosti i bračnu čistoću.

7. zapovijed: Ne ukradi.

Ova zapovijed se opslužuje tako da budemo pravedni, svakome vratimo ono što mu pripada; poštujemo tuđe; štetu nadoknadimo; ukradeno vratimo. 

Grijesi protiv sedme zapovjedi:Drugima nanio štetu prijevarom, nevaljalim radom, bio lijen škrt; potajno krao privatniku ili državi, tuđe pronađeno nisam vratio, plaću koju je drugi zaradio sebi zadržavao, druge izrabljivao; ukradeno nisam vratio. (Da bi ispovijed bila valjana ukradeno treba vratiti vlasniku, a ako ne znam tko je vlasnik vrijednost treba dati za potrebe siromaha). 

8. zapovijed: Ne laži.

Ova zapovijed se opslužuje tako da ljubimo istinu; govorimo trezveno i razborito ono što mislimo; što obećamo da izvršimo; budemo diskretni jer svatko ima pravo na svoju privatnost. 

Grijesi protiv osme zapovjedi:Lagao kako bi se hvalio, oholio se a druge ponizivao; pohlepa za dobitkom; ogovarao (a to znači nepotrebno iznosio tuđe pogrješke i mane), klevetao (a to znači uveličavao ili izmišljao pogrješke i mane drugih osoba); naškodio tuđem dobrom glasu i časti. 

9. zapovijed: Ne poželi žene bližnjega svoga!

Ova zapovijed se opslužuje tako da čuvamo ženidbenu vjernost u vlastitom braku; ne razaramo tuđi brak ni željom ni djelom. 

Grijesi protiv devete zapovjedi: Želio i napastavo tuđu ženu. Učinio brakolomstvo i preljub s tuđim bračnim drugom.

10. zapovijed: Ne poželi nikakve tuđe stvari!

Ova zapovijed se opslužuje tako da se ponašamo prema drugima onako kako želimo da se drugi ponašaju prema nama; pazimo na svoje želje, odbacujemo i misao na nepošteno bogatstvo; doprinosimo za potrebe društva i crkve. 

Grijesi protiv desete zapovjedi:Nepravedno želio i hlepio za tuđim stvarima.

Kako se sačuvati od ponovnog pada u isti grijeh?

Vjernik je dužan paziti na svoj kršćanski i duhovni život. Nastojati svakodnevno gajiti stil obraćenja, a to znači moliti i raditi na poboljšanju svoga vjerskog i moralnog života. Treba zato molitvom i razmišljanjem usvajati nutarnju svijest o ljepoti Božjoj, o plemenitosti čiste savjesti i uvjerenje o rugobi i zlobi grijeha.

Treba izbjegavati prigode u svakodnevnom životu koje navode na grijeh. Koliko je do njegove slobodne volje dužan je odbacivati pristajanje na grijeh u svom srcu i svijesti, moliti Boga da mu udjeli odbojnost prema grijehu. Kada se u srcu i razumu događa početak napasti, molitvom se treba u svojoj nutrini uteći Bogu.

Da bi pobijedio vlastite sklonosti na zlo, vjernik se treba više moliti, uključujući molitvu za krjepost koja je slaba u duši te treba savladavati samoga sebe čineći male žrtve Bogu u svakodnevnici kako bi ojačao njegovu volju za dobro.

Na primjer, ako je duša sklona pasti u srdžbu, treba je odbacivati u svojoj volji, više općenito moliti Boga, ali i posebno za krjepost blagosti, izbjegavati prigode koje je dovode do pada u srdžbu i činiti male žrtve pokore odricanja kako bi njena volja u Bogu ojačala za dobro.

Usprkos tomu oni koji prakticiraju vjeru, imaju svijest o vlastitoj slabosti i potrebi česte ispovijedi.

Koliko se često ispovijedati i koji su posebni duhovni učinci ispovijedi

Da bi se praktično živjela vjera, svakako bi se trebalo ispovjediti za najveće svetkovine naše vjere Božić i Uskrs, a dobra praksa vjere je ispovijedati se jedanput puta mjesečno. U svakom slučaju dobro se ispovjediti čim prije nakon ponovnog pada u teški grijeh. I to zbog razloga što Crkva uči da je sakrament ispovijedi od velike pomoći na putu življenja vjere.

Katekizam katoličke Crkve uči: „Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu: a.) pomirenje s Bogom; b.) otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima; c.) otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha; d.) mir i spokoj savjesti; d.) povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu“ (Katekizam br. 1496)

Poznata je izreka sv. Terezije Avilske: „O koliki su propali zbog manjkave ispovijedi“. Ispovijed je manjkava ako osoba svjesno zataji teški grijeh, ako se ne kaje, ako nema odluku da neće više griješiti te ako ne živi minimum zauzetog kršćanskog života. 

Osoba koja se dobro ispovijeda, može ponovno pasti ali svaki put se odlučuje i Boga i ponovno započinje borbu za vjerodostojan kršćanski život. 

Ispit savjesti za djecu

Sada ću se sjetiti svojih grijeha od posljednje ispovijedi, koja je bila...

  1. Jesam li svaki dan molio ujutro, u podne, navečer; prije i poslije jela? Jesam li redovito polazio vjeronauk? Jesam li gdje zatajio svoju vjeru od straha ili stida?
  2. Jesam li psovao male psovke? Jesam li psovao velike psovke: Boga, Isusa, Majku Božju, sveca? Koliko puta? Jesam li se zaklinjao Bogom ili nedostojno spominjao Boga?
  3. Jesam li svojom krivnjom zanemario svetu Misu u nedjelju ili blagdane? Koliko puta? Jesam li u crkvi bio nemiran ili nepobožan?
  4. Jesam li bio neposlušan i prkosan svojim roditeljima, starijima, u školi? Jesam li, usprkos njihovoj zabrani, gledao TV, išao u kino ili kamo drugamo? Jesam li se starijima rugao?
  5. Jesam li se svađao ili se tukao? Jesam li koga mrzio? Jesam li koga naveo na kakav grijeh?
  6. Jesam li rado što besramno mislio, gledao, čitao, govorio? Jesam li što besramno činio? Sam ili s drugima?
  7. Jesam li što ukrao ili nađeno zatajio? Jesam li roditeljima uzimao novaca? Koliko?
  8. Jesam li lagao? Pretvarao se?
  9. Jesam li u zabranjene dane jeo mesa?
  10. Jesam li bio ohol, rado se hvalisao? Jesam li bio škrt, zavidan, proždrljiv, lijen, neuredan? Imam li još koji grijeh?

Pred svećenikom

Hvaljen Isus! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam učinio od posljednje ispovijedi. Ispovjedio sam se... (kada?) Sagriješio sam ovo:

  1. Molitve? Vjeronauk?
  2. Psovke i kletve?
  3. Sveta Misa?
  4. Roditelji i stariji?
  5. Svađe?
  6. Besramno?
  7. Krađe?
  8. Laž?
  9. Drugi grijesi?

Molim pokoru i odrješenje.

Svećenik kaže što treba izmoliti za pokoru a nakon toga se moli kajanje: Kajem se od svega srca svoga što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i tvrdo odlučujem da više neću griješiti.

Svećenik moli odrješenje od grijeha i kaže: Gospodin ti je otpustio grijehe idi u miru. Odgovara se. Bogu hvala.

OSNOVNE KRŠĆANSKE MOLITVE

Molitva: Molitva je razgovor s Bogom, a potrebna je duši da bi mogla živjeti u milosti kao i disanje tijelu . U molitvi se Bogu klanjamo i zahvaljujemo za sve dobro i molimo ga za Božju milost i naše duhovne i tjelesne potrebe. Molimo za žive i za pokoj mrtvih. Trebamo moliti svaki dan, a Bog će nam već odgovoriti na svoj način (Matej 6,7,18). Molitva može biti i privatna i zajednička (Misa, itd.). Molimo i Mariju, anđele, svetce pa i prijatelje, da se mole Bogu za nas. Možemo moliti svojim riječima, ili općim molitvama kao "Hvala Bogu", "Gospodine smiluj se", ili slijedeće uobičajene kršćanske molitve.

1 Osnove molitve

Znak križa:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Oče naš:

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Zdravo, Marijo:

Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše. Amen.

Slava Ocu:

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi s desna Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen.

Anđelu čuvaru:

Anđele čuvaru mili! Svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju. Osobito, pak, me brani, da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat' dragom Bogu. Amen.

Anđeo Gospodnji:

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, I ona je začela po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo... Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj. Zdravo Marijo... I Riječ je tijelom postala, I prebivala među nama. Zdravo Marijo... Moli za nas, sveta Bogorodice, Da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Pomolimo se. Milost svoju, molimo, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu...

Kraljice neba:

(Moli se umjesto "Anđeo Gospodnji" od Uskrsnog bdijenja do Duhova.) Kraljice neba, raduj se, aleluja. Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja. Uskrsnu, kako je rekao, aleluja. Moli za nas Boga, aleluja. Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja. Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja. Pomolimo se. Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo Te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Zdravo Kraljice:

Zdravo Kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo! K tebi vapijemo, prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo, tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, Zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progonstva pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

Zaziv Duha Svetoga:

O, dođi, Stvorče, Duše svet,
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
Blagodat Boga Svevišnjeg,
Studenac živi, ljubav, plam,
i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ,
Ti prste desne Očeve,
Od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu,
Zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
Ispred nas idi, vodi nas,
Da svakoga zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo
i Krista Sina Njegova
i u Te, Duha Njihova,
Da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu
i uskrslomu Sinu mu
Sa Tješiteljem presvetim.
Nek bude sad i uvijeke. Amen.

2. Molitva Razmatranja

Lectio divina – Razmatranje svetoga pisma kao važna kršćanska molitva

Sveto Pismo je najvažnija knjiga kršćanske molitve. Trebamo se potruditi ne samo da upoznamo Božju Riječ nego da s Biblijom u ruci molimo. Još je sveti Jeronim govorio: “ Tko ne pozna Sveto Pismo ne pozna ni Krista”. No nije dosta upoznati Isusa u Evanđelju nego, kako uči cijela tradicija, trebamo ući u dijalog s Isusom koji osobno je prisutan u Svetom Pismu te se otkriva po vjeri. Nažalost mnogi kršćani skoro nikada ne koriste Sveto Pismo u svojoj osobnoj molitvi. Ovim bismo željeli potaći na takvu molitvu dajući temeljne smjernice kako osobno moliti sa Biblijom u ruci.

“Lectio divina” je čitanje Sv.Pisma s vjerom u jednom ozračju molitve i sabranosti, vjerujući da se nalazimo pred tajnom osobne Božje prisutnosti. Sam Bog po svojoj Riječi nam govori dok mi sa naše strane nastojimo biti prisutni i ući u dijalog s Bogom u duhu slušanja, ljubavi i prepuštanja Božijoj volji. Ne radi se samo o čitanju i studiranju Sv.Pisma jer nas ono vodi samo do jednoga intelektualnog napora i razumijevanja nego nastojimo mi kao osoba sa cijelim svojim bićem biti prisutni pred Bogom koji nam govori.

Temeljne misli koje nas vode prilikom čitanja Biblije

Prvo i najdublje uvjerenje koje imamo po vjeri kada čitajući molimo sa Sv.Pismom jest slijedeće: ako u molitvi čovjek govori Bogu i moli Boga u čitanju Biblije Bog govori čovjeku te moramo ponizno osluškivati Riječ Božju.

Crkva ima duboko uvjerenje da je Biblija nadahnuta Riječ koja “s neba dolazi”, da u ljudskoj riječi i po ljudskoj riječi imao Božju Riječ koja je upućena čovjeku.

Isti tako trebamo shvatiti da je to živuća Riječ. Sam Bog je prisutan u svojoj Riječi i potiče nas na slušanje. Sveti Grgur Veliki je govorio slušajući njegovu Riječ “kao da vidiš usta koja ti govore”. Sveto pismo je nadahnuto a to možemo vidjeti i kao trajno nadahnuće. Riječ koju čitamo s vjerom i pobožno molimo je čudesno oplođena Duhom Svetim koji ju prožima i čini djelatnom. Tajna osobne Božju prisutnost. To je čin kojim Bog sam kao sugovornik kuca na vrata našega bića. Od tuda proizlazi djelatna i spasenjska učinkovitost Božje Riječi.

Kršćanska tradicija je otkrila još jednu tajnu Božije Riječi te s dubokom uvjerenjem svjedoči da se cijelo Sveto Pismo stiječe u osobu Isusa Krista. “Cijelo pismo je samo jedna knjiga i ta knjiga je Krist” (Hugo od Sv.Viktorija) Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, je osobno punina objave. Tako da smisao Božje Riječi nije apstraktna bezosobna istina nego osoba Isusa Krista koji ljubavlju privlači sve one koji mu povjeruju.

Kako moliti čitajući Sveto Pismo?

1. Pripraviti se na čitanje i molitvu: Trebamo znati da čitajući s vjerom Sv.Pismo mi se nalazimo u Božjoj prisutnosti. Moramo nastojati očistiti srce, stvoriti ozračje mira i sabranosti te nastojati ući u stav osluškivanja i slušanja.

2. Čitanje Sv. Pisma kao razgovor: Razgovor s Bogom ili još podrobnije “sada mi sam Bog govori” treba da uđe u našu svijest. Kao posljedica toga trebamo njegovati tipično biblijski stav duše otvorenosti i slušanja Boga. Iz toga proizlazi jedan osobni odnos s Bogom jer po dijalogu mi otkrivamo našu temeljnu sposobnost odlučivanja i ljubavi. Bog sugovornik nam upućuje Riječ i mi mu možemo odgovoriti. Ovaj razgovor možemo podijeliti u tri dijela:

Lectio - samo čitanje svetoga teksta: Tekst koji čitamo i tako želimo moliti ne smije biti previše dug. Preporuča se uzeti jednu knjigu iz Biblije, za one koji nemaju temeljitu biblijsku kulturu bolje je početi s evanđeljima, i moleći čitati tu knjigu u kontinuitetu od početka do kraja čitajući svaki dan po jedan odlomak.

Kada čitamo podsvijstimo sebi da nam sam Bog govori. Ne radi se o čitanju bilo kakve knjige. Još prije čitanja koje mora biti pažljivo preporuča se sabranost i zazivanje Duha Svetoga te jedno radosno iščekivanje da nam Bog uputi svoju Riječ. Dok čitamo trebamo učiniti sve da shvatimo i razumijemo tekst koji samo čitali.

Meditatio - meditiranje teksta koji smo pročitali: Trebamo se smiriti otvoriti srce i dušu da Božja Riječ koju smo čitali nađe prostor i odjek u našem srcu. Dopustiti da Riječ dođe do dubina našega bića i tu nam govori. Možemo paziti na otpore koji se javljaju te moliti Isusa prisutna u Duhu Svetome da nas pouči, oslobodi i izliječi. Dopustiti Bogu da govori ne samo razumu koji je aktivan pri čitanju nego cijeloj našoj osobi.

Contemplalatio - kontemplacija: To je jedan jednostavni čin ljubavi koji možemo pobuditi i srcu. Gledati s ljubavlju Boga koji nam govori i dolazi u susret te ljubiti Riječ koji nam je uputio. Kontemplacija ima duboko vjersko značenje te se očituje u klanjanju, slavi, zahvaljivanju, ispovijesti vjere. Tako molitva postaje himan zahvale Bogu.

Cijela povijest spasenja i put kršćanske molitve sve do vrhunaca mistike i svetosti se nalaze ovom okviru Boga koji upućuje svoju Riječ i odgovora koji na tu Riječ daje čovjek. Kršćanska liturgija Riječi i “Lektio Divina” vjerno odražavaju tu temeljnu karakteristiku molitve.

Meditacija i metoda za razmatranja

U kršćanstvu je još od samih početaka razmišljanje ili meditacija o Bogu, vjeri, vjerskim istinama bilo je najuže povezana s molitvenim pristupom svetopisamskim ali i svetačkim tekstovima. Meditirati, razmatrati u biblijskom smislu znači u molitvenom ozračju tražiti volju Božju kako bi je se zatim moglo prakticirati, živjeti i opsluživati. U kršćanskoj tradiciji meditirati podrazumijeva upoznati Isusa preko njegove riječi kako bi ga vjernik, uzljubio i ozbiljno nastojao oko njegova nasljedovanja.

U tom smislu meditacija započinje polaganim čitanjem teksta i razvija se u smjeru molitve i kontemplacije. To slušanje riječi budi i potiče pozitivan odgovor u vjeri. Kršćanska meditacija nije neka tehnika koja bi zatvarala osobu u sferu vlastitosti ljudskog duha koji traži svoje savršenstvo, nego uvodi vjernika u dijalog s Bogom. Duša upravo u svjetlu toga dijaloga postupno iskustveno sve više upoznaje Boga samoga, dinamike duhovnog života pa onda u tom svjetlu i samu sebe sve do srži svoga bića.

Duhovna je literatura istraživala metode i dinamike koje vjerniku mogu biti na pomoć u toj zahtjevnoj pobožnoj praksi. Taj klasični nauk sažima u nekoliko rečenica se može sažeti ovako. Temelj molitve i sveg duhovnog u životu jest razmatranje (meditatio). Bez njega se suši i vene i molitveni i krjeposni život. Razmatranje je ona osnovna snaga koja stavlja u pokret čitav duhovni život. Kršćansko razmatranje ima trostruku svrhu: da preko njega bolje upoznamo Boga i vjerske istine, da ih više zavolimo i spremnije vršimo. Tri odrednice mislene molitve su: 1. metodičko razmišljanje o Bogu i o istinama koje nas spašavaju i posvećuju; cilj mu je stjecanje jakih, živih kršćanskih uvjerenja po kojima se živi i za koja se umire. Razmatranje je razumsko ukorijenjivanje naše vjere radi sjedinjenja s Bogom; 2. ono što razmatranje čini molitvom i pretvara ga u radnu energiju jest afektivno usvajanje razmatranih istina. Ono što je um spoznao srce treba da uzljubi. Um i srce skupa grade i čovjeka i vjernika. Preko čuvstva divljenja, čežnje i ljubavi katoličke istine postaju sastavni dio našega bića. Meditacija obuhvaća i racionalne i dubinske (intuitivne) slojeve ljudske osobnosti.

Vjernik razmatrajući ne ostaje samo mislilac, on postaje goruća vatra; 3. razmatranje se ne zaustavlja na afektivnoj razini, ono ide do kraja, do čina, do ostvarenja. Tu volja preuzima svoju ulogu i donosi praktične odluke. Razmatranje nije ni studij ni poezija već iskrena borba za savršenstvo. Meditacija je sabiranje i usredotočenje duhovnih snaga, akumulacija novih energija za akciju. Ona molitvu čini pobožnošću, a pobožnost životom kršćanina.

Razmatranje je, dakle, umno razmišljanje, čuvstveno prihvaćanje i voljno ostvarivanje kršćanskih istina. Ono je doista uzdignuće duše k Bogu, opajanje vječnim vrednotama, promatranje svijeta i života božanskim očima, jedinstveni pogled na svijet, usmjerenje za život, nadnaravno vrednovanje svega spoznatoga i doživljenoga. Nije isto što i razmišljanje o prirodi i njenim pojavama, kao ni obična vjerska meditacija o odnosima Boga i svijeta, kakvu poznaju i mnoge razvijene naravne religije (joga, zen, budizam, antropozofija i sl.). Početak kršćanskoga razmatranja bio je u razmišljanju o Svetom pismu, najprije privatnom pa onda skupnom (monasi). U srednjem vijeku su se uobičavala razmatranja o Isusovu životu. Razmatranje je polako ušlo u sva redovnička pravila (počevši od benediktinaca). Crkva ga je stavila u dnevnu dužnost svim redovnicima, svećenicima i sjemeništarcima, a Drugi vatikanski koncil ga preporučuje i laicima. Danas je postalo općeprihvaćena asketska vježba.

Da bi pomogli našim vjernicima moliti razmišljajući – razmatrajući – o vjeri donosimo jednu poznatu metodu francuske škole duhovnosti za to koja im može biti na pomoć. Teološka promišljanja će prožimati duhovnost francuske škole ići će sve do razrađivanja praktične metode meditacije koja ima za zadaću da oblikuje stil življenja duhovnosti u svakodnevnici

1. Priprava za razmatranje:Kod razmatranja ili meditacije uvijek imamo pripravu i to daljnju, bližu i neposrednu. Daljnja priprava za razmatranje je u biti trajni napor da uskladimo svoj život s Evanđeljem po mrtvljenju, obraćenju, sabranosti, poniznosti itd. To su preduvjeti za dobro obavljeno razmatranje koje je na početku nesavršeno, a zatim se krjeposti sve više ukorjenjuju u duši kako napreduje u meditaciji.

Bliža priprava se sastoji u tome da prije razmatranja čitamo ili slušamo o predmetu o kojemu želimo razmatrati, a to za naše molitelje može biti neki tekst iz Biblije ili neki tekst iz ovog molitvenika. Na tu temu treba misliti, buditi u srcu čuvstva i osjećaje koji su s time u skladu. Potruditi se oko razmatranja gorljivo, pouzdano, ponizno, želeći ljubiti Boga, slaviti ga i postati bolji kršćanin. Tako duša postaje spremana da razgovara s Bogom.

Neposredna priprava koja je početak razmatranja, sastoji se u tome da se stavimo u Božju prisutnost, da postanemo svjesni Božje prisutnosti koju nalazimo posvuda, a na poseban način u našem srcu, i u Presvetom oltarskom sakramentu. Dobro je učiniti čin poniznosti pred Bogom, zazvati Duha Svetoga imajući svijest da sami ne možemo moliti kako treba, tražiti zagovor Majke Božje, sv. Josipa ili kojeg drugog sveca.

2. Korpus (glavni dio) razmatranja: Ideja vodilja je naša privrženost, naše ucjepljenje u osobu Isusa Krista da tako Bogu dostojno iskažemo dužne čine štovanja, klanjanja i slave.Tri su bitna čina u ovoj metodi razmatranja:

a) Klanjanje (Isus pred očima)

  • razmatranjem promatramo neko Božje savršenstvo (mudrost, ljubav, pravednost, sveprisutnost) ili neku krjepost Isusa Krista (uzimajući za meditaciju tekstove Evanđelja promatramo, na primjer, Isusovu ljubav prema siromasima, milosrđe kod opraštanja grijeha, mudrost i blagost u odnosu s ljudima, predanje u volju Božju u Getsemanskom vrtu, strpljenje i ljubav na križu);
  • iskazujemo čine klanjanja, divljenja, zahvaljivanja, radosti i žalosti.

b) Sjedinjenje (Isus u srcu) 

  • trebamo postati svjesni da su i nama potrebne i korisne Isusove krjeposti o kojima razmatramo;
  • u svjetlu razmatrane krjeposti promotrimo svoj život s osjećajem kajanja za prošlost, nedostojnosti u sadašnjem trenutku i želji da u buduće budemo što suobličeniji Isusu Kristu;
  • moliti Boga za krjepost o kojoj smo razmišljali. Posebno da postanemo dionici krjeposti Isusa Krista o kojoj razmišljamo. Ako razmatramo o Isusu u Getsemanskom vrtu i o krjeposti poniznosti i predanja u volju Božju molimo zazivom: Neka milost otajstva muke Isusove u Getsemanskom vrtu siđe u moju dušu i učini je doista poniznom, dionicom Isusove poniznosti;
  • nakon toga treba moliti i za druge potrebe Crkve te za osobe za koje smo dužni moliti.

c) Sudjelovanje (Isus u našem djelovanju) i odluke

  • pod utjecajem milosti odlučimo se vježbati u krjeposti o kojoj razmišljamo donoseći barem jednu konkretnu odluku vezanu uz to koju ćemo nastojati provesti u djelo tijekom dana (na primjer, biti strpljiv prema nekoj osobi ili u nekoj situaciji);
  • obnoviti odluku kod ispitivanja savjesti i vidjeti jesmo li je ostvarili;

d) Molitva prošnje 

  • treba s pouzdanjem moliti Boga za pojedine stvari, osobe ili za velike potrebe Crkve (misije, obraćenje grješnika, umiruće, duše u čistilištu).

3. Zaključak: Zahvaliti Bogu za tolike primljene milosti, zamoliti ga oproštenje za pogrješke i nemarnosti u ovoj vježbi, moliti ga da blagoslovi naše odluke za danas, čitav život i naš smrtni čas, napraviti kratku duhovnu misao – kiticu za taj dan, tj. izabrati neke misli koje su nas jače zaokupile i sjetiti ih se tijekom dana, sve povjeriti Majci Božjoj moleći: Pod tvoju se obranu utječemo...

Razmatrajući po ovoj metodi Sveto pismo, tekstove iz ovog molitvenika ili svetu krunicu, dinamika molitve se usredotočuje na motrenje Isusa i Marije, njihovih krjeposti i nutarnja stanja te na određeni način pomaže osobi koja moli distancirati se od sebe, svojih poteškoća i problema koji često u meditaciji izbiju u prvi plan te tako priječe da molitva donese svoje plodove i da osoba bolje vidi svoj nutarnji život nasljedovanja Isusa Krista. Meditirati na ovaj način ima još jednu prednost. Vjernik dok meditira, istovremeno moli i za rast u krjepostima i pristajanje uz Krista što trajno ostaje sama bit duhovnoga puta. Naravno da možemo i trebamo razmatrati i dok obavljamo bilo koju molitvu i pobožnost. Za to nam mogu poslužiti i tekstovi koje donosimo u ovom molitveniku.

3. Molitve za posebne prigode i nakane 

Donosimo ovdje samo neke prigodne molitve a za sve ostale pogledajte cjelinu 4.5.8. ovog marijasnkog molitvenika pod naslovom Molitve Gospi Oštaraskoj i Krasnarskoj za posebne nakane. Napominjemo da se jutarnja i večernja molitva ne mogu svesti samo na molitve koje slijede nego je dobro redovito moliti i neke od molitava i pobožnosti koje donosimo u molitveniku. U biti jutarnja i večernja molitva su dnevne molitve prikazanja i zahvale Bogu za dan koji se proživio. 

Jutarnja molitva:

Bože, ljubim Te, jer si neizmjerno dobar. Gospodine, Bože svemogući, koji si dao da nam osvane ovaj dan, čuvaj nas svojom moći da danas ne padnemo ni u koji grijeh, već da uvijek budu pravedne pred Tobom naše misli, riječi i djela. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.Isuse, Marijo, Josipe, budite mi u pomoći i po danu i po noći. Amen.

Hvala Ti, Bože, za još jedan dan koji upravo započinje. Zahvaljujem Ti za proteklu noć koju si dao za odmor i san, kako bismo preko dana mogli dobro raditi i Tebe životom slaviti. Molim Te, budi uza me tijekom čitavoga dana. Ne dopusti da ikad zaboravim kako Ti u svakom trenutku dobro znaš moje misli, čuješ moje riječi i vidiš moja djela. Bože moj, nauči me da dobro upotrijebim vrijeme koje mi daješ; da predvidim teškoće i da se ne uznemirujem; da iskoristim na dobro doživljene pogreške, da ne odem na krivi put. Nauči me misliti na budućnost, spojiti vedro raspoloženje i gorljivost, revnost, brižljivost i mir. Bdij nada mnom dok radim, ispuni prazninu u mojim djelima. Nauči me da budem velikodušan, da činim dobro, ne uzvraćam za zlo, da sve ljude ljubim uvijek velikodušno. Neka sve to bude na slavu Presvetog Trojstva! Po Kristu Gospodinu našemu!

Večernja molitva:

Obavi ispit savjesti o proteklom danu, moli od Boga oproštenje za svoje grijehe i odluči da ćeš se ubuduće čuvati od grijeha. Zatim možeš izmoliti:

Hvala Ti, Gospodine, za još jedan dan. Hvala za današnji kruh koji si mi dao i za sve čime uzdržavam svoj život. Hvala Ti za sve dobro koje si mi danas iskazao, za kušnje kroz koje si me proveo, i za još jedan dan, da ga mogu proživjeti Tebi na slavu. I za pomoć koju si mi pri radu i u životu pružao, hvala. I za ljude koje susretoh, za one s kojima sam dijelio tegobe proteklog dana, za sve hvala.

U ruke Tvoje, Gospodine, predajem duh svoj. Ti si me otkupio, Gospodine, Bože vjerni. Tebi prikazujem svoje spavanje i svaki trenutak noći koji je preda mnom. Molim Te da nada mnom bdiješ, da me štitiš, braniš i čuvaš dok spavam, da se mogu u miru odmoriti. Stoga se stavljam u tvoje Presveto Srce i pod okrilje Gospe, moje Majke. Tvoji sveti anđeli neka budu uza me i neka me čuvaju u miru, i Tvoj blagoslov neka bude nada mnom. Čuvaj me, Gospodine, kao zjenicu oka; sjenom krila svojih zakloni me! Zdravo Marijo...

Zahvaljujemo Ti, svemogući Bože, za sva dobročinstva Tvoja, koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Prije jela:

Blagoslovi, Gospodine, nas i ove Tvoje darove koje ćemo po Tvojoj darežljivosti blagovati. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen. Oče naš...

ili

Bože, od koga sve imamo, zahvaljujemo Ti na Tvom daru. Ti nas hraniš, jer nas ljubiš. Blagoslovi što nam daješ! Bože, oči svih nas čekaju na Te, i Ti im daješ hranu u pravo vrijeme. Otvaraš svoju ruku i sve što živi blagoslivljaš. Ti nam daješ naš svagdašnji kruh. Dobri Bože, blagoslovi ga! Amen!

Poslije jela

Zahvaljujemo Ti, Svemogući vječni Bože na svim dobročinstvima tvojim, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. Slava Ocu...

ili

Bože, nek Ti je hvala i slava za jelo i piće i za sve dobro. Ti daješ i želiš uvijek davati. Bože, nagradi sve koji nam u Tvoje ime žele dobro činiti i daruj im vječni život. Hvala Ti na svim darovima koje smo od Tebe primili. Amen.

Za unutarnje ozdravljenje:

Gospodine Isuse, Ti si došao da ozdraviš ranjena i tjeskobna srca, molim Te da ozdraviš traume koje izazivaju nemire u mom srcu; molim Te, na poseban način, da ozdraviš ono stoje uzrok grijehu. Molim Te da uđeš u moj život i ozdraviš me od duševnih rana koje su me snašle u djetinjoj dobi i od onih rana zadobivenih tijekom cijeloga života. Gospodine Isuse, Tebi su poznati moji problemi, sve ih stavljam u Tvoje Srce. Molim Te, u snazi one velike rane otvorene na Tvom Srcu, da ozdraviš male rane na mom srcu. Ozdravi rane u mom sjećanju, da ništa od onoga što mi se dogodilo ne bude izvorom boli, tjeskobe i zabrinutosti. Ozdravi, Gospodine, sve one rane koje su u mom životu prouzročile korijene grijeha. Hoću oprostiti svima onima koji su me uvrijedili, pogledaj na one nutarnje rane zbog kojih nisam sposoban oprostiti. Ti, koji si došao izliječiti srca slomljena, ozdravi moje srce. Ozdravi, Gospodine, one moje intimne rane koje su uzrok tjelesnim bolestima. Darujem Ti svoje srce, primi ga, Gospodine, očisti ga i daj mi osjećaje Tvoga Božanskog Srca. Pomozi mi da budem ponizan i blag. Udijeli mi, Gospodine, ozdravljenje od boli koja me pritišće zbog smrti dragih osoba. Daj da mogu ponovno zadobiti mir i radost zbog sigurnosti da si Ti Uskrsnuće i Život. Učini me vjerodostojnim svjedokom Tvoga Uskrsnuća, Tvoje pobjede nad grijehom i smrću, Tvoje prisutnosti kao Živoga među nama. Amen. (molitva koju je sastavio don Gabrijel Amorth)

Protiv svakoga zla:

Oče Sine i Duše Sveti, Presveta Trojice, Bezgrešna Djevice, anđeli, arkanđeli, svi sveti u raju, siđite na mene. Otjeraj od mene sve zle sile, uništi ih, razori ih, da se mogu osjećati dobro i činiti dobro. Otjeraj od mene čarolije, vračanja, crnu magiju, crne mise, praznovjerja, navezanosti, prokletstva, zlo oko: đavolsko uznemirivanje, đavolsko posjednuće; sve ono što je zlo, grijeh, zavist, ljubomora, nevjernost; fizičku, duševnu, moralnu, duhovnu bolest. Odagnaj ova sva ta zla u pakao, da nikada više ne uznemiruju ni mene niti jedno drugo stvorenje Božje. Snagom Boga Svemogućega, u Ime Isusa Krista Spasitelja, po zagovoru Bezgrješne Djevice, neka me napuste svi nečisti dusi, sva bića koja me uznemiruju, neka me zauvijek ostave i odu u vječni pakao, vezani od sv. Mihovila Arkanđela, od sv. Gabrijela, od sv. Rafaela, od naših Anđela Čuvara, zgaženi pod petom presvete Djevice Marije.(molitva koju je sastavio don Gabrijel Amorth)

Predanje života Isusu Kristu

Isuse, ja vjerujem da si Ti Sin Božji. Vjerujem da si išao na Križ radi mojega opravdanja i da si u svome tijelu uzeo moje grijehe, bolest i siromaštvo, poraz i vječnu smrt, da si uskrsnuo i kao pobjednik sjediš s desna Ocu u nebesima. Tebi, kome je predana sva vlast na nebu i zemlji, predajem svoj život. Prihvaćam Te za svog Gospodara i Spasitelja, tebi se posvećujem. Ti si od sada Gospodar: mojega života i mojega braka, moje obitelji i moje djece, mojih poslova, moje obitelji, moje prošlosti, sadašnjosti i moje budućnosti. Neka moj život bude na savu Presvetog Trojstva u iščekivanju punine života u vječnosti. Amen.

Strelovite molitve

Ovakve su molitvice nazvane "strelovite" jer su kao zazivi prožeti ljubavlju koje često tijekom dana možemo odaslati u nebo. Po njima Bog vidi kako na nj mislimo tijekom dana. Možemo izabrati neku od ovih molitava i često je ponavljati tijekom dana. 

  • Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
  • Sve za Tebe, Presveto Srce Isusovo!
  • Slatko Srce mog Isusa, daj da Te ljubim sve više!
  • Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
  • Isuse, Marijo, Josipe! Ja vas ljubim spasite duše!
  • Isuse moj, smiluj mi se!
  • Isuse, Tebi živim. Isuse, Tebi umirem.
  • Isuse, Tvoj(a) sam u životu i u smrti.
  • Zdravo, križu, jedina nado!
  • Krvi Kristova blagoslovi me, posveti me.
  • Krvi Kristova blagoslovu tu osobu!

 

POBOŽNOST BOŽIĆNOM OTAJSTVU, DJETETU ISUSU I SVETOJ OBITELJI

  • Božićna devetnica s razmatranjima sv. Alfonsa Marije Liguoria
  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
  • Molitve svetaca na čast Božićnog otajstva i Djeteta Isusa
  • Božićni himan Djetetu Isusu
  • Devetnica Djetetu Isusu
  • Krunica Djeteta Isusa
  • Razmatranja o Božiću i pobožnosti Djetetu Isusu

Predgovor

Dragi brate, poštovana sestro u Kristu želimo objaviti na jednom mjestu sve velike pobožnosti Katoličke Crkve na čast pojedinih otajstava naše vjere slijedeći život našega Gospodina i liturgijsku godinu. 

Božić je svetkovina koju hrvatski katolički puk na posebno dubok i radostan način doživljava i slavi. Božićno vrijeme je povlašteno i za pobožnost Djetetu Isusu i Svetoj Obitelji, ali ne jedino. U Katoličkoj tradiciji molitve na čast ovih otajstava možemo moliti tokom cijele liturgijske godine. Na poseban način u svim obiteljskim potrebama se možemo uvijek utjecati Svetoj Obitelji. 

Više godina i na više evropskih jezika smo prikupljali materijale sabrane u ovoj knjižici pa ne donosimo citate svih molitvenika i knjižica u kojima smo pronašli molitve kako ne bismo time nepotrebno opteretili čitatelje. Napominjemo da su razni svetački tekstovi koji se nalaze pod naslovom “Molitve svetaca na čast Božićnog otajstva i Djeteta Isusa” u nakanama autora bili poezije. Budući da je teško prevoditi poezije a da se ne izgubi smisao mi smo te tekstove doslovno preveli i dobili molitve ili molitvene nagovore. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje duhovnih plodova u hrvatskom narodu na veću slavu Božju.

Pater Miljenko Sušac s.m.m. – misionar montfortanac

1.1. BOŽIĆNA DEVETNICA

sv. Alfons Marija Liguori (Sv. Alfons je ovu devetnicu je zamislio kao pripravu za slavljenje Božića. Molitva devetnice počinje 16. prosinca)

Prvi dan: O LJUBAVI BOŽJOJ DA JE POSTAO ČOVIJEKOM

Promatraj beskrajnu ljubav koju nam je Bog iskazao kad je postao čovjekom kako bi nam zadobio vječno spasenje. Adam naš prvi otac je sagriješio, i pobunio se protiv Boga te je bio izagnan iz Raja i osuđen na smrt skupa s nama, njegovim potomstvom. Ali evo Sin Božji videći izgubljena čovjeka da bi ga oslobodio od smrti prikaza sebe postajući čovjekom i odluči da će za njega umrijeti na Križu. Ali Sine, kao da mu je tada govorio Otac, promisli jer ćeš na zemlji morati voditi ponizan i mučan život. Morati ćeš se roditi u hladnoj štalici, biti položen u životinjske jaslice. Morati ćeš bježati u Egipat da bi izbjegao Herodovim rukama. Vrateći se iz Egipta živjeti ćeš kao zanatlija u siromašnoj radionici, ponizan i prezren. Konačno u muci ćeš od boli izdahnuti na Križu. postiđen i napušten od svih. A Sin kao da odgovara Ocu: “Ništa zato svime sam zadovoljna samo da spasim čovjeka.

Šta bi se reklo da neki Princ, videći mrtvoga crva iz samilosti prema njenu želi postati crv i oprati ga u svojoj krvi, umrijeti za njega da bi mu dao život? Više od toga je za mene učinila Vječna Riječ, koja budući da je Bog je hitjela postati crv kao mi, umrijeti za nas da bi nam zadobila izgubljeni život u Božanskoj milosti. Sin Božji videći da po tolikom darovima koje nam je dao ne može zadobiti našu ljubav šta učini? Postade čovjekom i dade nam sama sebe. Čovjek prezirući Boga, kaže sv. Fulgencije, udalji se od njega, ali Bog ljubeći čovjeka dođe s Neba kako bi ga pronašao. A zašto je došao? Došao je da bi čovjek spoznao koliko ga Bog ljubi i da barem tako iz zahvalnosti uzljubi Boga. I životinje koje idu za nama postanu ljubljene, a mi zašto smo tako nezahvalni s Bogom koji silazi s Neba na zemlju kako bi ga ljudi uzljubili? Jednoga dana neki svećenik moleći i izgovarajući riječi u misi “I Riječ je tijelom postala” primijeti da neki čovjek ne učini ni najmanji znak poštovanja vidje kako ga đavao udari i prekori riječima: “Ah, nezahvalniče, da je Bog toliko učinio za mene koliko je učinio za tebe bio bih stalno prignut licem do zemlje zahvaljujući mu”.

Molitva:O veliki Sine Božji postao si čovjekom da bi te ljudi uzljubili. Ah gdje je ljubav ljudi? Ti si dao krv i život za spasenje naših duša, a zašto smo mi tako nezahvalni pa umjesto da te ljubimo preziremo te s toliko nezahvalnosti. Moj Gospodine ja sam bio jedan od onih koji su te više vrijeđali, ali tvoja muka je moja nada. Iz ljubavi po kojoj si postao čovjekom i umro na Križu oprosti mi sve grijehe kojima sam te povrijedio. Ljubim te utjelovljena Riječi, ljubim te moj Bože, ljubim te beskrajna dobroto i kajem se za sve grijehe, htio bih od boli kajanja umrijeti. Isuse udijeli mi svoju ljubav da više ne živim nezahvalan prema tebi koji si mi toliku ljubav iskazao. Želim te zauvijek ljubiti. Udijeli mi svetu ustrajnost. O Marijo Majko Božja i majko moja isprosi mi od tvoga Sina milost da ga uvijek ljubim sve do smrti.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Drugi dan:O BOŽJOJ LJUBAVI KAD SE RODIO KAO DIJETE

Sin Božji koji je iz ljubavi došao k nama mogao je postati čovjekom pojavljujući se u odrasloj dobi, kao što se pojavio Adam kad je bio stvoren, ali jer djeca znaju privući više ljubavi onih koji ih gledaju zato se je i on htio na zemlji pojaviti kao dijete. I to kao najsiromašnije i prezrenije dijete koje se rodilo. Sv. Petar Krizolog piše: Tako se htio roditi naš Bog jer je htio da na taj način bude ljubljen. Još je prorok Izajija prorekao da se Sin Božji treba roditi kao dijete i tako se nama potpuno dati iz ljubavi koju nam je posvjedočio: Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan (Iz 9,6).

Ah moj Isuse, moj najveći i istinski Bože što te je s Neba privuklo da se rodiš u šalici ako ne ljubav koju imaš prema ljudima. Tko te je iz krila Očeva vodio i položio u jaslice? Tko te je od kraljevanja iznad zvijezda položio da počivaš na slamici? Tko te između anđeoskih korova doveo da budeš među dvije životinje? Ti koji svetim plamenom raspaljuješ Serafine sad se treseš od hladnoće u jednoj štali. Ti koji pokrećeš nebesa i sunce sada da bi se pomaknuo trebaš nekoga tko će te primiti u naručje. Tebi koji proviđaš hranu ljudima i životinjama sad je potrebno malo mlijeka da te uzdrži u životu. Tebe koji si radost Neba sada čujem kako plačeš i udišeš. Kaži mi tko te je do tih bijeda doveo. Što učini, učini ljubav kaže sv. Bernard, učinila je to ljubav koju imaš za ljude.

Molitva:O drago moje Dijete kaži mi što si došao raditi na ovoj zemlji, što tražiš ? Ah, već shvaćam došao si umrijeti za mene da bi me oslobodio od Pakla. Došao si tražiti mene, izgubljenu ovcu, da više ne bježim nego da te ljubim. O moj Isuse, moje blago, živote moj, ljubavi moja i sve moje, ako tebe ne ljubim koga da ljubim? Gdje mogu pronaći oca, prijatelja, zaručnika ljupkijeg od tebe koji bi me više ljubio? Ljubim te dragi moj Bože, ljubim te jedino moje dobro. Žao mi je što sam bio toliko godina u svijetu a nisam te ljubio, naprotiv vrijeđao sam te i prezirao. Oprosti mi ljubljeni moj Otkupitelju, daj da se pokajem za takvo svoje ponašanje. Kajem se svom dušom. Oprosti mi i udijeli mi milost da se više ne odijelim od tebe i da te ljubim cijelog preostalog života. Ljubavi moja sav se tebi predajem, primi me, ne odbi me iako to zaslužujem. Marijo ti si moja odvjetnica, ti ćeš mi svojim molitvama zadobiti sve što želim od tvoga Sina; moli ga da mi oprosti i da mi da svetu ustrajnost sve do smrti.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Treći dan:O ISUSOVU SIROMAŠNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA

Bog je predvidio da u vremenu kad se ima roditi njegov Sin na zemlji iziđe naredba careva da se svatko ide upisati na popisu stanovništava u mjestu porijekla. I tako budući da je Josip sa svojom zaručnicom morao ići u Betlehem da se upiše dođe vrijeme Mariji da rodi. Nije bila prihvaćena u kuću, a ni u prenoćištu za siromahe te je bila je primorana tu noć provesti u štalici i u njoj poroditi nebeskoga Kralja. Da se Isus rodio u Nazaretu, istina bio bi se rodio kao siromah, ali bi barem imao suhu sobicu, malo vatre, tople povoje i ugodniju kolijevku.

Ali ne, on se htio roditi u onoj hladnoj štalici, bez ogrijeva, htio je da mu jasle budu kolijevkom, da mu malo grube slame posluži za krevetić, a sve to kako bi više trpio. Uđimo dakle u Betlehemsku štalicu, ali uđimo s vjerom. Ako uđemo bez vjere, vidjeti ćemo samo jedno siromašno dijete koje pobuđuje samilost, diviti se njegovoj ljepoti, dijete koje plače zbog hladnoće i neudobne slame koja ga probada. Ali ako uđemo s vjerom vidjeti ćemo daje to Dijete Sin Božji koji je iz ljubavi prema nama došao na zemlju, i toliko trpi da bi zadovoljio za naše grijehe. Pa kako je moguće ne zahvaliti mu i ne ljubiti ga?

Molitva:O slatko moje dijete, kako sam, znajući koliko si trpio za mene, mogao biti tako nezahvalan i tako te povrijediti? Te tvoje suzice kojima plačeš, to siromaštvo koje si izabrao iz ljubavi prema meni potiču me na nadu u oproštenje grijeha kojima sam te povrijedio. Kajem se moj Isuse, za svaki put kad sam ti okrenuo leđa i ljubim te više od svega. Bože moj i sve moje! od sada pa nadalje ti ćeš biti moje jedino blago i jedino dobro. Kažem ti sa sv.Ignacijem Loyolskim: “Daj mi tvoju ljubav, daj mi tvoju milost i dovoljno sam bogat.” Ništa drugo ne želim, niti tražim, samo ti si dovoljan, Isuse moj, živote moj i ljubavi moja.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Četvrti dan:O ISUSOVU PONIZNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA

Svi znaci koje je anđeo dao pastirima po kojima će pronaći Spasitelja koji je rođen su odražavali poniznost. I neka vam ovo bude za znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama (Lk 2,12). To je znak reče anđeo po kome ćete pronaći novorođenog Mesiju, povijen leži u životinjskim jaslicama u jednoj štali. Tako se htio roditi kralj Neba, Sin Božji kad je došao uništiti oholost koja je bila uzrokom gubljenja čovjeka.

Još su proroci navijestili da će s našim Otkupiteljem postupati kao s najbijednijim čovjekom na zemlji, nasićenim pogrdama. Koliko li je prezira pretrpio Isus od ljudi na zemlji. Držali su ga izjelicom i pijanicom, vračem, bogohulnikom, krivovjernikom. Koliko li je pretrpio patnje za vrijeme svoje muke, bio je napušten od učenika, jedan od njih ga je prodao za trideset denara, drugi zanijeka da ga je poznavao, vođen je vezan ulicama, bičevan kao rob, smatran luđakom, ismijavanim kraljem, pljuvali su mu u lice i konačno je umro prikovan na križ između dvojice razbojnika kao najgori zločinac na zemlji. Dakle, kaže sv. Bernard, s najplemenitijem od svih su postupali kao s najbijednijim, a jedan drugi svetac dodaje koliko je bjedniji toliko mi je draži, koliko mi izgledaš slabiji, prezreniji toliko si mi draži i ljubezniji moj Otkupitelju.

Molitva:O moj slatki Spasitelju, koji si toliko prezira zagrlio meni za ljubav, ja nisam mogao podnijeti jednu riječ uvrede a da nisam odmah mislio osvetiti se. Ja koji sam toliko puta zaslužio da budem mučen od đavli u Paklu. Stidim se pojaviti pred tobom ja grešnik i oholica. Gospodine ne odagnaj me od svoga lica iako to ja zaslužujem. Rekao si da ne znaš prezreti srce koje se kaje i ponizuje. Kajem se za sve uvrede koje sam ti nanio. Oprosti mi moj Isuse, ne želim te više vrijeđati. Ti si meni za ljubav toliko uvreda pretrpio, ja tebi za ljubav želim trpjeti sve uvrede koje će mi doći u životu. Ljubim te moj prezreni Isuse, za mene prezreni, ljubim te više od svega drugoga. pomozi mi da te uvijek ljubim i da sve za tebe podnosim. O Marijo preporuči me tvome Sinu i moli Isusa za mene.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Peti dan:O ISUSOVU PROGONJENOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA

Isus Krist je mogao spasiti čovjeka bez trpljenja i smrti, ali nije htio. D bi nam pokazao koliko nas ljubi izabrao je progonjeni život. Zato ga prorok Izajija i naziva čovjekom boli jer je Isusov život trebao biti prepun boli. Njegova muka nije počela u trenutku smrti nego od početka njegova života. Čim se rodio bio je položen u štalicu gdje je sve za Isusa bilo mučno. Njegov vid je trpio jer je vidio samo grubi i hrapavi zid štale. Njuh je trpio od izmeta životinja koje su tu bile. Dodir je trpio jer ga je bola slama na kojoj je ležao. Malo nakon rođenja je morao bježati u Egipat gdje je više godina svoga djetinjstva živio siromašan i prezren. Malo se razlikovao i život u Nazaretu i eto ga na kraju njegova života u Jeruzalemu gdje će umrijeti na križu u tolikom mukama.

Cijeli Isusov život je bio trajno trpljenje, naprotiv dvostruko trpljenje jer je imao pred očima sve muke koje će morati podnijeti sve do smrti. Sestra Marija Magdalena Orsini jednog dana žaleći se pred raspelom reče: “Moj Gospodine tri si tri sata bio pribijen na križ, a ja godinama trpim ovu muku”. A Isus joj odgovori: “Ah, neznalico što to govoriš? Ja sam još od majčinske utrobe trpio sve muke mog života i smrti”. Isusa nisu toliko žalostile muke i trpljenja jer ih je on svojevoljno podnosio, koliko su ga žalostili naši grijesi i naša nezahvalnost prema njegovoj ljubavi. Sestra Margerita od Cortone nije prestajala oplakivati grijehe kojima je uvrijedila Boga te joj jednoga dana ispovjednik reče: “ Margerita prestani plakati jer ti je Bog već oprostio”. A ona mu odgovori: “Ah oče, kako da prestanem plakati znajući da sam cijeli života Isusa žalostila svojim grijesima”.

Molitva:Isuse draga moja ljubavi moji grijesi su te žalostili cijeli tvoj život. Ah, moj Isuse kaži mi što moram činiti da mi oprostiš jer to želim učiniti. Kajem se o najveće dobro, za sve grijehe kojima sam te uvrijedio. Kajem se i ljubim te više od sebe samoga. Osjećam u sebi veliku želju da te ljubim, ti mi daješ tu želju, daj mi snage da te toliko ljubim. Pravedno je da te ljubim toliko koliko sam te vrijeđao. Prisjećaj me uvijek na ljubav koju si dao tako da moja duša uvijek gori za tebe iz ljubavi, da na tebe uvijek misli, tebe želi i nastoji ti se dopasti. O Bože ljubavi ja koji sam nekada bio robom Pakla sada se potpuno tebi predajem. Primi me iz samilosti i veži me svojom ljubavlju. Moj Isuse od sada pa nadalje želim živjeti uvijek te ljubeći i ljubeći te želim umrijeti. O Marijo majko i nado moja pomozi mi da ljubim tvoga i moga dragog Boga, za tu te milost molim i od tebe se nadam zadobiti je.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Šesti dan:O MILOSRĐU BOGA KOJI JE S NEBA SIŠAO NA ZEMLJU DA BI NAS SPASIO

Sv. Pavao kaže: Ali kad se očitova dobrota Boga našega Spasitelja i njegova ljubav prema ljudima. (Tit 3,4). Kad se pojavio Sin Božji na zemlji tada se dakle očitova Božja dobrota prema nama. Sv. Berand piše da je prije bila očitovan moć Božja u stvaranju svijeta, mudrost u uzdržavanju, ali Božje milosrđe se najviše očitova kad je Sin Božji postao čovjekom da bi svojom mukom i smrću otkupio izgubljene ljude. Koje bi nam veće milosrđe mogao iskazati Sin Božji kad je već uzeo na sebe patnje koje smo mi zaslužili? Evo rođen je kao slabo Djetešce, povijen u jaslicama. Sam se ne može ni kretati, ni hraniti. Marija mu treba dati malo mlijeka da bi preživio. Evo ga zatim pred Pilatom vezana za stup, ne može se odvezati, gdje je bičevan od glave do pete. Evo ga na putu za Kalvariju kako nosi križ i više puta pada i na kraju evo ga pribijena na sramotno drvo križa gdje će završiti svoj život u mukama.

Isus Krist je svojom ljubavlju htio zadobiti ljubav naših srdaca i zato nije htio poslati nekog anđela da nas otkupi, nego je htio on sam doći da nas spasi. Da nas je anđeo otkupio, čovjek bi trebao podijeliti svoje srce ljubeći Boga kao Stvoritelja, a anđela kao otkupitelja, ali Bog koji hoće cijelo ljudsko srce, budući da je bio Stvoritelj htio je postati i otkupitelj čovjeka.

Molitva:O dragi moj Otkupitelju gdje bi ja bio sada da me ti nisi s toliko strpljenja podnosio, da si dopustio da umrem kad sam bio u grijehu? Budući da si me do sada čekao, moj Isuse, brzo mi oprosti prije nego me smrt zadesi opterećena tolikom krivnjama kojima sam te uvrijedio. Kajem se, o najveće dobro, da sam te tako uvrijedio, htio bi umrijeti od kajanja. Ti ne možeš ostaviti dušu koja te traži, ako sam te u prošlosti ostavio, sada te tražim i ljubim. Da o moj Bože ljubim te više od svega, ljubim te više od sebe samoga. Pomozi mi Gospodine da te sve više ljubim u životu koji mi preostaje. Ne tražim drugo, tome se nadam. Marijo majko moja, moli za mene. Ako se ti moliš za mene siguran sam da ću zadobiti milost.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Sedmi dan:O PUTOVANJU DIJETETA ISUSA U EGIPAT

Sin Božji je s Neba došao da bi spasio ljude, ali čim se rodi ljudi su ga počeli na smrt progoniti. Herod bojeći se daće mu ovo dijete oduzeti kraljevstvo planira kako ga ubiti. Sv. Josip je u snu bio obaviješten da uzme Isusa i njegovu Majku i bježi u Egipat. Josip obavijesti Mariju i spremno posluša, uze nešto alata od svoga zanata koji će mu poslužiti da bi radio i preživio u Egiptu skupa sa svojom siromašnom obitelji. Marija sa svoje strane uzima siromašni zavežljaj rublja koji će poslužiti novorođenom svetom Djetetu zatim se približava kolijevci i u suzama govori svome Sinu koji spava: “O moj Sine i Bože ti si došao s Neba kako bi spasio ljude, a oni čim si se rodio traže da te ubiju”. Uze dijete sa suzama i te iste noći skupa sa sv.Josipom pođe na put.

Promatrajmo koliko su trpjeli sveti hodočasnici na tako dugom putu i bez ikakve ugodnosti. Dijete još nije moglo hodati te su ga naizmjenične morali nositi u naručju Marija i Josip. Na putu za Egipat pustinjska zemlja na otvorenom im je bila jedino mjesto za ležaj noću. Djetešce je plakalo zbog hladnoće a Marija i Josip iz samilosti. A tko ne bi plakao videći Sina Božjega, siromašnog progonjenog kako bježi lutajući po zemlji da ne bude ubijen od svojih neprijatelja.

Molitva:O drago moje Dijete plačeš i to s pravom jer si tako progonjen od ljudi koje toliko ljubiš. O moj Bože kojega sam i ja svojim grijesima progonio, znaj da te sada ljubim više do sebe samoga i nemam veće muke od prisjećanja da sam prezirao tebe najveće dobro. Oprosti mi moj Isuse i dopusti mi da te nosim u mom srcu cijelog puta mog života koji mi preostaje te da mogu s tobom ući u vječnost. Toliko puta sam te odagnao iz moje duše vrijeđajući te, ali sad te ljubim više od svega i kajem se što sam te uvrijedio. Ljubljeni moj Gospodine, ne želim te više ostaviti, a ti mi daj snage da se oduprem napastima, ne dopusti da se od tebe više odvojim, daj da radije prije umrem nego da ponovno izgubim tvoju milost. O Marijo nado moja daj da uvijek živim i umrem ljubeći Boga.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Osmi dan:O BORAVKU DIJETETA ISUSA U EGIPTU I NAZARETU

Naš Otkupitelj je proveo svoje djetinjstvo u Egiptu tijekom 7 godina živeći siromašno i prezreno. Tu su Marija i Josip bili nepoznati stranci te nisu imali ni prijatelja ni poznanika. Obitelj se jedva uzdržavala od rada svojih ruku. Siromašna je bila njihova kuća, njihov krevet, njihova prehrana. U toj kućici Marija je hranila dijete na svojim grudima zatim rukom. Uzimala je iz zdjelice komadiće kruha natopljena vodom stavljala ih u sveta Sinova usta. U toj kućici je Marija sašila prvi haljinicu Isusu i dijete je nesigurnim korakom prohodalo i više puta padalo kao i sva druga djeca. Tu je ono počelo zamuckujući izgovarati svoje prve riječi. O kojeg li čuda na što se sveo Bog nama za ljubav. Jedan Bog da drhti, da padne hodajući, da zamuckujući progovara!

Sličan siromašan i umrtvljen život je provodio Isus kad se vratio iz Egipta u Nazaret. Tu je on sve do dobi od trideset godina radio kao radnik u radionici slušajući Josipa i Mariju: I bijaše im poslušan (Lk 2, 51). Isus je odlazio po vodu, otvarao i zatvarao radionicu, meo kuću, skupljao otpatke od deveta za ogrjev, trudio se cijeli dan pomoći Josipu u njegovu poslu. O kojeg li čuda! Jedan Bog da služi kao radnik, Bog da mete kuću, Bog koji je jednim činom stvorio svijet i koji kada zaželi sve može uništiti da obrađuje drvo. Ah, samo misao na ovo bi nas morala upaliti ljubavlju. A kako tek je slatko promatrati pobožnost kojom je Isus molio, njegovo strpljenje u radu , spremnost slušanja, umjerenost u prehrani, blagost i ljupkost u razgovorima. Svaka njegova riječ i svako Isusovo djelo je bilo tako sveto da je sve očaravalo, a pogotovu Mariju i Josipa koji su ga uvijek promatrali.

Molitva:O Isuse Spasitelju kada mislim da ti moj Bog si toliko godina zbog ljubavi prema meni živio skrovito i prezreno u siromašnoj kućici kako bi ja mogao žuditi za užicima, častima svjetovnim bogatstvima. Odričem se svega i želim biti tvoj drug na ovoj zemlji, siromašan kao ti, umrtvljen kao ti, prezren kao ti, tako se nadam da ću moći jednoga dana uživati tvoje društvo u Raju. Kakva kraljevstva, kakva blaga, Ti si Isuse jedino moje dobro. Beskrajno mi je žao što sam te u prošlosti vrijeđao i odbacio tvoje prijateljstvo kako bi ugodio mojim hirovima. Kajem se iz svega srca. Ubuduće ću radije tisuću puta izgubiti život nego li tvoju milost. Bože moj ne želim te više uvrijediti nego te želim uvijek ljubiti. Pomozi mi da budem vjeran do smrti. Marijo ti si utočište grešnika, ti si moja nada.

  • Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa

Deveti dan:O ISUSOVOM ROĐENJU U ŠATLICI U BETLEHEMU

Budući da je bila izdana zapovijed rimskog cara Augusta da se svatko ide upisati na popis u mjesto rođenja, Josip sa svojom ženom Marijom pođe u Betlehem. O Bože koliko li je trpjela Presveta Djevica tokom ovog putovanja koje je trajalo 4 dana po planinskim putovima zimi uz vjetar, hladnoći i kišu. Kad su došli na odredište dođe Mariji vrijeme za porod. Josip poče tražiti u mjestu neku kući gdje bi Marija mogla roditi, ali budući da su bili siromašni bili su odbijeni od svih, udaljeni iz prenoćišta gdje su drugi siromasi bili primljeni. Tada te noći iziđoše iz grada i nađoše neku štalicu gdje uđe Marija. A Josip joj reče: “Ženo moja kako možeš boraviti ovdje ove noći u tako vlažnom i hladnom mjestu i ovdje poroditi, zar ne vidiš da je to štala za životinje”?

Marija mu odgovori: “ O moj Josipe, istina je i da je ova štala kraljevska palača u kojoj želi biti rođen Sin Božji”. Evo već je došlo vrijeme poroda. Djevica Marija u ekstazi na koljenima u molitvi vidje štalicu svu obasjanu velikim svjetlom, spusti pogled prema zemlji i vidi već je rođen Sin Božjeg, nježno Djetešce na zemlji kako se trese od hladnoće i plače. Ona mu se prvo klanja kao svome Bogu a zatim ga uzima u naručje i obavije siromašnim povojima koje je sobom imala, i konačno tako povijena ga položi da leži u jaslicama na slamu. Eto kako se htio roditi Sin Vječnoga Oca iz ljubavi prema nama. Sv. Marija Magdalena Paziška kaže da duše zaljubljene u Isuse Krista stoje pored nogu svetog Djeteta i trebaju činiti ono što su učinile životinje u štalici u Betlehemu koje su ga svojim dahom grijale, tako duše trebaju grijati Isusa uzdasima svoje ljubavi.

Molitva:Ljubljeno moje Djetešce ne bi se usudio biti u podnožju tvojih nogu da ne znam da me ti pozivaš da ti priđem. Ja sam svojim grijesima uzrokovao tvoje tolike suze u štalici u Betlehemu. A Ti kad si već došao na zemlju da oprostiš raskajanim grešnicima, oprosti i meni koji se jako kajem što sam povrijedio tebe moga Boga i Spasitelja koji si tako dobar i toliko me ljubiš. Ti ove noći daješ velike milosti tolikim dušama, utješi i moju dušu. Milost koju tražim je da te od sada ljubim svim srcem, zapali me svojom svetom ljubavlju. Ljubim te Bože moj koji si zbog mene postao Djetetom. Ne dopusti da te ostavim. O Marijo Majko moja, ti sve možeš svojim molitvama, ne tražim drugo do li da ti moliš za mene.

LITANIJE U ČAST BOŽANSKOG DJETETA ISUSA

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Djetešce Isuse, pravi Bože. smiluj nam se!
Djetešce Isuse, Sine Oca vječnoga,
Djetešce Isuse, Riječi tijelom postala,
Djetešce Isuse, Oče vječnosti,
Djetešce Isuse, željo naroda,
Djetešce Isuse, očekivanje pravednika,
Djetešce Isuse, ljubimče svih svetih duša,
Djetešce Isuse, začeto po Duhu Svetom,
Djetešce Isuse, koje se nisi ustručavalo krila Djevičina,
Djetešce Isuse, koje si uzelo obličje sluge,
Djetešce Isuse, koje si pohodilo Elizabetu u krilu svoje djevičanske Majke,
Djetešce Isuse, željom od Marije i Josipa iščekivano,
Djetešce Isuse, od Djevice u Betlehemu rođeno,
Djetešce Isuse, u pelene povij eno i jasle položeno,
Djetešce Isuse, koga su anđeli navijestili i pastiri pohodili,
Djetešce Isuse, kod obrezanja ranjeno,
Djetešce Isuse, kojemu je bilo nadjenuto preslavno ime Isus,
Djetešce Isuse, kojemu su se poklonili Mudraci,
Djetešce Isuse, koje je Djevica Marija u hramu prikazala,
Djetešce Isuse, koje je Herod progonio,
Djetešce Isuse, koje je sveti Josip s Majkom poveo u Egipat,
Djetešce Isuse, učitelju poniznosti i poslušnosti,

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, Oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se:Bože, Tvoj se Jedinorođenac pojavio u našem ljudskom tijelu, te smo spoznali da nam je izvana sličan. Daj, molimo Te, da nas On iznutra, u duhu, obnovi. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.(Iz molitvenika "Uslužbi malog Isusa", s odobrenjem Nadbiskupskog stola u Zagrebu, 11. rujna 1978.)

MOLITVE SVETACA NA ČAST BOŽIĆNOG OTAJSTVA I DJETETA ISUSA

Božić

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Rodio nam se veliki učitelj, novi kralj nam zapovijeda iz kolijevke. Brzo, brzo pripravimo se, idemo ga vidjeti, idimo na koljenima. Naselja odjekuju od radosne pjesme anđela, Sin Božji postao čovjekom, utjelovljen tu je. Pohitimo, on je Mudrost čija slast očarava naše srce. Neka sve odzvanja, divimo se, Bog je uzeo tijelo da bi nas izvukao iz Pakla. Na slami je malen i siromašan, usred noći. Brzo, brzo poklonimo mu se jer je Bog koji se rodio za sve. Divim mu se kako žudi, želi imati nad nama neku vlast. Brzo, brzo pripravimo se, on nam svima želi govoriti. On traži ali ne novce, nego da ga čuje dobro i gorljivo srce. Brzo, brzo, darujmo mu srce, gorljivo srce ljubljenom Spasitelju.

Svjetlo u ništavnosti, beskrajnost u zatočeništvu. Brzo, brzo, darujmo mu srce, srce ljubavi ljubeznom Spasitelju. Moć u nemoći, svjetlo u ovoj tami. Brzo, brzo, darujmo mu srce, ponizno srce poniznom Spasitelju. Siromašna štalice, čudesna palačo, tvoje siromaštvo u biti je bogato. Odstupi svijete ako ne ideš samnom u štalu. O Djevice Marijo puna svetosti, milosti i ljepote, blagoslivljam te, slavim te brzo, brzo uzmi moje srce i daruj ga Isusu, mome Spasitelju. Neka ga svi slave, mali i veliki, učeni i neuki. Okrunimo ga, dajmo mu žezlo u ruke, On je najviši Kralj. Brzo, brzo, prikažite mu svoje srce. Ono je dar koji ljubi taj slatki Spasitelj. Očaran sam videći te ljubeznoga, na moju radost poljubit ću te. Brzo, brzo moj slatki Spasitelju zauvijek uzmi moje srce. Sva vlast, slava i slast je u tebi pobjedničko Djete. Majko moja Marijo uzmi moje srce i daruj ga Isusu mome Spasitelju.

Božić za anđele

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Previsoki, neshvatljivi, vječni i svemogući, roditi će se sada. Je li to moguće? Vječni dan bez zalaska, Riječ tišine, Svemogući je postao Dijete. Ispovijedajmo, klanjajmo se, slavimo, ljubimo, zahvaljujmo našem Bogu koji je postao Dijete. Dobri Bog se rodio zbog ljudi, da ih učini blaženima, i mi kao i oni sve njemu dugujemo. Pođimo u podnožje njegovim nogama odložimo vijence naše slave. Kažimo mu radosno: “Preslatko Dijete, naša dobra su u tebi, kraljuj nad nama, samo od tebe dolazi naša pobjeda”.

O Serafini u vašem ognju ljubavi pjevajte slavu Bogu na visini, a milost i mir na nizini dušama dobre volje: “O Sine Svevišnjega, o vječna Mudrosti, tvoje ime je slavno, slavimo te, klanjamo ti, blagoslivljamo te premda si u smrtnom tijelu. O pastiri, o vjerno stado, složite vaše glase s našim, Bog se za sve rodio, eto radosne vijesti. Ostavite vaše jaganjce, tržite istinitoga, tražite dobro, za vas je rođen, čeka vas. Premda je uzvišeno čeka vas to malo Djetešce na slamici u štalici”.

Časni je to dan, uzvišeni Bog u ljudskoj naravi nam je postao sličan. Pođimo poklonimo mu se, zahvalimo mu, blagoslivljajmo svi tu njegovu ljubav. Dodvarajmo se tom Bogu ljubavi, svi jedan iza drugoga pođimo jer on je naš zajednički učitelj. O čista i božanska Majko divimo se tvojoj dobroti, jer si dala život Spasitelju. Čistoćo bez premca, duboka poniznosti, ti si očarala Gospodina. Preljubezno Srce, on nam se darovao, utjelovio se, objavimo svijetu to čudo.

Božić za pastire

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Pastiri dokuda dolaze te milozvučne melodije od kojih odjekuje pustinja? Prijatelji, to su anđeoski korovi, Bog se rodio za nas i to je razlog njihove slave. Pastiri, pastiri, ne oklijevajte, brzo, brzo svi ga potražite. Anđeli su nas obavijestili, da nije daleko od nas, rodio se u štalici, Kralj se rodio u štalici, prijatelji pa to je nevjerojatno. S vjerom pođimo pastiri jer on je tu. Kao znak zahvalnosti ponesimo tom Novorođenčetu neke darove ili jednog jaganjca jer je zbog nas postao Djetetom. Pođimo i prikažimo tom Spasitelju najbolje što imamo.

“Pozdravljamo te isčekivano Djetešce, dobro došlo među nas, došli smo te častiti, mi smo neuglađeni siromasi i podnesite naš naglasak i neznatnu prisutnost”. A Isus im govori: “Dobro došli pastiri, vas sam prve pozivao po anđelima svijetla. U vašoj jednostavnosti donosite mi darove koje volim, dođite u ljubavi, približite se s pouzdanjem”. Pastiri: “ Gospodine koji su tvoji planovi, nisi li Ti Kralj i Gospodar, zašto si se, dakle, rodio u jednoj štalici, zbog čega si izabrao tako siromašno i bijedno stanje? To nas sve iznenađuje u duhu. Nitko od nas ne razumije”.

Isus: “Pastiri, nije mi stalo da se rodim kao moćni kralj u bogatom i udobnom dvorcu. Izabrao sam poniznost, da se nju počne vrednovati, izabrao sam siromaštvo da bi druge obogatio svetošću”. Pastiri: “Premda mi drugačije mislimo, potpuno ti vjerujemo, po mudrosti koja od tebe dolazi, smatrati ćemo čašću naš bijedni stalež, naše siromaštvo bogatstvom. Pastiri koje li časti da naličimo našem slatkom Spasitelju! O kako je lijepo to Djetešce, kako je dobro biti pored njegove kolijevke! O kad bi zauvijek tu mogli ostati kušali bi svete radosti koje donosi taj mali učitelj. Svi ćemo ga rado pohoditi, ah udovoljite našim željama. Pjevajmo, pjevajmo svi u jedan glas, blagoslivljamo te tisuću puta Presveta Djevice Marijo svima nam donosiš život dajući nam plod života. Iz ljubavi nam dopusti da ostanemo ovdje s vama.

Isus: “Ostanite pastiri, boravite samnom sve dok želite. I ja sam kušam zbog toga veliku radost, samo mi darujte vaše srce. Taj veliki dar ja ljubim. Najviše me časti tko me nježno ljubi” Pastiri: “Evo naših srdaca Djetešce Isuse, ona su siromašna krepostima, obogati ih milošću da bi ti ovdje neprestano pjevali jer ti nam ovdje daješ mjesta. Dijete Isuse, svojom ljubavlju nad nama kraljuj dan i noć “.

Božić za djecu

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Djeco kažu da se rodio Bog, tko ljubi neka me slijedi idemo tom malom učitelju, spremno i žurno idimo. Idemo djeco poljubiti njegove povoje. Zamuckujući pjevajmo mu hvale, pozdravimo ga, budimo mu po volji. “Mali nebeski kralju sve te salvi, primi naše djetinje pohvale, pozdravljamo te, blagoslivljamo te. Što te odvelo u štalicu, učinilo bijednim i siromašnim. Svi te molimo dođi k nama. Primiti ćemo te sa tvojom Majkom, služiti ćemo ti na sve načine, bit će ti dobro, ništa ti neće nedostajati”.

Isus: “Bog sam, ali ljubim siromaštvo, prezire i patnju, dobro mi je ovdje, i ja sam tako odabrao. Moji mali prijatelji, vaša dobrohotnost biti će nagrađena, jer iako sam Dijete, svemoguć sam. Gledajte ovdje u meni vaše djetinjstvo, a ja vidim u vama, nevinost, jednostavnost i ljubav. Ukrasite vaše srce, ono je moje boravište, u njemu je moja veličina, uvijek mi se dopada, ono je dar za mene, moj tamjan”.

Djeca: “Uzmi nebeski Kralju naša djetinja srca i po svojoj moći kraljuj u njima. Ono što imamo to ti darujemo”. Djeco kako je dobro boraviti u štalici, o vi mali pupoljci kako ste ljupki, mali jaganjčići kako ste lijepi”! Dijeca: “Ne želimo da nas se više mazi, našao sam Isusa prepuna nježnosti, o kako je dobar, on je božanski! Prije nego odete naš ljubljeni brate udostoj blagosloviti nas s vašom majkom”. O Isuse zbogom, o Marijo Zbogom!

Božić za kraljeve

(Sv.Ljudevit Montfortski)

O veliki kraljevi vidite li jednu novu, čudesnu, veliku i lijepu nebesku zvijezdu? Ona naviješta da se rodio Spasitelj, pođimo se pokloniti tom velikom učitelju. Idimo, sve ostavimo bez umovanja o tom događaju, ne oklijevajmo ni trenutka. Ne osjećate li neku novu slast? To je glas Božji koji vas zove. Slijedimo sa svom sigurnošću tu nebesku baklju, u njenom svjetlu tražimo Novorođenče. Dolazi izdaleka da nam pokaže da nas ljubi, uputimo se da mu uzvratimo ljubav. Zvijezda se zaustavi tu. Što! na tako siromašnom mjestu? Bit će da se tu rodio naš pravi Bog, pa to je nevjerojatno, bilo kako da je uđimo u štalicu.

Uistinu evo onoga koga mi tražimo, on je naš Bog, zaustavimo se, siđimo, s poštovanjem u ljubavi i tišini poklonimo se podnožju noga tog djeteta. Isus: “Vi kraljevi ste se namučili zbog mene, divim se vašoj vjeri, podignite se, približite se milosti, dođite meni da vas zagrlim”. Kraljevi: “Pozdravljamo te drago dijete, moćni kralju kraljeva, došli smo podložiti se tvojim zakonima, klanjamo se tvojoj svemogućnosti, skrivenoj pod tim krhkim prilikama. Udostoj se primiti ovo zlato kao moćni kralj, kao pravi Bog primi ovaj tamjan, a kao običan smrtnik primi miru, naša žezla su podložna tvom kraljevstvu”.

Isus: “Prihvaćam te darove, prihvaćam iskazane mi časti, želim vas napuniti dobrima, bit ću prema vama najvelikodušniji, kušati ćete moje najnježnije slasti”. Kraljevi: “Prijatelji osjećate li neizrecivu slast koja se kuša pored ovog milog Spasitelja. Izgleda da nema slične radosti ovoj koja se osjeća tu u štalici. Klanjajmo se tom dobroćudnom Jaganjcu, padnimo na koljena u podnožje njegovih jaslica. Dijete je ali mu se trebam klanjati, malen te ali je ljubak. Majko lijepe ljubavi neka te posvuda slave jer si nam dala to Božansko Djetešce, jer si dala svjetlo danu, ljudsko biće istinskom Bogu, život našeg Oca.

Tvoj primjer Isuse nam jasno pokazuje da je veličina u poniznosti, dobrota u trpljenju, a istinsko dobro u siromaštvu. Ti uzdižeš naša srca tvojom poniznošću, osvajaš ih svojim siromaštvom, pobijedi potpuno u njima blagoslovi ih po svojoj svetoj Majci. Ne možemo ovdje dugo ostati i kontemplirati tvoju privlačnu ljepotu, prije nego li pođemo blagoslovi nas milošću i zauvijek u našem srcu zauzmi mjesto”. Isus: “Prijatelji idite u miru pod mojom zaštitom, naviještajte posvuda slavu moga imena, vjerujete u mene, vodite druge do vjere i bit ćete veliki kraljevi u mojoj slavi”.

Božić pobožnih duša

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Vidite li to drago Dijete u siromašnoj štalici? To je svemogući Gospodin, istinski Bog, okrunjeni učitelj, onaj koji sve drži u svojoj ruci, Bog nad vojskama. To milo Dijete danas nam govori u tišini, a svi mi govorimo o njemu, njegovu božanskom djetinjstvu. U njegovom krajnjem siromaštvu razabire se velika ljubav. Sve nam govori: Pogledajte tu ljubav, vidite kako nas ljubi. Dvije siromašne životinje, šalica, povoji su novi kantori koji pjevaju njegove slave. Ljubimo tog dobrog malog kralja govore oni nježnim glasom, ali treba imati jaku vjeru da bi ih se moglo čuti.

Kako je lijepo vidjeti Spasitelja u krilu njegove Majke. On se naslanja na njeno Srce na tako sladak način. Ljubi je nježno, priljubljuje se njoj i grli je. Ti osmjesi, nježni i ljupki izgled ispunjaju Majku milošću. Kako je velik taj nebeski Kralj, divan je maleni ljubak. Njegovo božansko lice je privlačno, njegove slatke oči su otajstveno lijepe govore bez riječi. On naviješta poniznost, nevinost, ljubav, trpljenje. O kako rječito govori jer govori primjerom. On očarava, istinski dodiruje onoga tko ga promatra.

Tko će razumjeti što li Djetešce govori Bogu svome Ocu za nas, jer je postao malenim da bi ublažio njegov gnjev. Njemu danas iskazuje beskrajnu salvu i želi se pojavit pred njim kao hostija. O Oče svjetla pogledaj svoga ljubljenoga Sina, poslušaj njegov maleni plač, njegove malene molitve. Moli te u tišini, govori svojim suzicama. Zbog njegovog sadašnjeg stanja smiri svoju srdžbu, odloži oružje. O Isuse tvoj plan, rađajući se u štalici, je pronaći u mom srcu ugodan boravak. Dođi dakle sada i otpočini slavan. Pobijeđen sam od jednog Djeteta slatkom pobjedom.

Božić gorljivih duša

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Veliki učitelju silaziš s nebesa na ovo mjesto da bi nas poučio o sredstvima po kojima zadobiti sreću. Ali ne vidim nikoga tko bi od tebe učio, jao napušta te se. Oprosti Isuse, oprosti. O divni Gospodine tvome veličanstvu dajem zadovoljštinu za siromašne grešnike. Najbolje Dijete dopusti meni da idem po svem svijetu i kažem svima da dođu tebi govoriti. Škrtcu misliš samo na novac i na blago, živiš u obilju, ništa ti ne nedostaje, a to ljubezno Dijete dolazi u siromaštvo jedne štale i kuša njenu tvrdoću.

Ohola stvorenja naići ćete na greben na ljubeznoj pomrčini tog Božanskog sunca. Možeš li ti rasti, uzdizati se iznad svih i vidjeti Kralja slave kako se snizuje do nas? Dođi svjetovni čovječe kontempliraj to dijete na tebe je red. Tvoj život i tvoj primjer opiru se njegovoj ljubavi. Isus u trpljenju zadovoljava svoje želje, a ti u obilju udovoljavaš svim tvojim ugodama. O kraljevi ovoga svijeta vi imate palače, u obilju ste i imate poslugu, a štalica je utočište Gospodara nad gospodarima. On je u oskudici i bez slugu.

O nevjerni kršćani zašto se zaustavljate na tisućama ispraznosti koje će trebati ostaviti. Dođite u jednu štalu nađite u Djetetu istinsku radost i neprolazno dobro. On vam govori po mojim ustima da vas žarko ljubi. Sve što vi trpite njega beskrajno dira. Trpite li bijedu, on će vas izvući, imate li čir on će vas ozdraviti. On je pun ljubavi, učinio svima sve. Divan je učitelj, prečisti zaručnik, nježan prijatelj, dobar liječnik. Pođimo ne čekajmo ništa sve stavimo u njegove ruke.

Božić duhovnih duša

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Bog kako bi spasio ljude je našao čudesno iznašašće. Postao je ono što smo mi, da bi mi mogli postati ono što je On. Taj previsoki Gospodin se snizuje da bi nas uzdigao na nebesa. Silazi k našoj niskosti da bi nas obdario svojim slavnim bićem. Sveo je sebe do nemoći da bi nas učinio svemogućima, postao je Djetetom, da bi mi živjeli zauvijek. Da bi nas obogatio njegovo veličanstvo se osiromašilo, da bi nas zamilovao taj veliki Gospodin je postao siromašan i malen. Da bi skršio naše okove sebe je stavio u vezove. Naše je muke uze na sebe kako bi nas obdario svojim radostima i dobrima.

Bog je postao nama sličan iz beskrajne ljubavi, pravedno je i razborito da ga nasljedujemo i njemu sličimo. Donesimo Isusu zlatni vijenac kako bi ga uresili jer je on ostavio svoj nebeski kako bi nas okrunio. Dajmo mu radije svoje duše koje su najljepši ukras. Otvorimo naša srca njegovim plamenovima jer On želi da u njima bude njegovo boravište. Pođimo u duhu u štalicu poljubiti njegove malene nogice i kažimo mu: “Ljubezno Dijete, neograničeno kraljuj nad nama. Slatki Isuse u tom času uzdžemo naša srca, neka ona postanu tvoje boravište jer ti si najslađi od svih pobjednika. Blagoslovljena ti o Marijo koja nam činiš dobro i daruješ nam život dajući nam tog ljubljenog Spasitelja”.

Božić Marijine djece

(Sv.Ljudevit Montfortski)

Draga djeco Marijina blagoslivljate Gospodina jer je nju ispunio milošću i slašću. Po njoj je divni Gospodin postao Dijete, pođimo svi i čestitajmo joj, idemo ponizno pohoditi tu divnu Majku. O divna Djevice, o začuđujuće čudo, o dobra Majko tvoja sreća je velika. Naša također jer si nam dala život jer si slomila naše okove, budi blagoslovljena tisuće puta. Proroštva Staroga zavjeta su se ispunila u tvom Djetetu. Po tebi je Nebo dobilo novu radost, zgazila si glavu đavlu i zadobila oproštenje grijeha nevjernima. To si učinila bez rata, po jednom pristanku koji je cijela zemlja žudno željela. Slava, čast i blagoslov tvojoj vjeri, Spasitelj je nama došao jer si ti vjerovala riječi jednog anđela.

Kako si ljupka u svojoj čistoći, kako si moćna u svojoj poniznosti. Očarala si Boga i učinila da se On snizi. Privučen tvojom ljepotom, nije se mogao obraniti pa je uzeo je naše čovještvo. Po tebi moćna kraljice Bog silazi k našoj niskosti, a ljudska narav se uzdiže do nebesa. O divnog li čuda! Bog postaje naš brat, Ti oblikuješ svoga Stvoritelja, Spasitelj postaje Dijete. Taj moćni Vladar se uistinu pokazao velikim stvarajući tebe, svoje najbolje remek djelo.

Sve je u tebi tajna, ali najveće je otajstvo jer si porodila bez boli, s čašću ostajući Djevica postala si Majkom. Isus ljubi i štalicu, ali više od svega tvoje Srce. Ono je njegovo ugodno počivalište, njegova časna palača. Od tvoga krila je učinio najslavnije prijestolje, u kojemu on pokazuje svoje veličine, oprašta grešnicima, daje milost. O slatke nježnosti, nježni osmjesi, sveta milovanja kojima si obasipala dragog Sina. Sretnog li tvoga krila čista i vjerna Djevice jer si obuhvatila beskonačnoga, jer si nosila i hranila Vječnu Mudrost.

Molitva djetetu Isusu

(Sv. Alfons Marije Liguori)

Moj Isuse, Sine Božji Stvoritelju Neba i zemlje, Ti u jednoj hladnoj štalici imaš jasle za kolijevku, malo slame za krevet i siromašnu odjeću. Anđeli Te okružuju i slave ali ne umanjuje tvoje siromaštvo. Predragi Isuse, Otkupitelju naš, što si siromašniji to te više ljubim, jer si zagrlio siromaštvo da nas privuče tvoja ljubav. Da si se rodio u palači, da si imao kolijevku od zlata, da su te služili najveći zemaljski kraljevi ljudi bi te više poštovali, ali manje ljubili; umjesto toga ova štalica gdje ležiš, ovo grubo odijelo, slama na kojoj počivaš, jasle koje ti služe za kolijevku; sve to potiče naša srca da Te ljube! Reći ću ti sa sv.Bernardom:”Što više postaješ siromašan zbog mene to si draži mojoj duši”! Jer ako si takav postao, to si učinio dan nas obogatiš svojim dobrima, to jest tvojom milošću i slavom. Isuse tvoje siromaštvo je ponukalo tolike svece da sve ostave: bogatstva, časti, krune, da bi živjeli siromašni s Tobom siromahom. O moj Spasitelju pomozi mi da ne budem navezan na zemaljska dobra, da budem dostojan tvoje svete ljubavi da Te posjedujem, beskrajno Dobro. Još ću te moliti sa sv.Ignacijem Loyolskim:” Daj mi tvoju ljubav i bit ću bogat, ne tražim drugo, dosta je imati samo Tebe, moj Isuse, moj Živote, moje Sve! Ljubljena majko Marijo isprosi mi milost da ljubim Isusa i da uvijek budem od njega ljubljen”! Amen

Kralju Neba iznad zvijezda silaziš

(Sv. Alfons Marije Liguori)

Kralju Neba iznad zvijezda silaziš i dolaziš u hladnu štalicu. O moje božansko Dijete vidim te kako dršćeš. O blaženi Bože koliko te stajala ljubav prema meni. Tebi koji si svijeta Stvoritelj moj Gospodine nedostaju povoji i ogrjev. Drago izabrano Djetešce zaljubljujem se u tvoje siromaštvo jer si iz ljubavi postao siromah. Ti koji uživaš radost Božanskog krila zašto dolaziš da bi trpio u ovome svijetu? Slatka ljubavi moga srca, gdje te tvoja ljubav odvede. O moj Isuse za koga toliko trpiš? Trpiš iz ljubavi prema meni.

Ma zašto želiš toliko trpjeti, zašto cviliti? Zaručniče moj, ljubljeni Bože, tko te primora na trpljenje? Ah moj Gospodine ti ne plačeš zbog patnje nego iz ljubavi. Ali i poslije tako velike iskazane ljubavi nisi ljubljen. O ljubljeni mog srca, ako je nekad tako i bilo sada samo tebe žudim. Predragi ne plači više jer te ljubim. Spavaj moje Djetešce, ali srce ne spava, ne, nego sve vrijeme bdije. Lijepi moj, čisti jaganjcu kaži mi na što misliš? O beskrajna ljubavi mislim da odgovaraš: “Umrijeti za tebe”. Dakle, Ti o Bože misliš kako ćeš umrijeti za mene pa kako bi mogao nešto drugo ljubiti. O Marijo nado moja, ako tako malo ljubim tvoga Isusa, ne ljuti se, ljubi ga ti za mene ako ga ja već ne znam ljubiti.

Majko moga Gospodina

(Sv.Ildefons iz Toleda )

Majko moga Gospodina, Službenice svoga Sina, Roditeljko Stvoritelja svijeta, molim te, udjeli mi Duh tvoga Sina Isusa Krista, da ja mogu imati Isusa u onome Duhu po kojemu si ga ti rodila, da moja duša primi Isusa u Duhu po kojemu si ti u tvome tijelu začela Isusa, da ja mogu spoznati Isusa u onome Duhu po kojemu si ti spoznala da u svom krilu nosiš i da ćeš roditi Isusa. Daj da ja ljubim Isusa u onome Duhu u kojemu si mu se Ti klanjala kao Gospodinu i motrila ga kao Sina. Amen

Predraga Majko

(Sv.Tereza od Djeteta Isusa)

Nitko ne želi primiti u gostinjac siromašne strance, mjesta ima za bogate. Mjesta ima za velikaše a u jednoj štalici Kraljica neba mora roditi Boga. Predraga Majko, ljubezna Majko dostojna ljubavi, kolika je tvoja veličina u tako siromašnom mjestu. Kada vidim Vječnog obavijenog u povoje, kada čujem poslušni krik Božje Riječi, predraga Majko, ne zavidim više anđelima jer njihov moćni Gospodin je moj dragi brat. Ljubim te Marijo, po tebi je na našim obalama procvao božji cvijet! Amen.

Dođite narodi

(Sv Grgur iz Nise)

Dođite narodi, pjevajmo svi onome koji se rodio od Djevice. Ohrabrimo se vođeni glasom arkanđela i kliknimo svetoj Djevici. Zdravo puna milosti. Marija je postala za nas izvor života, izvor svjetla onima koji vjeruju u Krista jer je Ona ta od koje dolazi duhovno svjetlo. Zdravo puna milosti, Gospodin je s tobom i od tebe nam dolazi onaj koji je savršen u svetosti i onaj u kome prebiva punina božanstva. Zdravo puna milosti, Gospodin je s tobom! Onaj koji sve posvećuje je sa Službenicom Gospodnjom, s Bezgrešnom najljepšom je Najljpši od sinova ljudskih da bi spasio čovjeka stvorena na svoju sliku rodio se u štalici. Amen.

Danas pjevaju anđeli

(Sv. Antun Padovanski)

Zahvaljujemo ti sveti Oče, jer u oštrini zimske studeni činiš da za nas buja proljetno vrijeme. Za Božić svoga blagoslovljenoga Sina Isusa, doista, što ga slavimo u vrijeme zimske studeni, pripravljaš nam proljetno vrijeme ispunjeno svakom milinom. Danas je Djevica blagoslovljeno tlo što ga je sam Bog posvetio rodila Sina Božjega bujnu travu što je hrana za one koji se obrate. Danas pjevaju anđeli: “Slava Bogu na visini”. Danas se mir i spokoj opet izlijevaju nad svijet.

Dijete Isus radost moje duše

(Sv. Faustina Kowalska)

Malo dijete Isus je za vrijeme sv. mise radost moje duše. Često nema nikakve udaljenosti. Vidim jednog određenog svećenika koji ga dovodi. Velikom čežnjom očekujem svetkovinu Kristova rođenja. Očekivanje doživljavam zajedno s Presvetom Majkom.

O vječno svjetlo što dolaziš na ovu zemlju, prosvijetli moj razum i ojačaj moju volju da ne zatajim u vrijeme velikih kušnji. Neka tvoje svijetlo protjera sve sjene sumnji. Neka tvoja svemoć bude kroz mene djelatna. Ja se uzdam u Tebe, vječno svjetlo. Ti, Dijete Isuse, meni si uzor u ispunjavanju volje tvoga Oca. Ti reče: “Idem vršiti tvoju volju”. Učini da i ja u svemu vjerno ispunjam Božju volju. O Dijete Božje, daj mi tu milost.

Otac nam dade Sina

(Sv. Terezija Avilska)

Otac nam dade svoga jedinoga Božanskog Sina, u jednoj štalici je rođeno za nas Djetešce. Od sada je čovjek Bogu sličniji i svako srce klikće: Umrimo za njega iz ljubavi.Gledaj i promatraj koliko se mora ljubiti ako nevino i nježno Dijete silazi ovdje dolje da bi trpjelo. On ostavlja slavu i sjaj sedmog neba: Umrimo za njega iz ljubavi. Gospodaru Neba k nama silaziš tako siromašan da nemaš niti pokrivač. Naslađuješ se siromaštvom, bude nam učitelj. Ali okrutni i nezahvalni ljudi usprkos svih tvojih darova za nagradu ti pripremaju trnje, križeve i patnje. Takva mračna nezahvalnost me mori i razdire moje srce: Umrimo za njega iz ljubavi.

Za Bogojavljenje

(Sv. Terezija Avilska)

Svi složni radosno pođimo Mesiji. Sva proročanstva su se čudesno u njemu ispunila. Neka skupa s kraljevima njemu pođe i moje stado. Čudesne darove nek mu svatko donosi. Marijo raduj se jer u Djetetu moćni kraljevi prepoznaju onoga koji svime upravlja. Prijatelju ne insistiram da uvjeravam, ali ako je Bog tu ti mu daruj svoje srce. On od tebe to traži.

O Djetešce moje jedino blago

(Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

O Dijete moje jedino blago, prepuštam se tvojim božanskim željicama. Ne želim druge radosti osim da tebi budim osmijehe. Utisni u mene tvoje milosti i dječje kreposti, da bi na dan moga rođenje za Nebo anđeli i sveci u meni prepoznali tvoju malu zaručnicu.

Isuse ti znaš mi ime

(Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

Isuse ti znaš mi ime, dozivaš me okom svojim…sva predana Ti me zoveš: “Ja ću ravnati čamcem tvojim”. Djetinji ti sitni glas, o čudesnog čuda! Djetinji ti sitni glas, miri valove u jedan čas, tiša vjetar sav. Ako srce sna ti žudi dok oluja širi stravu ti na moje spusti grudi plavu svoju malu glavu. Kako drag je smiješak tvoj, dokle snivaš tako. Lijepo Dijete, spase moj, sveđ ljuljuškat lik ću tvoj, pjevat slatki poj!

Otajstvo hladne štalice

(Bl. Elizabeta od Presveto Trojstva)

Onaj kome se klanjaju anđeli počiva u siromašnim povojima. Zar bi mogla na dan Božića sumnjati u njegovu ljubav? Ponizni Isuse, božanski uzore, bit ću vjerni jaganjac tvoga stada, slijediti ću te noseći moj križ slušajući samo tvoju riječ.

U ovoj hladnoj siromašnoj štalici kako si lijepo Djetešce Isuse! O Milosti, o čudesne li tajne zbog mene si došao. Nebeski Otac gledajući krajnju bijedu svoje djece koju je ljubio dade nam svoga ljubljenoga Sina. O slatki jaganjče, malo Djetešce, ti si vječno istinsko svjetlo, onaj koji dolazi iz krila Očeva da nam sve o njemu kaže. O svjetlo slatko viđenje! u meni u mojoj duši ispunja se uzvišeno otajstvo, obnavlja se Utjelovljenje! Ne živim više ja nego On živi u meni! A to je praskozorje gledanja licem u lice, iako u vjeri, već je vječno koje nikada ne prestaje. Dođi objavi nam otajstvo i sve tajne Očeve, vodi nas iz svjetla u svijetlo sve do krila Presveto Trojstva.

Kako je lijepo u dubokoj šutnji uvijek ponovno slušati te, radovati se u miru tvojoj prisutnosti i predati se potpuno tvojoj ljubavi. O čisti slatki Jaganjče, moje jedino sve, Ti poznaješ veliku glad tvoje male zaručnice. Gladna je i htjela bi jesti Učitelju, da od tebe bude potrošena, da se tebi preda, da bude potpuno uzeta. Neka bude tobom potpuno prožeta, ona koja živi samo za tebe, tvoje vlasništvo, tvoja živuća hostija od tebe istrošena na križu. Da li sam dobro služila, dobro te hranila Isuse? Da li si kušao nasladu u ovoj tvojoj malenoj?

Božić u meni

(Bl. Elizabeta od Presveto Trojstva)

Vidjela sam svjetlu zvijezdu koja mi je pokazivala jaslice mog Kralja. U miru noći otajstvo izgleda kao da je prema meni hodilo, zatim iznenada čuh glas anđela Božjega kako mi govori: “Saberi se, otajstvo se u tebi baš dogodilo, u tvojoj duši. Isus, svjetlo Očevo u tebi se želi utjeloviti, zagrli skupa sa Djevicom Majkom tvoga ljubljenoga, tvoj je…”

Glasnik kraljev me zove, dobro znam da je to Zaručnik! Kaži mi što da mu dadnem u ovoj novoj zori, njemu tako blagom i moćnom? Anđeo mi reče: “Tvoje jedino poslanje na zemlji je ljubiti, uranjati u cjelovito otajstvo koje ti je objavio.” Zaručnik me svojim glasom zove: “Dođi”. Svijetla zvijezda njegova Bogojavljenja se diže. Gospodine daj mojoj duši tvoju ljubavi i vjeru. Duše Sveti uvećaj tvoj plamen u meni sjedini me jače s Nebeskim Kraljem.

BOŽIČNI HIMAN DJETETU ISUSU

Od istoka sunčanoga
Do nakraj svijeta bijeloga
Vladaru Kristu pjevajmo,
Kog rodi Djeva Marija.

U čovječju priliku
Zaodijeva se Stvoritelj,
Da Tijelom tijelo izbavi
I stvora svog ne izgubi.

U Majku onu nevinu
Nebeska milost ulazi.
Otajstva nosi Djevica
Njoj samoj nedokučiva.

Od grudi onih stidljivih
Najednom Crkva postaje,
Nedotaknuta, bez muža
Božanskog Sina začinje.

I rađa sveta Rodilja
Kog prorekao Gabrijel,
Kog pozdravljao veselo
Iz krila majke Krstitelj.

Na sijena eto leži On
U jaslama, a mlijeka kap
To sva je hrana Onomu
Što tiša glad i pticama.

Sav Raj se Bogu raduje
I pjevaju mu anđeli,
A Pastir, svijeta Stvoritelj,
Pastirima se otkriva.

Sva slava Tebi, Isuse,
Kog rodi Djeva Marija,
I Ocu s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

MILOSRDNI PRAŠKI MALI ISUS

U Španjolskoj između Kordobe i Sevilje, stajaše nadaleko poznati samostan, kojeg su do temelja srušili Mauri (muslimani). Oko ruševina samostana zadržaše se preostala siromašna braća, rijetke dobrote, koja su sa ljubavlju častila Djetešce Isusa.

Iznenadno, jednog dana stane pred brata Josipa dijete naročite dražesti i čara. Reče bratu Josipu: "Ti uistinu dobro i brzo meteš. Pod blista čistoćom, no reci mi brzo možeš li ti također dobro i brzo izmoliti "Zdravo. Marijo?" "Da", odgovori ljubazno brat Josip. "Onda. molim te, učini to odmah." Djetešce također sklopi ručice na molitvu i sa bratom Josipom izmoli "Zdravo, Marijo." no kod riječi "i blagoslovljen plod utrobe tvoje" klikne djetešce: "To sam JA," i iščeznu.

Brat Josip se uplaši, no bi mu jasno, da je uistinu vidio Maloga Isusa. Sa čežnjom zavapi: "Vrati se, o dragi Mali Isuse! Ja umirem od čežnje za Tobom."

Prohujaše mnoge i mnoge godine, a brat Josip je u svom srcu čuvao oproštajni smiješak djetešca. Jednog dana začuje fini glasić, koji mu ljubazno naloži, da iz voska izradi kipić: "Oblikuj Me onakvog kao što si Me vidio!" Brat Josip s ljubavlju se preda poslu, osjećajući rad svojom svetom dužnošću. Nastajahu kipići, jedan ljepši od drugog. Neočekivano, u njegovoj siromašnoj samostanskoj ćeliji okruže ga čete Anđela. Na pragu vrata pojavi se Mali Isus i reče: "Tu sam. Došao sam. Pogledaj Me! Sada možeš još Mom božanskom Lišcu dodati rajski izraz." U ekstazi brat Josip digne lice prema svom visokom gostu, padne na koljena i suzama ljubavi obliveno lice zari u ruke. "Djelo je uspjelo."

Nakon smrti javi se brat Josip svom prioru i zamoli ga da kipić odnese u crkvu. Prior to učini iz zahvalnosti prema bratu Josipu i u svečanoj procesiji unese kip u crkvu. Ponovno mu se javi brat Josip i reče: "Ovaj kip koji sam ja najnedostojniji učinio, nije određen za vas. Vi ga se trebate sjećati s ljubavlju i zahvalnošću. Ove će godine doći k vama kneginja donna Isabela Mariquez de Lara, koja će uskoro udati svoju kćerku Mariju, kojoj će darovati ovaj kipić. Marija će ga odnijeti daleko od domovine Španjolske u Češku. On će se častiti u Pragu i pomagat će im u teškim danima. Iz tog kipa izlijevat će se mir, milost i milosrđe i izlit će se na tu zemlju. Puk će ga častiti i zvati ga zauvijek svojim Kraljem, a On će ih bogato nagrađivati. Kao "MILOSRDNI PRAŠKI MALI ISUS" bit će zazivan od svih naroda i nacija.

On će dijeliti blagoslov i pomoć dovijeka na svakom mjestu zemlje. U 17. stoljeću udala se španjolska kneginja Polixena za Adalberta plemenitog Lobkovića u Pragu. Za vjenčani dar dobila je od svoje majke Marije Marinquez de Lara Kip Djeteta Isusa, koji se častio u toj obitelji kao čudotvoran. Nakon smrti svog supruga Adalberta 1623. godine, provela je kneginja Maria Polixena život u poniznosti i isticala se naročitom ljubavlju prema bližnjemu. Bila je naročito povezana s karmelićanima. Kada je car Ferdinand II. premjestio svoju rezidenciju iz Praga u Beč karmelićani padoše u siromaštvo i glad. On je bio njihov pokrovitelj i dobročinitelj.

Kneginja Lobković odluči darovati kip, svoje najskupocjenije obiteljsko blago, najdraže što je ponijela iz svoje domovine Španjolske. Reče: "Predajem vam ono što mi je najdraže na svijetu. Častite ovo Božansko Djetešce i budite sigurni nikada nećete biti gladni i više ništa neće manjkati u samostanu." Tako i bijaše. Na samostan se izli Božji blagoslov. Djetešce se iskaže kao brižni hranitelj, moćni zaštitnik i pomoćnik u nevolji. Samostan bi preplavljen duhovnim i materijalnim dobrima.

Promicatelj pobožnosti Djetešcu bio je o. Ćiril od Majke Božje. Nažalost, neprestani ratni nemiri u Češkoj prisiliše karmelićane da odu u Munchen. Mnogi redovnici bijahu izgnani ili uhićeni, crkva oskvrnuta, a kip Djeteta bačen iza oltara. S potrganim ručicama morao je "Isusek" ostati dugo vremena. Tek nakon 7 godina vratio se o. Ćiril u Prag. U suzama otkri kip Malog Isusa. Utonuvši u pobožnost Djetešcu začu glas: "Imajte smilovanja za mene, pa ću i ja biti milosrdan vama. Dajte mi moje ručice i ja ću vam dati mir. Što Me više budete častili, to ću vas više blagoslivljati."

O. Ćiril ode odmah prioru. Nakon velikih teškoća urede kip i stave ga iznad bogato pozlaćenog svetohraništa glavnog oltara na čašćenje. Redovnici i građani revno dolaziše kipu i moljaše. Zahvaljujući o. Ćirilu Božansko Djetešce dobilo je kapelicu iza glavnog oltara. Na blagdan Imena Isusovog bijaše posvećena i od tada se na taj dan početkom siječnja održava glavna svečanost "Milosrdnom praškom Malom Isusu". Plamen ljubavi prema Djetešcu širio se sve dalje i dalje, i tako se pobožnost ubrzo proširi svijetom.

Svakog 25.-og u mjesecu sjećajmo se rođenja našeg Otkupitelja. Održavajmo na taj dan osobite pobožnosti Djetešcu Isusu. Neke od njih donosimo u nastavku ove knjižice. "Mali Kralj" nam je rekao da smo svi mi Njegova kraljevska djeca, a time i baštinici Nebeskog kraljevstva. Molimo se stoga puni pouzdanja Malom Isusu u svakoj potrebi duhovnoj i tjelesnoj.

Brojna su se čudesa dogodila po zagovoru Milosrdnog praškog Malog Isusa. Već gotovo četiri stoljeća, ovo obećanje nadahnjuje pobožnost i ljubav prema Djetetu Isusu. Izvorni je kip obnovljen (veličine oko 50 cm), i čuva se u Crkvi Marije od Pobjede u Pragu.

DEVETNICA DJETETU ISUSU

Liturgijsko vrijeme prikladno za moliti Božićnu devetnicu sv. Alfonsa Liguorija je samo neposredna priprava za Božić. Pa ipak u katoličkoj pobožnoj tradiciji su nastajale druge molitve i devetnice Djetetu Isusu koje se mogu moliti tijekom cijele godine. Među najpoznatija svetišta Djetetu Isusu u Katoličkoj Crkvi spada ono u Pragu. Donosimo devetnicu koja je nastala uz štovanje Djeteta Isusa vezano uz to svetište a raširila se diljem svijeta te je objavljena u mnogim molitvenicima na gotovo svim evropskim i svjetskim molitvenicima. Ova devetnica se može moliti tokom cijele godine svaki puta kada želimo isprositi neku milost od Djeteta Isusa.

PRVI DAN:O dijete Isuse evo me pred tvojim nogama. Tebi koji si sve obraćam se. Toliko mi treba tvoja pomoć. Pogledaj me samilosno jer si svemoćan i pomozi mi u mojoj potrebi.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Zaziv:Isuse po tvome svetom djetinjstvu udijeli mi milost (navesti molbu) za koju te sada molim, ako je ona u skladu sa tvojom voljom i mojim dobrom. Ne gledaj na moju nedostojnost, nego na moju vjeru i tvoje beskrajno milosrđe.

Molitva:Isuse slatko sjećanje koje obraduje srce, slatka prisutnosti od tebe nema ničeg blažeg, niti se čuje ičeg radosnijeg od tebe Isuse, Sine Božji. Isuse nado onih koji se kaju, o kako si samilosan prema onima koji te zazivaju, dobar prema onima koji te traže, a što si tek onima koji te pronađu? Ne može to jezik izraziti, niti se da opisati, samo tko je kušao može razumjeti što znači ljubiti Isusa. Isuse budi naša radost, Ti koji si naša buduća nagrada. Neka u tebi bude naša slava u vijeke vjekova.

O Bože koji si svoga Jedinorođenog Sina učinio Spasiteljem ljudskoga roda i predodredio da se zove Isus udijeli nam milost da s Onim čije ima častimo na zemlji budemo zauvijek u vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

DRUGI DAN:O sjaju Nebeskog Oca na čijem licu odsijeva svjetlo Božanstva duboko ti se klanjam i ispovijedam da si Ti uistinu Sin Božji Ponizno ti prikazujem i predajem cijelo moje biće. O moj Bože, najveće dobro, udijeli mi milost da se nikada od tebe ne odijelim.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana. 

TREĆI DAN:O sveto Dijete Isuse promatrajući tvoje lice s kojeg se zari slatki osmjeh osjećam se prožet dubokim povjerenjem. O da, svemu se nadam od tvoje dobrote. Obasjaj mene i sve moje drage tvojim osmjesima milosti te ću ja tako slaviti tvoje beskrajno milosrđe.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana. 

ČETRVRTI DAN:O Dijete Isuse ti koje si okrunjeno priznajem te za moga apsolutnog Gospodara. Ne želim više služiti đavlu, mojim strastima i grijehu. Kraljuj Isuse u ovom siromašnom srcu i učini da bude tvoje zauvijek.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana.

PETI DAN:Promatram te slatki moj Spasitelju obučena u grimizni plašt tvoje božanske odjeće. Izgleda mi kao da je od krvi, one krvi koju si za mene prolio. Dijete Isuse daj da odgovorimo na tvoju toliku žrtvu i ne odbijam da s tobom i za tebe trpim kad mi pošalješ neku patnju.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana. 

ŠESTI DAN:O preljubezno Dijete promatrajući te kako pridržavaš u ruci svijet moje srce se ispunja radošću. Među mnogobrojnim bićima koje uzdržavaš sam i ja. Ti me vidiš, uzdržavaš svakog časa, čuvaš me kao tvoju svojinu. Bdij Isuse nad ovim siromašnim bićem i iziđi u susret mojim mnogobrojnim potrebama.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana.

SEDMI DAN:Na tvojim grudima Dijete Isuse blista jedan križ. On je znak našeg Otkupljenja, I ja moj Božanski Spasitelju imam moj križ, koji iako je lagan, prečesto me pritješće. Pomozi mi da ga plodonosno nosim. Ti dobro znaš kako sam slab i krhak.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana.

OSMI DAN:Na tvojim grudima Isuse skupa sa križem vidim i malo zlatno srce, simbol tvoga po beskrajnoj nježnosti uistinu zlatnog Srca. Ti si istinski prijatelj koji se velikodušno daruje i žrtvuje za ljubljenu osobu. Prožmi i mene Gospodine žarom tvoje ljubavi i nauči me da odgovaram na tvoju ljubav.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana.

DEVETI DAN:Tvoje desnica veliki Mališane koliko li je blagoslova udijelila onima koji te časte i zazivaju. Blagoslovi i mene o Dijete Isuse, moju dušu, moje tijelo, moje potrebe i ispuni moje želje. Samilosno uslišaj moje prošnje da blagoslivljam svaki dan tvoje sveto ime.

  • Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Zaziv i molitva kao kod prvog dana.

 

1.4. KRUNICA DJETETA ISUSA

(Način moljenja)

Ljubeći medaljicu moli se:

  • Presveto Trojstvo mi ti prikazujemo sve poklone srca svetog Djeteta Isusa.

Na svako od tri zrna moli se:

  • I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Oče naš ....

Na svako od dvanaest zrnaca krunice moli se otajstvo:

  • I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Zdravo Marijo ....

Prije svake Zdravo Marije obično se kaže otajstvo:

  1. Utjelovljenje
  2. Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti
  3. Rođenje
  4. Poklon Pastira
  5. Obrezanje
  6. Poklon Triju Kraljeva
  7. Prikazanje Isusovo u hramu
  8. Bijeg u Egipat
  9. Boravak u Egiptu
  10. Povratak u Nazaret
  11. Život Isusov u Nazaretu
  12. Isus u hramu među učiteljima i pismoznancima

Zahvalna molitva Malom Isusu

Božansko Dijete Isus, znam da me voliš i da me nećeš nikada napustiti. Zahvaljujem ti za tvoju prisutnost u mom životu. Čudotvorno Dijete, vjerujem u Tebe i tvoje obećanje mira, blagoslova i slobode od svih nevolja. U tvoje ruke stavljam sve svoje brige i potrebe. Gospodine Isuse, pouzdajem se u tvoje neizmjerno milosrđe i ljubav. Želim te slaviti i častiti sada i uvijek. Amen.

1.5. RAZMATRANJA O BOŽIĆU I POBOŽNOSTI DIJETETU ISUSU

Isusovo porođene i Marijino trajno djevičanstvo:Katolička vjera nas uči da “Crkva ispovijeda stvarno i trajno Marijino Djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo”. (Katekizam Katoličke Crkve br. 499).

Bog je Mariju svoju Majku odlikovao vanrednim povlasticama. Duh Sveti je već po proroku Izajiji nagovijestio da će roditi Sina a ostati Djevica (Iz 7,14). Marija nije nikada upoznala muža. Začela je po Duhu Svetome. Nije oćutjela nikakvih posljedica što majke trpe obično pri porodu i poslije poroda. Sv. Jeronim kaže da je Isus izišao iz krila Marijina kao što prolaze sunčane zrake kroz staklo, a da ga ne razbiju. Tako ni Isus svojim porodom nije ozlijedio djevičanstvo Marijino nego ga još više posvetio. Materinstvo s djevičanstvom je Bog samo u Mariji spojio!

Sv. Bernard se najviše divio ovoj Marijinoj povlastici. Jer sve drugo kaže što ima Marija imanju i drugi sveci Božji, premda nemaju u istoj mjeri u kojoj je Bog Mariji udijelio sve milosti i kreposti, ali samo Marija je i Djevica i Majka. Po tome joj nitko nije sličan, to je samo Marijina Povlastica. Divimo se vanrednoj povlastici preslavne Majke Božje i častimo je dubokom poniznošću. Molimo je da nam isprosi svojom velikom moću od svoga Sina pomoć u napastima protiv svete čistoće. Bog nas povlasticom kojom je uresio Mariju uči kako mu je mila krepost čistoće a odurna i najmanja nečistoća. ( M. Kulunčic D.I. , Zvijezda mora, Zagreb 1931, st. 18-20).

Sv. Maksimilian Kolbe – S Bezgrešnom pred jaslicama: Na što si mislila Ti o Bezgrešna kad si po prvi puta položila božansko Djetešce na ono malo slamice? Koji osjećaji su bujali u tvom srcu kad si ga povijala, privijala svome Srcu i dojila na svojim grudima? Znala si tko je to Djetešce, jer su proroci o njemu govorili, a ti si ih razumijevala bolje od svih farizeja i učitelja Pisma. Duh Sveti ti je dao neusporedivo više svjetla nego li svim drugim dušama skupa. Koliko li je otajstava Isusovih Duh Sveti koji je živio i djelovao u tebi objavio samo tvojoj bezgrešnoj duši.

Već od trenutka Navještenja Presveto Trojstvo po arkanđelu Gabrijelu ti je na jasan način predočilo plan otkupljenja i čekalo od tebe odgovor. U tom trenutku Ti si bila svjesna na što pristaješ i čija ćeš Majka postati. A sada evo ga pred tobom u liku slabog novorođenčeta. Koji li osjećaji poniznosti, ljubavi, zahvalnosti su se budili u tvom Srcu… dok si se divila poniznosti, ljubavi i zahvalnosti koju je utjelovljeni Bog iskazivao prema tebi. Molim te ispuni i moje srce poniznošću, ljubavlju i zahvalnošću! ( Gli scritti di san. Massimilano Kolbe III, Firenze 1978, st. 547).

BOŽIĆ I PRESVETA EUHARISTIJA

(Sv. Julijan Eimard)

Veza između Betlehema i dvorane Zadnje večere nerazdružive su, i jedna i druga upotpunjuje. Proučimo ih danas! Euharistija je posijana u Betlehemu. Što je Euharistija ako ne pšenica odabranih, kruh života? A pšenica se sije. Pšenica treba pasti u zemlju, proklijati, sazreti, požeti se i samljeti, kako bi se od nje učinio kruh koji hrani.

Rađajući se na slami u štalici Riječ je pripremila svoju Euharistiju. Euharistija je zadnja svrha svih Isusovih otajstava, ona je njihova dopuna. Isus je došao sjediniti se s čovjekom. Za vrijeme života svoga sklopio je s njim savez milosti, savez primjera i zasluga. Ali tek u Euharistiji se je imalo dovršiti najsavršenije jedinstvo, za koje je čovjek sposoban na ovom svijetu. Ne valja gubiti s vida tu božansku zamisao i taj cilj što ga je naš Gospodin zasnovao, ako želimo shvatiti plan Božji: udruženje milosti po tajnama svoga života i svoje smrti, udruženje tijela i osoba u Euharistiji, a jedno i drugo nas priprema za konačno udruženje u slavi.

Kao što putnik svoj cilj nikada ne gubi s vida i sve svoje korake upravlja prema njemu, tako je u čitavom svom životu Isus potajno spremao Presvetu Euharistiju. Ta je nebeska pšenica posijana u Betlehemu, kući kruha. Gledajte je na slami, a ta je zgnječena, izmrvljena slama bijedno čovječanstvo koje je po sebi neplodno. Isus gaje ponovo podigao u sebi. On mu je vratio život i učinio ga plodnim: "Ako zrno padnuvši na zemlju umre donosi plod".

Danas je to Božansko zrno posijano. Njegove su suze vlaga koja će pridonijeti da uzraste i postat će lijepo. Betlehem je na brežuljku koji gleda u Jeruzalem. Kada taj klas sazri, nagnuti će se prema Kalvariji, gdje će biti samljeven, gdje će biti stavljen u peć muka, da postane kruh života. Mudraci će doći jesti, a On će im pružiti užitak. Poziva ih na kraljevski pir Janjeta: "Mudraci hite ka kraljevskoj gozbi". Mudraci su tu predstavljali kraljevske duše. koje znaju same sobom vladati i koje se danas hrane sv. Pričešću.

Veza između Spasiteljeva rođenja u Betlehemu i Presvete Euharistije promatrane kao Sakrament, nalaze se i onda kada se Presv. Euharistija promatra kao Žrtva. Pravo se Janješce rodilo u Betlehemu. Isus se rada kao janje u štalici i kao što i ono, ne poznaje nego svoju Majku. On se je već nudio za žrtvu, te je prvi njegov vapaj: "Oče, Tebi se više ne mile ni žrtve, ni prinosi zakona, ali si mi Ti dao tijelo, evo ga". To je tijelo uvjet da On bude žrtvovan, zato mu je dano i Isus se nudi svom Ocu. Gojit će se to maleno Janje uz svoju Majku, koja će za četrdeset doći do tajne njegove žrtve. Ona će ga hraniti čistim i djevičanskim mlijekom, te će Ga čuvati za dan žrtve. Taj će značaj žrtve biti na Njemu tako označen, da Ga sv. Ivan prvog dana njegova javnog života neće znati drugačije označiti nego imenom Božanskog Jaganjca: Evo Jaganjac Božji, evo koji uzima grijehe svijeta!

Žrtva počinje u Betlehemu, a dovršava se na oltaru u sv. Misi. Kako je dirljiva ona sv. Misa o ponoći po svem kršćanskom svijetu! Vjernici je dugo vremena unaprijed žele, sretni su kada joj svake godine iznova prisustvuju. Tko da je našem Božiću one čari, našim pjesmama ono veselje, našim srcima ono oduševljenje, ako ne Isus koji se bitno rada na oltaru, premda je u različitom stanju? Ne smjeraju li naše pjesme, naše duboko štovanje ravno na njegovu osobu? Predmet je naše svetkovine prisutan i mi stvarno polazimo u Betlehem i tu ne nalazimo uspomenu ili sliku, nego bi samo Božansko Dijete!

Pogledajmo još kako Euharistija počinje u Betlehemu. Tu je Emanuel koji hoće stanovati sa svojim pukom. Danas počinje živjeti s nama, Euharistija će ovjekovječiti njegovu prisutnost. Tu je Riječ postala tijelo, a u Sakramentu, da nam dade svoje tijelo. Božanska Riječ postaje kruhom, da ga može blagovati.

U Betlehemu započinje Isus izvršavati krepost svog sakramentalnog života. Tu skriva svoje božanstvo kako bi čovjeka približilo Bogu. Tu skriva svoju božansku slavu, da malo pomalo dođe do toga da sakrije i svoje čovještvo. Svoju moć veže uz slabost udova jednog djeteta, a poslije će je vezati pod Svetim Prilikama. Isus je u Betlehemu siromašan, lišen svoga posjeda. On Stvoritelj i Gospodar svih stvari: štalica nije njegova, daju mu je ljudi: sa svojom Majkom živi od darova pastira i od doprinosa Mudraca. A kasnije će u Euharistiji tražiti u čovjeku zakon i malo brašna za tvar Sakramenta, odijelo za svog svećenika i svoj oltar.

U Betlehemu još nalazimo početak Euharistijskog klanjanja. Marija i Josip prvi su klanjaoci utjelovljenja Riječi: oni vjeruju čvrsto, njihova je vjera krepost. Pastiri se i Mudraci klanjanju zajedno s Marijom i Josipom.

Marija se sva daje u službu svome Sinu, sva pomnjiva da predusretne i zadovolji njegove i najmanje želje. Pastiri nude svoje pri proste darove, mudraci svoje gospodske darove, to je sve klanjanje Bogu. I Euharistija će isto tako biti stajalište svih staleža i središta katoličkog svijeta. Iskazivati će joj se ovo dvostruko klanjanje: nutarnje klanjanje vjere i ljubavi, i vanjsko klanjanje po sjajnim dvorima, crkvama i prijestoljima gdje će biti izložen Bog - Hostija.

Rođenje našeg Spasitelja nameće mi još jednu drugu misao. Anđeli navještaju pastirima spasitelja ovim riječima: "Danas vam se rodio Spasitelj". Što to znači? - Počinje novi svijet, Adamovo se ruši i nadomješta se djelom Božanske obnove. Dva su Adama, otac izrođenog naroda iz zemlje - zemaljski, a drugi Adam. otac preporođenog naroda iz Neba - nebeski. Drugi Adam će sve obnoviti što je prvi uništio. Ali zapamtite, ta se obnova na zemlji ne vrši nego po Presvetoj Euharistiji!

Glavna točka Adamova grijeh, velika obmana đavolske napasti, bijaše sadržana u ovoj izreci: "Bit ćete kao bogovi". Postati ćete slični Bogu! - A zapravo postadoše slični životinjama. Gospodin dolazi uzeti obećanje Sotone da nam ga ponovi, ali i ispuni. Sotona će biti uhvaćen u velikoj zamci. Da, mi ćemo postati slični Bogu blagovanjem njegova Tijela i njegove Krvi.

Nećete umrijeti. - Besmrtnost primamo u sv. Pričesti kao stalan zalog: "Onaj koji blaguje moje Tijelo i pije moju Krv, ima život vječni i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan",Gospodin nam obećava vječni život. Vremeniti, istina gubimo, ali to i nije život koji bi bio dostojan tog imena, to je samo put k pravom životu.

Biti ćete slični Bogu. Stalež se mijenja ako se popnemo na savršenije stanje: pučanka postaje kraljicom kada je kralj uzme za ženu. Naš nas Gospodin združuje sa svojim Božanstvom kada nam udijeli sama sebe. Mi postajemo njegovo Tijelo i njegova Krv; primamo nebesko i božansko kraljevstvo Stvoritelj evo s Isusovim utjelovljenjem ljudska je narav bila sjedinjena s božanskom, a sv. Pričest nas pojedince sjedinjuje s Bogom i čini nas sudionicima Božje naravi. Tjelesna hrana pretvara se u naše tijelo, a po sv. Pričesti se mi pretvaramo u Onoga koga blagujemo, postajemo udovi Božji. U Nebu ćemo biti u toliko većoj slavi, ukoliko se pretvorimo u Isusa Krista čestim primanjem njegova presvetog Tijela.

Napokon, znati ćete sve. Gdje se uči ta dobra mudrost ako ne u sv. Pričesti? Slušajte što kaže Gospodin svojim apostolima nakon što ih je pričestio: "Neću vas više zvati slugama .... nego prijateljima svojim, jer sve što sam čuo od svoga Oca, objavio sam vam".U presvetoj Euharistiji je sam Bog naš Učitelj.

Eto kako Presveta Euharistija dopunjava obnovu započetu u jaslicama. Veselimo se dakle lijepom danu kada se rada božansko sunce Euharistije. Neka naša zahvalnost nikada ne rastavlja jaslice od oltara, utjelovljenu Riječ od Boga-Čovjeka, koji je postao kruh života u Presvetom Sakramentu.

Dijete Isus uključi me u more tvog milosrđa

(Sv. Faustina Kowalska)

O čista Djevice, Ti si danas na putu i ja također putujem. Osjećam da današnje putovanje ima svoje značenje. O Djevice, što zračiš tako čista kao kristal, posve udubljena u Boga, Tebi poklanjam svoj nutarnji život. Učini sve to tako da bude ugodno tvojem Sinu. O moja Majko, vruće želim da mi podariš za vrijeme polnoćke malo Dijete Isusa. I ja osjećah u dubini duše tako živu Božju nazočnost, da sam svjesno morala suzdržati radost, da ne bih izvanjski pokazala što se događa u mojoj duši.

Prije večere otiđoh kratko u kapelu, da bi u duhu lomila božićni kruh s onim osobama koje su bliske mom srcu. Predstavila sam ih Gospodinu imenom i molila milost za njih. To još nije bilo sve. Preporučila sam Gospodinu progonjene, trpeće i one što ne poznaju njegovo Ime i posebno jadne grješnike. O Dijete Isuse, srdačno Te molim, uključi sve u more tvog neshvatljivog milosrđa. O slatko, malo Dijete Isus, primi moje srce, neka Ti bude ugodnim i udobnim stanom. O neizmjerno Visočanstvo, o kako si nas slatko hranio. Ovdje nema nikakvog gromovskog straha velikog Jahve. Ovdje je slatki, mali Isus.

Ovdje se ne plaši niti jedna duša, premda tvoja slava nije umanjena, nego samo skrita. Nakon večernjeg objeda osjećala sam se jako umornom i bolesnom. Morala sam leći, ali probudih se s Presvetom Majkom sve do dolaska Djetešca.

25. prosinca 1936. Polnoćka. Za vrijeme sv. Mise sasvim me prože Božja nazočnost. Neposredno prije pretvorbe ugledah Majku, malo Dijete Isusa i Starca. Presveta Majka mi reče: "Moja kćeri Faustina, ovdje ti je najdragocjenije blago" i pruži mi Dijete Isusa.

Dijete Isus pruža ručice prema meni

(Sv. Faustina Kowalska)

Prije polnoćke htjela sam ostati budnom, ali ne mogah. Odmah sam zaspala, jer sam se osjećala jako loše. Ali kod zvonjave za polnoćku skočiš odmah. No, obukla sam se s velikom mukom, jer mi je postajalo sve lošije.

Kada sam došla na polnoćku, uronila sam na početku sv. Mise u duboku pobožnost. Vidjela sam jaslice u Betlehemu pune svjetlosti. Presveta Djevica je umotavala Isusa u pelene. Bila je uronjena u Ljubav. Sveti Josip je još spavao. Tek kada je Majka Božja položila Dijete Isusa u jaslice Josipa je probudilo svjetlo Božje. Također on je molio. Nakon nekog vremena ostadoh sama s malim Isusom. Ispružio je svoje ručice prema meni i razumjeh da Ga trebam uzeti u ruke. Isus nasloni svoju glavicu na moje srce, a svojim dubokom pogledom dao mi je razumjeti da se On ugodno osjeća na mom srcu. U tom trenutku Isusa nestade i zvonce zazvoni za sv. Pričest. Moja duša onemoća od radosti.

Na kraju sv. Mise bila sam tako iscrpljena da sam morala napustiti kapelu i otići u svoju ćeliju. Nisam mogla otići na zajednički čaj. Moja je radost bila velika za vrijeme blagdana, jer sam ostala neprestano sjedinjena s Gospodinom. Vidjela sam da svaka duša čezne za Božjom utjehom, ali ne želi se nikako odreći ljudskih zadovoljstava. Ipak te dvije stvari ne mogu se nikako spojiti.

Kršćanine upoznaj svoje dostojanstvo

Predragi, radujemo se jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kada slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati život vječni. I neka se nitko ne odvaja iz ove radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općeg veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt, i kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao sve nas spasiti. Neka se raduje pravednik, jer se približava pobjedi. Neka se veseli i grješnik, jer je pozvan na oproštenje. Neka kliče od radosti i nekršteni, jer je pozvan na život.

Kada se ispunilo vrijeme koje je odredila nedokučiva i duboka Božja Providnost, Božji Sinje preuzeo ljudsku narav, kako bi je izmirio s njezinim Stvoriteljem. Tako je đavao uzročnik smrti, svladan od one iste naravi, koju je sam prije svladao.

Kada se Gospodin Isus rodio anđeli su veselo pjevali Slava Bogu na visini, na zemlji mir ljudima dobre volje. Vidjeli su da je nebeski Jeruzalem sagrađen od svih 62 naroda svijeta. Koliko li se moraju radovati bijedni ljudi tome neizrecivom djelu Božje dobrote, kada mu se toliko vesele i nebeski anđeli!

Predragi, zahvalimo stoga Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetome, koji nam se smilovao radi svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, i jer smo po grijehu bili mrtvi, oživio nas je po Kristu, da po Njemu budemo novo stvorenje i njegovo novo djelo. Stoga svucimo staroga čovjeka s njegovim djelima i odrecimo se putenosti, kada smo već postali dionici Kristova rođenja.

Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kada si postao dionik božanske naravi, nemoj se grješnim životom vraćati na prijašnju podlost! Sjeti se koje li si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo.

Po sakramentu Krštenja postao si hramom Duha Svetoga. Nemoj svoga Gospodina istjerati iz svoga srca zlim djelima i nemoj se ponovo predati u službu vraga, jer te je Krist skupo platio, platio Te svojom svetom Krvlju.

Mali Isuse i veliki Bože umnoži nam vjeru i ufanje!

(bl. Alojzije Stepinac)

Dragi vjernici! Sv. Luka Evanđelist počinje svoj izvještaj o rođenju Isusovu riječima: "U ono vrijeme izađe zapovijed od cara Augusta da se popiše sav svijet" (Lk 2, 1). Kada je car izdavao tu zapovijed, nije sigurno ni slutio, da je oruđe u rukama Svevišnjega, koji se njegovom zapovijedi htio poslužiti, kako bi ostvario svoje planove. Već je na usta Izaije progovorio Bog: "Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi - govori Gospod. Kao što je daleko Nebo od Zemlje, tako su još dalje moji putovi od vaših putova i moje misli od vaših misli! (Iz 55, 8).

Tako je bilo i u ovom slučaju sveopćeg popisa, koji je naredio car August. Jer što je htio ovim popisom car, a što je htio Bog Otac nebeski? Car je htio znati koliko ima pučanstva u Rimskom carstvu. Htio je znati kako je jak i moćan vladar. Htio je znati koliko ljudi mora plaćati porez. To su bile uglavnom misli cara Augusta kada je naredio popis. Misli dakle, čisto zemaljske, a možda još više tašte i isprazne.

A Bog, Otac nebeski poslužio se tom odlukom za nešto sasvim drugo. Nastupila je naime bila punina vremena, o kojoj su govorili proroci tisuće godina unatrag. Punina vremena iza tolikih stoljeća očekivanja, a o kojoj govori sv. Pavao: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svojega, rođena od žene, pokorna zakonu, da iskupi one koji bijahu pod zakonom i primi posinaštvo" (Gal 4. 4). I taj Sin Božji, Isus Spasitelj naš, imao se roditi u Betlehemu, gradu dosta udaljenom od Nazareta, gdje je boravila Majka Božja sa sv. Josipom, kako bi se pokorila zapovijedi i pošla na daleki put sa svim neugodnostima, koje su tim putom bile vezane. Čovjek snuje, a Bog određuje.

Isus Krist dolazi dakle, na svijet ne u Nazaretu. nego u Betlehemu, što znači "mjesto kruha", jer je On živi" kruh nebeski, koga Bog šalje ljudima za hranu. On dolazi po odluci Božjoj, a po nehotičnoj odredbi Carevoj, ali po odluci Božjoj, dolazi na svijet u štali, da i najsiromašniji i najbjedniji razumiju, da su vrata k Njemu otvorena svim ljudima dobre volje, i da i bogati razumiju, daje sav sjaj ovoga svijeta samo bijedna štala za Onoga, koji je Gospodar nebesa. On dolazi na svijet u potpunoj skrivenosti, jer Ga je već pred tisuću godina kao takvog navijestio Izaija prorok: " „Zaista, ti si Bog skriveni, Bog Izraelov Spasitelj!" (Iz 45, 15). Indirektno, zbog zapovijedi careve, ali zapravo po Božjoj odluci, dolazi na svijet u jaslicama, jer nije bilo mjesta u gostionici. Dolazi na svijet u jaslicama, kamo se stavlja hrana životinjama, jer je i On sišao s Neba na Zemlju, da bude ovdje hrana ljudskim dušama.

Radi odluke careve o popisu dolazi Mali Isus na svijet u hladnoj i tamnoj noći, jer nema za Njega svijetle i tople sobe. Ali Bog Otac je htio pokazati time svu bijedu čovječanstva, kojemu je prije dolaska Sina Božjega nedostajala toplina ljubavi i prema Bogu, i prema bližnjemu, i koje je lutalo u tami neznaboštva i već se počelo smrzavati i umirati. Zapovijed careva lišila je Isusa i ono malo udobnosti što ju je imao u Nazaretu. tako da dolazi na svijet u potpunom siromaštvu. Ali desilo se to po Božjoj odluci, da ljudi shvate kako put u Nebo nije put sjetilnih užitaka, kakvim je bilo odano staro poganstvo, nego put odricanja i samoprijegora.

Braćo! Nedokučivi su za nas putovi Božji. Vječni neizmjerni Bog čini i danas velika djela i na Nebu i na Zemlji, i tko bi shvatio misli njegove i sudove njegove? Ta kako bi mogao bijedni crv, koji puže po podu velebnog Božjeg hrama, shvatiti svu njegovu veličinu, i misli Majstora koji je to gradio? Mi smo danas svjedoci najvećih zbivanja na Zemlji. Svjedoci, kada su se uhvatile u koštac milijunske vojske kao nikada do sada. Svjedoci, kada svijetu prijeti pogibelj, da nestane svakog traga kršćanskoj civilizaciji. Svjedoci, kada se malo njih raduje, ali mnogo njih plače i uzdiše. Svjedoci, kada su milijuni posumnjali, postoji li još uopće neko biće koje vodi brigu o ovome svijetu i njegovim bijednim stanovnicima.

A ipak? Kako jučer, tako i danas i uvijek vrijedi riječ knjige Mudrosti: "Tua autem Pater providentia guber- nat! - Tvoja pak Oče providnost upravlja!" (Mudr 14. 3). Samo luda može posumnjati, da li Bog ima još kakav udio u zbivanjima na ovome svijetu. Jer vjeran kršćanin znade, da nema veličine na ovome svijetu pred kojom bi strepio Gospod Bog, niti sitnice koja bi izmakla oku njegovu, niti skrušena srca, kojemu se ne bi htio smilovati. niti zločin, koji ne bi mogao kazniti.

Klečeći dakle, danas u duhu pred Malim Isusom u jaslicama, oživimo u sebi vjeru i ufanje u Božju providnost. Ta zar je veliki Bog manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda kada je patrijarhu Abrahamu izveo iz njegova obitavališta. i odveo u nepoznatu zemlju, da ga učini Ocem tolikih pokoljenja?

Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda. kada je dozvolio da nevini Josip bude prodan u Egipat kao rob i onda ga učini spasiteljem oca i braće, i toliko drugih duša? Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda. kada je pustio da Mojsije bude izložen u košarici u Nilu samo zato, da ga odgoji i osposobi kasnije za spasitelja svoga naroda? Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda, kada je na čudesan način pomoću gavrana hranio Iliju, proroka u pustinji, strpljivog Joba nanovo obogatio i uzveličao više nego prije one teške kušnje, Davida odveo od stada i nakon teških kušnji učinio kraljem Izraela, Juditu spasiteljicom naroda?

A što nabrajati dalje, kada o ljubaznoj providnosti Božjoj govori svaki dan, svaka travka, svaki crvić, svaka ptica, svaka riba, svaka zvjerka, svaki potočić, svaka zvijezda, zrak i more, nebo i zemlja. Možda je najlakše izrazimo riječima proroka Habakuka: "I hvale je njegove puna zemlja!" (Hab 3. 3).

Padnimo dakle danas na koljena pred Isusom u jaslicama i istresimo srce svoje pred Njim. Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Umnoži nam vjeru, da se ništa ne zbiva bez tvoga dopuštenja na Zemlji. Umnoži nam vjeru, da se ništa ne može desiti nikom od nas osobno prije, nego Ti daš dozvolu. Umnoži nam ufanje, da Ti želiš u svim stvarima ne našu nesreću, nego naše istinsko dobro. Želiš ga sigurno i pod ovim teškim udarcima, koji stižu čovječanstvo, jer zato si konačno sišao na Zemlju - kako nas uči i naša lijepa Božićna pjesma:

S Neba siđe doli radi grješni ka, rodi se u štali radi čovjeka!

Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Onda ćemo i kroz ovu najtežu svjetsku oluju proći bez straha i štete, jer ništa ne manjka onima, koji Tebe ljube! (Katolički list br. I. 1942.)

 

2. POBOŽNOST SVETOJ OBITELJI 

  • Molitve Svetoj Obitelji
  • Himan Svetoj Obitelji
  • Litanije Svetoj Obitelji
  • Krunica Svetoj Obitelji
  • Razmatranja o Svetoj Obitelji
  • Litanije Božjoj Providnosti

Crkva slaveći blagdan svete obitelji s dubokim poštovanjem promatra sveti život u skrovitosti Isusa, Marije i Josipa. Pristajanje vjerom na Božji plan spasenja kršćanska zajednica postaje jedna Božja obitelj i svećenički narod osposobljen da svoj život prikaže Bogu kao žrtvu ugodnu iz ljubavi. Svaka je obitelj pozvana da u suživotu održava sliku svete Obitelji iz Nazareta. U njoj vidimo potpuno ostvarenu uzajamnu suradnju i savršen odgovor na Božji plan spasenja. U katoličkoj tradiciji rađale se su mnoge pobožnosti na čast Svete Obitelji. Donosimo one do kojih smo uspjeli doći. 

2.1. MOLITVE SVETOJ OBITELJI

Svetoj Obitelji zajednici ljubavi

( sv. Ivan Pavao II)

Sveta Obitelji zajednico ljubavi Isusa, Marije i Josipa uzore i ogledalo svakoj kršćanskoj obitelji tebi posvećujemo naše obitelji. Otvori srce svake obitelji da prihvati vjeru, da primi Božju Riječ, da svjedoči ljubav, da postane izvor novih svetih zvanja. Prosvijetli duh roditeljima da brižnom ljubavlju, mudro i ljubeznom pobožnošću sigurno vode djecu prema duhovnim i vječnim dobrima. Probudi u dušama mladih čistu savjest i slobodnu volju da rasu u “milosti i mudrosti” velikodušno prihvaćajući dar Božjeg poziva. Sveta Obitelji iz Nazareta isprosi nam milost da svi mi nasljedujemo ustrajnu molitvu, velikodušnu poslušnost, dostojanstveno siromaštvo i djevičansku čistoću koje si ti živjela da otvorimo svoju dušu za vršenje volje Božje te da brižni i nenametljivo pratimo one koji su među nama pozvani da iz bližega slijede Gospodina Isusa Krista koji je dao samoga sebe za nas. Amen.

Molitva zagovora Svete Obitelji za našu obitelj

( sv. Ivan Pavao II)

Bože od kojega dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji, Oče koji si Ljubav i Život, neka svaka obitelj na zemlji posredstvom tvoga Sina Isusa Krista, “rođena od žene” i posredstvom Duha Svetoga, izvora Božje ljubavi postane istinsko svetište života i ljubavi za nove naraštaje koji se uvijek obnavljaju. Neka tvoja milost vodi misli i djela supruga prema dobru njihovih obitelji i svih obitelji svijeta. Neka mladi naraštaji nađu u obiteljima oslonac za razvoj svoje osobnosti i rast u ljubavi i istini. Neka se ljubav ojačana milošću sakramenta braka pokaže jačom od svake slabosti i krize kroz koje, ponekad prolaze naše obitelji. Bože molimo te po zagovoru Svete Obitelji iz Nazareta, da Crkva u svim narodima na zemlji može plodno vršiti svoje poslanje u obiteljima i po obiteljima. Ti si Život, Istina i Ljubav u zajedništvu sa Sinom i Duhom Svetim. Amen.

Ženo, Majko i Zaručnice

(sv. Ivan Pavao II)

O Marijo Majko Isusova, zaručnice Josipa zanatlije, u tvome Srcu su sabrane radosti i napori svete Obitelji. Trenutke patnje prikazivala si Bogu imajući uvijek povjerenja u njegovu Providnost. Molimo te zaštiti sve žene koje se svakodnevno muče kako bi njihova obitelj mogla živjeti u djelotvornom skladu. Isprosi im milost da budu žene kršćanski mudre, iskusne u molitvi i ljudskosti, jake u nadi i progonstvima, kao Ti, nositeljice istinskog mira.

Ljubezna Majko našeg Spasitelja, tebi povjeravam sve obitelji, poglavito muževe i supruge koji se nastoje ugledati na tvoju obitelj u Nazaretu. Zagovaraj roditelje i djecu da bi njihova ljubav bila jaka i vjerna kao ljubav koja je ispunjala tvoje Bezgrešno Srce.

Sveta Obitelji klanjam se otajstvu vašeg skrovitog života

(Papa Pavao VI)

Gospodine Isuse! Ti siđe s Josipom i Marijom, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A Majka je tvoja brižno čuvala sve uspomene u svom Srcu. Ti si napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi (Lk 2,51). Pratim vas i ulazim u vašu siromašnu kućicu koju ste posvetili molitvom, radom, govorom i šutnjom. Padam ničice i klanjam se otajstvu vašeg skrovitog života.

Sjedinjen s vama u molitvi postao sam član Svete Obitelji koja brani i pomaže svoje molitelje. Sveta Obitelj koja je bila čuvarem dara božanske Mudrosti, svjedokom istine i ljubavi privela je svoju braći i sestre svjetlu koje obasjava tamu, pobjeđuje strah i naviješta uskrsnuće. O Isuse sjaju Svete nazaretske Obitelji, blagoslovi moju Crkvu u malom, moju obitelj, pomozi moju vjeru, podupri moja nastojanja i proširi prostore moje ljubavi. Amen.

Sv. Josipu čuvaru Svete Obitelji

(Bl. papa Ivan XIII)

Sv. Josipe, čuvaru Isusov, čisti Marijin zaručniče koji si proveo život savršeno ispunjajući zadaću, radom svojih ruku uzdržavao si Svetu nazaretsku Obitelj. Štiti molim te, one koji se s povjerenjem tebi obraćaju. Ti znaš njihove čežnje, njihove tjeskobe i nade. Tebi se utječu jer znaju da će naći onoga koji će ih razumjeti i štititi. I ti si probao kušnju i umor. I pored obaveza svakodnevnog života, tvoja je duša bila ispunjena najdubljim mirom i neizrecivom radošću zbog blizine Sina Božjega koji ti je bio povjeren i Marije njegove preslatke Majke. Neka oni koji se tebi utječu osjete da nisu sami u svom radu već da znadu Isusa otkriti pored sebe, prihvatiti ga milošću i vjerno ga čuvati kao što si ti to činio.

Daj da u svakoj obitelji, u svakoj radionici gdje kršćani rade to mjesto bude posvećeno ljubavlju, strpljivošću, pravednošću i nastojanjem da se dobro radi kako bi se postiglo obilje darova nebeskog blagoslova.

Posveta obitelji Svetoj Obitelji

( Iz molitvenika Pregate)

O Isuse naš preljubezni Otkupitelju koji si nas svojom mukom spasio htio si obasjati svijet svojim naukom i primjerom veći dio svoga života si proveo ponizno podložan Mariji i Josipu u siromašnoj kućici u Nazaretu posvećujući Obitelj koja je uzor svim kršćanskim obiteljima. Dobrohotno primi našu obitelj koje se sada tebi predaje i posvećuje. Štiti je, čuvaj u svetom strahu, miru, razumijevanju i slozi kršćanske ljubavi da bi ona suobličujući se božanskom uzoru tvoje obitelji mogla postići vječno blaženstvo.

Marijo ljubezna Isusova i naša Majko svojim samilosnim zagovorom učini da tvoj Sin primi ovu poniznu posvetu i isprosi nam njegovu milosti i blagoslov. Sv. Josipe, čisti čuvaru Isusa i Marije pomozi nam tvojim molitvama u svakoj duhovnoj i materijalnoj potrebi da bi mogli skupa s tobom u vječnosti blagoslivljati našeg božanskog Otkupitelja Isusa. Amen.

2.2. LITANIJE SVETOJ OBITELJI

(Za privatnu upotrebu, iz molitvenika Pregate)

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče, nebeski Bože,…………………………………………………………………smiluj nam se!
Sine Otkupitelju svijeta Bože!
Duše Sveti Bože!
Sveto Trojstvo jedan Bože!

Isuse, Sine Boga živoga, koji si postao čovjekom iz ljubavi prema nama te tako posvetio i oplemenio obiteljske veze ……………………… smiluj nam se!
Isuse, Marijo i Josipe, Sveta Obitelji
Sveta Obitelji, sliko Presveto Trojstva na zemlji
Sveta Obitelji savršeni uzore svih kreposti
Sveta Obitelji koja nisi bila prihvaćena u Betlehemu
Sveta Obitelji slavljena od anđela
Sveta Obitelji koju su počastili pastiri i kraljevi
Sveta Obitelji koju je slavio sveti prorok Šimun
Sveta Obitelji progonjena i primorana bježati u tuđu zemlju
Sveta Obitelji koja si u Egiptu skriveno živjela
Sveta Obitelji najvjernija Božjim Zakonima
Sveta Obitelji uzore kršćanskim obiteljima rođenima u Duhu
Sveta Obitelji čija glava sv.Josip je uzor očinske ljubavi
Sveta Obitelji u kojoj Marija Majka je uzor majčinske ljubavi
Sveta Obitelji u kojoj Isus je uzor poslušnosti i sinovske ljubavi
Sveta Obitelji zaštitniče svih kršćanskih obitelji
Sveta Obitelji naše utočište u životu i nado u trenutku smrti

Od svega što nam može oduzeti mir i jedinstvo srdaca, Sveta Obitelji ………….oslobodi nas!
Od očajavanja naših duša, Sveta Obitelji
Od navezanosti na zemaljska dobra, Sveta Obitelji
Od želje za ispraznošću, Sveta Obitelji
Od ravnodušnosti u služenju Bogu, Sveta Obitelji
Od zle smrti, Sveta Obitelji

Po savršenom sjedinjenju vaših srdaca, Sveta Obitelji …………………….. Usliši nas!
Po vašem siromaštvu i poniznosti, Sveta Obitelji
Po savršenoj poslušnosti koja je bila među vama, Sveta Obitelji
Po vašim žalostima i pretrpljenim patnjama, Sveta Obitelji
Po vašem radu i poteškoćama, Sveta Obitelji
Po vašoj molitvi i šutnji, Sveta Obitelji
Po savršenstvu vašeg djelovanja, Sveta Obitelji

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Pomolimo se:Bože, ti nam u Svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvom domu. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu koji s Tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

2.3. KRUNICA SVETOJ OBITELJI

U Katoličkoj Crkvi se posljednjih desetljeća ukorijenila pobožna praksa molitve tipa krunice na čast različitih otajstava naše vjere, pa tako imamo ikrunicu na čast Svete Obitelj. Ona je objavljena u mnogim molitvenicima na raznim evropskim jezicima. Moli se na običnu Gospinu krunicu. 

Vjerovanje… Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Prvo otajstvo: SVETA OBITELJ DJELO BOŽIJE:

Na pragu Novog zavjeta kao i staroga imamo jednu obitelj. Dok su Adam i Eva po grijehu bili uzrokom pada čovječanstva i zla u svijetu dotle Marija i Josip predstavljaju vrhunac svetosti koja se preko njih proširila po cijeloj zemlji. Isus Otkupitelj je počeo svoje djelo spasenja po ovom djevičanskom i svetom savezu Marije i Josipa po kojemu on pokazuje svoju volju da očisti i posveti obitelji kolijevke života i svetišta ljudske ljubavi. Molimo da bi Duh Sveti po uzoru na Svetu nazaretsku Obitelj obnovio kršćanske obitelji.

Za svako otajstvo: Oče naš… Zaziv (ponavlja se 10 puta): Zdravo Isuse, Marijo i Josipe, Sveta nazaretska Obitelji, blagoslovljena od Boga i blagoslovljen je Sin Božji koji se u tebi rodio. Sveta Obitelji tebi se posvećujemo vodi nas i podržavaj, u ljubavi štiti nas i naše obitelji. Amen. Slava Ocu…

Drugo otajstvo: SVETA OBITELJ U BETLEHEMU:

Isusovo rođenje u Betlehemu se dogodilo u ovoj jedinstvenoj obitelji u povijesti čovječanstva. U siromašnoj štalici Sin Božji se po prvi puta odmorio na krilu svoje Bezgrešne Majke i počinuo u krilu svog prečistog poočima, a oni su mu se poklonili kao pravom Bogu. Molimo da nam Marija i Josip isprose milost da ljubimo Isusa iznad svega te da mu se klanjamo kao Bogu.(Molitve kao kod prvog otajstva).

Treće otajstvo: SVETA OBITELJ U HRAMU:

Prikazanje prvorođenaca u hramu bijaše obaveza Mojsijeva zakona za sve obitelji u Izraelu. Kad su Marija i Josip prikazivali Isusa u hramu prorok Šimun objavi svijetu Spasitelja i Marijino sudjelovanje u tajni otkupljenja. Molimo da Crkva i sve obitelji na zemlji budu posvećene Svetoj Obitelji.(Molitve kao kod prvog otajstva).

Četvrto otajstvo: BIJEG SVETE OBITELJI U EGIPAT:

Kao što je Izraelski narod boravio u Egiptu i po Božjem djelu iz njega se vratio u obećanu zemlju tako i Sveta Obitelj po Božjoj Providnosti upozna progonstvo i povratak u domovinu. Molimo da i mi pristanem potpuno uz odredbe Božje Providnosti te surađujemo na širenju Radosne vijesti.(Molitve kao kod prvog otajstva).

Peto otajstvo: ŽIVOT SVETE OBITELJI U NAZARETU:

Častimo skroviti život Svete Obitelji u Nazaretu. Ovaj skriviti život u ljubavi i poslušnosti je škola Evanđelja. Ovdje učimo gledati, slušati, misliti i upoznavati koja se velika tajna snaga nalazi u objavi Sina Božjega koji najveći dio svoga života na zemlji provede u molitvi, skrovitosti i radu u Svetoj Obitelji. Molimo da se u obiteljima stvori isto duhovno ozračje koje je vladalo u Nazaretskoj obitelji. (Molitve kao kod prvog otajstva).

2. 4. RAZMATRANJA O SVETOJ OBITELJI

2.4. Razmatranja o Svetoj Obitelji Primjer Nazareta

(papa Pavao IV)

Nazaretska je kuća škola u kojoj se počinje upoznavati život Kristov. To je zapravo škola Evanđelja. Ovdje najprije učimo gledati, slušati, misliti i potpuno upoznati koja se velika i tajna snaga nalazi u ovoj vrlo jednostavnoj, poniznoj i divnoj objavi Sina Božjega. Ujedno možda i naučimo pomalo Ga nasljedovati.

Ovdje zapravo shvaćamo način i put kojim lako možemo upoznati tko je Krist. Ovdje osobito razumijemo koliko treba cijeniti ono što se odnosi na njegov boravak među nama, a to nekako uključuju: mjesta, vremena, običaji, govor, sveti obredi, napokon sve čime se Isus služio da se očituje svijetu. Ovdje sve ima glas, sve ima značenje.

Doista, ovdje u ovoj školi uviđamo zašto se mora održavati duhovna stega, ako netko želi slijediti nauk Evanđelja i biti Kristov učenik.

O, kako bismo se rado htjeli vratiti na svoje djetinjstvo i ponovo se povjeriti ovoj poniznoj, a ujedno tako uzvišenoj Nazaretskoj školi. O, kako bismo žarko željeli obnoviti svoja nastojanja da stječemo pravo životno znanje uz Mariju, i razumijevanje božanskih istina. Ali ovdje smo se zaustavili samo kao hodočasnici i prisiljeni smo se odreći te želje, jer razabiremo da se na ovom svijetu ne može nikada potpuno dovršiti rad oko upoznavanja Evanđelja. Nećemo ipak otići, a da iz Nazareta ne uputimo na brzu ruku i kao usput, nekoliko kratkih napomena.

Nazaret nas najprije uči šutjeti. O, kada bi u nama ojačala cijena šutnje, toga divnog i tako potrebnog svojstva duše, u vrijeme kada na nas u ovome uzburkanom i odveć uznemirenom životu, u ovo naše doba, juriša toliko povika, galame i vike. O, nazaretska šutnjo, uči nas da budemo učvršćeni u dobrim mislima, zaokupljeni nutarnjim nadahnućima, da budemo dobro pripravni slušati tajne Božje savjete i upute istinskih učitelja.

Uči nas koliko je potrebno i koliko vrijedi spremanje, nauk, razmatranje, osobni i skroviti način života, molitva koju u tajnosti vidi samo Bog. Osim toga, ovdje upoznajemo domaći način života. Neka nas upravo Nazaret podsjeti što je obitelj, zajedništvo obiteljske ljubavi, ozbiljna i sveta ljepota obitelji, sveto i nepovredivo vlasništvo obitelji; neka nam pokaže kako je sladak odgoj u obitelji, koji ne može ništa drugo zamijeniti; neka nas nauči koja je prirodna uloga obitelji u društvenom poretku.

Ovdje napokon upoznajemo obvezu rada. O Nazaretu, o kućo drvodjelčeva Sina, želimo najradije baš ovdje shvatiti i proslaviti, doduše strogi, ali otkupiteljski zakon ljudskog rada. Ovdje želimo tako obnoviti dostojanstvo rada da to svi doznaju. U ovoj kući želimo podsjetiti i na to da rad ne može biti sam sebi svrhom, nego da svoju slobodu i vrijednost prima ne samo iz gospodarske važnosti, nego i zato što nas upravlja prema divnome cilju.

Prava vrijednost rada

(Bl. Alojzije Stepinac)

Drage učenice domaćinske škole! Blagdan svete Obitelji, koji nam Crkva svake godine dovodi pred oči, pun je, možda više nego ikoji drugi, mnogih i divnih pouka za ljudski život. Svaki stalež, svako doba, svaki spol naći će u svetoj Obitelji primjera koji mu mogu poslužiti za napredak u ovom životu i za postignuće vječnoga života. Ali na jedan primjer napose, htio bih danas svrnuti vaše oči, a to je primjer rada. Sveta Obitelj nas uči da svaki čovjek mora raditi. Sveta Obitelj uči nas da je rad časna stvar. Sveta Obitelj uči nas da najprije vršimo svoje staleške dužnosti. Sveta Obitelj uči nas da svaki rad mora pratiti molitva. Sveta Obitelj uči nas da rad donosi blagoslov za vremeniti i vječni život. Pogledajmo ove istine, kako bi se naučili pravo cijeniti rad i tako izbijemo koristi za vremeniti i vječni život.

Sveta Obitelj uči nas da čovjek mora raditi! U Sv. Obitelji ponajprije radi Sv. Josip, koji je glava Sv. Obitelji i odgovoran za njezino uzdržavanje. U Sv. Obitelji radi Blažena Djevica Marija, koja vrši ulogu domaćice. Radi Isus Krist, čim mu to sile dopuštaju i dok god ne počne s drugim radom, s javnim propovijedanjem Evanđelja. Mora dakle, raditi i svaki od nas, bez razlike kako se zvao, koji nije spriječen bolešću ili mu je inače onemogućen rad. Zašto? Pred padom prvog čovjeka, rad je bio zabavan. Nakon pada prvog čovjeka, Bog mu za kaznu zabavu mijenja u osjetljivu pokoru, kada izreče sud nad Adamom:

"U znoju lica svoga jesti ćeš kruh. dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet!" (Post 3, 19). Ako bi čovjek pokušao prestupiti ovu odredbu, onda može biti siguran, da si sam potpisuje smrtnu osudu. Jer, recite mi, što bi bilo od ljudskog društva, kada bi svi ljudi prestali obrađivati zemlju? Neminovna posljedica toga bila bi glad, a onda propast svega čovječanstva. Zato svaki normalan čovjek ćuti u sebi potrebu za radom, kao što kaže lijepo strpljivi Job: "Čovjek je stvoren za rad, a ptica za let!" (Job 5, 7).

Kako bijedno u poredbi s Blaženom Djevicom Marijom izgledaju one žene našega doba, koje sate i sate gube pred ogledalom za mazanje usnica, za razne druge ludorije umjesto da rukama, koje je dao Bog, posluže da u redu drže kuću i obitelj, da umnažaju njezino blagostanje, unose u nju zadovoljstvo, radost i veselje. Takvim ženama, takvim domaćicama, valjalo bi staviti pred zrcalo, pred kojim gube vrijeme, natpis iz Sv. Pisma: "Idi k mravu lijenčino i promatraj putove njegove i uči se mudrosti!" (Izr 6, 6).

Sveta Obitelj nas uči daje rad časna stvar! Jer što može biti časnije od onoga, što je sam Sin Božji svojim primjerom i svojim naukom posvetio. Ništa se ne čudimo starim poganima, koji su tjelesni rad smatrali za sramotu, jer kada nisu poznavali pravoga Boga, nisu poznavali ni onoga, što iz objave Božje izvire. To je neznanje raspršio svojim primjerom Isus Krist. Za hranitelja odabire si drvodjelju, Sv. Josipa. S njime u zajednici radi sve do svoje tridesete godine života. Za svoje apostole nije odabrao ohole filozofe, bilo grčke bilo rimske, nego siromašne ribare galilejske, koji su svojim rukama zarađivali kruh svagdašnji. Nije dakle ništa ponižavajuće za ženu, pa nosila baš i doktorski naslov, zasukati rukave i raditi u kući, ako nije ničim spriječena. Nego je znak plitkoga uma i ohola srca, kada se netko stidi svakodnevnog posla u kući, zato što je možda iz imućnije obitelji ili "plemenitijeg" roda.

Majka Božja je bila kraljevskog roda, pa se nije stidjela niti jednog posla, što ga sobom donosi zvanje žene. A Isus Krist bio je i jest "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara" (1 Tim 6, 15), pa se nije stidio reći: "Nisam došao da drugi meni služe, nego da Ja drugima služim!" . Nije zato ništa čudno, ako danas već i država iz čisto materijalnih interesa uspostavlja "časnu radnu službu".

Sveta Obitelj uči nas, da najprije radimo ono, na što smo obavezni prema svom zvanju. Danas se ljudsko društvo raščlanilo u bezbroj zvanja, jer tako iziskuju potrebe života našega doba. Sva ta bezbrojna zvanja slična su mnogim udovima jednoga tijela. Sva ta zvanja slična su mnogim kotačićima, koji zadiru jedan u drugi, da ura može normalno raditi. I same razumijete, da sat ne bi mogao pravilno funkcionirati, ako svaki kotačić ne bi bio na svome mjestu. I čitavo ljudsko tijelo moralo bi klonuti, ako bi recimo, želudac otkazao svaku funkciju.

I u čitavom ljudskom društvu moraju nastati smetnje, ako se počinju zanemarivati staleške dužnosti. Izgleda dakle, ne samo komično, nego postaje i tragično, kada vidimo danas s kakvom lakoumnošću žena odbacuje poziv revne domaćice, majke ili odgojiteljice djece, pa stavlja pušku na rame, bilo pod titulom "drugarice" ili kojom drugom, kako bi vojevala u šumi, za slobodu naroda. Bilo bi svakako zanimljivo znati, koliki je postotak od tih došao onamo zato, što su pazile na svoju žensku čast i poštenje? A jer su tako malo pazile i paze na nju, zato će se na lakoumnima i neraskajanima sigurno ispuniti ona teška riječ Sv. Pisma: "Svaka žena koja je bludnica, biti će zgažena kao smeće na ulici!" (Sir 9, 10).

Sveta Obitelj uči nas da svaki rad mora pratiti molitva. Koliko god Katolička crkva cijeni rad, toliko je opet daleko od toga da bi slijedila zablude našega vremena, koje su od rada stvorile idole, smatrajući daje on sam izvor svemu blagostanju i dovoljan usrećiti čovjeka sama po sebi. Ne! Naša narodna poslovica lijepo kaže i vrijedno ju je zapamtiti - kako došlo, tako i prošlo! Što se bez Boga stvori i stekne, slično je jabuci u koju se odmah u zametku uvalio crv. Izgleda da miruje, ali ju ipak konačno izgrize, te pada sa stabla bez koristi. Naučite se zato, drage učenice, da vašem radu prethodi molitva, prati ga i završi, kao što ste nekoć učile: "Djela naša molimo Te, Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću prati, da svaka naša molitva i rad s Tobom vazda započinje i po Tebi započet da se dovrši po Kristu Gospodinu našemu". Da to nije nikakva bajka, nego čista istina, dovoljno je da se sjetite apostola na ribolovu. "Hajde u dubinu i bacite svoje mreže za lov", poziva Krist apostole. A Šimun Petar odgovori: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu" (Lk 5, 4- 7). I učinivši to uhvatiše veliku množinu riba, da im se mreža razdirala. Istina je dakle ona riječ - s molitvom li začneš svoje djelo, pola si ga svršio zacijelo!

Sv. Obitelj uči nas konačno, da takav rad donosi blagoslov za vremenit i vječni život. Rad je težak i nesnosan teret samo za onoga, koji ga gleda ljudskim očima, a ne očima vjere. Jer kada se rad promatra očima vjere, onda se ispunjava ona riječ Isusa Krista: "Jaram je moj sladak i breme je moje lako!" (Mt 11, 30). Korijen rada je doduše gorak, ali plod mu je sladak. Zato se uvijek više zadovoljnih ljudi nađe među revnim radnicima, nego li među pospanim lijenčinama. A osim toga, kako se može i zamisliti materijalno blagostanje pojedinca, obitelji, naroda, države, ako se ruke budu prekrižile u krilu, umjesto zasukali rukavi za rad? I zar bi mnogi kukao u starosti, da je znao iskoristiti vrijeme u mladosti i pošteno raditi? Kada su jednog siromašnog Rimljanina, koji je svojim marljivim radom stekao imetak, optužili za čarobnjaštvo i doveli pred senat, donese on svoje oruđe i pokaže ga uz riječi: "Evo moje čarobnjaštvo. Nažalost ne mogu vam još pokazati i teški znoj, jer se već posušio".

Ali pošteni rad osigurava nam i vječni život. Jer ako je on od Boga naložen kao pokora nakon pada Adamova, to je onda sigurno, ako je vršen s pravom nakanom, vrijedan toliko koliko i molitva. Vidite li dakle, drage učenice, kakvo se golemo blago krije u poštenom radu! Osigurava nam mir srca, diže u nama ponos, unosi zadovoljstvo u obitelj, podiže obiteljsko i narodno blagostanje, jamči nam vječni život prema riječima Kristovim: "Dostojan je radnik svoje plaće!" (Lk 10, 7). Katolički list br. 7, (1943) 73-74

2.5. Primjeri i poticaji na pobožnost Djetetu Isusu i Svetoj Obitelji

1. Pripovijeda se da je neka pobožna žena htjela znati koje su duše Isusu najdraže. Jednog dana pod sv. Misom prilikom podizanja posvećene Hostije vidjela je Dijete Isusa na oltaru i s njim tri djevice. Isus se približio prvoj i iskazivao joj nježnost. Približio se drugoj otklonio s njenog lica veo, udario je i okrenuo joj leda; malo nakon toga, vidjevši da se jako ožalostila, Dijete Isus je sa velikom profinjenošću i nježnošću utješi. Približio se trećoj, uzeo je pod ruku, udario je i otjerao od sebe. Sto je više bila udarana i odbijana u većoj poniznosti mu se približavala i išla za Njim. I tako viđenje prestade. Pobožna je žena imala veliku želju saznati značenje viđenja. Ponovno joj se ukazao Isus i rekao: "Na zemlji držim tri vrste duša koje me ljube. Prve me ljube ali njihova ljubav je tako slaba. Ako nisu pomilovane duhovnim utjehama uznemiruju se i nalaze u opasnosti da mi okrenu leđa. Prva djevica predstavlja te duše. Druga djevica je slika onih koji me ljube jačom ljubavlju ali imaju potrebu s vremena na vrijeme biti utješene. Treća je slika jakih duša koje, iako su uvijek u suhoćama bez duhovnih utjeha čine sve što mogu da mi se dopadnu. Te duše ja najviše ljubim".

2. Pripovijeda Pelbarto da je živio neki vojnik pun poroka. Imao je vrlo pobožnu ženu. Budući da ga nije uspijevala urazumiti, često mu je preporučivala da izmoli jednu Zdravo Mariju svaki dan pred slikom Presvete Djevice. Jednog dana dok je bio na putu odlučio je sagriješiti uđe u neku Crkvu u kojoj je bila slika Marije s Djetetom Isusom. Klekne i izmoli jednu Zdravo Mariju. Tada ugleda da je Dijete koje je Gospa držala u naručju promijenilo izgled i postalo obliveno krvlju. Vojnik uskliknu: "O koji je drznik tako postupao prema Djetetu?!" Marija mu odgovori: "Vi grešnici tako postupate s mojim Sinom". Njega to duboko potrese i sa suzama u očima zamoli Mariju nazivajući je Majkom milosrđa da mu isprosi oproštenje.

Ona mu odgovori: "Vi grešnici me nazivate Majkom milosrđa, ali ne propuštate da me činite i majkom žalosti i bijede". Grešnik je nastavio svoju prošnju a Marija se okrenula k svome Sinu i zamolila oproštenje za njega. Izgledalo je kao da će je Isus odbiti, ali mu Marija reče: "Sine, neću se dići ispred tvojih nogu dok ne oprostiš ovom ožalošćenom koji se meni utječe". Isus joj tada reče: " Majko moja, nikad ti ništa nisam odbio. Ti želiš da mu bude oprošteno, neka ti bude. Kao znak praštanja želim da mi dođe poljubiti ove rane". Vojnik se približio i dok je ljubio rane Djeteta Isusa one su se zatvarale i nestajale. Vratio se kući, zamolio i ženu da mu oprosti i do smrti proveo uzoran kršćanski život u pokori.

3. Pripovijeda se da je pobožni engleski dječak Edmund u društvu druge djece prolazio pašnjakom s pobožnošću i ljubavlju u srcu prema Isusu Kristu. Tada mu se približilo neko dijete i pozdravilo ga: "Edmunde neka te Bog spasi". Upitalo ga je da li ga poznaje. Dječak je odgovori da ne. Dijete je nastavilo: kako ne kad sam uvijek uza te. Ako me želiš upoznati pogledaj mi čelo. Edmund pogleda bolje i vidje da na čelu piše: Isus Krist, Kralj. Dijete Isus je tada nadodalo: "To je moje ime. Želim da na spomen ljubavi koju imam prema tebi svaku večer na svom čelu napraviš znak križa prizivajući moje ime. Ono će te osloboditi od iznenadne smrti, kao i svakoga tko to bude činio". Otada se Edmund uvijek tako ponašao. Jedanput mu je sam đavao uhvatio ruku da ne čini znak križa i ne zaziva ime Isusovo, ali ga je on pobijedio molitvom. Đavao je dodao daje to ime najjače oružje protiv njega.

4. Časna sestra Ivana od Isusa i Marije, franjevka, jednog je dana meditirala o Djetetu Isusu koje je progonio Herod. Začula je veliku buku u kući kao da netko nekoga goni. Zatim je ugledala prelijepo Dijete pred sobom koje joj reče: "Moja Ivana, pomozi mi i spasi me, ja sam Isus Nazarećanin, bježim od grešnika koji me progone gore od Heroda. Žele me ubiti, spasi me ti svojom ljubavlju".

5. Pripovijeda se u životu p. Zucchia, isusovca, koji je bio vrlo pobožan Djetetu Isusu i služio se sličicama da zadobije duše za Boga. Jednog dana je dao sliku Djeteta Isusa nekoj djevojci koja je čuvala nevinost duše. Nije bila osobito pobožna i nije ni pomišljala na redovnički poziv. Ona je prihvatila dar i upitala što da radi s tim Djetetom. Pobožni isusovac joj reče da ga stavi na stalak klavira koji je voljela svirati. Tako je djevojka često promatrala tu sliku. Malo po malo u njenom se srcu počela buditi pobožnost i želja za savršenstvom. Nakon nekog vremena otišla je p. Zucchiju i rekla mu da ju je Dijete privuklo svojom ljubavlju. Pomalo se oslobađajući je od svih zemaljskih ljubavi ona odluči postati redovnica.

6. Službenica Božja, časna sestra Margareta od Presvetog Sakramenta dobila je od Boga posebno poslanje da širi pobožnost prema Djetetu Isusu. Jednoga dana poslije svete Pričesti Dijete Isus joj se ukaza i reče: "Po Pričesti ću te učiniti dionicom moje nevinosti i jednostavnosti, koje sam imao u djetinjstvu. Odvojio sam tvoje srce od ljubavi i sklonosti prema grijehu, a ubuduće ću te sve više oslobađati od nesavršenosti. Nećeš više slušati zemaljski govor i ja ću iz dana u dan u tebi proizvoditi nove učinke milosti. Sudjeluj u stanju i otajstvu moga djetinjstva. Izabrao sam te da častiš moje Djetinjstvo i nevinost. Želim te počastiti posebnim zavjetima i želim da se otajstvo moga Djetinjstva časti na zemlji." Jednom drugom prilikom Isus je od sestre Margarete tražio da čini pokoru i zadovoljštinu za grijehe naroda. Daje utješio kazao joj je: "Moja zaručnice, ne boj se, ja ću s tobom raditi, crpi snagu iz blaga moga Djetinjstva, po zaslugama tog otajstva nad- vladat ćeš sve poteškoće". (Primjeri su preuzeti iz Opere ascetiche sv. Alfonsa Marije Liguorija. Torino 1845. st. 390-392)

DOĐI MALI ISUSE

Ovaj se događaj zbio u jednoj maloj mađarskoj župi u vrijeme komunizma i progona Crkve. Djeca, poučena u vjeri u svojim obiteljima, rado su dolazila na župski vjeronauk i redovito pristupala Svetim Sakramentima.

Medu njima se osobito isticala desetogodišnja djevojčica Anđelina. Primjer svima u svemu, a osobito u hrabrom svjedočenju vjere. Zbog toga je u školi često imala velikih problema od strane svoje učiteljice Gertrude, uvjerene ateistice, čiji je i bio zadatak uništiti vjeru u narodu, osobito u srcima djece. Da bi imala snage izdržati sve to Anđelina zamoli župnika da joj dozvoli svaki dan primati Isusa u Sv. Pričesti. To je još više ražestilo njenu "drugaricu", koja je uvijek pronalazila nove načine daje ponizi. Nekoliko dana prije Božića smatrala je da je napokon pronašla način kako će u Anđelini. a time i u ostaloj djeci uništiti vjeru.

Dijete, rekla je - ako te roditelji zovu, što činiš? Dolazim. Zamisli Oni zovu umrlu baku? Ona ne dolazi. Kada bi zvali Crvenkapicu i njenu bakicu i one ne bi došle? Ne. jer su iz bajke. Naravno, a sada ćemo nešto isprobati. Anđelina, izađi iz razreda. Dijete je izašlo. A sada djeco, rekla je učenicima, zovite je svi. Svi zajedno! Anđelina. Anđelina! - svih trideset grla zvalo je prijateljicu. Anđelina je došla, sami vidite draga djeco.

Ako netko postoji, na zov dolazi. Ali ako ne postoji - neće doći! Ima li nekoga među vama tko još vjeruje da postoji Dijete Isus? Da - odazvali su se neki hrabri. A ti Anđelina, vjeruješ li da će Dijete Isus čuti i doći? Da, vjerujem! Onda sada vičite svi zajedno: Dođi Mali Isuse! Šutnja. Odjednom mala Anđelina stane na sredinu razreda. Onda dobro, mi ćemo Ga dozvati. Vičimo zajedno: Dođi Mali Isuse! Sva djeca podigla su ruke. Plamtećim očima, sa srcima punim vjere i pouzdanja počela su vikati ... Dođi Mali Isuse! Učiteljica im naređuje da prestanu. Sve su oči usmjerene prema Anđelini. Tišina .... Odjednom je glas Anđelinin prekinuo šutnju. Još zovimo! Tada je nastao gromoglasni usklik koji bi srušio zidove: Dođi Mali Isuse!

I najednom vrata se sama otvoriše i u razred uđe blještavo svjetlo. Svjetlost je rasla i oblikovala se u kuglu, razilazeći se na sve strane, iz koje je izašlo Maleno Djetešce, tako lijepo kakvo djeca nikada nisu vidjela. Djetešce im se par minuta smješkalo ništa ne govoreći, a zatim je polako nestajalo. Odjednom je šutnju prekinuo vrisak učiteljice. On je došao! Istrčala je vičući iz razreda i tresnula vratima. Anđelina je mirno rekla prijateljicama: Vidite, On postoji, zato se sada zahvalimo Svi su kleknuli i izmolili Oče naš, Zdravomariju, Slava Ocu .... zvono je zazvonilo. Napustili su razred .... Događaj se brzo proširio. Saznao je župnik i saslušavši ih rekao - sve mora da je istina. Evo dokaza što znači moć molitve koja proizlazi iz vjere. Vjera prenosi brda. Svi koji vjeruju i štuju Dijete Isusa dobivaju posebne milosti u svim potrebama. Učiteljica je poludjela, završila u umobolnici i stalno ponavljala: On je došao! - i tako nesvjesno svjedočila ono protiv čega se borila. (s poljskog preveo p. Andrzej Wosco)

Pismo Malom Isusu

Samo sam dva puta u životu prekršio službenu tajnu i otvorio tuđe pismo, pričao je umirovljeni poštanski službenik M. M. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata, kada sam vodio poštu u jednom malom slavonskom selu.

Bližio se Božić i posla je bilo na pretek. Razvrstavajući pisma iz poštanskih sandučića, došlo mi je pod ruku jedno pismo bez marke sa naslovom: "Dragom Malom Isusu u Nebo!" Pošiljatelj nije bio naznačen. Dugo sam gledao pismo, očito pisano dječjom rukom. Po pravilu službe trebao sam ga spaliti. No, to nisam učinio. Otvorio sam ga, sluteći mu sadržaj.

Na običnom listu školske teke, uz dosta grešaka, pisalo je:

"Dragi Mali Isuse!

Ti ćeš ovoga Božića slati darove dobroj djeci. Za mene sigurno nisi znao, jer nisam nikada ništa dobio. Mama je bolesna. Ja moram čuvati maloga brata i seku, pa ti nisam mogao prije pisati. Tata jako pije i tuče me. Molim te, dragi Isuse, nemoj me zaboraviti."

Tunjica Koporčić, učenik II razreda, Ciglana

Toga Božića Mali je Isus uslišao zaboravljenog Tunjicu. Dobio je veliki paket sa darovima u odjeći, igračkama i slatkišima. Što sam mogao drugo nego darovati dječaka, da mu taj Božić načinim sretnim i radosnim. Mali je Isus očito mene odabrao da učinim djelo kršćanskog milosrđa.

Nakon toga stiglo je drugo pismo sa istom adresom. Ovaj puta sam ga otvorio bez razmišljanja. U njemu je pisalo:

Dragi Mali Isuse!

Dobio sam veliki paket. Hvala ti! Kako sam se obradovao svemu, a posebno cipelama i slikovnici. Mama je plakala. Ti si mi sigurno slao i prije, samo je to naš poštar pokrao. Još jednom hvala.

Tunjica (Glasnik Srca Isusova i Marijina br. 12 1951.)

DODATAK: LITANIJE BOŽJOJ PROVIDNOSTI

Uvodna napomena: Cijeli Isusov i Marijin život je pod znakom Božje Providnosti, ali na poseban način se to očituje u Evanđeljima djetinjstva Isusova i događajima vezanim uz Svetu Obitelj. Zbog toga u sklopu ovih Pobožnosti našim čitateljima po prvi puta objavljene na hrvatskom, donosimo i Litanije Božje Providnosti koje možemo moliti u svim našim potrebama s velikim pouzdanjem u Boga koji proviđa i u našem životu.

LITANIJE BOŽJOJ PROVIDNOSTI

(za privatnu upotrebu- Imprimatur, Torino, 13. 07. 1960. Generalni vikar V.Rossi))

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče, nebeski Bože,…………………………………………………………………smiluj nam se!
Sine Otkupitelju svijeta Bože!
Duše Sveti Bože!
Sveto Trojstvo jedan Bože!

Providnosti Božja dostojna ljubavi anđela i ljudi…………………………………pomozi nam!
Providnosti Božja koja iz Srca Isusa Krista proizlaziš
Providnosti Božja koja upravljaš svakom stvari po mjeri
Providnosti Božja nado za naše spasenje
Providnosti Božja utjeho dušama za vrijeme njihova životnog hodočašća
Providnosti Božja putu neba
Providnosti Božja vjerni vodiču u svim opasnostima
Providnosti Božja dostojna djeliteljice milosti
Providnosti Božja blago skriveno koje svaki vjernik može otkriti
Providnosti Božja potporo pravednika
Providnosti Božja nado napuštenih grešnika
Providnosti Božja pomoći u svim našim potrebama
Providnosti Božja miru u svim olujama
Providnosti Božja miru ljudskoga srca
Providnosti Božja utočište žalosnih
Providnosti Božja hrano izgladnjelih
Providnosti Božja izvore utjehe
Providnosti Božja pomoći siromaha
Providnosti Božja pomoći udovica i siročadi
Providnosti Božja dobroto Božja koja ne ostavlja nijednoga stvora
Providnosti Božja oznako kojoj trebamo dati svaku čast i poklon
Providnosti Božja blagosti Božja koja nikog ne prisiljava te sve s ljubavlju raspoređuje
Providnosti Božja jakosti Božja kojoj nitko ne može promijeniti ni poništiti odluka
Providnosti Božja koja nadilaziš svaki razum i kojoj ne možemo istražiti putove
Providnosti Božja savršeno pravedna u kojoj nema nikakve nepravde
Providnosti Božja koja tješiš umorne i opterećene
Providnosti Božja koja iz zla izvodi na dobro
Providnosti Božja koja ponizuješ ohole a uzvisuješ ponizne
Providnosti Božja koja otvaraš tamnice pravednicima i kidaš njihove okove
Providnosti Božja koja gladne sitiš dobrima a bogate otpuštaš prazne
Providnosti Božja žitnico neiscrpna
Providnosti Božja blago otvoreno za siromahe
Providnosti Božja koja sprečavaš očajavanje u protivštinama
Providnosti Božja koja daješ umjerenost radosti u blagostanju
Providnosti Božja koja si pripremila krilo Djevice da postane prebivalište Sina Božjega
Providnosti Božja koja si upravljala životom i smrću Isusa Krista za naše spasenje

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Pomolimo se:Vječni Bože koji si se udostojao svrnuti na nas svoj pogled daruj nam milost da se potpuno predamo Tvojoj Providnosti u ovom prolaznome svijetu te da tako jednoga dana dospijemo u vječni život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

POBOŽNOST PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Predgovor 

  1. Devetnica Srcu Isusovu sv. Alfonsa Marije Liguorija
  2. Litanije Srca Isusova
  3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Srcu Isusovu
  4. Razmatranja svetaca o Srcu Isusovu
  5. Povijest pobožnosti Srcu Isusovu od početaka do posvete svijeta i uspostave svetkovine
    1. Redovnici srednjega vijeka - začetnici štovanja Srca Isusova
    2. Družba Isusova i redovnice Pohođenja — preteče sv. Margarete
    3. Sv. Ivan Eudes
    4. Srce Isusovo i sv. Margareta Marija Alacoque
    5. Četiri velika ukazanja Srca Isusova sv. Margareti Alacoque
    6. Od ukazanja sv. Margareti do uspostave svetkovine Srca Isusova i posvete svijeta Božanskom Srcu Isusovu
    7. Pobožnost Srcu Isusovu dar Neba za moderna vremena
    8. Teološki temelj pobožnosti Srcu Isusovu
    9. Zašto je lipanj posvećen Srcu Isusovu?
  6. Obećanja srca Isusova i naše spasenje
    1. Obećanja Srca Isusova
    2. Veliko obećanje Srca Isusova, pobožnost devet prvih petaka i naše vječno spasenje
  7. Posebne pobožnosti i molitve Srcu Isusovu
    1. Zlatna krunica
    2. Posveta Srcu Isusovu – osobna i obitelji
    3. Kratki zazivi presvetom Srcu Isusovu obdareni oprostima
    4. Prošnja presvetom Srcu Isusovu
    5. Dragocjeno prikazanje zasluga presvetog Srca Isusova kao zadovoljština za svoje grijehe
    6. Molitve
      1. Da se po Isusovoj želji što više raširi pobožnost prema njegovom Srcu
      2. Presvetom Srcu Isusovu za duše u Čistilištu;
      3. Za umiruće
      4. Naknada za uvrede nanesene euharistijskom Srcu Isusovu
  8. Poticajni primjeri pobožnosti Srcu Isusovu

Predgovor

Među najraširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako pobožnost Presvetom Srcu Isusovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima nego je pobožnost Srcu Isusovu uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave. Brojni su papinski dokumenti koji o tome pišu, a nama se kao najbolji uvod u ovu knjižicu čini citat iz Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgijikojeg je izala Kongregacija za Bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2001. godine u Rimu.

«Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz Srce Isusovooznačuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. Srce Isusovoje Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koja je, po sebi, nutarnja - s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju - u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.

Kao što su često podsjećali rimski pape, pobožnost Srcu Isusovu ima čvrst temelj u Svetome pismu. Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), poziva svoje učenike na življenje u prisnome zajedništvu s njim, na usvajanje njegove osobe i njegove riječi kao pravila ponašanja, a sebe samoga objavljuje kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). Može se na stanovit način reći da je pobožnost Srcu Isusovu prijevod u bogoštovne okvire onoga pogleda, koji će prema proročkoj i evanđeoskoj riječi, svi kršćanski naraštaji usmjeriti prema onome koji je proboden (usp. Iv 19,37; Zah 12,10), tj. prema Kristovu boku probodenu kopljem iz kojega je potekla krv i voda (usp. Iv 19, 34), simbol »čudesna otajstva cijele Crkve».

Ivanovski tekst, koji pripovijeda o pokazivanju Kristovih ruku i njegova boka učenicima (usp. Iv 20,20) i poziv koji Isus upućuje svetomu Tomi da pruži svoju ruku i da ju stavi u njegov bok (usp. Iv 20, 27) također je imao znatan utjecaj u nastanku i u razvoju crkvene pobožnosti prema Presvetome Srcu.

Ti i drugi tekstovi koji predstavljaju Krista kao vazmenoga Jaganjca - pobjedonosna, premda žrtvovana (usp. Otk 5,6) - bili su predmetom trajna razmatranja svetih Otaca, koji su otkrili njihova doktrinarna bogatstva i ponekad vjernike pozivali da prodru u otajstvo Krista kroz otvorena vrata njegova boka. Ovako piše sveti Augustin: «Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je njegov bok otvorilo koplje. Sjeti se što je iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospodina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoje pročišćenje, u krvi tvoje otkupljenje».

Pobožnost prema Presvetome Srcu predstavlja veliki povijesni izražaj pobožnosti Crkve prema Isusu Kristu, svome Zaručniku i Gospodinu. Ona zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasenjskome djelu. Zbog toga ju Apostolska stolica i biskupi preporučuju, promiču njezino obnavljanje: u jezičnim i ikongrafskim izražajima; u posvješćivanju njezinih biblijskih korijena i njezine povezanosti s najvećim istinama vjere; u potvrdi primata ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao bitnu sadržaju te pobožnosti».(Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgijistr.137.s.)

Da ne bismo nepotrebno opteretili tekst ne donosimo citate svih knjiga, molitvenika i priručnika iz kojih smo crpili pojedine tekstove koje smo duži niz godina skupljali na raznim evropskim jezicima. Dao Bog da Srce Isusovo po zagovoru Majke Božje objavljivanjem ove knjižice udijeli obilje milosti i duhovnih plodova u hrvatskom narodu.

2. 2. 2006. Blagdan prikazanja Gospodinova u hramu - Svijećnica

p. Miljenko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac 

1. DEVETNICA SRCU ISUSOVU

( Sv. Alfons Marija Liguori)

Prvi dan: Ljupko Srce Isusovo

Tko je u svemu ljubak nužno je obljubljen. Ah, kad bism se mi potrudili upoznati sve lijepe strane ljupkog Isusa Krista, svi bismo bili sretni ljubeći ga. I koje bi srce među svim srcima moglo biti ljupkije od Srca Isusova? Njegovo Srce je potpuno čisto, sveto, puno ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Slava Božja i naše dobro su jedine želje Isusova Srca. U njegovu Srcu sva je Očeva milina i slast. U njemu kraljuju sva savršenstva i sve kreposti: najgorljivija moguća ljubav prema Bogu, njegovu Ocu, sjedinjena s najvećom mogućom poniznošću i poštovanjem; najveća smetenost zbog naših grijeha koje je uzeo na sebe, sjedinjena s najvećim povjerenjem nježnog Sina; najveće gnušanje na naše grijehe sjedinjeno sa živom samilošću prema našim bijedama; najveća muka skupa sa savršenim predanjem u volju Božju. Tako da se u Isusu nalazi sve što je dostojno ljubavi.

Neki su skloni ljubiti osobe zbog njihove ljepote, drugi zbog nevinosti ili blagosti ili pobožnosti. A kad bi postojala neka osoba koja bi imala sve ove i druge kreposti tko bi mogao ne ljubiti je? Kad bismo i na daljinu čuli da postoji neki princ lijep, ponizan, uljudan, pobožan, pun ljubavi, sa svima blag, koji uzvraća dobrom onima koji mu čine zlo, iako ga ne bi poznavali, a ni on nas, u njega bismo se zaljubili i bili bismo potaknuti ljubiti ga. A Isus Krist koji ima sve ove kreposti u najvišem stupnju, i tako nas nježno ljubi, pa kako je moguće da je tako malo ljubljen od ljudi, da on nije predmet sve naše ljubavi? Oh, Bože moj, Isus koji je jedini ljubak i koji nam je iskazao tolike znakove svoje ljubavi, izgleda da je samo on bez sreće s nama, ne uspijeva vidjeti da je obljubljen, kao da ne bi bio dovoljno dostojan naše ljubavi! Zbog toga su plakale sv. Ruža Limska, sv. Katarina Đenovska, sv. Tereza Avilaska, sv. Marija Magdalena Paciška, koje kad su vidjele veliku nezahvalnost ljudi plačući su uzvikivale: Ljubav nije ljubljena, ljubav nije ljubljena!

Molitva: Ljubljeni mojOtkupitelju što bi mi dostojnije izvan tebe mogao zapovjediti ljubiti vječni Otac? Ti si ljepota Raja, ti si ljubav Očeva, u tvom Srcu je sjedište svih kreposti. O ljubljeno Srce mog Isusa ti zaslužuješ ljubav svih srdaca. Jadno i nesretno srce koje te ne ljubi. Takvo nesretno srce je bilo i moje u vremenu kad te nisam ljubio, ali ne želim nastaviti biti nesretan. Ljubim te i želim te zauvijek ljubiti moj Isuse. U prošlosti sam bio zaboravio na tebe a sada što očekujem? Možda očekujem da me ti zbog moje nezahvalnosti zapustiš i zaboraviš na mene? Ne dragi moj Spasitelju, ne dopusti to. Ti si Božja ljubav, pa zar da ne budeš i ljubav jednog bijednog grešnika poput mene prema kojemu si bio tako dobar i ljubio si ga?

Blaženi plamenu koji goriš u zaljubljenom Srcu Isusovu, upaliti i u mom siromašnom srcu blaženi plamen koji je Isus s Neba došao zapaliti na zemlji. Sažezi i uništi sve nečiste ljubavi koje žive u mom srcu i sprječavaju da bude potpuno tvoje. O Bože moj, učini da moje srce živi samo zato da te ljubi, tebe moga Spasitelja. Ako sam te nekada prezirao sada znaj da si ti moja jedina ljubav. Ljubim te, ljubim te, ljubim te i ne želim ljubiti ništa drugo osim tebe. Ljubljeni moj Gospodine neka ti ne bude odbojno da te ljubi jedno srce koje te je u prošlosti preziralo. Pokazati anđelima srce koje te je nekada vrijeđalo i preziralo a sada te ljubi neka bude tvoja slava. Presveta Majko Marijo, nado moja, pomozi mi. Moli Isusa da me svojom milošću učini onakvim kakvim me on želi. Litanije Srca Isusova str. ....

Drugi dan: Srce Isusovo koje ljubi

Oh kad bismo shvatili ljubav kojom gori Srce Isusovo prema nama! On nas toliko ljubi da kad bi se sjedinila sva ljubav svih ljudi, anđela i svetaca sa svim njihovim snagama ne bi se dobio ni tisućiti dio ljubavi kojom nas Isus ljubi. On nas ljubi beskrajno više nego li mi ljubimo sami sebe. Ljubio nas je do pretjeranosti. Koja bi mogla biti veća pretjeranost od toga da Bog umre za stvorenja? Ljubio nas je do kraja. Bog nas je ljubio oduvijek. U vječnosti nije postojao nijedan trenutak kad Bog nije mislio na nas i nije ljubio svakoga ponaosob. Iz ljubav prema nama je postao čovjekom, teško živio i umro za nas na Križu. On nas je, dakle, više ljubio od svoje časti, svog odmora i samoga života budući da je sve žrtvovao da bi nam pokazao veličinu svoje ljubavi. Pa zar to nije preobilna ljubav koja začuđuje anđele i Raj za svu vječnost? Njegova ljubav ga je potakla da još i danas ostane s nama u Presvetom Sakramentu kao na prijestolju svoje ljubavi, gdje on boravi u komadiću kruha, bez pokreta i sjetila, izgleda da potpuno poništava svoje Veličanstvo te kao da je tu samo da bi obavljao službu ljubavi prema ljudima. Ljubav želi trajnu prisutnost osobe koju ljubi. Ta ljubav i želja je potakla Isusa da ostane s nama u Presvetom Sakramentu.

Zaljubljenom Gospodinu je izgledalo premalo provesti s nama kao čovjek trideset godina pa je, kako bi pokazao svoju želju da bude uvijek s nama, želio učiniti najveće od svih čudesa, ustanovio je Euharistiju. Djelo otkupljenja je već bilo učinjeno, ljudi su se bili izmirili s Bogom, čemu je služilo Isusu ostati na zemlji u Presvetom Sakramentu? Ah, on je ostao jer se ne može rastaviti od ljudi jer s nama pronalazi svoje radosti. Ta ljubav je toliko prožela njegovo Srce da ga je navela postati hranom naših duša kako bi se s nama sjedinio i učinio naša srca jednim s njegovim Srcem. O koje li divote! O preobilje ljubavi Božje. Jedan sluga Božji je govorio: “Kad bi nešto moglo uzdrmati moju vjeru u otajstvo Euharistije to ne bi bila sumnja kako kruh može postati tijelo i kako Isus može biti na više mjesta i cio sažet u tako malo prostora jer bih odgovorio da je Bogu sve moguće. Ali ako me se pita kako to da je Srce Isusovo toliko ljubilo čovjeka da je postalo njegovom hranom, ne bih znao što drugo odgovoriti osim reći da je to istina vjere koja nadilazi moj razum te kako se Isusova ljubav ne može razumjeti.” O ljubavi Srca Isusova daj da te ljudi upoznaju i uzljube!

Molitva: O ljubljeno Srce mog Isusa, Srce zaljubljeno u ljude, Srce stvoreno kako bi ljude ljubilo, kako je moguće da ti ljudi ne uzvraćaju ljubavlju te da te vrijeđaju? Ah, bijednog li mene i ja sam bio među tim nezahvalnicima koji te nisu znali ljubiti. Oprosti mi moj Isuse, ovaj veliki grijeh, da nisam ljubio tebe koji si me prvi toliko ljubio i koji nisi mogao ništa više učiniti kako bih te ja uzljubio. Uviđam da zbog vremena u kome sam se bio odrekao ljubavi prema tebi zaslužujem da budem osuđen i tako te više nikada ne bih mogao ljubiti. Ah ne, moj dragi Spasitelju, kazni me svakom drugom kaznom samo tom ne. Udijeli mi milost da te ljubim a zatim dopusti da trpim bilo kakvu patnju koju hoćeš. Kako bi se mogao bojati takve kazne kad mi ti daješ slatku i dragu zapovijed da ljubim tebe, moga Boga? Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim! 

Da moj Bože, ti želiš da te ljubim i ja te želim ljubiti, ne želim ljubiti ništa drugo do li tebe. O ljubavi Srca Isusova ti si moja ljubav. O ljubavlju zapaljeno Srce Isusovo ražari moje srce. Ne dopusti da ja ubuduće niti za jedan trenutak živim bez tvoje ljubavi, radije me prije ubij, uništi nego da pokažem svijetu tu užasnu nezahvalnost, da ja toliko ljubljen od tebe poslije tolikog svijetla koje sam primio ponovno prezrem tvoju ljubav. O ne, Srce Isusovo ne dopusti to. Isuse, ufam se u Krv koju si za mene prolio da ću te uvijek ljubiti i da ćeš me ti uvijek ljubiti. Ova ljubav između mene i tebe neće nikada prestati. Marijo, ti koja toliko želiš vidjeti da je Isus ljubljen, veži me, stisni me uz Srce Isusovo tako da se nikad više od njega ne odvojim.Litanije Srca Isusova str. ....

Treći dan: Srce Isusovo koje želiš biti ljubljeno

Isus nas ne treba. On je s našom ili bez naše ljubavi jednako blažen, bogat i moćan, kaže sv. Toma Akvinski. Srce Isusovo, jer nas toliko ljubi, želi našu ljubav kao da mu je čovjek potreban i kao da njegova sreća zavisi o čovjeku. Tome se čudio i Job kad je govorio: Što je čovjek da ga ti toliko cijeniš, da je tvome Srcu toliko prirastao? (Job 7,17). Kako, a jedan Bog želi i traži s toliko skrbi ljubav jednog crva! Velika bi stvar bila da je Bog samo dopustio da ga ljubimo. Da neki podanik kaže svome kralju: “Gospodine ljubim te!”, smatrali bi ga presmionim. A što bi se tek reklo kad bi kralj rekao podaniku: “Želiš li me ljubiti?” Tako se ne ponizuju ni zemaljski kraljevi, a Isus koji je kralj Neba, s toliko ustrajnosti traži našu ljubav: Daj mi sine srce svoje i neka oči tvoje raduju moji putovi. (Izr 23,26). A ako izgnaju Isusa iz koje duše, on ne odlazi, nego stoji na vratima srca te zove i kuca kako bi ušao: Stojim na vratima i kucam (Otk 3,20), i moli da mu se otvori nazivajući dušu sestrom i zaručnicom: Otvori mi sestro moja, zaručnice moja (Pj 5,20).

Srce Isusovo pronalazi svoje najveće slasti kad vidi da ga ljudi ljube i tješi se kad mu neka duša kaže i često ponavlja: “Bože moj, Bože moj, ljubim te”. Sve to je plod velike ljubavi kojom gori Srce Isusovo. Tko ljubi, nužno želi biti ljubljen. Srce traži srce, ljubav traži ljubav. “Koji o Bogu razmišljaju, ne bi li ga trebali i ljubiti” - kaže sv. Bernard. A i sam Bog je kazao: Što traži tvoj Bog od tebe osim da ga se bojiš, da hodiš njegovim putovima i da ga ljubiš? (Izl 10, 12). Poručuje da je on dobri pastir koji, kada pronađe izgubljenu ovcu, tješi se i sve zove: Radujte se sa mnom jer sam našao izgubljenu ovcu (Lk 15,6). Poučava nas da je dobri otac koji, kad mu se izgubljeni sin vraća ne samo da mu oprašta nego ga i nježno grli. Kaže nam da tko ga ne ljubi osuđen je na smrt: Tko ne ljubi ostaje usmrti (1 Iv. 3,14). A kada susretne nekoga tko ga ljubi, zadržava ga uza se i sjedinjuje se s njime: Tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu (1 Iv 4,16). Pa nakon toliko prošnji, tolike skrbi, tolikih obećanja i prijetnji hoćemo li ostati nepokretni i ne ljubiti Božansko Srce koje toliko želi da bude ljubljeno?

Molitva: Predragi moj Otkupitelju, reći ću ti sa sv. Augustinom, ti mi zapovijedaš da te ljubim, a ako te ne ljubim prijetiš mi Paklom, a koja veća nesreća bi mi se mogla dogoditi od toga da budem lišen tvoje ljubavi? O Srce Isusovo, ako me želiš prestrašiti samo mi zaprijeti da ću živjeti bez da tebe ljubim. Ova prijetnja me straši više od tisuću Pakala. O Bože moj, kad bi osuđenici usred Pakla tebe ljubili Pakao bi brzo postao Rajem, a kad te sveci u Nebu ne bi mogli više ljubiti, Raj bi brzo postao Pakao. Tako je govorio sv. Augustin.

Božansko Srce mog ljubljenog Gospodina, vidim da za svje grijehe zaslužujem biti ostavljenim od tvoje milosti i time osuđen da te više ne ljubim, ali shvaćam da ti želiš da te ljubim i u sebi osjećam veliku želju da te ljubim. Ta moja želja dar je tvoje milosti, ti si mi je udijelio, daj mi i jakosti da je ostvarim te da ti od danas uistinu svim srcem ponavljam: “Bože moj ljubim te, ljubim te, ljubim te... Ti želiš moju ljubav a ja želim tvoju ljubav. Zaboravi Isuse moje grijehe iz prošlosti, i zauvijek se ljubimo. Ti me nećeš ostaviti, a ja neću ostaviti tebe. Zauvijek ćeš me ljubiti i ja ću te zauvijek ljubiti. Tvoje zasluge Isuse su moje ufanje. Daj da te sve više ljubim, više od bilo kojeg grešnika koji te je najviše povrijedio. Bezgrešna Djevice, pomozi mi, moli Isusa za mene.Litanije Srca Isusova str. ....

Četvrti dan: Ožalošćeno Srce Isusovo

Nije moguće shvatiti koliko je Srce Isusovo nama za ljubav na zemlji bilo ožalošćeno i kao posljedicu toga ne suosjećati s njime. On sam nam kaže da je njegovo Srce bilo ožalošćeno tolikom mukom da je samo ona bila dovoljna da umre iz čiste boli, da ga božanstvo čudom nije spriječilo da ne umre. Žalosna je duša moja do smrti (Mk 14,34). Najveća bol Srca Isusova u Getsemaniju koja ga je toliko ožalostila nije bilo viđenje patnje, mučenja i uvreda koje su mu ljudi pripravljali, nego nezahvalnost i hladnoća prema njegovoj beskrajnoj ljubavi. Sve razlučujući on je vidio sve grijehe koje ćemo učiniti poslije njegove muke i tako gorke i sramotne smrti. Poglavito je predviđao tolike užasne uvrede koje će ljudi učiniti njegovom ljubeznom Srcu koje nam je kao ostavštinu ostavio u Presvetom Oltarskom Sakramentu. O Bože moj kako sve nisu vrijeđali Isusa u ovom Sakramentu ljubavi prema ljudima!

Neki su ga pogazili, drugi bacili na smeće, treći se njime koristili kako bi đavlu iskazivali čast! Pa ipak, viđenje svih tih grozota nije spriječilo Isusa da nam ostavi ovaj veliki zalog i svjedočanstvo svoje ljubavi. On beskrajno mrzi grijeh, ali ljubav prema nama izgleda da je u njemu nadvladala tu odbojnost prema grijehu jer je radije dopustio da se počine tolika svetogrđa Presvetom Sakramentu nego da liši te božanske hrane duše koje ga ljube. Pa zar to nije dovoljno da ljubimo Srce Isusovo koje nas je toliko ljubilo? Možda Isus nije dovoljno učinio da zasluži našu ljubav? Hoćemo li još biti nezahvalni i samoga ostaviti Isusa u Svetohraništu, kako to čini većina ljudi? Nećemo li se radije sjediniti s malim brojem pobožnih duša koja ga znaju prepoznati pa izgaraju iz ljubavi više negoli svijeće koje gore pred svetohraništem. Tu Srce Isusovo gori ljubavlju za nas, pa zar da mi u njegovoj prisutnosti ne izgaramo za njega?

Molitva: O klanjanja dostojni i dragi moj Isuse, evo do tvojih nogu onoga koji je toliko ožalostio tvoje najljupkije Srce. O Bože moj, kako sam mogao tako ogorčiti Srce koje me je toliko ljubilo i nije nimalo pazilo na sebe kako bih ga ja uzljubio! Ali utješi se, da tako kažem, dragi moj Spasitelju, i znaj da moje srce ranjeno tvojom milošću i tvojom ljubavlju sada kuša toliko kajanje za uvrede kojima sam te povrijedio da bi od muke htjelo umrijeti. Ah moj Gospodine, kad bi mi dao toliku bol kajanja za moje grijehe koju si ti imao za vrijeme svoga života.

Vječni Oče, prikazujem ti muku i žalost koju je tvoj Sin trpio za moje grijehe i po njima molim da mi udijeliš tako veliku bol za uvrede kojima sam te uvrijedio, tako da uvijek živim ožalošćen i raskrajan na pomisao da sam prije povrijedio tvoje prijateljstvo. A ti moj Isuse, od danas mi udijeli takvu odbojnost prema grijehu da prezirem i najmanji grijeh misleći da vrijeđam tebe koji ne zaslužuješ uvrede ni male ni velike nego beskrajnu ljubav. Ljubljeni moj Gospodine, sada mrzim sve što te vrijeđa i ubuduće ne želim ljubiti ništa drugo nego ono što ti ljubiš. Pomozi mi. Isuse moj, daj mi snage, udijeli mi milost da te uvijek zazivam i ponavljam: “Isuse moj, udijeli mi svoju ljubav, daj mi svoju ljubav”. A ti Marijo, isprosi mi milost da uvijek molim: “Majko moja, daj da ljubim Isusa”.Litanije Srca Isusova str. ....

Peti dan: Milosrdno Srce Isusovo

Gdje bismo mogli pronaći nježnije i milosrdnije srce od Srca Isusova koje bi imalo više samilosti prema našim bijedama? Njegova samilost ga je potakla da siđe s Neba na zemlju, ona ga je potakla da kaže da je on dobri pastir koji je došao dati život kako bi spasio svoje ovce. Kako bi nama grešnicima zadobio oproštenje: sebe nije poštedio, i htio se žrtvovati na Križu kako bi svojom mukom zadovoljio za naše kazne. To milosrđe i samilost nam poručuje: Zašto da umrete dome Izraelov, obratite se i živite (Ez 18, 31). Ljudi, jadna moja djeco zašto želite biti zauvijek osuđeni bježeći od mene? Ne vidite li da odvajajući se od mene idete u susret vječnoj smrti? Ja vas ne želim vidjeti osuđene, ne gubite povjerenje ako želite uvijek možete meni vratiti i ponovno zadobiti život. Obratite se i živite.

Njegovo milosrđe ga potiče da kaže da je on onaj milosrdni otac koji, iako vidi da ga je sin prezreo, ako se vrati raskrajan, ne goni ga nego ga nježno grli i zaboravlja sve njegove uvrede. Ljudi ne čine tako, oni i kad praštaju uvijek se sjećaju uvreda i osjećaju želju za osvetom, a ne osvećuju se jer se boje Boga. Ili uvijek osjećaju veliku odbojnost kad razgovaraju ili se zadržavaju s osobama koje su ih uvrijedile. Ah moj Isuse, ti opraštaš grešnicima i ne susprežeš se dati se čitav njima u svetoj pričesti u ovom životu, i cio u vječnosti u slavi a da ne osjećaš ni najmanju odbojnost ni na Nebu ni na zemlji kada grliš dušu koja te je uvrijedila. Pa gdje bi se moglo pronaći srce tako ljupko i milosrdno kao što je tvoje, dragi moj Spasitelju?

Molitva: Milosrdno Srce Isusovo, smiluj mi se. Slatko Srce Isusovo, smiluj mi se. Sada ti to kažem, a ti mi udijeli milost da to mogu uvijek ponavljati. Prije kad sam te vrijeđao dragi moj Otkupitelju, nisam zasluživao nijednu od milosti koje si mi davao. Ti si me stvorio, dao mi toliko svjetla, a sve bez mojih zasluga. Ali nakon što sam te uvrijedio nisam zaslužio tvoju milost nego sam zaslužio da me napustiš, pa i sam Pakao. Tvoja samilost te je potakla da me strpljivo iščekuješ i sačuvaš u ovom životu kad sam ja već bio u tvojoj nemilosti. Tvoje milosrđe me je prosvijetlilo i pozvalo na oproštenje grijeha, udijelilo mi kajanje za moje grijehe i želju da te ljubim, a sada se nadam da sam u tvojoj milosti.

Ne prestani, moj Gospodine, iskazivati mi svoje milosrđe! Molim te za milost da mi nastaviš biti milosrdan. Molim te da više ne budem ne zahvalan. Ljubavi moja, želim te uvijek ljubiti, ne molim da mi ponovno iskažeš milosrđe ako ti okrenem leđa, to bi bila preuzetost svjesno se odvajajući od tebe, nego molim da se nikad više od tebe ne odvojim. To molim i tebe Marijo, Majko moja, ne dopusti da se odijelim od svoga Boga. Litanije Srca Isusova str. ....

Šesti dan: Velikodušno Srce Isusovo

Osobe dobroga srca žele svakome udovoljiti, a posebno onima koji su ožalošćeni i u potrebi. A gdje bismo mogli pronaći osobu koja ima bolje srce od Isusa? Budući da je on vrhunsko dobro, ima najveću želju da nas obdari svojim blagom. Tako da ne oskudjevate ni u jednoj milosti dok čekate objavljenje Gospodina našega Isusa Krista (1 Kor 1,7). Zbog toga je on postao siromahom da bi nas obogatio kako nam kaže apostol Pavao: Kako je radi od bogataša vas postao siromahom da bi vi postanete bogataši njegovim siromaštvom (2Kor 8,9). Zbog toga je i htio ostati s nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu gdje je uvijek s rukama punim milosti koje želi udijeliti onome tko ga pohodi, kako je to u jednom viđenju vidio Baltazar Alvarez. S tim ciljem se cio daruje nama po Pričesti, dajući nam do znanja da nam neće uskratiti svoja dobra ako nam već daruje samoga sebe: Kako nam neće dati sve ostalo s njime (Rim 8, 32).

U Srcu Isusovu mi nalazimo svako dobro i svaku milost koju želimo i tražimo. Srce Isusovo je izvor svih milosti otkupljenja, poziva, prosvjetljenja, oproštenja, pomoći, odbijanja napasti, jakosti u protivštinama. Da, jer bez njegove pomoći ne bismo mogli učiniti nikakvo dobro: Bez mene ne možete ništa učiniti (Iv 15,5). A ako u prošlosti niste primili dovoljno milosti, nemojte se tužiti na mene, tužite se na vas koji ih niste tražili: Do sada niste ništa u moje ime molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna (Iv16, 24). O kako je lijepo i velikodušno Srce Isusovo svakome tko se njemu utječe: Tko u nj vjeruje neće se razočarati (Rim 10,11). O koje velike milosti primaju duše koje ih brižno mole u Isusa Krista: Jer ti si Gospodine dobar i rado praštaš svima koji te zazivaju (Ps 86,5). Pođimo uvijek Srcu Isusovu, s povjerenjem molimo i sve ćemo zadobiti.

Molitva: O moj Isuse ti se nisi ustručavao dati mi svoje Tijelo i Krv, a ja se ustručavam da tebi predam moje bijedno srce? Ne, dragi moj Otkupitelju, sav se tebi predajem, predajem ti svoju volju, primi me i sa mnom raspolaži kako želiš. Ja sam nemoćan, ali imam ovo srce koje si mi ti darovao koje mi nitko ne može oduzeti. Mogu mi oduzeti stvari, život, krv, ali ne i srce. Svojim srcem te mogu i želim ljubiti. Bože moj nauči me da potpuno zaboravim na samoga sebe, što trebam činiti da stignem do čiste ljubavi prema tebi. Ti si mi u svojoj dobroti nadahnuo tu želju. Osjećam veliku želju da budem po tvojoj volji, a kako bih to uspio sve tražim od tebe i molim pomoć.

Na tebe ljubezno Srce Isusovo, spada da učiniš tvojim moje siromašno srce koje ti je u prošlosti bilo toliko puta nezahvalno i zbog svoga grijeha lišeno tvoje ljubavi. Srce Isusovo, učini da moje srce bude zapaljeno ljubavlju prema tebi, da moja volja bude sjedinjena s tvojom voljom, da tako želim samo ono što ti hoćeš, da tvoja volja za mene od danas bude pravilo u svim mojim djelima, mislima, činima i željama. Nadam se Gospodine da mi nećeš uskratiti milost da sve ovo provedem u djelo, a ja danas padam ničice do tvojih nogu i prihvaćam u miru sve što ti o meni odlučiš, bilo u mom životu bilo u smrti. Blažena ti, o Bezgrešna Majko Marijo, čije Srce se uvijek slagalo s voljom Srca Isusova. Isprosi mi, Majko moja, da ubuduće želim samo ono što želiš ti i tvoj Sin.Litanije Srca Isusova str. ....

Sedmi dan: Zahvalno Srce Isusovo

Srce Isusovo je tako zahvalno da on, čim vidi neko naše i najmanje djelo učinjeno njemu za ljubav, neku malu riječ izrečenu njemu na slavu ili svojevoljnu dobru misao njemu po volji, odmah nam sve nadoknađuje. On je tako zahvalan da uzvraća stostruko. Zahvalni ljudi za učinjeno dobro djelo uzvraćaju jedanput, kako se to obično kaže i tako izraze svoj osjećaj zahvalnosti te više i ne misle na to. Isus Krist ne postupa tako s nama. On svako dobro djelo učinjeno njemu po volji stostruko nagrađuje već u ovom životu, a u drugom životu nagrađuje nas beskonačno puta svaki čas za cijelu vječnost. Pa tko bi bio tako nemaran da ne čini sve što može da udovolji tako zahvalnom Srcu?

Ah Bože moj, pa što čekaju ljudi da budu po volji Isusovoj? Kako možemo biti tako nezahvalni prema našem Spasitelju? Pa da je prolio samo jednu kapljicu svoje Krvi za nas, isplakao samo jednu suzu za naše spasenje, bili bismo mu beskrajni dužnici jer bi one imale beskrajnu vrijednost kod Boga za isprositi nam svaku milost. A Isus je htio za nas založiti sve časove svog života, dati za nas sve zasluge, muke, uvrede, krv i život, tako da smo ne jednom nego tisuće puta dužni zahvaljivati mu i ljubiti ga. Ajme, mi smo zahvalni i prema životinjama; ako nam neki domaći pas pokaže znak privrženosti izgleda kao da nas primorava da ga ljubimo, pa kako možemo biti tako nezahvalni prema Bogu? Božja dobročinstva prema ljudima izgleda kao da mijenjaju narav i postaju uvrede kada se umjesto zahvalnosti i ljubavi zbog njih, Bogu uzvraća uvredama i prezirima. Prosvijetli Gospodine te nezahvalnike da spoznaju ljubav kojom ih ljubiš.

Molitva: O ljubljeni moj Isuse, evo do tvojih nogu nezahvalnika. Bio sam tako zahvalan prema stvorenjima, samo prema tebi sam bio nezahvalan. Prema tebi koji si umro za mene i nisi mogao više učiniti za mene kako bi te uzljubio. Tješim se da je tvoje Srce dobrohotno i beskrajno milosrdno da će zaboraviti na sve uvrede koje sam ti nanio, a sada te ljubim više od svega, više od samog sebe. Kaži mi što hoćeš od mene i s tvojom milošću ja sam spreman to i učiniti.

Vjerujem da si me ti stvorio, da si dao svoj život i Krv za mene , vjerujem da si zbog mene ostao u Presvetom Oltarskom Sakramentu i zbog toga ti zahvaljujem, ljubavi moja. Ne dopusti da nakon tolikih tvojih dobročinstava i svjedočanstava ljubavi budem ubuduće nezahvalan prema tebi. Privuci me k sebi, zagrli me i ne dopusti da u životu koji mi preostaje budem nezahvalan i da te ogorčujem. Dosta moj Isuse, previše sam te vrijeđao, od sada te želim ljubiti. O kad bi se mogle vratiti izgubljene godine! Ali ne one se više ne vraćaju i ostalo mi je još malo vremena za živjeti. Bilo ga puno ili malo, želim živjeti samo zato da tebe ljubim, najviše dobro koje zaslužuješ beskrajnu i vječnu ljubav. Marijo Majko moja, ne dopusti da više budem nezahvalan prema tvome Sinu, moli Isusa za mene. Litanije Srca Isusova str. ....

Osmi dan: Prezreno Srce Isusovo

Nema veće muke jednom srcu koje ljubi nego li vidjeti da je prezrena njegova ljubav, i to toliko koliko su bili veći znakovi ljubavi kojom je ljubilo i veći preziri na koje je ljubav naišla. Kada bi se neki čovjek odrekao sveg svoga imanja i pošao živjeti u pustinju, hranio se biljem, spavao na zemlji, trapio se pokorom, i na kraju da ga ubiju zbog Isusa Krista, kako bi uzvratio za muke, Krv i život koje je ovaj veliki Sin Božji dao njemu za ljubav? Kada bi se žrtvovali svaki čas sve do smrti, sigurno ne bismo nadoknadili ni u najmanjoj mjeri ljubav koju nam je Isus iskazao dajući nam se u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Jedan Bog da se skrije pod prilikama kruha i vina kako bi postao hrana stvorenjima! O Bože moj, kako ljudi uzvraćaju i zahvaljuju Isusu Kristu? Prezirući njegove zakone i nauk, tako ga pogrđuju kako ne bi postupali ni s neprijateljem ili robom ili najvećim bijednikom na zemlji.

Možemo li misliti na sve te uvrede i grozote koje su nanijeli Isusu i koje mu nanose svakodnevno, a da ne osjetimo silnu muku i ne nastojimo svojom ljubavlju nadoknaditi za njih beskrajnoj ljubavi njegova Srca koje je u Presvetom Sakramentu zapaljeno ljubavlju prema nama i željno da nam daruje svoja blaga i samoga sebe, spremno da nas prihvati u svoje Srce uvijek kad ga pohodimo? Tko dođe k meni neću ga izbaciti vani (Iv 6,37). Mi smo se navikli slušati o stvaranju, utjelovljenju i otkupljenju: Isus rođen u štali, umro na Križu. O Bože moj kad bismo znali da je neki drugi čovjek toliko učinio za nas ne bi mogli ne ljubiti ga. Izgleda da samo Bog, da tako kažemo, ima takovu nesretnu sudbinu, koji je sve učinio kako bi ga ljudi uzljubili, a umjesto toga vidi da je vrijeđan i preziran. Sve se to događa jer ljudi zaborave ljubav kojom ih Bog ljubi.

Molitva: O Srce mog Isusa, ponore milosrđa i ljubavi, kako da ne umirem od žalosti promatrajući tvoju dobrotu prema meni i moju nezahvalnost. Ti moj Spasitelju, nakon što si me stvorio dao si mi i svoju Krv i svoj život, predao si se na muku i smrt iz ljubavi prema meni. I kao da time nisi bio zadovoljan iznašao si način da se svakodnevno žrtvuješ za mene u Presvetoj Euharistiji. Ni uvrede koje si predviđao da će ti se nanijeti u Euharistiji nisu te priječile da se izložiš u ovom Sakramentu Ljubavi. O Bože moj, pa kako mogu biti tako nezahvalan a da ne umrem od srama?

Gospodine, dokini moju nezahvalnost, rani moje srce svojom ljubavlju i učini da budem sav tvoj. Sjeti se Krvi i suza koje si za mene prolio i oprosti mi. Neka ne budu za mene uzaludne tolike tvoje Muke. Iako si me ti vidio tako nedostojnoga i nezahvalnoga prema tvojoj ljubavi, nisi prestao ljubiti me ni kad te ja nisam ljubio niti želio da me ti ljubiš. Koliko više se trebam ufati u tvoju ljubav sada kad ne želim drugo osim da te ljubim i da budem ljubljen od tebe. Ah, udovolji potpuno ovoj mojoj želji, ili bolje tvojoj želji jer si mi je ti udijelio. Učini da danas bude dan moga potpunoga obraćenja, tako da te počnem ljubiti i da nikad ne prestanem ljubiti te, najviše dobro. Daj da u svemu umrem samome sebi, da živim samo za tebe, da gorim tvojom ljubavlju. O Marijo tvoje, Srce je bilo blaženi oltar na kome je uvijek bio zapaljen plamen Božanske ljubavi. Draga moja Majko, daj da budem tebi sličan, moli za mene svoga Sina koji uživa počastiti te tako da ti ne odbije nijednu tvoju prošnju.Litanije Srca Isusova str. ....

Deveti dan: Vjerno Srce Isusovo

O koliko je vjerno lijepo Srce Isusovo prema onima koje zove na svoju ljubav. Vjeran je onaj koji vas poziva: on će to i učiniti(l Sol 5, 24). Božja vjernost nam dopušta da se svemu nadamo iako ništa ne zaslužujemo. Ako smo izagnali Boga iz našega srca, otvorimo mu vrata i on će prema svome obećanju odmah ući: Evo na vratima stojim i kucam, posluša li tko moj glas i otvori mi vrata, unići ću k njenu i večerati s njime i on sa mnom(Otk 3,20). Ako želimo milost, tražimo je od Boga u ime Isusa Krista, a on nam je obećao da ćemo je zadobiti. Što god zaištete Oca u moje ime dat će vam(Iv 14,13). Ako smo napastovani, položimo svoju nadu u njegove zasluge, i on neće dopustiti da nas neprijatelji napastuju preko naših snaga. Ta vjeran je Bog neće dopustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i dobar ishod da možete izdržati( l Kor 10, 13). O koliko je bolje osloniti se na Boga nego na ljude! Koliko puta ljudi obećaju a ne održe obećanje, ili jer lažu kad obećavaju, ili jer nakon obećanja mijenjaju odluku. Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao (Br 23, 19). Bog ne može biti nevjeran svojim obećanjima, ne može lagati jer je sama istina; ne može promijeniti svoju volju jer sve što on želi je dobro i pravično.

Obećao je da će primiti svakoga tko mu dođe, pomoći svakome tko traži pomoć, ljubiti svakoga tko njega ljubi, pa zar to da ne učini. Ah, kad bismo i mi bili vjerni Bogu kako je on vjeran nama! Koliko smo mu puta u prošlosti obećali da ćemo biti njegovi, da ćemo mu služiti i ljubiti ga, a zatim smo ga izdali, napustili njegovu službu te se predali i podložili đavlu. Molimo da nam da snage da ubuduće budemo vjerni. Ah, blago nama ako budemo skupa sa Srcem Isusovim vjerni u onim malim stvarima koje traži od nas. On će biti vjeran nagrađujući nas prevelikom nagradom, i reći će nam što je obećao svojim vjernim slugama: Dođi slugo dobri i vjerni! U malom si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga(Mt 25, 21).

Molitva:Dragi moj Otkupitelju, ah da sam bio tebi vjeran kako si ti bio vjeran prema meni! Uvijek kad sam ti otvorio svoje srce ušao si i oprostio mi prihvatio me u svoju milost, uvijek kad sam te zvao priskočio si mi u pomoć. Srce Isusovo, ti si bilo meni vjerno a ja nisam bio vjeran tebi. Obećao sam toliko puta da ću ti služiti, zatim sam ti toliko puta okrenuo leđa, obećao sam ti svoju ljubav a zatim sam ti je toliko puta uskratio, kao da si Ti, moj Bože, koji si me stvorio i otkupio, manje dostojan ljubavi negoli stvorenja i moje bijedne svojevolje zbog kojih sam te ostavio. Oprosti mi moj Isuse. Spoznajem svoju nezahvalnost i prezirem je. Priznajem da si ti beskrajna dobrota i zaslužuješ beskrajnu ljubav, pogotovu moju ljubav, jer nakon što sam te toliko puta uvrijedio ti si me i dalje ljubio. Jadan li sam ako zauvijek propadnem!

Milosti koje si mi udijelio i znakovi tvoje posebne ljubavi, o Bože moj, bili bi pakao moga pakla. Ali ne, ljubavi moja, smiluj mi se, ne dopusti da te više ostavim i tako propadnem, kako to zaslužujem, da ne padnem u pakao te uvredama i mržnjom uzvratim za ljubav koju si mi iskazao. Ah zaljubljeno i vjerno Srce Isusovo, upali moje bijedno srce da gori za tebe kao što tvoje Srce gori za mene. Isuse moj, čini mi se da te sada ljubim, ali premalo, učini da te puno ljubim i da budem vjeran do smrti. Tu milost od tebe tražim skupa s milošću da te uvijek slijedim i tražim. Daj da radije umrem nego da te ponovno izdam. O Marijo majko moja, pomozi mi da budem vjeran tvome Sinu, amen.Litanije Srca Isusova str. ....

2. LITANIJE SRCA ISUSOVA

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski Bože (smiluj nam se!)
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Srce Isusa, Sina Oca vječnoga, Srce Isusovo, u krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano,
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno,
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga,
Srce Isusovo, hrame Božji sveti,
Srce Isusovo, šatore Višnjega,
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska,
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi,
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo,
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno,
Srce Isusovo, kreposti sviju bezdno,
Srce Isusovo, svake hvale predostojno,
Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca,
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja,
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva,
Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo,
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo,
Srce Isusovo, željo bregova vječnih,
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa
Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe,
Srce Isusovo, izvore života i svetosti,
Srce Isusovo, pomirilište grijeha naših,
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama,
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših,
Srce Isusovo, do smrti poslušno,
Srce Isusovo, kopljem probodeno,
Srce Isusovo, izvore sve utjehe,
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše,
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše,
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe,
Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju,
Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru,
Srce Isusovo, milino sviju svetih,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Isuse, blaga i ponizna Srca, — Učini srce naše po Srcu svome!

Pomolimo se! Svemogući vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenoga Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe Tvoje mole, Ti oproštenje udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova! Amen!

3. MOLITVE SVETACA I DUHOVNIH VELIKANA SRCU ISUSOVU

Posveta Srcu Isusovu

Sv. Marija Margareta Alakok

Ja N.N. darujem i posvećujem presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i svoj život, svoja djela, muke i patnje, da od sada jedino njega štujem, ljubim i slavim. To je moja čvrsta odluka: da budem sva njegova, da njemu za ljubav činim sve, odričući se svega što bi njemu moglo biti mrsko. Tebe dakle, o Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za sigurnost svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za nadoknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište.

Budi Ti, o predobro Srce, moje opravdanje pred Ocem svojim, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe postavljam sve svoje ufanje jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, svemu se nadam od tvoje dobrote. Uništi u meni sve što bi Ti moglo biti neugodno ili protivno. Neka se tvoja čista ljubav usadi u moje srce, da nikada na te ne zaboravim, niti da se od tebe rastavim. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, da moje ime bude uvijek upisano u tebi. Sva moja sreća i slava neka bude u tome da živim u umrem kao tvoj rob.

Svesrdna prošnja Srcu Isusovu

Sv. Marija Margareta Alakok

Sva snižena u duši bacam se preda te, presveto božansko Srce Isusovo da Ti prikažem svoju hvalu, da Ti se poklonim, da te ljubim i slavim koliko god mogu. Tebi kao najmilijem prijatelju duše svoje, izručujem sve svoje potrebe i nužde, sve nevolje, siromaštvo zapuštenost, slabost, lijenost, mlakost, sve rane svoje duše i molim te usrdno, neka te to gane na sućut te mi pritječeš u pomoć po svom milosrđu. O Srce ljubavi, spasi me! Zaklinjem te sa svim što te može ganuti, da meni i svima koji su u jednakoj pogibelji za spasenje, udijeliš milost konačne ustrajnosti u milosti i ljubavi svojoj.

Ah Srce Božansko, ne daj da propadnem zbog svojih opačina. Učini sa mnom što god hoćeš, samo neka ostanem vazda u tvojoj ljubavi. Nemoj me odbaciti od sebe, jer sve ufanje stavljam u tebe. Molim te i zazivam te kao jedino spasenje od svakoga zla, a najviše od grijeha. Uništi ga u meni i oprosti mi sve zlo što ga počinih protiv tebe. Kajem se za sve čime te uvrijedih, i od srca te molim da mi oprostiš. O svake ljubavi predostojno Srce, daj da i svi koji se preporučiše molitvi mojoj i za koje sam dužna moliti, osjete tvoju presvetu zaštitu. O srce milosrđa, omekšaj tvrda srca grešnika i okrijepi duše pokojnika u Čistilištu. Budi utočište umirućima, utjeha potištenima i nemoćnima, a napokon budi meni, o Srce ljubavi, sve u svemu. Osobito budi utočište duši mojoj na času smrti moje, te je onda primi u naručaj milosrđa svoga. Amen.

Srce koje goriš ljubavlju, klanjam Ti se

Sv. Marija Margareta Alakok

O preljubljeno Srce moje jedine ljubavi, Isusovo Srce! Budući da te ne mogu ljubiti, častiti i slaviti sukladno veličini želje koju mi Ti daruješ, pozivam Nebo i zemlju da to čine za mene i sjedinjujem se sa gorućim Serafinima kako bih te ljubila. O Srce koje goriš ljubavlju, koje raspaljuješ Nebo i zemlju najčišćim svojim plamenovima, kako bi sažgalo sve da bi sva stvorenja odisala tvoju ljubav, učini ili da umrem ili da trpim ili barem me preobrazi svu u srce kako bih te ljubila izgarajući u tvom živom plamenu. O božanska vatro, najčišći plamenu Isusa, moje jedine ljubavi, raspali me bez poštede, sažezi me, zašto me još uvijek štediš? Ne zaslužujem nego plamen i za vatru sam prikladna. O čiste ljubavi Neba i zemlje, dođite u moje srce i sažezite me tako da postanem sam pepeo.

O plamenu Božanstva koji raspaljuješ, dođi, dođi, izlij se u mene, zapali me, sažezi me u plamenu koji oživljuje one koji u njemu umiru. O užgano Srce koje živiš iz ljubavi, svetište Božanstva, hramu uzvišenog Veličanstva, žrtveniku božanske ljubavi, Srce koje goriš ljubavlju za Boga i za mene, klanjam Ti se, ljubim te, rastačem se iz ljubavi i poštovanja pred tobom. Sjedinjujem se sa tvojim svetim krepostima, želim gorjeti tvojom ljubavlju i živjeti tvojim životom. Koje li radosti znati da si sretan i zadovoljan! O koliko želim sudjelovati u tvojim milostima, patnjama, slavi i koliko bih željela radije umrijeti i trpjeti nego uvrijediti te. Neka moj život bude ostajati u tišini, poništena pred tobom kao svjetiljka koja gori i izgara pred Presvetim Sakramentom. Ljubiti, trpjeti i umrijeti. Amen.

Beskrajna blaga Srca Isusova

(sv. Ljudevit Montfortski)

Evo najvećeg čuda koje sam opjevao, slušajte predodređenici i sjedinite s mojom vaše melodije. Uzdižem se iznad samoga sebe, uspinjem se do blaženika i uzlazim do Najvišeg među kraljevima, uzvišenijem od svih nebesa. Što vidim? Cijelo se Nebo divi, cijelo Nebo je začuđeno, vidim ono što ne mogu izreći, dođi kontempliraj predodređeniče. Anđeli, molim vas kažite mi što je taj lijepi plamen koji odsjajva? To je Srce Marijina Sina i Jedinorođenoga Sina Božjega. Smrtniče, s anđelima se klanjaj Srcu kojemu se treba klanjati, navještaj i pjevaj slave Srcu koje je ljubav ranila. Veliko otajstvo slave koje se ovdje na zemlji uopće ne shvaća! I treba puno vjere za vjerovati kada ga srce ne kuša.

To Srce, ako neka osoba k njemu dođe, slavi Boga svoga Stvoritelja, slavi njegovo milosrđe i iskazuje mu savršenu čast. O kojeg li čuda, Ono se svaki čas ponizuje pred svojim Ocem, slavi, klanja se i moćno za nas zagovara. O neizrecivo čudo! Srce puno Božanstva! Srce beskrajno dostojno klanjanja u Presvetom Trojstvu. O koje li plamenove prema svom Ocu u visine dan i noć uzdiže to Srce! O kako ljubi čovjeka svog brata čistom i gorućom ljubavlju! O veliko Srce, o goruća pećnice! O čudesni ognju koji obilno ižaravaš plamen da zapali. Nebo i zemlju! Budući da je Srce, neprestano nas ljubi svakog časa, ljubi nas kao samoga sebe, preobilno, beskrajno.

To je Srce uzvišenih srdaca, Srce istinskih predodređenika, veća žrtva od svih žrtava, koje oprašta njihove grijehe. Iz tog Srca najsvetije duše, najveći prijatelji Spasiteljevi crpili su najčišće plamene, neizrecivu gorljivu ljubav. Evo istinskoga blaga milosti Isusa Krista, čudesnog izvora svih darova Duha Svetoga. Tu je izvor života iz kojega su crpili svi sveci, lijepi plamen kojim su im srca bila zapaljena. U tom Srcu se nalazi sve oružje, najveće skladište, za pobijediti svako zlo prihvaćanjem svete čiste milosti. To je sveto utočište gdje se može pobjeći od svakog grijeha, gdje i najnesavršenije duše lagano postaju svete.

Evo utvrđena grada u kojem se nikada ne vrijeđa, istinske potopne korablje koja nikada nije potonula. To veliko otvoreno Srce dira i razoružava Boga osvetnika, rana Srca i božanska usta koja mole milost čine ga pobjednikom. Nikada u tom Srcu, Bog Otac nije udario siromašnog grešnika. Isusovo Srce smiruje njegovu srdžbu i zadobiva praštanje i milost. Tu su sveta vrata boravišta Zaručnika u kojem je čista duša opojena najslađim vinom ljubavi. U tom Srcu duša je ispunjena miomirisom najljepših parfema, zapaljena nesvakodnevnom vatrom. To Srce je živuća korablja koja sadrži sav zakon, tajne nevinih duša i otajstva vjere.

U svom Srcu naš Učitelj oblikuje sve tajne svoje ljubavi, prije nego li je objavi i jednog dana ostvari. Njegovo Srce je smislilo riječi prije nego li ih je izreklo, mislilo na čudesa prije nego što su učinjena. S tog izvora svjetla crpe ljubljeni Isusa Krista najveća otajstva i najveće darove Duha Svetoga. Na tom izvoru nevinosti oblikovali su se svi sveci, u njemu su se rodili i ostvarili svi njihovi planovi. To Srce je otvor u stijeni gdje se nalazi slatki mir, ono je Raj na zemlji gdje borave savršeni ljudi. Na tom mjestu se odmaraju najveći Isusovi prijatelji, i u njegovu Srcu se pripravljaju za najuzvišenije kreposti. O veliko Srce, o duboki ponore duboke poniznosti, o veliko Srce, o uzvišeno prijestolje savršene ljubavi.

O veliko Srce, čudo svijeta, koje sadržiš sve u istini, Nebo, zemlju, more i svu svetost Trojstva. Slaveći to divno Srce dostojno klanjanja, slavim i divno Srce njegove Majke koje je usko s njim sjedinjeno. Ne klanjam se samo slavnom Srcu moga Boga, nego u njemu častim Srce Kraljice Neba. Kršćani, po Marijinom Srcu ljubi se Srce Isusovo, jer je Isus zaživio po njenom Srcu i njenim krepostima. Od krvi iz njenog gorućeg Srca je oblikovano Srce Isusovo. Oni su samo jedno srce i jedna duša, jedno i drugo moraju biti ljubljeni. Duše, nepodijeljene se izgubite u ta dva čudesna Srca, i jedno i drugo vas potiču da vidite njihova dva Srca kao jedno. Drage duše, uspinjite se skrovito, po tom nježnom Marijinom Srcu do Srca previšnjega. Brzo ćete postati savršene ljubeći to Srce kako dolikuje. BOG SAM.

Preobilna ljubav Srca Isusova

(sv. Ljudevit Montfortski)

Pođimo do kraja svetišta, uđimo u to čudesno Srce da ljubimo po njegovu uzoru i motrimo njegovu preobilnu ljubav. Promatrajmo u Marijinom krilu malo Srce djeteta koje je sama vatra i koje puno Duha Svetoga viče: “Ljubav, ljubav, ljubav prema Bogu! Spremno je moje Srce, Bože Oče, vršiti volju tvoju. Već u krilu moje Majke podlažem se u istini. Klanjam ti se i ljubim te, evo me, raspolaži sa mnom. Stavljam usred samoga sebe tvoj križ i zakon. Već od sada vidim da trebam prigrliti Križ i na njemu umrijeti. Želim to, moj Bože, to izabirem. Moja ljubav više ne može trpjeti da ljudi propadaju. Želim umrijeti, umirem od želje da zaustavim njihovo gubljenje. Majko moja, ti si mi najdraža, ispunjam te svojim milostima, da bi bila majka i utočište grešnika.”

To Srce u ljubavi koja ga potiče ide u susret Ivanu, svome Prethodniku, i ispunja njegovo srce radošću, milošću i slašću. U cijelom svom djetinjstvu po preobilnom trpljenju i velikom siromaštvu Isus nam pokazuje preobilje ljubavi. Iz svoje štale svima nam naviješta da mu je Srce preljupko, da je tako siromašan u jaslicama, da izgleda nevoljan. Budući da još ne može umrijeti, ljubav potiče njegovo Srce da bude obrezan kako bi trpio i dao nam svoju krv. Evo žrtve u hramu, on zadovoljava Božjoj srdžbi, iskazuje mu uzvišenu čast i potpuno se za nas prikazuje. Ako bježi u Egipat, pod tom slabošću prikriva želju za našim spasenjem, ljubav ga goni, traži nas, želi nas naći.

O ljubezno i slatko Srce koje s djecom razgovaraš, blago govoriš i svojom privlačnošću pobjeđuješ. Da bi za nas zadobio pobjedu podlaže se svojim roditeljima, kako bismo mi zasjali u slavi on se sakrio kroz trideset godina. Srce ide tamo gdje ga ljubav goni, želi nas pronaći. Slab je, zadihan, umoran od puta sjeo je na zdencu ali ne kako bi se odmorio nego zbog Samarijanke koju želi spasiti i zadobiti. Kojom li je mudrošću Srce puno milosrđa zadobilo tu grešnicu! To je čudo ljubavi. S najvećom ljupkošću svoga nježnog i slatkog Srca obratio je Magdalenu i branio je od svih. Divimo se ljubeznom načinu kako je bez strogosti spasio ženu preljubnicu iz ruku onih koji su je optuživali.

Vidite li kako se ponizuje pored nogu nesretnog Jude. Njegovo Srce mu govori, viče mu: “Prijatelju moj, ne osuđujem te”. Plače i uzdiše, ali Juda nije time dirnut. O nježno Srce puno ljupkosti, uistinu nisi poznato! Ljubav mu oduzima život, čini da nadživi smrt. On ostaje u Euharistiji. O Srce Isusovo kako je jaka tvoja ljubav! U vrtu plače i viče, bori se za nas, u agoniji je shrvano od naših udaraca. Ne plače zbog samoga sebe iako njegova krv kapa u jarak. Budući da nas to sveto Srce ljubi, ne može podnijeti naše gubljenje. Njegovo Srce u toj užasnoj borbi s naporom sve nadvladava, zbog nas je osjetljivo, diže se i ide u susret smrti. Barbarski ga predaju kao nijemo janje mesaru, a on se ne tuži, ne prigovara. Uzimaju ga, vežu, tisuće puta udaraju, pribijaju čavlima, razapinju, a njegovo Srce je uvijek tako blago. Smatra ništavim sva trpljenja koja je pretrpio i zla koja su mu učinili. Njegovo Srce puno beskrajne ljubavi kaže: “Udarajte, udarajte još više, zadovoljan sam da me se dotuče, da se prolije sva moja krv samo da ljudima bude oprošteno samo da oni ne budu izgubljeni.”

Motrimo kako Isus u svom Srcu skuplja malo snage i jakosti kako bi zadobio milost za svoje ubojice i grešnike. Njegovo Srce više nego usta kaže: “Oče moj oprosti im, koliko više zbog njihova zla trpim, to ti više umanjuješ moju bol”. Na kraju je umrlo Srce ili, radije, nije izgubilo život. Još je puno želje da trpi i nakon prijelaza. Otac je uslišao njegove molitve, njegov bok je proboden i iz njega je potekla rijeka vode, krvi i ljubavi. Konačno se pećnica otvorila, veliko Srce je probodeno, konačno je otkriveno zašto je Isus toliko trpio. Motreći plamen kojim je izgaralo to Srce osjeća se olakšanje, jer koplje mu je otvorilo prolaz da uđe u srca grešnika. S tih krvavih usta već stoljećima su izrečene riječi jednim umirućim i živućim glasom koje jedva razumijem. BOG SAM.

Isusove riječi koje otkrivaju velika dobra pobožnosti njegovom Presvetom Srcu

(sv. Ljudevit Montfortski)

Grešnici, pođimo Srcu Isusa Krista, njega treba slušati kako bi nam udijelio raskajano Srce. «Srce je moje jako žedno.» On neprestano govori “Žedan sam”. Kod tebe, draga pokornička dušo, on traži olakšanje.» Pomiješaj svoje suze s mojom krvlju jer oplakuješ svoje grijehe, ne boj se, odložio sam oružje jer je tvoje srce raskajano. Kako bi udvostručio svoju pokoru, pokorniče, uđi u moje Srce, da bi me ljubio beskrajnom ljubavlju, uđi u moje Srce koje te toliko ljubi. Kajući se kao što činiš ti si moja najslađa pobjeda, Nebo i moje Srce se raduju, nad tvojim pokajničkim suzama se naslađujem. Iako te ljubim i opraštam ti, ipak se u suzama kaj neprestano jer ja kraj krunim a ne početak.

Moje Srce su prsa, koja ti dajem da se hraniš kako bi postao jak i vjeran, kako bih te raskajao bez da te ostavim. Kamo bježiš, grešniče prepun grijeha? Zašto se udaljavaš od mene? Past ćeš u ponore, moje Srce te zove, približi se. Vrijeđaš me jer sam ja dobar, ali moje Srce odlaže osvetu kako bi ti udijelilo oproštenje. Viči svom Bogu: “Milosrđe”. Čuješ li me? Ja sam tvoj Spasitelj, po meni ga Bog daje i grešnik nalazi milost. U mom Srcu je oproštenje, izvan njega nema praštanja, u mom Srcu je nada, bez njega grešnik zauvijek propada. Ako moje Srce puno slatkog plamena ne može zadobiti tvoje, o okrutniče, ti mi paraš dušu i tvoje srce probada moje.

Ali tada moje Srce, protivno samom sebi, protiv tebe će bijedni stvore koji nisi htio moj mir zauvijek vikati: “Osveta.” Zbog skrajnosti tvog nepokajanja i preobilja moje ljubavi za svu vječnost bit ću veliki osvetnik. Tako grešnicima do konca svijeta otvaram svoje Srce puno ljubavi, ali kada treba na ljubav odgovoriti, prema njemu su samo hladni. Nogama se gaze sve moje muke, moja Krv, moje Srce i moja ljubav i usprkos Krvi iz mojih vena zlo me tišti. Dođi mom Srcu, vjerna dušo. Hoćeš li me i ti ostaviti? Dođi piti na vječnom izvoru koji otvrdla srca odbacuju. Dušo, trebaš li svjetla? Moje je Srce Božansko sunce gdje sve duše i najprostije postanu sjajne kao kerubini.

Moje Srce jača duše, moćno je svojom privlačnošću. Srce moje izmiruje, ono je središte mira. Dođite brzo u moje Srce, daleko od buke, ono je kuća savršenih u kojoj nema grijeha, nema uvreda. Svijet ne poznaje njegove tajne. Odmori se, draga dušo, odmori se na mom Srcu, ono je krevet od cvijeća. Budući da moje Srce sve sadrži, ne rastresaj se, ne idi drugdje. Je li ti duša mlaka i uspavana, je li tvoje srce lijeno? Moje Srce će je učiniti gorljivom, i od patuljka će učiniti diva. Tvoje srce je žalosno jer te napada zli duh? Moje Srce je puno radosti i iz srca izgoni tugu. Jesi li žedan? Dođi piti na Spasiteljevu izvoru, piće slave, plamena i gorljivosti. Želiš li božansku Mudrost koja čini mudrim po Bogu? Želiš li tu božansku opojenost? Moje Srce je prijestolje njenog plamena? Želiš li izgarati do mile volje? Brzo se baci u moje Srce, ono je plamen, ono je pećnica gdje brzo ljubav pobjeđuje.

Ako želiš ljubiti Mariju beskrajnom ljubavlju, molim te ljubi je po mom Srcu, jer je ono s njenim Srcem sjedinjeno. Naša su Srca bila samo jedna žrtva kad smo ovdje dolje živjeli, usko su sjedinjena i u Nebu i čine samo jednu ljubav. Pobožniku koji čisto ljubi i ljubezno potaknut klanja se mom Srcu, obećao sam i ponovno obećajem sva moja blaga. Ako vi kraljevi želite ljubiti moje pobjedničko Srce, bit ćete u obilju i pobijediti ćete u svim vašim borbama. U mom Srcu je svaka pobjeda nad vašim i mojim neprijateljima. U mom Srcu je sva moja slava, sva moja blaga i dobra. Čista dušo, otvori svoje srce ili radije uđi u moje Srce, ostavi stvorenja i u mom Srcu posjeduj sva dobra. Pretrpio sam tisuće i tisuće uvreda da bih sada bio tvoj. Čašćenjem nadoknadi za njih, moje Srce te to žarko moli.» BOG SAM.

Uvrede učinjene Srcu Isusovu

(sv. Ljudevit Montfortski)

Slušajte moj božanski plač, prijatelji Srca moga Spasitelja, otvaram svoje grudi kako bih olakšao svoje srce. Govori moje srce, vičite moje suze, uzdišite i plačite tisuću puta. Osjećam da živim kao uzbuđen, nemam ni glasa ni riječi. Pitat ćete me zašto je moje srce žalosno, zašto uzdišem i plačem. Ah, moj Isus je vrijeđan. Svi idolopoklonici zaboravljaju na njega, preziru Nebeskog kralja, Turci i Židovi ga niječu. Isus je od njih odbačen. Koliko gnusnih krivovjernika ga je oskvrnulo u Presvetom Sakramentu. Njihov đavolski bijes treba nas toliko začuditi. Nebo i zemlja skupa oplakuju ta svetogrđa. Moje srce plače i ruka drhti opisujući te okrutnosti.

Oni čine groznu uvredu njegovu Očinskom savezu govoreći da je Presveti Oltarski Sakrament samo slika a ne stvarnost. O koje li su uvrede te riječi koje negiraju stvarnost, one njegove istinite riječi smatraju ispraznima. Nemajući više vjeru za štit, vrijeđaju ga tisuće puta, srde se, bjesne. Ponovno ga stavljaju na Križ. Jedni žele posvećene hostije baciti bjesnim životinjama, drugi žele njihove dijelove baciti u blato. O čudnih li stvari, jedni džepnim nožićem probadaju to Srce puno ljubavi, drugi ga bacaju u vrelu vodu, treći u vatru. Ajme, kako se po đavolskoj umješnosti hostije predaju đavlu, gdje se po đavolskom umijeću od njih čini grozan otrov.

Promotrimo loše katolike koji bi svojom pobožnošću trebali braniti Isusa od heretika, a nadilaze ih u grozotama. Naše su Crkve napuštene, nitko se danima - ma što kažem - godinama ne klanja našem Bogu i njegovoj uzvišenosti. Mnogi dolaze u naše Crkve ali ne toliko zbog Isusa Krista nego zbog navike ili primjera drugih, a uopće nemaju Isusa u srcu. Često je naš Učitelj i Kralj slave napušten u našim Svetohraništima, nitko ga se ne sjeća, od svih je zaboravljen. Dok Srce Isusovo misli ispuniti nas svojim darovima, mi smo prema njemu indiferentni i hladni. Koliko zlobnika je protiv njegova Srca, koliko sramotnih čina, posvuda, koliko nečednosti i svetogrđa. Pogledajte nesretnika koji je vjeroloman i onoga koji psuje njegovo sveto ime, nitko ne primjećuje te uvrede, smiju im se skupa sa đavolima.

Nikad se zemlja nije vidjela tako puna Božjih neprijatelja, posvuda grijesi s ratovima, a Isus već odavno to oplakuje. Nitko se ne čudi, najveći grijesi se smatraju kao ništa. Ne plače li Isus? Ajme nitko ne razumije, svatko misli samo na sebe. Niti u Crkvi, njegovoj kući, ne štede Gospodina, nitko se ne čudi da je tisuće puta pogažen. Pogledaj onog čovjeka svijeta, tog idola ispraznosti koji se svojim uznositim manirama s Bogom prepire. Pogledajte kako se ona postavlja pored neukrašenog oltara, pogledajte kako je uređena, a Isusa se ne uzima u obzir. Koliko sastanaka u Crkvi našeg Boga. Koliko ljudi i žena propadaju baš na tom svetom mjestu. Koliko ispraznog pričanja, koliko smijeha, razgovara se kao na tržnici, kojih li bezobraznih navika, a Bog trpi sve te grijehe. Čednost, poštovanje i pažnju muslimani prakticiraju u džamijama, a kod kršćana zbrka i metež.

Pogledajte Crkve, siromašne i zapuštene pored tih uzvišenih dvoraca u kojima su gospodin i gospođa u obilju. Ajme, koliko li je nesretnih svećenika, vukova u janjećoj koži, juda, nesretnih izdajica, okrutnijih od svih mučitelja. Tako, dakle, čovjek vrijeđa ljubezno Srce Spasitelja. To li je zahvalnost? Velike li uvrede koja srce para. Koje li bešćutnosti, bezumnik u crkvi iskaljuje sve svoje bjesove gdje je Isus prognan iz mnogih srdaca. Da li ćemo i mi imati kameno srce i ne sudjelovati u njegovim patnjama? Ah, trpimo skupa s njim na zemlji, s njegovom krvlju pomiješajmo svoje suze. Kaže nam kao i apostolima:

“Hoće li me ostaviti moji prijatelji, hoćete li me napustiti i sjediniti se s mojim neprijateljima? Ah, trpim uvrede mojih očitih neprijatelja, ali i oni koje beskrajno ljubim, moji prijatelji vrijeđaju me! Prijatelji, plačite! Moje Srce je u agoniji, napada me se u mojoj kući, izdaju me, niječu me, mijenjaju moju Krv u otrov. Moje Srce s gorčinom viče, pogođeno grijehom: hoćete li svi imati otvrdla srca, zar nitko neće biti dirnut? Ako me vi vjernici napustite, bit ću ostavljen od svih. Mogu li ići nevjernicima? Oni me manje od vas poznaju. Moje Srce vas ljubi i traži, zbog vas je probodeno. Uzdišem, otvorite mi svoja srca, ah hoću li biti napušten.” BOG SAM.

Vježbe pobožnosti Srcu Isusovu

(sv. Ljudevit Montfortski)

Grešnici, predajte se Srcu Isusovu kako biste izbjegli nevoljama. Vidim bičeve i gromove koji prijete grešnicima. Ljubimo njegovo Srce, jer ljubav traži uzvraćenu ljubav. Gorljivo i čisto ljubimo dan i noć. Nebo mu se klanja i nas poziva da mu se ovdje dolje klanjamo. Poklonimo mu se, dakle, jer veliko Božje Srce to zaslužuje. Zbog ljubavi i pravednosti trebamo mu se posvetiti. Učinimo, učinimo danas tu žrtvu prikazanja bez privrženosti. S anđeoskim korovima pjevajmo Božanskom srcu i njegovoj uzvišenosti. Govorimo o njemu, propovijedajmo bez straha o njegovim veličinama i čarima, uzdišimo i bez prestanka plačimo zbog onih koji ga ne poznaju.

Kao naknadu za hladnoću tolikih loših kršćana pohodimo ga često. To dobro Srce nas na to potiče, želi nas ispuniti svojim dobrima. S čistim i vjernim srcem punim pobožnosti kušajmo njegovu vječnu slast u svetoj Pričesti. Pođimo, gorućim napitkom ljubavi istopimo led naše duše u tom Srcu. Idimo crpsti sve milosti iz tog obilnog spremišta. Budimo puni zahvalnosti za njegova bezbrojna dobra. Imajmo uvijek njegovu prisutnost u našim srcima i domovima. Molim vas, sjedinimo se kako bismo skupa pobijedili đavla upisujući se u bratovštine koje je Crkva podigla njemu u čast. U našim mukama, patnjama i najvećim udarcima položimo u njega svoju nadu. Srce Isusovo je za nas, nama naklonjeno.

Da bi nada bila istinska, treba izbjegavati grijeh, boraviti u rani Srca Isusova usprkos svih osjećaja. On je uzor našeg života, imajmo njegove osjećaje, trudimo se da srcem slijedimo osjećaje njegova Srca, da idemo za njim, slijedimo ga. U siromaštvu ili obilju, u radosti i žalosti, u onome što činimo ili mislimo, bez prestanka se s njime sjedinjujmo, da bismo imali srce po Srcu Božjemu i postali gorljivi ljudi puni milosti. Najkorisnije i najslavnije za Boga, najbliže evanđelju je činiti nadoknadu njegovoj časti. Potrudite se da nadoknadite za uvrede koje se čine Srcu Isusovu, usprkos tijelu, svijetu i đavlu. Dok tisuće tjelesnih duša traže samo svoje dobro, vjerne duše tražite Isusa, zbog njegove časti ne štedimo se ni u čemu. BOG SAM.

Molitva nadoknade Srcu Isusovu

(sv. Ljudevit Montfortski)

Srce Božje, o divno Srce, predmetu svih mojih ljubavi, beskrajno ljupko Srce koje me uvijek ljubiš. Iako sam krajnje siromašan i bijedan, iako sam najveći grešnik, Isuse želim tvome Srcu i njegovoj uzvišenosti prikazati molitvu časne nadoknade. Oprosti svim nevjernicima sve, što su usprkos tvojoj očinskoj dobroti tebe napadali i tako se zauvijek gube. Oprosti svim raskolnicima koji se odvajaju od jedinstva s tobom, oprosti svim krivovjernicima koji poriču tvoje istine. Ah, oprosti sve njihove surovosti, sve nedostojnosti, sve bjesove i okrutnosti. Oprosti Božansko Srce, zaboravlja se tvoje Srce u Presvetom Oltarskom Sakramentu, oprosti svim zlim kršćanima koji ga neprestano obeščašćuju.

Oprosti njihove drskosti, nedostojne susrete, oprosti tolika nepoštovanja kojim se kaljaju tvoji sveti oltari. Čak se i tvoje Srce probada, što se ne čini ni samom đavlu. Molim te oprosti im nevjere i psovke. Oprosti lošim svećenicima i tvojim prikrivenim neprijateljima. Oprosti za tisuće i tisuće udaraca onima koji te primaju u stanju grijeha. Usprkos tebi oduzimaju ti život u mnogim srcima, ajme u njima te razapinju. Plačite moje oči, tecite moje suze. Oprosti tolikim slabim dušama, koje drijemaju pored tvojih oltara, za njihova uprljana srca koja te potiču da ih izbaciš iz svojih usta.

Smiluj se i meni što sam pristupio tebi u krajnjoj mlakosti srcem punim grijeha. Oprosti moje lijenosti, moju nemarnu pripravu i moju groznu ravnodušnost prema svetoj Pričesti. Oprosti moje nezahvalnosti nakon tolikih primljenih dobročinstava, moju premalu brigu da te nasljedujem u tvojim krepostima. O moj Isuse, milosrđe za sve moje grijehe, ako mi se tvoje Srce ne smiluje zauvijek sam izgubljen. Srce moje, možeš li biti bezosjećajno prema svim uvredama Srca Isusova? Ne, ne to je nemoguće, ono se je zbog mene istrošilo. Pa da te i neki nevjernik, musliman, do te mjere ljubio, o buntovno srce ti bi ga ljubilo, a Srce Isusovo uopće ne ljubiš. Ljubezno Srce, grlim te, tebi se potpuno predajem, pravedno je da to učinim jer si me ti prvi ljubio.

Ah, kad bih isplakao toliko suza koliko je kapljica vode u moru zbog tolikih koje vidim da se bore s oružjem protiv Srca koje bi trebalo ljubiti. Ah, zašto ne mogu trčati svom zemljom i posvuda vikati: Grešnici ne borite se protiv tako ljubeznog Srca. O kad bih mogao učiniti tisuće nadoknada, pa sve da me vuku s konopcem oko vrata, samo da zadovoljim za te krvničke grozote, pa i kad bi me zbog toga proglasili luđakom. O Srce Isusovo, kad bih mogao usaditi te u sve duše i sva srca ljudi i tebi podložiti srca kraljeva i vladara.

Kad bi barem ove pisane riječi sve bile propovjednici i nadoknadile sve uvrede Božanskom Srcu i isprosile milost čitatelju. Posvuda idite, topite led, uništavajte grijehe, častite Boga, ne prikrivajte se. Pa zar ne bih morao reći ono što kušam i osjećam? Vičite, olakšajte moje mučeništvo. Progovori Ti, o Svemogući. Svojom moći podigni nove propovjednike kako bi obznanili tvoju beskrajnu ljubav i razglasili tvoje veličine.

Po svetom Marijinom Srcu, slava i čast tebi moj Isuse, uslišaj to Srce koje te moli i najviše časti. O Presveto Srce, zbog njenih grudi i njenog krila u kome te nosila, oprosti nevjernicima njihove prevelike grijehe. Očaran tvojim božanskim plamenom kojeg je prepuno tvoje Srce, bez odlaganja otvaram ti svoje grudi, Božansko Srce uđi u moje krilo. Ako je moja prošnja presmiona, odstrani iz mog srca grijeh, tako da u ovom životu nemam drugog srca osim tvoga Srca.

Srcu Isusovu za grešnike

Sv. Veronika Julijani

Gospodine moj i Spasitelju, Isuse Kriste, ne molim milost tvoga presvetog Srca samo za sebe, već vapijem k tebi i za spasenje nevoljnih grešnika koje si otkupio svojim dragocjenom Krvlju. Daj da svi dođu k tvome Srcu, tom izvoru, tome moru neizmjerne ljubavi, da se u njemu očiste od svojih grijeha, i da od sada i do vijeka ljube jedino tebe, jedinog zaručnika svoje ljubavi. Udijeli svima, kao i meni, blaženi život u svome Srcu. Amen.

Isuse daj mi srce puno ljubavi prema Tebi

Sv. Toma Akvinski

Isuse koji me toliko ljubiš, molim te uslišaj me. Daj da tvoja volja bude moja želja, moja strast i moja ljubav, daj da ja ljubim sve što je tvoje a pogotovu Tebe samoga. Daj mi srce puno ljubavi za tebe da me ništa ne može udaljiti od tebe. Daj mi srce jako i vjerno, koje se ništa ne boji i nikada ne sustaje, srce pravedno koje ne poznaje krive putove zla, srce nepobjedivo uvijek spremno da se bori, srce hrabro koje se ne zaustavlja pred preprekama, srce blago i ponizno kao što je tvoje, Gospodine Isuse.

Svagdanja molitva presvetom Srcu Isusovu

(sv. Gertruda)

Pozdravljam Tebe, presveto Srce Isusovo, živo i neprekidno vrelo vječnoga života, neizmjerno blago Božanstva, goruća peći Božanske ljubavi. Ti si mjesto mojega pokoja i moje utočište. O moj ljubezni Spasitelju, raspali moje srce žarkom ljubavlju! Izlij u moju dušu velike milosti, kojih je Tvoje Srce vrutak, te daj da moje srce uvijek bude s Tvojim Srcem tako združeno da Tvoja sveta volja bude ravnalo mojih želja i svih mojih djela! Amen!

Posveta Kristu kralju

(Na njegov blagdan, Pijo XI. 8. V, 1929)

Isuse preslatki, Otkupitelju ljudskoga roda, pogledaj na nas pred oltarom tvojim preponizno prostrte. Tvoji smo, tvoji hoćemo da budemo; a da možemo s tobom što čvršće bili sjedinjeni, evo se danas svaki od nas drage volje posvećuje Tvome Presvetomu Srcu. Tebe, istina, mnogi nisu nikada upoznali; tebe su prezrevši zapovijedi tvoje, mnogi odbacili. Smiluj se jednima i na drugima, predobrostivi Isuse, i sve ih privuci svetomu Srcu svojemu. Kralj budi, Gospodine, ne samo vjernima, koji se nisu ni u jedno vrijeme udaljili od tebe, nego i rasipnim sinovima, koji su te ostavili: učini da se ovi u kuću očinsku brzo povrate, da od bijede i gladi ne poginu. Kralj budi onima, koje ili kriva mišljenja zavaravaju ili nesloga rastavlja, i prizovi ih natrag u luku istine i jedinstvu vjere, da naskoro bude jedno stado i jedan pastir. Kralj budi napokon svim onima, koji se još u tami krivoboštva nalaze, i ne krati se privesti ih u svoje kraljevstvo. Svrni napokon svoj milosrdni pogled na potomke onoga naroda, koji je tako dugo bio narod izabrani; a krv, nekoć na njih izazvana, neka sada i na njih siđe kao otkupljenje vrelo života. Udijeli, Gospodine, Crkvi svojoj sigurnu i potpunu slobodu, udijeli svima narodima mir i red; učini, da s obadva stožera zemlje jedan odliježe glas: Budi hvala Božanskomu Srcu, po kojem nam je stečeno spasenje, njemu slava i čast u vijeke. Amen.

Pozdrav Srcu Isusovu

(sv. Faustina Kowalska)

Pozdravljam Te premilosrdno Srce Isusovo, živo vrelo svih milosti, jedino mjesto utočišta, što nas štitiš, ti nas želiš vodom osvježiti. Pozdravljan Te premilosrdno Božje Srce, neistraživi izvore ljubavi. Iz Tebe nama grešnicima izniče život, vrelo što nam sreću nudiš. Pozdravljam Te ranjeno Srce Isusovo, ti zračiš smilovanjem, otvoreno za nas, iz Tebe život crpimo, i uzdamo se u milosrđe Tvoje. Pozdravljam Te dobroto Srca Gospodinova, nikad shvaćena, nikad istražena, kao majka si nam blizu, milosrdna — uvijek nas ljubavlju pronalaziš.

Usamljenost

(sv. Faustina Kowalska)

Usamljenosti, ti moj dragi času! Oko Tvog Srca, Gospodine, radosno obilazim. Sama, ali uvijek s Tobom povezana, na Tvom Srcu odmara se moja duša, Gospodine. Srce ispunjeno Tobom i Tvojom ljubavlju, duša izgara najčistijim žarom, svijetlim plamenom.

Usprkos praznini, nije ostala usamljena. U Tvom krilu ona počiva, zdrava i vesela.Usamljenosti, ti vrijeme najviše druževnosti! Napuštena od stvorenja oko mene, uranjam u more Tvojeg božanstva, iTi prislanjaš uho mojem srcu. Sada razumijem, Isuse, da me u mojoj ljubavi prema Tebi ne može ništa zadržati, ni bol niti protivštine, ni vatra niti mač, čak ni smrt. Osjećam se jačom nego sve to. Ništa se ne može usporediti s ljubavlju. Vidim, da najmanje stvari koje za Boga učini duša koja ga iskreno ljubi, imaju neizmjernu vrijednost u očima Njegovih svetih.

Nikakva oluja ne može zakloniti tvoj pogled

(sv. Faustina Kowalska)

O moj Isuse, usred patnji i muka osjećam se Tvojim Srcem mažena. Daješ mi osjećati što je skriveno u posudama, i pritišćeš me, kao majka, na Svom krilu. Moj Isuse, usred praznine i užasa, zamjećuje moje srce Tvoje oko, božanski pogled. Nikakva oluja ne možemi ga skriti, ti mi poklanjaš sigurnost u ljubavi i sreći.

Moj Isuse, usred bijede ovog života, ti zračiš kao svjetlo, čuvaš nas od razbijanja. U svojoj tjeskobi ne nadam se uzaludno, pouzdajem se u silu Tvojeg milosrđa. Skroviti Gospodine, u borbi posljednjeg časa, izlij milosti na moju dušu, da napuštajući ovaj svijet odmah Tebe nađem, licem u lice gledam- vidim.

Moj Isuse, okružena mnogim opasnostima, idem radosno kličući kroz život jer o Tvoje Srce, puno ljubavi i žara, razbija se zla misao i bijes Neprijatelja.

Boraviti u tvom Srcu

(sv. Bernard)

Kada smo jednom došli preslatkomu Srcu tvojemu, Gospodine Isuse, i dobro nam je ovdje biti, ne ćemo dopustiti, da se otkinemo od njega, o kojem je pisano: Koji odstupaju od tebe, na zemlji će se napisati. A što s onima, koji pristupaju? Ti sam nas učiš. Ti si rekao onima, što tebi dolaze: Radujte se, jer su imena vaša napisana na nebesima. Pristupajmo dakle tebi, pa ćemo se radovati i veseliti s tobom spominjući se tvoga Srca. O kako li je dobro i kako ugodno stanovati u Srcu Isusovu! Radije ću sve dati, sve misli i osjećaje duše promijeniti, položiti sve svoje u Srce tvoje, Gospodine Isuse, i bez prijevare će me ono braniti.

U ovaj hram, u ovu svetinju nad svetinjama, k ovoj škrinji zavjetnoj dolazit ću klanjati se, i hvalit ću ime Gospodnje govoreći s Davidom: Našao sam, srce svoje, da se molim Bogu svojemu, i ja sam našao Srce kralja, brata i prijatelja dobrostiva, tvoje, Isuse. Pa zar se neću klanjati? Našavši dakle Srce tvoje i moje, preslatki Isuse, molit ću se tebi, Bogu svojemu. Pripusti samo u svetište duše svoje molitvu moju, pače mene cijeloga privuci u svoje Srce. O, od svih najljepši Isuse, oslobodi me od mojega bezakonja i od grijeha mojega očisti me, da očišćen od tebe tebi prečistomu mogu pristupiti i da dostojan budem boraviti u tvom Srcu sve dane života svojega i vršiti tvoju volju.

Jer zato je proboden tvoj bok, da se nama otvori ulazak. Srce tvoje je zato ranjeno, da u njemu i u tebi od izvanjskih smutnji zaštićeni možemo boraviti. Ali još je i zato ranjeno, da kroz ranu koju gledamo vidimo nevidljivu ljubav. Kako se može žar tvoje ljubavi bolje pokazati, nego tako da si dopustio da ne samo tvoje tijelo nego i samo Srce kopljem bude probodeno? Tjelesna rana pokazuje duhovnu ranu. Tko da ne ljubi Srce tako ranjeno? Daj nam dakle, Isuse dragi, da dok smo još u tijelu, koliko možemo, ljubimo, štujemo, grlimo tebe ranjenika našega, kojemu su bezbožni ljudi proboli ruke i noge, prsa i Srce; i dostoj se naše tvrdo i nepokorno srce ljubavlju svojom vezati i raniti. Amen.

O, Ljubavi tog Božanskog Srca, koja si toliko ljubila

(Bl. Marija od Isusa Delvil)

O, Ljubavi tog Božanskog Srca, koja si toliko ljubila sve do iscrpljenosti da zasvjedočiš svoju ljubav! Dopustite mi da dodam: O, božanske boli tog Srca koje je toliko patilo, koje je uronilo u agoniju da je učini nerazdvojnom družicom svakog od njegovih kucaja na zemlji, koje se dalo probosti i dalo se sve do posljednje kapi svoje krvi u samoj smrti i koje je ostalo otvoreno da bismo u njemu čitali u isti mah njegovu ljubav i njegovo mučeništvo!

Pogledajmo krajnosti i tajne dubine te ljubavi za nas, proniknimo u tu krvavu ranu i uronimo u taj ocean božanske gorčine. Tu suosjećajmo; ljubimo dijeleći bol, dajmo zadovoljštinu za ono što je nagomilalo te gorke valove; ljubimo ljubav koja se daje, koja se žrtvuje. On je toliko ljubio, ljubimo ga. Toliko je patio, i još je žedan, žedan naših vlastitih patnja, za slavu Očevu i za spas duša, u svaki čas. On se žrtvuje na oltaru kao Euharistijska žrtva, i tamo On čeka žrtve ranjene, naše duše, da ih povede sa sobom, da ih prinese i žrtvuje u istoj žrtvi.

Molitva duboko ranjenom Srcu Kristovu

(Sv. Katarina Sijenska)

Neprocjenjiva, slatka ljubavi Srca Isusova! Rana na tvome tijelu, tvoj otvoreni bok pruža nam toplinu tvoje goruće ljubavi. Ti, vječni Bože, pokazao si nam se vidljivim i dao si nam vidljivu cijenu svoje krvi, tako da i malenkost našega uma nema nikakve isprike da se ne uzdigne iznad sebe. Ti si se, naime, tako snizio dok je u isto vrijeme ta tvoja niskoća združena s veličinom. Snagom ljubavi neka se uzdigne ljudski um i osjećaj, promatrajući niskoću tvog poniženja, da tako upozna veličinu i uzvišenost tvoje ljubavi, vječno Božanstvo. Ti si sam rekao, slatka i ljubazna Riječi: "Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Iv 12,32). Kao da si time htio reći: "Ako sam se ja snizio, ponizivši se sve do sramotne smrti na križu, time sam privukao vaša srca do uzvišenosti božanstva i nestvorene ljubavi."

Zaista, tako privučeno ljudsko srce privlači sa sobom osjećaje i sve duševne moći sa svim svojim djelima duševnim kao i vremenitim. Sve je naime stvoreno da služi čovjeku. Zato kad je čovjek tako privučen, onda je sve povučeno s njime. Time si rekao svu istinu: "Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi". Neprocjenjiva, slatka ljubavi, nakon što si se predao na tolike muke, činilo ti se kao da još nisi dao sve za spas duša. Ljubav je uzrok svemu tome. Ne čudim se tome, jer je tvoja ljubav, Isuse, neizmjerna, dok je kazna ograničena. Zato je bio teži križ same želje negoli križ tjelesnih patnja i boli.

Isuse, preslatka ljubavi! Zaista si me ljubio, time si me poučio kako moram ljubiti samu sebe, kao i svoju braću, koje si toliko ljubio, iako nisi imao nikakve potrebe za nama kao što mi imamo potrebe za tobom. Zato je dolično da naše duše uživaju i gladuju za dušama naše braće. Nikakva druga hrana ne smije nas veseliti osim da im pomažemo i da se brinemo za njih. Da s veseljem primamo kazne i patnje da bismo ih što više ljubili. To je bila hrana našeg Spasitelja.

Slatki Isuse! Isuse, ljubavi! Zvat ćeš ga ljubavno Srce

(Sv. Veronika Giuliani)

Čini mi se da se prisjećam kako mi je Gospodin, prigodom pričesti, mnogo puta, dao na znanje, kako želi ukloniti ranjeno srce. Nekoga jutra mi je pokazao srce u plamenu, i govorio: «Ovo pripada tebi, njime ću nadomjestiti tvoje ranjeno srce u grudima. Zvat ćeš ga ljubavno srce, što će boraviti u tebi, sa svim što je ondje imalo ranjeno srce, jer s njim ne možeš živjeti, pošto je skroz na skroz probodeno, a i ponovno ću ga raniti još više. Kako bi se moglo oduprijeti ovim mojim ljubavnim šalama, postavljam istu ljubav za okrepu ljubavi».

Dok je ovako govorio, učinilo mi se da mi je iz prsiju izvadio srce i stavio u srce, što ga je držao u rukama. Učinilo mi se da vidim ono ranjeno srce sa više različitih rana. Ljubav drugoga srca užižala je svojim plamenom ranjeno srce, i izgledalo mi je da vidim spomenute rane kao da su sada izvedene. Ona ih je vatra ponovo obnavljala, i gledala sam kako krvare. Učinilo mi se da je Gospodin stavio spomenuta srca u svoje grudi, uz riječi: «Zaručnice moja, namjera mi je velika djela učiniti s tobom».

Rekavši to, povratio je oba srca u moje grudi. Jasno je kako ne mogu opisati ono što je u onom času osjećala moja duša. Čini mi se da se sjećam kako mi je Gospodin dao na znanje i na uživanje nešto od svoje ljubavi, i ostavio u meni veliki plamen, tako da nisam mogla živjeti. Činilo mi se da ću izgorjeti, žurila sam po vodu, i stavljala sam mokre rupce na stranu srca; ali bez ikakve pomoći. U trenutku svi su bili suhi. Kušala sam piti mnogo vode, ali sam ponovo osjećala da ću izgorjeti. Oh Bože! Koliku sam muku osjetila, da se svladam i ne učinim ništa izvana što bi svratilo pozornost na me. Boravila sam posve sama koliko sam mogla na nekom skrovitom mjestu. Koji put sam veoma jako vikala: «O ljubavi, o ljubavi, kad ćeš me doista spaliti»?

Svašta sam radila i govorila, ali se ne sjećam. Sve mi se to događalo više puta. O tome ću govoriti u spisima, što ću za budućnost pisati o svemu kako mi se događalo u ovom prikazu od dva srca. Čini mi se da je ovako dovoljno. Bogu hvala! [...] Čini mi se da se sjećam kako je, više puta, kroz nekoliko dana, Gospodin vadio ranjeno srce. Ostavljao je samo ljubavno srce. Kroz to vrijeme ostala sam bez onoga običnoga otkucaja srca, što smo ga navikli imati; osjećali su se izvana izvjesni udarci, ali jaki, pa ako je netko ondje poviše držao ruku, nije uspio. Radila sam sve što se odnosilo na moju službu, ali uz veoma veliku muku!..Mnogo puta mi je ponestalo daha, a zbog onih jakih udaraca podnijela sam smrtnu borbu. Sve su mi tjelesne moći klonule, ali u jednom trenutku, osjetila sam kako mi se povraća, a iz čežnje za trpljenjem počela sam govoriti:

«Još više križeva! Još više muka»! Snagu mi je povraćalo trpljenje. To sam se uvjerila više puta. Kroz to vrijeme, što sam ga tada tako provodila, noću se nimalo nisam mogla odmoriti. Redoviti noćni počinak bio je sveden na tri sata; ali, poslije mnogo vremena, što je slijedilo, počela sam sa samo dva sata. Sad mi je dovoljan jedan sat, a koji put ništa. Pravom počinku dala sam ime - trpljenje.

Ove noći, presveta Bogorodica, pri vađenju ranjenog srca, dala mi je na znanje kako ona i njezin božanski Sin žele obnoviti moju dušu raznim milostima. U istom trenutku, došlo je u me ljubavno srce, i pala sam u zanos, pri čemu mi se duša posve izmijenila; i tu je bila također, odmah, ona milost, što se sastoji skupa od tri milosti. Božanska je ljubav jako djelovala, da sam izgledala izbezumljena; molila sam trpljenje i boli; međutim, trpljenje me je još više učinilo bezumnom, jer je vlastito ljubavi rasti u trpljenju. Sve se to događalo u intimnosti duše, koja se nalazila u onom Božjem neizmjernom i beskrajnom moru. Boga se, naime, ne može shvatiti, a kao ni razumjeti njegovu veličinu i neizmjernost. Čuvajući u sebi njegovu prisutnost, duša mi se gubi ondje, tu pliva poput ribe u vodi, i ne nalazi drugog puta osim u Bogu, za Boga, s Bogom.

Ljubavno srce priopćuje tada duši samu svoju ljubav, lišava je svega, i hoće da on u njoj bude sam na djelu. O njegovoj se djelatnosti ne može riječima govoriti. On se nikada ne prepušta neradu; uvijek se više očituje na skroviti način; njega tjelesne oči ne vide, pa im to samo umnaža muku i patnju. Tijelo nije sposobno za božansku ljubav; topi se kao vosak na suncu; nije svjesno toga. Ono je na mučilištu; ne uviđa priopćenja. Ono isto što je imalo ranjeno srce, u Isusovim i Marijinim rukama, duša je dobivala putem ljubavi. Spomenuto je srce zatim dobilo mnoštvo milosti i bilo je znatno obnovljeno s odličnim i pojedinačnim činima. Sad ga je postavljao na svoje grudi; onda ga je Blažena Djevica stavljala u svoje srce, izranjeno sa sedam mačeva; i, tada, pozvaše k sebi one anđele, postavljala je spomenuto srce u one presvete kaleže, uzimala ga u ruku i pokazivala svima onim svecima kao znak pobjede svojih milosti. Govorim i nešto pričam, ali o tome ne mogu ništa više riječima prikazati.

Molitva nadoknade Euharistijskom Srcu Isusovu

(sv. Alfonz Marija Liguori)

O ljubezno Srce mog Isusa, stvoreno samo zato da ljubiš stvorenja, zapali svojom ljubavlju moje srce. Ne dopusti da ijedan trenutak živim bez tvoje ljubavi, radije mi oduzmi život, uništi me, ali ne dopusti toliku moju nezahvalnost da, nakon što si me toliko ljubio i dao mi bezbrojne milosti i darove, ja ponovno počnem prezirati tvoju ljubav.

Gospodine moj Isuse Kriste, koji iz ljubavi prema ljudima dan i noć boraviš u ovom Sakramentu, te pun milosrđa i ljubavi zoveš i primaš sve koji dolaze da te pohode: ja vjerujem da si prisutan u presvetom oltarskom Sakramentu. Smjerno ti se klanjam i hvalim te za tolike milosti koje si mi udijelio, osobito što si mi darovao svoju Majku Mariju za moju zaštitnicu i što si me pozvao, da te u ovoj crkvi pohodim.

Sada pozdravljam premilo Srce tvoje, a s tri razloga hoću da ga pozdravim: prvo, da ti zahvalim za tako veliki dar; drugo, da zadovoljim za sve uvrede, što ti ih u ovom Sakramentu nanose tvoji neprijatelji; treće, kanim ti se ovim pohodom pokloniti na svim mjestima na zemlji, na kojima te u presvetom Sakramentu najmanje štuju i najviše na te zaboravljaju.

Isuse moj, ljubim te od svega srca svoga. Kajem se što sam dosada toliko puta uvrijedio tvoju neizmjernu dobrotu. Odlučujem da te odsada uz tvoju milost neću više uvrijediti. A sada evo, svega sebe, kako već jesam nevoljan, tebi posvećujem, i svu volju, osjećaje, želje i stvari darujem tebi i odričem ih se.

U buduće učini sa mnom i s mojim stvarima sve, što hoćeš. Samo te molim i želim, da mi dadeš da te ljubim, da u dobru ustrajem do smrti, da volju tvoju potpuno izvršim. Preporučam ti duše u Čistilištu, osobito one koje su štovale presveti oltarski Sakrament i blaženu Djevicu Mariju. Preporučam ti i sve nevoljne grješnike. Napokon, ljubazni moj Spasitelju, sjedinjujem sva čuvstva svoja sa čuvstvima premiloga Srca tvoga; i tako sjedinjena prikazujem ih vječnome Ocu tvomu, moleći ga u tvoje ime da ih tebi za ljubav primi i usliši. Amen.

Dao si nam Srce svoga Sina

(Sv. Ivan Eudes)

Gospodine Bože, Oče milosrđa, u svojoj beskrajnoj dobroti dao si nam ljubljeno Srce svoga predragoga Sina. Udijeli našim srcima da budu sjedinjena s njegovim Srcem, da bi naša ljubav bila savršena. O preljubezno Srce moga Spasitelja, budi ti srce moga srca, duša moje duše, duh moga duha, život mog života. O milosrdno Srce Isusovo, utisni u naša srca savršenu sliku tvog milosrđa, kako bismo ispunili tvoju zapovijed: «Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski».

Znati ljubiti

(Sv. Ivan Eudes)

O Presveto Srce Isusovo, ti si beskrajno dostojno svake ljubavi. Dosta mi je to znati da se moje srce ne može nikada nasititi ljubavi prema tebi, koji ne možeš nikada biti dovoljno ljubljen. O Ljubezno Srce, ako te ljubim, to sigurno nije zbog mene samoga. Ne tražim rajske radosti zbog njih samih, niti utjehe nebeske ljubavi, nego tražim Boga koji je njihov izvor.

O ljubljeni moj Spasitelju, nauči me što trebam činiti kako bih došao do čistoće tvoje ljubavi, udijeli mi tu ljubav i duboku poniznost bez koje se ne bih mogao tebi svidjeti, a ti izvrši na meni tvoju svetu volju.

O Srce Isusovo, beskrajno blago svake vrste dobra, budi ti moje jedino blago, utočište i obrana. Tebi se utječem u svim mojim potrebama. Kada bi me sva ljudska srca prevarila i napustila, vjerujem da me predobro i vjerno Srce Isusovo neće nikada napustiti. O presveto Srce Isusovo, budi ti nadoknada mojim grijesima, zaštita u mom životu, utočište u mojoj smrti. Tu istu milost molim za sve grešnike, umiruće, ožalošćene i za sve ljude, kako bi se vrijednost tvoje krvi na sve primijenila, uključujući duše u Čistilištu. Usuđujem se to te moliti, Presveto Srce, i neću prestati tražiti tu milost do zadnjeg moga daha. Amen.

O ljubezno Srce

(Sv. Bonaventura)

O ljubezno Srce mog Isusa, htjelo si biti probodeno kopljem kako bi mi pokazalo preobilje tvoje ljubavi i postalo boravište moje duše. Kada u tebe uđem, svečano ću navijestiti: «Ovo je moje vječno boravište, ovdje ću boraviti jer sam Srce Isusovo odabrao za svoj dom». Isuse moj, što prije uvedi moju dušu kroz ranu tvoga boka u tajnu tvog preljubeznog Srca, kako bi se očistila, ukrasila i zapalila tvojom ljubavlju te tako zaboravila na zemaljske brige i mislila samo kako tebe ljubiti, o moj raspeti Bože. Amen.

Srce Bogočovjeka Isusa Krista

(Sv. Brigita Švedska)

Majka Božja je rekla Brigiti: "Srce moga Sina nadasve je slatko poput meda i posve čisto poput najčišćeg izvora, jer iz Njega izlazi sve što je kreposno i dobro, kao iz izvora. To je najslađe Srce! Što je za nekog mudrog čovjeka slađe nego misliti na ljubav koju je pokazao Sin Božji kod stvaranja i otkupljenja, kod svojih muka i poslova, kod svojih propovijedi i pouka, u svojoj prijaznosti i strpljivosti prema ljudima?

Njegova ljubav ne teče poput vode, već je ona stalna i ostaje, i sve obuhvaća; ona se nudi čovjeku do posljednjeg trenutka njegova života. Kada bi čovjek kao jadni grešnik stajao već na vratima vječne propasti, ali od tamo još zazvao za pomoć, s voljom da se popravi, bio bi još ugrabljen od vječne propasti." (Objave, knjiga IV., pogl. 101)

Milost ključa iz Isusova Srca po Mariji

(sv. Maksimilijan Kolbe)

Blagoslovljena Djevice, dostoj se primiti moju molbu. Bezgrešno začeće, Kraljice neba i zemlje, Utočište grešnika, Majko preljubezna, kojoj je Bog povjerio sve milosrđe - evo me pred tobom, evo siromašnog grešnika. Molim te, primi me kao svoje vlasništvo. Djeluj u meni po svojoj volji, u mojoj duši, u mom srcu, u mom životu, na času smrti, u vječnosti. Raspolaži sa mnom kako ti želiš, samo da se ostvari ono što je o tebi rečeno: "Žena će satrti glavu zmiji", ti ćeš uništiti hereze u cijelom svijetu! Da u tvojim bezgrešnim rukama, bogatim milosrđem, postanemo sredstvo tvoje ljubavi, sredstvo koje će moći oživjeti i razveseliti mnoge nemarne ili zavedene duše. Tako će se bez kraja širiti kraljevstvo božanskog Srca Isusova. Zaista, samo tvoja prisutnost privlači milost, koja preobražava i posvećuje duše. Jer milost ključa iz Isusova božanskog Srca na nas preko tvojih majčinskih ruku!

4. RAZMATRANJA SVETACA O SRCU ISUSOVU

Srce Isusovo traži zadovoljštinu i posvetu

(Sv. Margareta Marija Alacoque)

Sv. Margareta Marija Alacoque određeno piše (Autobiografija, str. 365.): »Sveto Srce traži duše zadovoljštine, koje će mu uzvratiti ljubav i koje će s dubokom poniznošću prositi od Boga oproštenje za sve nepravde koje mu se čine«. Svetica pripovjeda: »Jedanput, u vrijeme poklada, ukaza mi se poslije pričesti naš Spasitelj u liku «Evo čovjeka» s križem, sav u ranama i modricama. Njegova je božanska krv tekla sa svih strana, i govorio mi je veoma tužnim glasom: Zar nema nikoga, tko bi imao samilosti prema meni i tko bi htio uzeti udjela u mojoj boli, u ovom sažalnom stanju, u koje me stavljaju grijesi, osobito ovih dana ?

Pala sam, veli odabranica Isusova Srca, k njegovim presvetim nogama u suzama i jecajima. On mi stavi na leđa svoj teški križ, pun bodljika. Osjećajući se zgnječena pod tolikim teretom, počela sam bolje shvaćati težinu i zloću grijeha... Tisuću puta bih se voljela baciti u Pakao, nego hotimično učiniti samo jedan grijeh . .. Govorila sam: Prokleti grijeh! Kako si vrijedan prezira, zbog nepravde koju činiš mome dobrom Gospodaru! I Isus mi reče: Nije dovoljno nositi taj križ, nego moraš visjeti sa mnom, da mi učiniš vjerno društvo, sudjelujući u mojim bolima, u preziru, u sramoti i drugim nedostojnostima, kaje trpim. Gorčinama, koje ću učiniti da okušaš, moći ćeš u stanovitoj mjeri ublažiti one gorčine, koje grješnici svojim grješnim zabavama ulijevaju u moje sveto Srce. Ti moraš bez oklijevanja sa mnom jecati, da postigneš od moga Oca, zbog ljubavi, koju ima prema mome Srcu, milosrđe u korist grješnika«.

Sv. Margareta ostavila nam je i ovo zapisano: »Nema sigurnijeg sredstva spasenja, nego se posvetiti Božanskom Srcu našega Gospodina. On neće pustiti, da propadne bilo tko od onih, koji su mu posvećeni. Oni će u njegovu presvetomu Srcu naći utočište u svim okolnostima života, a poglavito na času smrti. Ja ne mogu vjerovati, da bi mogla propasti duša koja je posvećena svetom Srcu«. Utješne riječi, zar ne? Što onda oklijevamo, kad imamo zavidnu priliku da se vječno osiguramo!? Božansko Srce očekuje od nas i tu odanu gestu, jer iskrena posveta izražava puninu naše odanosti, ljubavi i potpunog sinovskog širokogrudnog predanja.

Sv. Margareta nam je ostavila napisanu i ovu pouku: »Isus Krist hoće da mu prijatelji njegova Srca dadu sve. Ili sve ili ništa !... On zahtijeva potpunu žrtvu čitavoga našeg duhovnog i tjelesnog bića, naše slobode, naše vlastite volje, našega srca, našega vremena i svake naše aktivnosti, svake misli i svake riječi. Moramo mu posvetiti svoje tijelo, svoju dušu, svoje srce i svaku svoju duševnu moć, pa se time služiti samo za njegovu ljubav i njegovu slavu. Moramo ujediniti svoju dušu s njegovom, i tako je sačuvati od grijeha, ujediniti svoje srce s njegovim, da on u njemu uništi sve ono što se njemu ne dopada...Sveto će Srce Isusovo biti veoma veselo, ako mi često obnavljamo takav čin posvete«.

Posveta Srcu Isusovu

(Papa Pijo X)

Veliki teolog i promicatelj pobožnosti Srcu Isusovu, značajni papa Pijo XI. u enciklici od 8. V. 1928. piše: »Sigurno je, da medu različitim pobožnostima, kojima se časti presveto Srce, treba na prvo mjesto staviti i spomenuti posvetu, kojom sebe i sve svoje prinosimo Srcu Isusovu, priznajući da smo sve to dobili od vječne Božje ljubavi. Naš je Spasitelj objavio nevinoj učenici svoga Srca sv. Margareti Mariji koliko želi da ga ljudi časte tom pobožnošću. Nije to stoga želio da mu se dade što ga po pravu ide, nego ga je na to potakla neizmjerna ljubav prema nama. Prva je od svih izvršila tu pobožnost sama Svetica, sa svojim duhovnim ocem Klaudijem de la Colombiere. Nasljedovali su ih s vremenom pojedini ljudi, potom privatne obitelji i zajednice, napokon sami vladari, gradovi i kraljevstva ... U prošlom stoljeću, a i u našem, dovele su spletke nevjernika dotle, te je zavladalo mišljenje da Krist Gospodin nema vrhovnoga gospodstva. Crkvi navijestiše rat odlukama, protivnim Božjem i naravnom pravu. Dapače se vikalo: Nećemo da ovaj vlada nad nama! (Lk 19, 14) I gle, upravo po spomenutoj posveti zaorio je jednodušno posve protivan glas štovatelja presvetoga Srca, koji je tražio njegovu slavu i branio njegova prava: Treba da Krist vlada(1. Kor. 15,25) — Dođi kraljevstvo tvoje. To napokon urodi sretnim događajem: Na početku ovoga stoljeća, uz klicanje svega kršćanstva posvetio je naš predšasnik Leon XIII. presvetomu Srcu sav ljudski rod, koji po prirođenom pravu pripada Kristu, u kojem su opet ujedinjene sve stvari (Ef. l, 10)».

Iz Kristova Srca rodila se Crkva

(sv. Bonaventura)

Promisli i ti, otkupljeni čovječe, tko je, kako velik i kakav ovaj koji za te visi na križu, čija smrt oživljuje mrtve, čije preminuće žali i nebo i zemlja, a tvrdo stijenje puca.

S druge pak strane, da bi se iz boka Krista usnuloga na križu stvorila Crkva, i ispunilo Pismo koje kaže:» Gledat će onoga koga su proboli,» božanskim određenjem je dopušteno da jedan od vojnika kopljem probode i

otvori onaj sveti bok, sve dok se s krvlju i vodom ne izli cijena našeg spasenja; ono je iz izvora, to jest iz skrovišta Srca, izašlo, snagu dalo otajstvima Crkve da podjeljuje milosni život, te da onima koji već u Kristu žive bude napitak izvora živog koji struji u život vječni.

Ustani dakle, prijateljice Kristova, i budi poput golubice u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim; ondje poput vrapca koji nalazi sebi kuću bdij bez prestanka; ondje usta svoja primakni da s radošću crpiš vodu iz izvora Spasenja. On je naime izvor. On je rijeka što je izvirala u Edenu i odatle se granala u četiri kraka te, izlijevajući se u pobožna srca, oplođuje i navodnjava svu zemlju.

Živom željom trči k tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo, pa iz dna svoga srca njemu zavapi: »O neizrecivi uresu velikoga Boga i najčišći sjaju vječnoga svjetla, živote što svaki život oživljuješ, svjetlosti što svako svjetlo svjetlošću napajaš te činiš da mnogobrojna svjetla trajno blistaju pred prijestoljem tvoga božanstva sve od prvog praskozorja! O vječno i nepristupno, sjajno i slatko vrelo izvorno koje je skriveno od očiju svih smrtnika, ti si bez dna, dubina ti je beskrajna, širina neobuhvatna, čistoća ne-pokvarljiva.

Odatle istječe rijeka koja razveseljuje grad Božji da uz radosno klicanje i hvalopojke otpjevamo tebi hvalospjeve i iskustvom posvjedočimo kako je u tebi izvor životni i tvojom svjetlošću svjetlost vidimo.

Dobro je boraviti u Srcu Isusovu

(sv. Bonaventura)

Kličimo i radujmo se sjećajući se Božanskog Srca. Dobro je i ugodno boraviti u tom Srcu. tvoje Srce, o Dobri Isuse, bogato je blagom, dragocjeni biser koji smo otkrili u tajni tvog probodenog tijela. Bio ti je proboden bok da bismo mi po vidljivoj rani vidjeli nevidljivu ranu, jer tko gori ljubavlju ranjen je od ljubavi. Pa tko da ne ljubi tako ranjeno Srce? Tko da ne odgovori onome tko je toliko zaljubljen? Tko da se ne privije u naručje tako čistom zaručniku? Mi koji još živimo u tijelu trudimo se koliko nam je to moguće, ostanimo u Srcu koje nas ljubi. Molimo Isusa da uzme naše srce još uvijek otvrdlo i neraskajano, sjedini nas vezom svoje jake ljubavi, i udostoji se raniti nas strijelom ljubavi svoga Srca.

Srce koje daje s radošću

(Sv. Albert Veliki)

Srce Isusovo je bilo ranjeno kopljem, koje je probolo njegov bok, da bismo mi naučili uvijek ostati u njemu i nikada se ne udaljiti od tog Srca punog ljubavi. Isus je kušao žalost i muku, budući da je bio potpuno čovjek uistinu je doživljavao naše osjećaje i trpio muke u svom srcu, tako da je nutarnja muka prethodila vanjskoj. Ovaj veliki Kralj i Svećenik, dajući nam svoje darove, učinio je to s velikom radošću. Sigurno se obradovao u svom Srcu videći da se njegova velika ljubav razdala po svetoj pričesti, u kojoj se događa savršeno sjedinjenje njega i njegovih udova.

Isusovo Srce, milosrđe Božje

(sv. Ivan Pavao II.)

«Tko vidi mene, vidi i Oca» (Iv 14,9). Crkva priznaje milosrđe Božje, Crkva živi od Njega, od ogromnog iskustva vjere i poučavanja, ukoliko stalno promatra Krista. I usmjeravajući se na Njega napunja se, usmjerena na Njegov život i evanđelje, na Njegov križ i uskrsnuće, na sveobuhvatnu tajnu. Sve što je „vizija" Kristova u živoj vjeri Crkve i u učenju približava nas „viziji" Očevoj u svetosti Njegovog milosrđa. Crkva, čini se, na sasvim poseban način i priznaje i štuje milosrđe Božje ako se obrati Srcu Isusovu.

Približavanje Kristu u tajni Njegova Srca omogućuje nam da u izvjesnoj mjeri dođemo do jedne središnje točke koja je istovremeno najlakše pristupačna i na razini čovjeka. Ta točka je objava milosrdne ljubavi Očeve i središnji sadržaj mesijanskog poslanstva Sina Čovječjega.

Srce Isusovo su proboli iz kojega je potekla voda i krv. Otkupiteljeva Ljubav je početak izbavljenja, izvor našega spasenja i radi našega spasenja je ustanovljena naša Crkva .Živi Krist i sada i danas nas ljubi i dariva nam svoje Srce kao izvor otkupljenja. Jer «uvijek živi da posreduje za nas.» (Heb 7,25) Ljubav ovoga Srca u svakom trenutku grli nas i cijeli svijet. A ipak, kako malo uzvraćaju ljubav ovom Srcu koje je tako ljubilo svijet.

U Euharistiji slavimo stvarnu i obnavljajuću prisutnost žrtve na križu, u kojoj je otkupljenje vječno prisutan događaj koji je neodvojivo povezan uz posredovanje samoga Otkupitelja. U presvetoj Euharistiji sjedinjujemo se s Kristom samim, s jedinim svećenikom i s jedinom žrtvom koja nas uključuje u pokret njegovog predanja i klanjanja, s Njim, koji je izvor svih milosti. U presvetoj Euharistiji, to je također smisao vječnog slavljenja, stupamo u struju ljubavi iz koje potječe svaki unutrašnji napredak i apostolska uspješnost: „A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi." (Iv 12,32)

Otkriveno je otajstvo ljubavi

(Sv. Bernard)

Očito krivo govori tko kaže: «Previše je velik moj grijeh da bi se mogao oprostiti» (Izl 4,13). Kada meni nešto nedostaje, s povjerenjem to dobivam iz Srca Isusova jer je ono puno milosrđa i postoje putovi kojima dijeli svoje milosti. Probili su njegove ruke i noge, otvorili su mu bok kopljem i po ovim ranama ja mogu «crpsti meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene» (usp. Pnz 32,13), to jest kušati i vidjeti kako je dobar Gospodin. On je gajio misli mira a ja to nisam znao. Uistinu tko je upoznao misao Gospodnju i tko mu je bio savjetnik? (usp. Rim11, 13).

Čavli koji su mu proboli ruke i noge za mene su postali ključ koji otvara, kako bih ja mogao kušati kako je sladak Gospodin? Što vidim po tim ranama? Rane kao da imaju svoj glas i viču da je u Kristu Bog sa sobom pomirio svijet. Koplje je probolo njegov bok te je otvoren pristup njegovu Srcu i ono nam se približilo, te zato zna biti samilosno s mojim slabostima. Po ranama njegova tijela pokazuje nam se iskonska ljubav Isusova Srca, otkriveno je otajstvo njegove ljubavi, objavljeno krilo milosrđa našeg Boga. Uistinu, na koji drugi način bi se moglo pokazati da si blag i milosrdan i kako bi mogla bolje zasjati tvoja ljubav, ako ne po rani tvoga Srca? Nitko ne može pokazati veću ljubav od toga da dadne svoj život za onoga tko je osuđen na smrt?

Isusovo Srce, utočište naše

(Sv. Antun Padovanski)

»Tko će mi dati golubinja krila, da odletim, otpočinem i nastanim se u pećini te da budem sličan golubici, koja gradi sebi gnijezdo u pukotinama pećine, na visokim mjestima?» (Ps 55, 7—9 prema Vulgati).

»Pećina je naš Gospodin Isus Krist. A pukotina pećine je rana u njegovu svetom boku. Rana u boku vodi k Spasiteljevu Srcu. I tamo, k toj luci spasenja, poziva On duše. Tu on želi biti Zaručnikom. Kad se golubica krije u pukotinama, hoće ne samo da se spasi od grabežljivaca, nego tamo sebi gradi i stan, u kojemu bi mogla mirno stanovati. Slično čini i revna duša, koja, čim nađe Srce Isusovo, ne samo da u njemu sagradi svoj stan protiv svih napasti, nego u njemu nalazi i sigurno mjesto slatkoga počinka.

Ne može se zadovoljiti samo time, da ostane na ulazu u pukotinu, mora prodrijeti u dubinu. Kod otvora Isusova boka već će se naći krv, koja se prolila za naše otkupljenje. Ali mora ići do samoga vrela, iz koga je potekla krv, do samoga Srca Isusova. Tamo će uživati svjetlo, utjehu i siguran mir. Golubica gradi gnijezdo od slame. Od čega mi gradimo svoje gnijezdo? Onaj koji nam je dao mjesto za stan, dao nam je također i slamu, to jest primjer svoje poniznosti i krotkosti. Svijet prezire ove kreposti kao što prezire i slamu. Ali ti njima sagradi stan u dubokoj pukotini pećine u Srcu Isusovu!«

Srce puno žara

(Sv. Bernardin Sijenski)

»O ljubavi, koja sve rastapaš, u kakvo si stanje zbog našeg otkupljenja dovela našeg Prijatelja? Da potop ljubavi sve poplavi, veliki su bezdani polomili svoje brane, to jest dubine Srca Isusova. Okrutno je koplje prodrlo do dna ne poštedivši ničega. Otvor na boku upoznaje nas s ljubavlju Srca Isusova sve do njegove smrti i poziva nas da pođemo k toj neiskazanoj ljubavi, koja je potakla njega da dođe k nama. Hajdemo, dakle, k njegovu Srcu, k srcu dubokomu, srcu tajnomu, srcu koje misli na sve, srcu koje sve zna, srcu koje ljubi ili, radije, koje gori od ljubavi. Vrata su otvorena. Po tome shvatimo žestinu njegove ljubavi. I srcem, sličnim njegovu, uđimo u ovu tajnu, koja je sve dotle bila sakrita. A otkrivena je, da tako rečemo, kod njegove smrti otvaranjem boka. S čime bolje usporediti Srce Isusovo zbog njegove goruće ljubavi, negoli s kadionicom, punom žarke žeravice?«

Otkucaji Srca Isusova

(Sv. Gertruda)

Jednoga dana videći kako sestre idu slušati propovijed požalila sam se Isusu: «Ti znaš, moj Gospodine, kako bih rado išla slušati propovijed da me ova bolest ne zadržava». A Isus mi je odgovorio: «Hoćeš li da ti ja održim propovijed?» - «Vrlo rado» – ona odgovori. Tada ju je Gospodin privukao sebi i prislonio je njeno srce na svoje Božansko Srce. Poslije nekoliko trenutaka odmora Gertruda je osjetila kako Isusovo Srce kuca dvostrukim divnim i slatkim otkucajima.

Gospodin joj je tada kazao: «Svaki od ova dva otkucaja čini djelo spasenja ljudi na tri načina. S prvim otkucajem, koji spašava grešnike, neprestano zazivam Boga Oca, ublažujem ga i zazivam milosrđe. Zatim govorim svim mojim svetima, predočim im slučajeve grešnika i potičem da mole za njih. Na kraju se obraćam samom grešniku i milosrdno ga pozivam na obraćenje čekajući strpljivo s neizrecivom željom njegovo obraćenje».

«S drugim otkucajem, koji čini djelo spasenja pravednika – iznad svega pozivam mog Oca da se sa mnom raduje zbog učinkovitog prolijevanja moje krvi za spasenje pravednika, u čijim dušama se sada naslađujem. Zatim pozivam svu nebesku vojsku da slavi divni život pravednika i da mi zahvale za sve darove koje sam im udijelio i koje ću im još udijeliti. Na kraju se obraćam samim pravednicima utvrđujući ih u mojoj ljubavi i potičem ih da napreduju svaki dan iz kreposti u krepost. I kao što se otkucaji ljudskog srca nikada ne prekidaju, bilo što da čovjek radi, tako ni djelo moje Providnosti, koja upravlja zemljom i Nebom, ne može ni za trenutak zaustaviti ovaj dvostruki otkucaj moga Božanskog Srca».

Isusovo Božansko Srce želi nadoknaditi naše ljudske manjkavosti

(Sv. Gertruda)

Jedne večeri Gertruda je pokušavala svu svoju pažnju usmjeriti na riječi Službe čitanja, ali budući da je svaki trenutak padala u rastresenost zbog slabosti svoje ljudske naravi, sa žalošću je kazala: «Koji plod mogu zadobiti od napora koji tako rijetko postiže svoj učinak?». Tada Gospodin, koji nije mogao podnijeti njenu klonulost, uze u vlastite ruke svoje Božansko Srce kao neku svjetiljku i reče joj:

«Evo ti predstavljam moje Božansko Srce, slatki ud divnog Trojstva, kako bi ti od njega mogla s povjerenjem moliti da nadoknadi za sve tvoje slabosti. Tada će sva tvoja djela biti savršena u mojim očima. Kao što je vjerni sluga uvijek spreman izvršiti volju svoga Gospodara, tako će ti od sada i moje Srce uvijek biti blizu i nadoknaditi u svakom trenutku tvoje slabosti».

Ova nečuvena samilost napuni Gertrudu istovremeno divljenjem i strahom. Činilo joj se nečuveno i neprikladno Božjem dostojanstvu da Srce Gospodara svemira, predostojni hram Presvetoga Trojstva, izvor svakog dobra i milosti, bude kraj nje kao neki sluga koji stoji pored gospodara spreman nadoknaditi slabosti. A Gospodin se smilovao njenoj nelagodi i ohrabrio ju je ovom usporedbom:

«Da imaš lijepi glas i jako ti se sviđa pjevati, a pored tebe je neka druga osoba koja nema sluha ni glasa pa ipak dubokim glasom pjeva, tako da ti ne dopušta do li otpjevati po koji kratki otpjev, bila bi uznemirena zašto ta osoba ne dopušta dugo pjevati tebi koja bi to ugodno i s lakoćom učinila. Na isti način moje Božansko Srce, koje poznaje krhkost, nepostojanost i slabost ljudske naravi, čeka s najvećom željom da ga ti molitvom pozoveš, ili samo svojom željom, da nadoknadi za tvoje manjkavosti, kako bi učinilo što ti ne uspijevaš».

Uzvišenost sjedinjenja sa Srcima Isusa i Marije

(Bl. Leon Dehon)

Biti usko sjedinjeni po milosti i ljubavi sa Presvetim Srcem Isusovim i prečistim Srcem Marijinim ovdje na zemlji najveća je moguća stvar koju čovjek može zadobiti. Mi živimo da bismo nastavili sveti život koji je na zemlji živio Isusu Krist. Na krštenju smo se obavezali da ćemo pripadati Kristu i njega obući, to jest oblikovati u nama. Mi trebamo usvojiti Isusove kreposti, osjećaje, duh, sklonosti. Isusov život i njegovo kraljevanje u našim srcima nas pobožanstvenjuje. Naš Gospodin – kaže sv. Ivan Eudes – silazi u naše duše i u njima stanuje po milosti da bi nas preobrazio u sebe samoga. On nas drži snagom Duha Svetoga, kao neku malu hostiju koju želi posvetiti da bi je sjedinjenu sa sobom prikazao na slavu Oca Nebeskoga: divna žrtva, posvećenje koje nas pobožanstvenjuje, dragocjeno i neizrecivo uzdignuće koje od nas čini nebeska bića, od nas siromašnih i nedostojnih grešnika čini kršćane, svece, sinove i kćeri Božje.

Srce Isusovo, koje živi i kraljuje u nama, izvor je svakog bogatstva, ono je najdragocjenije od svega blaga. Naša je duša – kaže sv. Ambrozije – istinski raj Presvetoga Srca. Usred zemaljskoga raja bio je izvor vode koji je sve oživljavao i činio plodnim. A u duhovnom životu to je Srce Isusovo, izvor vječnog života koji vrije usred kršćanskih duša kako bi u njih ulio svako obilje nebeskih blagoslova i učinio ih plodnima u krepostima i zaslugama. Učiniti da u nama vlada Srce Isusovo naš je jedini i najvažniji posao.

  1. To je sredstvo za postići naš cilj. Mi smo stvoreni za sjedinjenj sa Srcem Isusovim po Srcu Marijinu, i s Božjim srcem po Srcu Isusovu.
  2. To je jedino sredstvo da Bogu ugodimo. Na taj način ispunjamo želju Nebeskog Oca da u nama vidi svoga Sina kako kraljuje skupa sa svojom Majkom.
  3. To je jedino sredstvo koje imamo na raspolaganju po kome možemo na dostojan način proslaviti Boga. Treba da Srce Isusovo u nama i po nama slavi Oca Nebeskoga.
  4. To je jedino sredstvo za ispuniti želju samoga Isusa i za dobiti od njega bezbrojne milosti. Nije li On došao na ovu zemlju kako bi živio i kraljevao u nama. To nam kaže i sam Gospodin po sv. Ivanu Eudesu: «Čineći da Ja skupa sa svojom Majkom živim i kraljujem u vama, postat ćete istinska djeca moga Srca. Moje Srce i moje oči biti će uvijek uperene u vaše potrebe.
  5. Na kraju po životu Srca Isusova i Srca Marijina mi postajemo dionici njihovih zasluga i sjedinjujemo svoja djela s njihovim djelima, i beskrajno se obogaćujemo.

Mi smo stvoreni za to sjedinjenje i samo u njemu možemo naći mir i spokoj. Ostanite u meni i ja u vama – govorio nam je naš Učitelj – to sam vam govorio da bi moja radost bila u vama i da bi vaša radost bila potpuna (usp. Iv 15,4). Ta radost je sudjelovanje u radosti Utjelovljene Riječi, i neizrecivom blaženstvu Sina Božjega koji nas sjedinjuje s Ocem. U Srcu Isusovu, kaže nam sv. Lovro Justinijanski nalazi se nutarnji mir, nepomućeni spokoj, blaga sreća, živa radost, vedro pouzdanje, zajedništvo ljubavi, očaranje kontemplacije i blagost Duha Svetoga. Srce Isusovo jesu vrata nebeska.

Sjedinjenje sa Srcem Isusovim i Srcem Marijinim je naš živući raj, a taj je – kaže sv. Bernard – daleko uzvišeniji slađi, bogatiji i blaži od prvog zemaljskog raja. Uskliknimo sa sv. Ivanom Eudesom: «Živjeli Isus i Marija u našim srcima! U svim srcima živjela Srca Isusa i Marije! O ljupko Srce Isusovo budi ti srce moga srca, duša moje duše, jedini temelj svih mojih misli, riječi i djela, duše i tijela, svega mog bića. Amen.

Vježbe sjedinjenja sa Presvetim Srcem Isusovim i Bezgrešnim Srcem Marijinim

(Bl. Leon Dehon)

Prvi uvjet za naše sjedinjenje sa Srcem Isusovim i Marijinim je da ostanemo u Božjoj milosti i ne navezujemo se na stvorenja. Na krštenju počinje naše sjedinjenje sa Srcem Isusovim i Marijinim. Od dobi kad dođemo do upotrebe razuma moramo sve činiti kako bismo sačuvali i razvili to nebesko sjedinjenje i kraljevanje Isusova Srca u našim srcima. Prvi uvjet je da ostanemo u Božjoj milosti jer kad smo u milosti tada smo u Isusu i Isus u nama, njegovo Srce je sjedinjeno sa srcem siromašnog stvorenja. A da bi Srce Isusovo i Srce Marijino potpuno u nama živjelo i kraljevalo, treba dodati i ostale stvari. Trebamo gledati svijet i čuvati se od duha svijeta, nenavezivati se na stvorenja. Koliko budem više slobodni i ne nevezani na nas same i na stvorenja toliko ćemo više osjetiti učinkovitost i prisutnost Srca Isusova i Srca Marijina.

Drugi uvjet je živjeti od vjere i ostati u ljubavi. Sv. Pavao nas uči da Isus stanuje u našim srcima po vjeri. Po vjeri se događa razvoj milosti u duši. Ona – kaže sv. Ambrozije – otvara vrata srca našem Gospodinu i on dolazi nastaniti se u našim dušama. Kako bismo rasli u živoj vjeri navikavajmo se gledati Srce Isusovo i Srce Marijino u svemu što činimo. To neka nam bude najvažnija vježba naše pobožnosti. Trudimo se da nasljedujemo Srce Isusovo, njegove kreposti, njegova otajstva, usvajajmo njegove božanske nakane. Ali to nije sve, trebamo se često vježbati u njegovoj ljubavi.

Vjera zasadi – kaže sv. Grgur veliki – u nama život Isusa Krista, ali samo ljubav i vjernost njegovoj ljubavi čini da to stablo raste u nama i donosi obilne plodove za Nebo. Isus tako malo po malo u nama ozdravlja sve izranjeno i uzdiže sve propadljivo, ispunja dušu nebeskim milostima i samim sobom sve što duša marljivo radeći njemu predaje, sve svoje pobožnosti, mrtvljenja i djela, s ciljem da se u njoj oblikuje Isus sam.

Treće. Pričest i duhovna pričest u nama jača sjedinjenje sa Srcem Isusovim i Srcem Marijinim. Po tom sakramentu – kaže sv. Toma - milost se povećava u nama, duhovni život se usavršuje, jer se savršenstvo sastoji u sjedinjenju s Bogom. Euharistija je ustanovljena da bi dopunila u nama učinkovitost ostalih sakramenata po kojima nam Gospodin daruje svoju milost i svoj život. Oni koji se dobro hrane - kaže sv. Franjo Saleški - osjećaju kako im se cijelo tijelo jača. Isto tako oni koji se dobro pričešćuju osjećaju da Isus Krist, koji je njihova hrana, otvara svoje Srce i daruje se svim dijelovima njihove duše i tijela. On sve čisti, sve oživljava. On ljubi u njihovu srcu, shvaća u njihovom razumu, diše u njihovim grudima, gleda njihovim očima, govori njihovim jezikom i tako dalje. On čini sve u svima. Tada ne živimo više mi, nego Isusu živi u nama. O kada će to biti? Pa ipak učim vas što treba tražiti, što željeti, iako se to ostvaruje malo po malo. Ponizno težimo i s pouzdanjem se pričešćujmo.

Srce Isusovo je uzor i pravilo našeg života

(Sv. Ivan Eudes)

Nikada nećemo moći dovoljno razmatrati milost da nam je Isus htio dati svoje božansko Srce. Zamislite čovjeka kojeg njegov kralj toliko ljubi da može uistinu reći: «Kraljevo srce je moje, dobio sam u posjed srce kralja». Koje li sreće za njega, koje radosti! A to je naša stvarnost. To je nepobitna istina. Kralj kraljeva nas tako žarko ljubi da svatko od nas može uistinu reći: «Srce Isusovo je moje, dobio sam u posjed Srce moga Spasitelja».

Srce Spasiteljevo je moje i to iz više razloga. Prvo jer mi ga je dao Otac nebeski. Zatim je moje jer mi ga je dala Presveta Djevica. Moje je jer mi ga je dao Duh Sveti. Na kraju moje je jer mi ga je tisuću i tisuću puta sam Isus darovao. On mi ga je darovao ne samo da bude moje utočište, sklonište u svim potrebama, moje blago, nego da bude i moj uzor i pravilo mog života i mojih djela. To pravilo želim stalno proučavati kako bih ga vjerno slijedio.

Brižno želim promatrati što Srce mog Isusa mrzi a što ljubi kako bih i ja mrzio što ono mrzi i ljubio što ono ljubi. Vidim da je Isus mrzio i da mrzi samo jednu jedinu stvar; grijeh. On nema nikakvu mržnju prema našoj slabosti i bijedi. Židove koji su ga toliko progonili, rimsku vlast koja ga je tako okrutno mučila, je li Srce Isusovo mrzilo? Ne, naprotiv, ono ih ispričava kod Oca nebeskoga u najokrutnijem mučenju i smrti na križu i moli da im oprosti. To je pravilo koje ja želim slijediti iz ljubavi prema mome Spasitelju. Samo ću grijeh mrziti a ljubit ću sve što on ljubi, a svima koji me budu mrzili koliko god mognem, pomoću Božje milosti, čini ću dobro.

Čujem kako mi moje pravilo kaže: Težite u vašim srcima za čim treba da težite u Isusu Kristu. Imajte u vašim srcima osjećaje Isusa Krista. Koje osjećaje nalazim u njegovu životu? Ja ih pronalazim šest.

  1. Osjećaji ljubavi koje Isus ima prema svom nebeskom Ocu i za njegovu svetu volju. On je toliko ljubio svoga nebeskog Oca da se žrtvovao za njega, a spreman je još milione puta žrtvovati se za njegovu slavu. On toliko ljubi njegovu očinsku volju da za vrijeme svoga zemaljskog života nije nikada činio svoju volju, nego je u vršenju volje Očeve nalazio svoje zadovoljstvo. Moje je jelo vršiti volju onoga tko me poslao (Iv 4, 34).
  2. Osjećaji odbojnosti i gnušanja prema grijehu, kojeg je toliko mrzio i prezirao da se predao na milost i nemilost svojim neprijateljima i prihvatio patnju križa kako bi uništio grijeh, to pakleno čudovište.
  3. Osjećaje poštovanja i ljubavi prema križu i trpljenju, koje je nježno ljubio do te mjere da u Duhu Svetom dan trpljenja naziva svojim časom.
  4. Osjećaje ljubavi koje ima prema svojoj predragoj Majci, koju je ljubio više nego sve svece i anđele skupa.
  5. Osjećaje ljubavi prema nama ljudima, koje je strastveno ljubio tako da izgleda – kaže sv. Bonaventura - da je sebe do krajnjih granica dao njima za ljubav.
  6. Osjećaje odbojnosti i prezira prema duhu svijeta, kojeg je smatrao odbačenim i za koji nije ni molio: Ne molim za ovaj svijet (Iv 17,9). 

Evo božanskih pravila koja želim iz ljubavi prema tebi opsluživati, o moj Spasitelju. Želim ljubiti svim srcem, svom dušom i svom snagom svoga Boga i potpuno se založiti kako bih vršio njegovu svetu volju. Želim mrziti svaki grijeh i svaku nepravdu da bih radije umro nego li na njih pristao. O Srce mog Isusa daj da te uistinu ljubim.

Isus nam je dao svoje Srce da bi bilo naše srce

(Sv. Ivan Eudes)

Isus nam nije dao svoje srce samo za uzor i pravilo života nego i da bi postalo naše srce, kako bismo mi po njegovu Božanskom Srcu mogli iskazati dostojnu čast Bogu. Mi smo Bogu dužni pet velikih stvari: 1. klanjati se njegovu veličanstvu; 2. zahvaljivati Bogu na nebrojenim dobročinstvima kojima nas je obdario i koja nam trajno daruje; 3. zadovoljiti Božanskoj pravdi za nebrojene grijehe i propuste koje smo učinili; 4. slaviti ga; 5. moliti kako bi dobili sve potrebno za dušu i tijelo.

Koje sredstvo možemo koristiti kako bismo ispunili sve te dužnosti na način dostojan Boga? To je nama nemoguće. Jer kada bismo imali sve duhove i srca svih ljudi i anđela i njima sa svom gorljivošću pokušali dostojno Boga ljubiti i potpuno zadovoljiti njegovoj pravdi to ne bi bilo ništa u odnosu na dužnosti koje imamo prema Bogu. Ali evo imamo našeg dobrog Spasitelja. On nam je dao sredstvo za potpuno ispuniti pred Bogom naše obaveze, a to je njegovo Božansko Srce koje nam je dao da ga koristimo kao naše vlastito srce za klanjati se Bogu, ljubiti ga koliko Bog to zaslužuje i za ispuniti sve naše dužnosti pred njegovim uzvišenim Veličanstvom. Vječna ti hvala i slava moj predobri Isuse za taj beskrajno dragocjeni dar. Neka te zbog toga svi anđeli i sva tvoja stvorenja beskrajno blagoslivljaju.

O koje li sreće i dobročinstva za nas imati na dar tvoje Božansko Srce. O Kako smo bogati! Koje li blago posjedujemo! Koliko li smo ti dužni zahvaljivati moj, Božanski Spasitelju! Ti moliš Oca da budemo jedno s njime i s tobom, kao što si Ti u njemu i on u tebi, te stoga želiš da imamo jedno srce s Ocem i s tobom. Ti si nas učinio djecom Oca čiji si ti Jedinorođeni Sin i zato nam daruješ svoje Srce kako bismo s tobom ljubili tvoga Oca jednim, tvojim Srcem. Ti nas uvjeravaš da nas Otac ljubi istom ljubavlju kojim je tebe ljubio, da si njih ljubio kao što si mene ljubio, (Iv 17,23) i da te ljubimo istim Srcem kojim te je ljubio Otac, kao što je Otac mene ljubio tako sam i ja vas ljubio (Iv 15,9). Zato nam i daruješ svoje Srce da bismo mi ljubili njega Srcem kojim On ljubi nas.

Što mi možemo učiniti kako bismo se poslužili tim darovanim nam Srcem i iskazali Bogu dostojnu čast i slavu? Kao prvo, trebamo se odreći nas samih, našeg srca koje je uvijek ranjeno grijehom i sebeljubljem, a zatim se trebamo predati i posvetiti Srcu Isusovu, s njim se sjediniti u svemu što radimo s njegovom poniznošću, ljubavlju i svim drugim krepostima, kako bismo ljubili, slavili i častili Boga s Božanskim Srcem.

O moj Spasitelju, iskoristi snagu svojih svemoćnih ruku da me oslobodiš od mene samoga i sa sobom sjediniš, da izvadiš moje bijedno srce i umjesto njega dadneš mi svoje Božansko Srce. Tada ću te ljubiti svim srcem, to jest Isuse ljubit ću tebe tvojim velikim Srcem koje će biti moje.

Duboka poniznost Srca Isusova

(Sv. Ivan Eudes)

Imati nisku misao o sebi samome i prezirati sebe, ne cijeniti i mrziti slavu i čast svijeta, ljubiti skrovitost i poniženje - 3 su učinka istinske poniznosti. To je krepost koja ima bezbroj stupnjeva jer imamo puno razloga za poniziti se, među kojima su tri glavna. Prvi je naše ništavilo, ponor samozataje i poniženja. Drugi je beskrajno veličanstvo Božje, jer svaka veličina pred Bogom je ništavnost. Treći je grijeh, jer nas Bog može s razlogom baciti u ništavilo zbog naših grijeha.

Srce Isusovo, iako je bilo bez grijeha, više se od drugih ponizivalo. On je vidio da je njegova ljudska narav, stvorena, proizišla iz ništavila, a s druge strane poznavao je Božju uzvišenost, te ga je to u njegovoj ljudskoj naravi držalo u neshvatljivoj poniznosti.

Da bismo shvatili drugi učinak poniznosti u Srcu našeg Otkupitelja promotrimo kolikim prezirom je odbacivao čast i slavu u svijetu. On premda je jedinorođeni Sin Božji jednak Ocu, kralj slave, a htio je pokazati samo nešto od svoje moći i veličine, skrivajući gotovo sve, i u svom životu, nakon uskrsnuća i u Presvetom Sakramentu gdje je sada slavan i besmrtan. Kad su ga Židovi htjeli učiniti kraljem pobjegao je pred njima govoreći da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Promotrite zatim sva poniženja i samozataje koje je doživio za svoga života, kod rođenja, bijega u Egipat, u javnom djelovanju i Muci i znajte da je sve to božanska ljubav za njega unaprijed priredila i da ih je on svim srcem prihvatio.

Srce Isusovo je Marijino srce

(Sv. Ivan Eudes)

Kao što Marijino djevičansko Srce ljubi svoga Sina više nego svi anđeli i sveci skupa tako i Isusovo Božansko Srce više ljubi Srce Marijino nego sva druga stvorenja. Prikažimo Srcu Isusovu i ljubav njegove blagoslovljene Majke kao nadoknadu za sve naše propuste u ljubavi i služenju i prikažimo predostojnoj Isusovoj i našoj Majci Srce njenog Sina kao nadoknadu za sve naše nezahvalnosti i nevjernosti u njenoj službi.

Presveta Djevica je, nakon Boga, prvi predmet ljubavi Srca Isusova, ali je Srce Isusovo i Marijino Srce zbog više razloga. 1. Jer joj ga je darovao vječni Otac. 2. Jer joj ga je darovao njen Sin. 3. Jer joj ga je darovao Duh Sveti. Slava tebi, Presveto Trojstvo, zbog tog dragocjenog dara koji si dalo našoj i Božjoj Majci. Prikazujem ti Presveto Trojstvo Božansko Srce Isusovo i bezgrešno Srce Marijino za mene. Sjedinjujem s njihovim srcima moje siromašno srce i srca svih ljudi i molim da u njima uzmeš trajnu vlast.

Marija i Presveto Srce Isusovo

(Monsignor Andrien Garnier)

Štovanje Srca Isusova toliko je staro kao i Crkva. Već je sv. Ivan apostol kod posljednje večere počivao na Gospodnjim grudima. Još prije nego sv. Mariji Margareti, Spasitelj je pokazao svoje Srce rimskom vojniku, koji mu ga je otvorio kopljem. U novija vremena, na poticaj sv. Ivana Eudesa koji je na početku XVII. vijeka mnogo propovijedao i pisao o Srcu Isusovu, i na poticaj samog Spasitelja koji se ukazao svetoj Margareti Alacoque, ova se pobožnost brzo proširila po čitavom katoličkom svijetu kao znak vremena,

«Štovanje Srca Isusova - tako se izražava kardinal Pie - novi je oblik onog štovanja, što ga je Crkva naučavala i vršila u sva vremena". Ovo se štovanje odnosi u prvom redu na tjelesno Spasiteljevo Srce kao na prvi i neposredni svoj predmet; na ono srce koje je kucalo u grudima Boga Čovjeka, te je vrijedno štovanja kao i sva ljudska Kristova narav, radi njezina sjedinjenja s drugom Božanskom Osobom. U drugom redu, ova se pobožnost, prelazeći -preko srca, odnosi na ljubav, koja prema običnom shvaćanju ljudi izvire iz srca i čiji je ono simbol».

A ljubav Srca Isusova nije ništa drugo nego neizmjerna Božja ljubav prema ljudima; ljubav onoga Boga koji se, da spasi ljudski rod, zaodjenuo našom ljudskom naravi, na križu umro, a sada na našim oltarima u Euharistiji da bude hranom naših duša i pruži nam neprekidni dokaz svoje neizmjerne ljubavi. Uzevši dakle stvar strogo onako kakva jest, blagdan Srca Isusova može se zvati blagdan ljubavi. Zaziv Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se, uzet iz litanija. Srca Isusova, mogao bi glasiti ovako: Isuse, utjelovljeni Bože, radi tvoga Srca koje je simbol tvoje ljubavi, smiluj nam se.

Proučavajući povijesni razvoj ove pobožnosti vjerojatno se ne varamo, ako ustvrdimo da je Bog htio da se ova pobožnost, živo rasplamsa i proširi baš u onom vijeku u kome je ljubav ljudskih srdaca prema Bogu bila jako ohladila, pa su bili potrebni novi motivi i poticaji, da se probudi. Ovu misao naglašava papa Lav XIII. god. 1899. enciklici u kojoj poziva ljudski rod da se posveti Srcu Isusovu.

Kad je Crkva, kaže spomenuti papa, još na samom početku svoga postojanja jecala i uzdisala pod jarmom careva, pokazao se na nebu jednom mladom caru Konstantinu znak križa. To je bio predznak skore i sjajne pobjede. Danas se pojavio pred našim očima jedan drugi nebeski znak, vrlo sretan predznak pobjede što dolazi. To je Presveto Srce Isusovo, koje se popelo na križ i svijetli blještavim sjajem među ljudima. Mi moramo staviti u njega svu svoju nadu. Njemu se moramo moliti, da spasi čovječanstvo. Samo od njega trebamo očekivati spasenje".

Papa Pio XI se jednako izražava u enciklici u kojoj govori o dužnosti davanja zadovoljštine Presvetom Srcu Isusovu. Kaže: "Kao što je Bog nekada htio da se pred očima ljudskog roda, koji se spasio u lađi, pokaže sjajna duga kao simbol pomirenja, isto tako se u mutnim vremenima prošlog stoljeća raširio jansenizam, ta najgora hereza i neprijateljica ljubavi, predstavljajući nam Boga ne kao Oca, nego kao neumoljiva i nemilosrdna suca, isto tako htjede da se pred nama pokaže Presveto Srce Isusovo kao simbol mira i ljubavi i kao znak pobjede. Nastojmo dakle shvatiti misao i duh Crkve u naša vremena te se oduševimo za divnu pobožnost prema Srcu Isusovu.

Ima mnogo važnih razloga koji nas ovlašćuju, da Majku Božju zovemo Gospom Srca Isusova, pa da spomenemo njezino ime svaki put kad govorimo o ovoj pobožnosti. Prije svega, nije li Marija bila ona žena, koja je dala tjelesno Srce, kad je na riječ arkanđela Gabrijela pristala? A kad se tajna i ostvarila, tko je bio prvi štovalac toga Srca prvi poklonik čovjeka nego Marija? Tko ga je ljubio u Betlehemu, u Nazaretu i svagdje drugdje, i to ljubavlju koja daleko nadvisuje ljubav sviju svetaca i svetica, nego opet Marija?

Marija se zove Gospom Srca Isusova i zato, jer vrši osobiti utjecaj i vlast nad ovim božanskim Srcem. To je vlast koju ona ima nad Isusom i njegovim Srcem po samom Božjem određenju, i kojoj vlasti Isus, da tako kažem, ne može odoljeti. To je mislio i slavni Bossuet, kad je rekao, da sinovska ljubav ide ispred majčinske i da sin mora više ljubiti majku nego majka sina. Srce Isusovo postaje Mariji sklono još prije nego mu ona prikaže svoje molbe.

Neki se pobožni pisac (Mgr. de la Bouillerie) ovako izražava o tome: «Jednoj majci nije ništa draže nego srce njezina sina, a srce dobrog sina ne ljubi nikoga tako kao svoju majku». Srce je Isusovo na neki način vlasništvo i djelo Marijina Srca, jer je sam božanski Spasitelj htio, da njegovo Srce bude apsolutno pristupačno i poslušno svakoj Marijinoj želji i prošnji. Obični puk to dobro shvaća. Da izrazi snagu i vlast koju Marija ima nad Srcem svoga Sina, naziva Majku Božju "nadom onih koji su izgubili svaku nadu". Što nitko drugi ne bi dobio od Boga, pa ni svi ljudi skupa, to može Blažena Djevica Marija.

Tko može naslutiti dokle seže Marijina vlast i ovaj slatki pritisak, koji ona izvodi na božansko Srce našega Spasitelja? Kardinal Pie primjenjuje na' Mariju riječi, što ih je izraelski narod na usta Mardokaja upravio kraljici Esteri: "Govori ti mjesto nas". Nema sumnje, da je Srce Isusovo otvoreno svima, velikima i malima, siromašnima i bogatima, grješnicima i pravednima. Ali nema sumnje ni u to, da nitko tako ne pozna sve prilaze koji vode u ovo presveto Srce kao Marija, koja je tako dugo slušala i bilježila njegove otkucaje. Dapače, možemo tvrditi još više. Budući da je Marija Majka Isusova, ona dobro pozna sve misli i nježnosti Isusova Srca, pa budući da je ona i naša Majka, njoj su isto tako dobro poznate sve slabosti, nevolje i potrebe našeg srca.

Koliko velikih milosti možemo i trebali bismo moliti od božanskog Srca Isusova! Milost pobožnosti, hrabrosti, ustrajnosti. Milost, da se hrabro odupremo kukavičluku, u koji nas baca ljudski obzir. Milost da se pobjedonosno odupremo niskim napastima. Milostda božansko Srce doskoči manjkavostima naših svakidašnjih molitava itd.

Ime koje dajemo Mariji, kad je zovemo Gospodaricom Srca Isusova, novi je dragulj u kruni njezine slave. Čovjeku je drago, kad zna, da vuče lozu od plemenita roda. A gdje treba tražiti izvor neusporedive veličine i plemenitosti Blažene Djevice, ako ne u neizmjernom milosrđu i bogatstvu Srca Isusova? Tu ključa izvor sve njezine plemenitosti. Kardinal Pie s pravom je pisao: "Naslov Gospodarica Presvetog Srca Isusova koji dajemo Mariji jedan je od najljepših klasova, u snopu časti, koje naš vijek iskazuje Presvetoj Majci Božjoj".

Ovim zazivom iskazuje se također čast i samom Srcu Isusovu. Mi zapravo svaki put,kad se divimo ljepoti prirode slavimo samoga Boga, koji je izvor svake stvorene ljepote. Mi se tada divimo i zahvaljujemo Njemu. Neće li dakle svaki Marijin štovalac, pošto se nadivio ljepoti i dobroti Majke Božje, biti automatski potaknut, upravo prisiljen, da se divi i pjeva pjesme hvale samoj nestvorenoj ljepoti i dobroti, Bogu samome?

Pogledaj u moje blago Srce: Peku me zrake milosrđa

(Sv. Faustina Kowalska)

Obnova zavjeta. Odmah ujutro, nakon buđenja, uronio je savršeno moj duh u Boga - u ocean ljubavi. Za vrijeme Sv. mise dospjela je moja ljubav prema Njemu do vrhunca. Nakon obnove zavjeta i Sv. pričesti iznenada ugledah Isusa koji mi ljubazno reče: "Kćeri moja, pogledaj u moje blago Srce". Kad sam pogledala u Presveto Srce, iziđoše jednake zrake iz njega, kao na slici - kao krv i voda, a ja shvatih kako je veliko Gospodnje milosrđe. Opet mi blago reče Isus: "Kćeri moja, kazuj svećenicima o Mom nepojmljivom milosrđu. Peku me zrake milosrđa. Na duše ih želim izliti. Duše ne žele pokloniti nimalo vjere Mojoj dobroti". Iznenada nesta Isus. Preko cijelog dana ostade moj duh u osjetnoj Božjoj blizini, usprkos buke i razgovora koji su uobičajeni nakon duhovnih vježbi. Sve to me nije smetalo. Moj duh bio je u Bogu, iako sam izvanjski sudjelovala u razgovorima i čak posjetila Derdy.

Bolila me nezahvalnost prema Bogu

(Sv. Faustina Kowalska)

Kad sam ostala na klanjanju od 9 do 10 sati, bile su nazočne još četiri sestre. Približavala sam se oltaru i započela razmatrati muku Isusovu. U tom trenutku zahvatila je užasna bol moju dušu zbog nezahvalnosti brojnih duša, koje žive u svijetu. Posebno me bolila nezahvalnost od Boga izabranih duša. Manjkava je svaka predodžba i svaka usporedba. S obzirom na ovu užasnu nezahvalnost osjećala sam kao da mi puca srce. Napuštale su me moje tjelesne snage, pala sam na lice i nisam mogla suzbiti svoje glasno plakanje. Kad god bih mislila na veliko Božje milosrđe i na nezahvalnost duša, moje srce bilo je prožeto boli i mogla sam shvatiti kako to jako vrijeđa Preslatko Srce Isusovo. Gorućim srcem obnovila sam svoj čin žrtvovanja za grešnike.

Radosno i spremno poljubila sam kalež gorčine, kojeg svednevice primam u Sv. Misi. To je mali dio kojeg mi je Isus odredio zauvijek i kojeg nikom neću predati. Neprestano ću tješiti preslatko Euharistijsko Srce. Svirat ću zahvalne pjesme na strunama moga srca a patnja će biti njihov zvučan ton. Marljivo ću istraživati čime mogu obradovati danas Tvoje Srce. Dani života nisu jednolični. Kad crni oblaci prekriju sunce, pokušat ću kao orao probiti oblake, da bih drugima pokazala kako se sunce nije ugasilo.

Doimlje me se da mi Bog dopušta prozračiti malo zavjesu da zemlja ne sumnja u Njegovu dobrotu. Bog ne podliježe potamnjenju ili promjeni. On je vječno Jedan i Isti. Njegovoj volji ne može se ništa usprotiviti. U sebi osjećam neku veću snagu od ljudske. Osjećam hrabrost i snagu po milosti koja je u meni. Razumijem ove duše koje trpe i protiv svake nade, jer sam tu vatru iskusila na samoj sebi. Ali Bog ne daje ništa što bi nadilazilo snage. Često sam živjela u nadi protiv svake nade i svoje sam pouzdanje uzdigla sve do potpunog povjerenja u Boga. Neka se sa mnom događa ono što je on oduvijek odlučio.

5. POVIJEST POBOŽNOSTI SRCU ISUSOVU OD POČETAKA DO POSVETE SVIJETA I USPOSTAVE SVETKOVINE

1. Redovnici srednjega vijeka - začetnici štovanja Srca Isusova

S pravom francuski teološki pisac Tanquerey veli: «Za prvih 10 stoljeća pripravljao se put pobožnosti Srcu Isusovu promatrajući i štujući Kristove rane, osobitu ranu boka Isusova, kao simbol njegove ljubavi, bogoljubno sklonište u kome pobožne duše traže milost, zaštitu i mir». Duga i daleka priprava imala je utrti put izrazitom štovanju tjelesnog Srca Isusova, simbola Božje ljubavi.

Prve tragove štovanja Srca Isusova susrećemo u XII. st. Uz ranu svetog boka počinje se isticati Srce, kao znak ljubavi Isusa Krista. Time se otvara prva faza istinskoga štovanja ovoga svetoga Srca, čija su vrata ljubavi otvorena svim ljudima.

Sigurne dokaze o štovanju Srca Isusova imamo u 13 st. U knjizi »Tajanstvena loza«, koju je napisao sv. Bernard,čitamo među ostalim i ovo: »Proboli su kopljem bijesne mržnje na Boga Presveto Srce, koje je već prije bilo probodeno kopljem ljubavi . . . Kad smo došli do preslatkoga Srca Isusova i pošto je dobro tu ostati, ne udaljujmo se lako od njega... Pristupit ćemo, dakle, k tebi i radovat ćemo se imajući na pameti tvoje Srce. O kako je dobro i kako je slatko stanovati u ovom Srcu! Pravo je blago, odabrani biser tvoje Srce, dobri Isuse» !

Kad je govor o počecima štovanja svetoga Srca, onda na prvom mjestu moramo spomenuti dvije rođene sestre odličnoga roda, koje su bile vrlo izobražene u svjetovnoj književnosti i teologiji, obje benediktinke samostana Helfta u Saskoj, naime sv. Metildu (+ 1298) i sv. Gertrudu (+ 1303).

U »Objavama sv. Metilde« čitamo i ovo: «Gospodin joj pokaza ranu svoga preslatkog Srca i reče: Uđi ovamo, da počivaš. I ona uđe s radošću u Božje Srce.« Pa opet: »Reče Gospodin: .Dajem ti svoje Srce kao zalog..., dajem ti svoje Srce kao kuću utočišta». Jednom iza sv. Pričesti uze joj Isus srce duše i privine ga uz svoje, od dva srca učini jedno. Gotovo za svakog ukazanja primila bi po kakav poklon od Isusova Srca.

Njezina sestra sv.Gertruda, se rodila 1256., ušla je u samostan Helfta kao djevojčica od pet godina. U prvim godinama školovanja strastveno je čitala klasike. U 25-oj godini temeljito se preobrazi, ostavi klasike, a sasvim se dade Gospodinu. U »Glasniku božanske ljubavi« piše: »K ovomu si još dodao svoje predragocjeno prijateljstvo, onaj plemeniti kovčeg Božanstva, to jest Božansko svoje Srce, da bude vrhunac mojih radosti.« Na svetkovinu sv. Ivana Evanđeliste ukaza joj se ovaj svetac, povede je Gospodinu, te su oboje počivali u Isusovu naručju, da mogu odatle lakše crpsti slatkoću i utjehu božanskoga Srca.

Franjevački Red, jedan od najvećih redova srednjega vijeka, dao je izrazitih i velikih štovatelja ranjenoga Srca Božjega Sina. Isus je jednom u viđenju rekao sv. Margareti, da je sv. Franjo Asiški»jedan od najvećih miljenika njegova presvetoga Srca.« I upravo njega joj je dao za duhovni uzor. Ta činjenica mnogo govori.

Među velikim franjevačkim svetačkim likovima na prvom mjestu moramo istaknuti sv. Antuna Padovanskogai jednu zgodu iz njegova života. 1226. g. govorio je Božji ugodnik u opatiji sv. Martina u Limogesu (u Francuskoj) o uzvišenosti redovničkoga života. Tom prilikom upustio se znameniti govornik u propovijed o boravku duše u Srcu Isusovu.

Klarisa s. Baptista Varani(1458—1527) bila je obdarena izvanrednim viđenjima. U svojoj biografiji veli na jednom mjestu: »Nikakvo čudo, preslatki Isuse, što želim ući u tvoje Srce. Ta ti si mi već pokazao u njemu moje ime, napisano zlatnim slovima.. .«

Dominikanci su već od prvih dana ustanovljenja svetkovali u petak po tijelovskoj osmini sv. Rane Isusova boka. U oficiju za taj dan pobožno su pjevali: «Slatko koplje, bok te Božji posve krvlju oblio, slatki oštrac Srcem Božjim u krv je zaronio. Tako Božji tajni dar spas je grješnima donio». Ivan Tauler(+ 1361) u propovijedi o pet Isusovih rana veli: »Bježite sa svom svojom ljubavi u božansko, otvoreno, ljubazno Srce, da vas Isus ondje sa sobom sjedini.«

Bl. Henrik Suzoopisuje u autobiografiji, kako je jednom bio oklevetan i zbog toga još i od prijatelja ražalošćen. Na to je u svetačkoj strpljivosti uskliknuo: »Tužim se zbog toga izmučenom Srcu Isusa Krista!« A zatim u ime Krista sam odgovara: »Treba ući u moj otvoreni bok, u moje Srce ranjeno ljubavlju i ondje se zatvoriti, ondje se nastaniti i prebivati.«

Sv. Katarina Sijenska(+ 1380) pita Isusa zašto mu je bok i Srce probodeno. On odgovara: »Da ga vidite otvoreno, kako biste razumjeli da vas je ono ljubilo mnogo više, nego sam vam mogao dokazati ograničenom boli.«

Sv. Katarini možemo pridružiti i s. Margaretu Ebner (+1351), s. Adelhajdu Longmann i ostale dominikanke. Kartuzijance predstavlja Ludolf Saksonski, Lanspergije i drugi. I ostali redovi srednjega vijeka imali su istaknute članove, koji su Srce Isusovo častili žarkom i pravilnom pobožnošću. Zaključak je stvaran i jasan kad tvrdimo da su redovnici srednjega vijeka začetnici i pokretači istinske pobožnosti Srcu Isusovu.

2. Družba Isusova i redovnice Pohođenja — preteče sv. Margarete

Družba Isusova, koju je Božja Providnost poklonila Kristovoj Crkvi u osvit novoga vijeka, imala je pred sobom dalekosežne ciljeve, koji su smjerali na duhovnu obnovu i opći preporod ljudskoga društva, rastočenog — prema kršćanskoj konstataciji — poganskim nastojanjima pseudohumanista. Među brojnim oružjima, koje je isusovačka družba upotrijebila, da zaustavi dekristijanizaciju i opći rasap čovječanstva, poglavito mjesto zauzima pobožnost i štovanje ranjenoga Srca Sina Božjega, koje ostaje najizrazitiji simbol žrtvovane ljubavi i samoprijegora. U krilu Družbe Isusove nikli su brojni duhovni velikani, koji su poput velikog Ignacija neumorno prakticirali pobožnost Isusovu Srcu i tako pripremali stazu Božjoj odabranici sv. Margareti.

Za sv. Kanizija znamo da je još od mladih dana štovao Srce Isusovo. Ta je pobožnost bila svagdanje sunce njegovoga duhovnog života. On se u svojim pobožnim očitovanjima služio molitvama iz djela svete benediktinke Metilde.

O. Jakov Alvarez de Paz

(1560—1620) napisao je djelo »Traženje mira ili nauka molitve«. u kojem doslovno piše: »Gledajući Učiteljevo Srce vidjet ćeš dvanaest vrsta čistoće. Ono je bilo čisto: 1.od svake ljubavi prema vremenitim dobrima: 2. od svake krive nakane; 3. od svake zemaljske sklonosti; 4. od svake želje da se svidi ljudima; 5. od svake nekorisne misli; 6. od svake suvišne skrbi; 7. od svake škodljive žalosti; 8. od svakog taštog zadovoljstva sa samim sobom; 9. od svakog traženja ljudske utjehe; 10. od svakog skrupula ili nemirnog stanja; 11. od svake nestrpljivosti; 12. od svake ljage svojeglavosti. Hvali svoga Gospodina Isusa zbog te čistoće njegova Srca, želi takvu čistoću za sebe, moli je za se svim žarom, radi sa zanosom da je postigneš, i tako ćeš obnoviti svoje srce».

O. Gašpar Druzbicki

(1562—1662) napisao je na latinskom jeziku djelo: »Srce Isusovo cilj srdaca«. To je zapravo prvi potpuni molitvenik Srca Isusova. U uvodu piše: »Pobožne vježbe u čast Srcu Gospodina Isusa, što ih imaš u rukama, smjeraju posebno na tjelesno Srce Isusovo«. Ovim izrazom pobožni pisac približio se pojmu kulta Srca Isusova, kako je iskristaliziran prilikom ukazanja poniznoj Božjoj redovnici sv. Margareti, privilegiranoj kćerci ranjenoga Srca.

Mogli bismo i dalje nizati istaknute pobožnike Božjemu Srcu, koji su nikli u plodnom perivoju sv. Ignacija. Ali i ovaj kratki pregled kroz XVI. i XVII. st. nesumnjivo nam svjedoči, da je Družba Isusova neposredno krčila put sv. Margareti.

Tu istu zadaću imale su i redovnice od Pohođenja. Sv. Franjo Saleški, ponizni biskup i strpljivi duhovni vođa odabranih duša, nigdje posebno ne raspravlja o Srcu Isusovu, ali ga veoma štuje. On piše sv. Ivani Chantal: »Smislio sam, draga majko, da uzmemo za grb kuće Pohođenja, ako je Vama po volji, jedno jedincato srce, probodeno s dvije strijele, ovijeno vijencem od trnja u komu će biti usađen križ. K tomu će u to srce biti urezana imena Isus i Marija . . . Umirući Spasitelj dao nam je život kroz ranu svoga svetog Srca». Možda ne će biti na odmet spomenuti da je papa Pijo IX. proglašujući naučiteljem Katoličke Crkve sv. Franju Saleškoga posebno istakao njegovu ulogu u razvoju pobožnosti Isusovu Srcu.

Sv. Ivana Chantal

nasljedovala je u pobožnosti Srcu Isusovu svoga duhovnog oca sv. Franju Saleškog. Svojim duhovnim kćerima, redovnicama od Pohođenja, piše: »Budite istinski ponizne, blage i jednostavne, da tako vaše srce ... bude pravo Isusovo srce... Bog nam je dao milost da budemo u njegovu svetom Srcu i žive i mrtve«.

3. Sv. Ivan Eudes

Sv. Ivan Eudes rodio se 14. XI. 1601. u okolici Argentana (Francuska). Roditelji su mu bili veoma pobožni. Po zavjetu Gospi isprosili su ga od Boga. Kao dijete resila ga je posebna ljubav prema Presvetomu Sakramentu, vanredna velikodušnost u opraštanju uvreda i velika čistoća. U četrnaestoj godini učinio je zavjet vječne čistoće. U Caenu je polazio školu kod otaca isusovaca i sve završio s odličnim uspjehom. Htio je ući u Oratorij O. Petra de Berulle, ali je morao dugo lomiti protivljenje roditelja koji su ga htjeli oženiti.

U dvadesetoj godini primio ga je u Oratorij sam osnivač. Nasljedovao je o. de Berullea u krepostima i u pobožnosti prema utjelovljenoj Riječi. Pravilno je mislio da je Euharistija -ekstenzija utjelovljenja kroz vjekove. Smatrao se nedostojnim naslijediti Mariju u rađanju Sakramenta. Nakon solidne priprave slavio je prvu Misu na Božić 1625. Poznata je njegova riječ, da bi za dostojno prikazivanje sv. Mise trebale tri vječnosti: jedna za pripravu, druga za slavljenje, a treća za zahvalu. — Originalno i sasvim opravdano!

Eudes je smatrao da može biti pravi svećenik samo onda, kad postane žrtva. Činio je veliku pokoru. Oko 1827. pojavi se kuga u njegovu rodnom mjestu. O. de Berulle mu dozvoli, da bude žrtva za svoj narod. Neumorno je pomagao zaraženima. Nagovorio je svoje sugrađane da se zavjetuju Mariji. Kad je kod njih jenjala kuga vratio se u Pariz. Zatim odlazi u Caen. I tamo se došuljala kuga. Teško je obolio. Nakon bolesti posvetio se misionarenju. Održao je 110 pučkih misija.

Potrebno je napomenuti da su te misije trajale po šest tjedana, a katkada i po koji mjesec. Imao je dvadeset i pet pomoćnih misionara. Bio je veliki govornik, posjedovao je krasan izgled, ugodan glas, čist jezik, veliku učenost i zamjernu svetost. Na njegove propovijedi hrlilo je brojno slušateljstvo, kadšto i do 40 tisuća. Drugi sv. Vinko Fererski. Bio je lav na propovjedaonici, a jaganjac u ispovjedaonici. U tridesetpetoj godini učinio je zavjet s Kristom: Ništa protiv Božje volje! Zavjet je potpisao vlastitom krvlju.

1643. napušta Oratorij zbog neshvaćanja novog upravitelja i osniva Kongregaciju Isusa i Marije s tri cilja: formiranje klera u sjemeništima, pučke misije i širenje štovanja Srca Isusova i Marijina. Utemeljio je i jednu žensku kongregaciju.

Papa Leon XIII. nazvao je sv. Ivana Eudesa začetnikom, autorom liturgijskog štovanja Srca Isusova i Srca Marijina. Sv. Pijo X. ga u dekretu beatifikacije naziva ocem, učiteljem i apostolom ove pobožnosti. Sastavio je Misu Srca Isusova, časoslov Srca Isusova i Marijina. Pisao je mnogo o Srcu Isusovu i Marijinu. Napadali su ga jansenisti i kolege svećenici. Nazivali su ga neznalicom, tvrdoglavcem i heretikom. Po čitavoj Francuskoj širio se spis, u kojem mu se spočitavaju trideset i tri zablude. Sve je mirno podnio, uživajući neizmjerno što je vidio u mnogim biskupijama već ostvarenu svetkovinu božanskoga Srca Isusova.

Svetac tvrdi da je po Marijinom Srcu došao do Srca Isusova: «O ljubavi, plamen tvoga Srca Marijo mi je dopustio da uđem u tako dobro Srce moga Isusa. O Srce prepuno milosrđa i ljubavi, daj da umrem iz ljubavi, tebi za ljubav. O Srce moga Isusa uroni moje siromašno srce u svoje Srce, pozovi me na tvoju nebesku gozbu koja daje život dušama, iako nisam dostojan, daj da pijem vino tvojih utjeha. Neka tvoja Božanska ljubav ispuni praznine koje su u meni. Neka preobilje tvoga Srca nadoknadi moju mlakost i nedostojnost».

Posljednjih dana života teško je obolio i silno je trpio. Pred smrt je zanosno govorio prisutnim duhovnim sinovima o Raju i o vječnosti, kao da sve to već posjeduje. Umro je 19. VIII. 1680. u isti sat kad i Krist na križu, kako je uvijek želio. Pijo XI. proglasio ga je svecem 31. V. 1925. Veliki promicatelji pobožnosti Srcu Božjega Sina neka nam budu trajnim uzorima!

4. Srce Isusovo i sv. Margareta Marija Alacoque

Sv. Ivan Eudes, kako smo naglasili u prethodnom poglavlju bio je začetnik liturgijskog štovanja Srca Isusova i Marijina. Spomenuli smo, da ga je papa sv. Pijo X. u dekretu beatifikacije od 11. IV. 1909. nazvao: 1. ocem javnoga štovanja Srca Isusova. jer se »pobrinuo da se među njegovim sinovima, još od ustanovljenja Kongregacije svećenika, slavi svetkovina Srdaca Isusa i Marije»; 2. učiteljem kulta i pobožnosti svetih Srdaca, jer je »sastavio vlastiti oficij i Misu u njihovu čast«; 3. apostolom štovanja i čašćenja Kristova i Marijina Srca, jer se trudio »svim srcem, da se njihovo spasonosno štovanje raširi po svim krajevima«.

U osobi ovog poduzetnog i aktivnog sveca kao da je završena duga povorka velikih pojedinaca, koji su posebnim štovanjem ranjenoga Srca Božjega Sina izvršili sve priprave za veliku pobjedu žrtvovane božanske ljubavi. Bila je potrebna duga priprava kroz stoljeća od sv. Bernarda pa sve do sv. Ivana Eudesa, kako bi Božje nakane mogle u cijelosti biti izvršene, i to savršeno i općenito.

I sama ta činjenica uvlači nas neodoljivo i snažno u tajnovite i dalekosežne tajne beskrajne Božje Providnosti, koja je uzvišena u svim svojim očitovanjima, nastojanjima i uspjesima. Razmatranje Božjih putova učvršćuje u našim katoličkim dušama odano uvjerenje i svesrdno predanje u ruke Vječnoga Oca, koji sve vodi sigurnom cilju pravoga života i slave. Očita je istina, da se Bog za ostvarenje svojih namjera služi ljudima koje je stvorio i koje uzdržava na ovom svijetu. To ne znači da on ne bi mogao na drugi način izvršiti svoje želje i nakane.

Životni put sv. Margarete.Isus je odabrao za apostola svoga božanskog Srca u novom vijeku sv. Margaretu-Mariju Alacoque. Mi se sasvim opravdano, kao ljudi, pitamo zašto? Ovo se pitanje ne pojavljuje na našim usnama jedino onda kad je govor o Mariji, Božjoj Majci, jer intuitivno shvaćamo da je ona opravdano odabrana za Majku Vječne Riječi. Što je, dakle, preporučilo sv. Margaretu, da je na nju palo Božje oko, kad je vječna Providnost odlučila na poseban način rasplamsati stečeno blago Utjelovljenja i kalvarijske Žrtve u novim vremenima?

Zar je ona jedina mogla pružiti toliki duhovni oslonac, o koji bi jedino mogla zapeti poluga Božje moći? Zar je samo ona mogla darovati zalog zadovoljštine? Ovdje nam dolazi u sjećanje i jedna njezina značajna izjava: »Čini mi se, da bih htjela imati tisuću tjelesa da mogu trpjeti, i milion srdaca da mogu ljubiti!« Što? Da li smo time sve riješili? Možda je najbolje reći: Božanska volja nesumnjivo je imala veliko opravdanje, kad je u providnosni plan učlanila sv. Margaretu, skrivenu i nepoznatu redovnicu poslušne duše i širokogrudna srca.

Ali ne zaboravimo uzeti u razmatranje Isusove riječi, koje je on upravio sv. Margareti za prvoga velikoga ukazanja svoga presvetoga Srca: »Da se izvedu ove velike namjere, odabrao sam upravo tebe, koja si nedostojna i potpuna neznalica, da tako zapravo sve sam učinim!« U istom duhu izrazio se Krist u četvrtom velikom ukazanju, kad joj je kazao: »O bezazlena bijednice, zar ne znaš, da se ja služim najslabijim bićima, kako bih postidio jake!« Mi smo duboko zahvalni svetom Srcu što je među nama odabralo sv. Margaretu i preko nje nam objavilo visove svoje ljubavi.

Margareta je dijete XVII. stoljeća. Rodila se 22. srpnja 1647. u selu Lautecour, pokrajine Charolois u Francuskoj. Njezin otac Klaudije Alacoque pripadao je intelektualnoj eliti francuskog društva, bio je sudac. Majka joj se zvala Filiberta Lamyu. Prvi svjesni čin male Margarete očitovao se u izvanrednoj odbojnosti prema bilo kojem grijehu. »I najmanja ljaga bila mi je nesnosnom mukom« - piše u autobiografiji. Kao djevojčica od četiri godine boravila je neko vrijeme kod svoje kume, koja je imala dvije služavke. Jedna od njih joj je bila veoma ljubazna, a druga jako oštra. Zanimljivo je da je mala Margareta više voljela ovu drugu, jer je bila u posvetnoj milosti, a ne onu ljubaznu, koja je nosila grijeh na svojoj duši. Nevina duša osjećala je spontano bijedu grijeha i mrzila ga od svega srca.

Ljiljanska djevojčica osjećala je u prvim trenucima životnog buđenja nebeski zanos za čistoćom. Otajstveni glas, koji je neodoljivo odzvanjao u dubini mladoga srca, nukao ju je na prostodušno prikazanje: »Moj Bože, tebi posvećujem svoju nevinost, tebi zavjetujem vječnu čistoću.« To je jednom iskreno rekla Kristu, zaručniku nevinih duša, za vrijeme podizanja na sv. Misi. Mala Margareta, dragi Božji biser, u prvom osvitu mladoga bića zaneseno je zavoljela molitvu. Druga se djeca nestašno igraju, a ona se skriva u šumicu i moli. Krunicu moli na koljenima.

U osmoj godini izgubila, je dragoga oca. Njezin je mladi život bio prepolovljen. Majka ju je predala u zavod sestara Klarisa u Charolles, koje su imale dužnost da njezinu životnu stazu usmjere pravim Božjim putem, obogate njezin mladi um potrebnim spoznanjem, a dušu uljepšaju kreposnom izgradnjom. U devetoj godini primila je prvu Pričest. Njezin intimni poljubac Kristu u času neizrecivog jedinstva imao je nedogledno značenje za razvoj njena mladog života. Od tada Margareta manje teži za zabavama.

Plemenite su i idealne naravne duhovne sklonosti, koje se očituju u mladim nadobudnim dušama. Ali dobre težnje ne znače prokušanu krepost. Izgradnja napreduje polako, a krepost se postiže ustrajnim vježbanjem. Najbolje je sredstvo napretka bol. Margareta je bolovala u ranoj mladosti četiri godine. Zavjetovala se Gospi i odmah je čudesno ozdravila. Time joj je Gospodin iskazao neobičnu sklonost, pažnju i ljubav.

Nakon bolesti kod Margarete se zapažala nestašna želja za zabavama i ispraznim uljepšavanjem, a motiv je bio dopadnost. Ova pojava očitovala je mladoj djevojčici, da sve Evine kćerke boluju od neuglednih sitnica, koje treba otkloniti, ako želimo ostvariti pravu svetost. I dragi Bog je započeo čistiti ovu mladu dušu. Kućnu Kalvariju sačinjavale su njezina baka, teta po ocu i služavka. U Božjoj školi trpljenja brusio se ovaj mali biser. Kušnje su bile uspješne. Margareta je uzljubila trpljenje.

Usporedo s čežnjom za trpljenjem Margareta je osjetila da je razmatranje veoma veseli. To je važna točka duhovnog života. Nama je poznato, iz Margaretina života, da ju je sam Krist poučavao pravom razmatranju. Ako još k tome dodamo njezinu žarku želju za sv. Pričešću, koja se počela zapažati u isto vrijeme i ako ne propustimo iz vida činjenicu, da je počela zaneseno ljubiti Presveti Sakrament i da pred njim nije nikada osjećala umora, onda možemo sa sigurnošću ustvrditi, da je njezin duhovni život doživio preobrazbu i uputio se stazom koja će je uza sve eventualnosti sigurno dovesti do Božjeg Srca.

Prva očitovanja duhovnoga poleta bila su izražena u mladenačkoj ljubavi prema siromasima. Margareta ih je materijalno pomagala, dvorila cjelivala njihove rane. Još veću ljubav pokazala je prema siromašnoj djeci, koju je okupljala i učila ih katekizam.

Sasvim je očito, da je Margaretina duša počela čeznuti za pravom svetošću. Isus joj je saopćio, da će to najlakše postići, ako zavjetuje evanđeoske zavjete: čistoću, posluh i siromaštvo. Margareta je na prvi mah razumjela Kristov savjet i htjela ga objeručke prihvatiti. No, majka se usprotivila njezinoj plemenitoj želji da postane redovnica i htjela ju je udati, jer je uglednih prosaca bilo i na pretek. Tada su za Margaretu nastali dugi dani kušnje i žrtve. Isus joj se ukazuje u ranama i kori je zbog neodlučnosti, a duh svijeta u ljubavnoj obrazini zlonamjerno se približio i lažno šaputao...

Konačno je ipak nadjačala ljubav. Majka joj je dopustila da može poći u samostan. Ali u koji ? U uršulinke? Ne! Ona želi u samostan Marijinih Kćeri od Pohođenja. U to vrijeme opet joj je oboljela majka. Nemojmo obescijeniti ni ovaj križ, niti ga shvatiti kao slučajni događaj u Margaretinu životu. Ova prigoda je uvjetovala da je njezina davna želja za križem dražesno procvala. Tada se izbrusio onaj njezin značajni poklik: »O moj dragi Spasitelju, kako bih bila sretna, kad bi ti odrazio u meni svoju patničku sliku!«

U životnom razdoblju dok još nije prešla prag samostana, Margareta nije imala sreće često se pričešćivati, iako je za Kristom živo čeznula. Rijetke dane duhovnog blaženstva ovako opisuje: »Dan uoči sv. Pričesti bila bih tako zaronjena u šutnju, da sam samo s velikom mukom mogla govoriti. A kad bih se pričestila, ne bih htjela ni jesti, ni piti, ni gledati, ni govoriti, od veličine utjehe i mira, što sam osjećala. I sakrivala sam se, koliko sam mogla, da se naučim ljubiti svoje najviše Dobro, što me je toliko nukalo da mu uzvratim ljubav za ljubav...« Sretna nevina Margareta!

U školi božanske ljubavi iskristaliziralo se geslo Margaretina života: »Ili umrijeti ili pobijediti!« Kad je Margaretina majka pristala, da joj kćerka stupi upravo u željeni red Pohođenja, i kad su mladoj sretnici spomenuli samostan u Paray-le-Monialu, ona je osjetila u srcu tajnoviti glas, koji joj je šaptao: »Da! Tu hoću da budeš!«

U dvadesettrećoj godini života ušla je u samostan. Razumljivo da je njezina majka veoma plakala, da je rodbina bila tužna. Značajno je istaknuti da ona nije ni suze prolila! U duši su joj odzvanjale Kristove riječi: »Pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve, a ti pođi te »osvajaj« kraljevstvo Božje.« (Lk. 9,60)

U duhovnom perivoju samostana od Pohođenja u Paray-le-Monialu mlada se kandidatkinja i nehotice isticala među svojim kolegicama većom duhovnom izgrađenošću. Pita svoju učiteljicu, da je pouči kako će što bolje razmatrati. Dala joj je prekrasan savjet: »Postavi se pred Gospodina kao platno pred slikara!« Taj je savjet Margareta oživotvorila. U samostanu je mogla ostvariti želju da dugo moli. Molila je uistinu veoma dugo, sate i sate, i to ne samo po danu, nego i po noći u svojoj postelji. Kadšto je to znalo doseći sedam, osam pa i dvanaest sati.

6. XI. 1672. Margareta je položila redovničke zavjete. Tada se osjetila sretnom zaručnicom, koja samo Kristu pripada. Ona je osjećala nazočnost božanskoga Zaručnika, koji je ujedinio svoje srce s njezinim. »Gledala sam ga, osjećala sam ga uza se i slušala sam ga mnogo bolje, nego li se to može tjelesnim osjećajima...« — izjavila je sretna Margareta. Krist je tješi i priopćuje joj za duhovnih vježbi 1678.: »Jedi i pij sa stola mojih slatkih užitaka, da se okrijepiš i srčano stupaš, jer ti valja prijeći dug i hrapav put...« Margareta je spremno koračala na stazi božanske izgradnje, koja ju je vodila ususret ranjenom Srcu.

Ne zaboravimo nikada, pobožni štovatelji Isusova Srca, da je božanska pedagogija spoj Tabora i Kalvarije! Margareta je i u samostanu pobolijevala od različitih bolesti. Jednom joj je ručica od kotača na bunaru izbila nekoliko zubi i istrgla komadić mesa s lica. Duševne patnje su još teže. Njih je sotona Margareti naprtio u obilnoj mjeri. U samostanima žive ljudi, koji uvijek u sebi nose klicu ljudske nesavršenosti i prirodne sklonosti na zlo.

Sama je sv. Terezija Avilska u dugoj praksi ustanovila da su redovničke osobe često puta velika zapreka jedna drugoj na duhovnom putu. To je iskusila i Margareta. Nesavršenije sestre su je napadale, njezina su viđenja pripisivale sotoni, proglašavale su je opsjednutom, škropile blagoslovljenom vodom, i slično. Poglavarstvo reda bilo joj je odgodilo zavjetovanje, jer je navodno izvanredna i ne odgovara samostanskoj zajednici. Uza sve to, Krist je od Margarete tražio posluh. Kad se saznalo za to, odobrili su joj zavjetovanje.

Sve ove komponente Margaretina redovničkog života izgradile su kod nje proživljenu čežnju za križem. Krist joj je jednom pokazao križ posut cvijećem. Poučio ju je, da će cvijeće otpasti, a trnje ostati! To je neminovna logika pravog duhovnog života.

Zanimljivo je promatrati brušenje svetosti kod odabranih duša. Margareta je za vrijeme kandidature osjećala posebnu sklonost prema jednoj kolegici. Krist je opominje, jer on neće podvojenosti. On hoće savršenu posrednicu svoga ranjenog Srca. Rekao joj je otvoreno: »Prevelika me moja ljubav navela, da ti budem učiteljem, da te učim i odgajam na svoj način i prema mojim nakanama«. U Kristovoj školi Margareta se očistila od stvorova, laganog samoljublja, sitnih taština. U tim je trenucima Isusova nazočnost bila za nju bolna, ali i spasonosna.

Margareta je znala da će je razmatranje Kristovih patnja dovesti do odluke o naknadi i zadovoljštini. Ona je stavila ljubav pod žrvanj žrtve, da je usavrši do neizmjernosti. U ovoj perspektivi ne iznenađuje nas opis viđenja Presvetoga Trojstva: »Činilo mi se, da mi vječni Otac daje vrlo veliki križ, pun trnja i okićen svim drugim oruđima Muke, i veli mi: Evo, kćeri, dajem ti isti dar kao i svojemu Sinu! — A ja ću te, reče mi gospodin Isus Krist, pribiti na nj, kao što sam i sam bio pribit, i bit ću ti vjeran drug. — Treća mi od tih presvetih Osoba reče, da je Ona sama ljubav i da će ona sve dovršiti čisteći me...«

Izgrađenu Margaretu odabralo je Srce Isusovo za svog novovjekog apostola i posrednika, kada je u našim danima htjelo duhovno obnoviti svijet. Margareta je umrla 17. XI. 1690. Liječnik je izjavio: »Ljubav je bila jedini uzrok njezinih boli i njezine smrti!« Papa Benedikt XV. proglasio ju je svetom 16. V. 1920.

5. Četiri velika ukazanja Srca Isusova sv. Margareti Alacoque

Nakon sažetog presjeka životnog duhovnog puta sv. Margarete, privilegirane odabranice žrtvovanog Isusova Srca, opravdano nas zanimaju velika ukazanja, kojima je Krist odlikovao svoju dragu sveticu. Zanimaju nas ona četiri ukazanja Srca Isusova, jer je u njima izražena velika ljubav Neba prema kršćanima novoga vijeka.

Prvo veliko ukazanje Srca Isusovavjerojatno je bilo 1673. Sv. Margareta je za vrijeme odmora, koji je bio predviđen samostanskim dnevnim rasporedom, iskoristila priliku da se pobožno pokloni presvetom Oltarskom Sakramentu. Evo, što ona piše u autobiografiji:

»Osjetih se tako snažno prožeta Božjom nazočnošću, da zaboravih i sebe i mjesto na kojemu sam se nalazila, pa se predadoh tomu božanskomu Duhu izručujući svoje srce sili njegove ljubavi. On me ostavi da dugo počivam na njegovim božanskim grudima, gdje mi otkri divote svoje ljubavi i neiskazane tajne svoga presvetoga Srca, koje mi je do tada sakrivao. Otkri mi ih po prvi put, ali tako zbiljski i osjetljivo, da nisam mogla sumnjati ... — Reče mi: Moje Božansko Srce toliko ljubi ljude, da ne može više u sebi zadržati plamen žarke ljubavi, pa treba da ga širi tvojom pomoći. Treba se očitovati ljudima, kako bi ih obogatilo svojim dragocjenim blagom, što ga otkrivam tebi, a koje sadrži sve posvećujuće i spasonosne misli, koje su potrebne da se oni izvuku iz bezdana propasti . . .«

Nakon ovih spasonosnih priopćenja Isus je uzeo Margaretino srce, stavio ga u svoje ražareno u božanskoj ljubavi, opet vratio u njezine djevičanske grudi. Margareta je u tom nezaboravnom trenutku plovila beskrajnim morem nebeskog zanosa i miline. Božanski znak u prvom velikom ukazanju bila je — zatvorena sveta rana Isusova boka. A otvorena pouka, koja rezultira iz svega jest: Srce Isusovo ljubi ljude i hoće, iz ljubavi, da ih sve spasi!

Drugo veliko ukazanje Srca Isusovazbilo se 1673. ili 1674. Margareta je vidjela sveto Srce Isusovo izvan Kristova tijela. Motrila ga je na ognjenom prijestolju, bilo je prozirno kao kristal, sjajnije od sunca, označeno predivnim zrakama. Na njemu je jasno vidjela ranu, motrila ga je ovijena trnovom krunom, a u nj je bio usađen križ. Sve je to Margareta promatrala svojim očima. Krist je tumačio Margareti da sve njegove muke izviru iz ljubavi prema ljudima. Od utjelovljenja On je u svom Srcu nosio krvavi križ bola i muke.

»Isus me pouči, veli sv. Margareta, kako je od žive želje da ga ljudi ljube i da ih povuče s puta propasti, u koju ih hrpimice ruši sotona, naumio objaviti ljudima svoje Srce i dati im u ovim posljednjim stoljećima ovaj zadnji napor svoje ljubavi, predmet i pomagalo tako prikladno da ih uputi na pravu ljubav prema njemu...«

Za drugog velikog ukazanja Isus traži otvoreno, da bude čašćen u liku tjelesnoga Srca. Štovateljima je obećao mnogovrsne blagoslove. Time je Krist jasno i nedvojbeno izrazio svoje božanske i dalekovidne želje.

Treće je veliko ukazanje Srca Isusovasasvim vjerojatno bilo 1674. Evo što o tom piše sv. Margareta :

»Jednom, kad je bio izložen presveti Sakrament..., ukaza mi se Isus Krist. . ., sav blistajući u slavi, sa svojih pet rana, sjajnih kao pet sunaca. Iz toga su svetoga čovještva izlazili plamenovi sa svih strana, naročito iz njegovih božanskih grudi, koje su naličile na žarki oganj, i otvorivši se grudi, otkrivale mi ljubazno Srce koje ljubi i koje je bilo živim vrelom tih plamenova.«

Isus se za trećega ukazanja tužio Margareti na nezahvalnost ljudi. Zahtijeva da se na tu nakanu pričešćuje, posebno u prve petke svih mjeseci. Traži da obavlja getsemansku uru, u noći od četvrtka na petak od 23 do 24 sata i obećava joj dati poklon, dio svoje smrtne žalosti iz Maslinskog vrta. Jasno su izražena tri važna momenta za ovog ukazanja: Ljubav prezrena - ljubav žrtvovana - ljubav pomirbena.

Četvrto veliko ukazanje Srca Isusovazbilo se u osmini Tijelova 1675., vjerojatno 16. lipnja. Margareta je bila pred Presvetim Sakramentom. Isus joj se ukazao u tjelesnom liku, sa Srcem na grudima. Taj prizor je ovjekovječen na nebrojenim slikama svetoga Srca. Tom prilikom Isus je rekao:

«Gle ovo Srce, koje je toliko ljubilo ljude, te se posve iscrpilo i uništilo da im dokaže svoju ljubav, a za uzvrat od većine primam samo nezahvalnost, koju mi iskazuju u ovom Sakramentu ljubavi svojim nepoštovanjem i svetogrđima, hladnoćom i prezirom. A najviše me boli što tako rade srca, koja su mi posvećena. Stoga tražim od tebe, da prvi petak iza osmine presvetoga Sakramenta bude određen za posebnu svetkovinu, kojom će se častiti moje Srce tako, da se na taj dan prima sv. Pričest, da mu se javnim priznanjem nadoknađuje za ružne uvrede što ga snalaze dok je izložen na oltaru. Također ti obećavam, da će se moje srce raširiti i izliti u obilju darova svoje božanske ljubavi na one koji mu dadu tu čast i koji porade da mu se ona daje.«

Treba li objašnjenje ovim Kristovim riječima ili uopće ukazanjima njegova božanskog Srca sv. Margareti? - Ne! Kristove su nakane jasne! Margareta je odabrana za novovjekovnog evanđelistu ranjenoga Srca Božjega Sina. Blažen čovjek koji odgovori željama Srca Isusova!

Sv. Margareta Marija Alacoque i Klaudije de la Colombiere. »Daj mi pomagalo - reče sv. Margareta Isusu za četvrtog velikog ukazanja - kojim ću izvesti, što zapovijedaš - Potraži moga slugu, veli Isus, i reci mu, kako ja hoću, da učini što god može za uvođenje ove pobožnosti i da razveseli time moje Božansko Srce. Neka ne klone zbog poteškoća na koje će naići. Bit će ih. Neka zna, da je svemoćan onaj, koji se ne uzda u se, nego sve svoje pouzdanje stavlja u me!«

Tko je taj čovjek o kojemu govori Isus Margareti? Početkom 1675. dođe isusovac Klaudije de la Colombiere u Paray za upravitelja isusovačke rezidencije. Kad je prvi put održao govor redovnicima od Pohođenja, u Margaretinoj duši progovorio je Krist: To je onaj kojega ti šaljem!

O. Klaudije rodio se 2. II. 1641. u Delfinatu u Francuskoj. Mladost je proveo kreposno. Stupio je u Družbu Isusovu i ubrzo se pročuo u Lionu i drugdje kao vrstan profesor a naročito kao govornik. Prije ređenja bio je učitelj dvojici sinova poznatog ministra Colberta.

Srce Isusovo dovelo je o. Klaudija u Paray da postane pomoćnik sv. Margareti u velikom djelu apostolata ranjene Ljubavi. Margaretu su bili neki proglasili žrtvom iluzije sotonskih prijevara, pa su nad njom molili i egzorcizam. Njezina poglavarica povjeri o. Klaudiju da ispita Margaretin slučaj. Nakon dugih istraživanja, razmišljanja i molitava o. Klaudije donese zaključak o ispravnosti Margaretinih objava. Za to uvjerenje podnio je mnogo kritike. Ali on se na to nije uopće osvrtao. Na prvi petak iza osmine Tijelova, 21. VI. 1675., posvetio se Srcu Isusovu. Istoga dana obavila je također posvetu Srcu Isusovu i sv. Margareta.

Tako se ispunilo njezino viđenje, koje je imala, dok je jednom otac Klaudije misio u njihovoj crkvi. Ukazalo joj se, naime, Srce Isusovo kao goruća peć. Vidjela je uz Srce Isusovo još dva srca, koja su ušla u Kristovo Srce, da se s njime sjedine.

O. Klaudije bio je premješten u Englesku za propovjednika na dvor vojvotkinje Marije od Este koja je bila udata za vojvodu od Yorka, potonjega kralja Jakova II. U Londonu je otac Klaudije uspješno širio pobožnost Srcu Isusovu. Zle duše to nisu mogle podnositi. U dva sata poslije ponoći 24. XI. 1678. bio je uhapšen i bačen u tamnicu, navodno zbog veleizdaje države. Pred sudom se za to divno obranio. Ali nije se mogao obraniti od optužbe da je mnoge anglikance obratio Srcu Isusovu. Zato ostade u tamnici gdje je prisustvovao smrti mnoge svoje duhovne braće isusovaca. Na intervenciju francuskoga kralja Ljudevita XIV. pušten je na slobodu, ali je morao otići iz Engleske.

Zbog bolesti, koja je bila posljedica zatvora, napustio je zemlju progonstva tek 1679. Posjetio je Paray, kad je Margareta bila u velikim napastima. Otišao je na službu u Lion. Zbog promjene zraka opet dođe u Paray. Zdravlje mu je bilo sve slabije. Liječnici mu svjetovaše da pođe u rodni kraj. Margareta mu saopći da Isus traži u Parayu žrtvu njegova života. Htio je udovoljiti redovničkoj poslušnosti, ali bolest ga spriječi. Naskoro je umro u Parayu. Nad njim se savršeno ispunila riječ sv. Margarete: »O kako je slatko umrijeti onomu, koji je vjerno služio Srcu Isusovu!«

6. Od ukazanja sv. Margareti do uspostave svetkovine Srca Isusova i posvete svijeta Božanskom Srcu Isusovu

Put do uspostave svetkovine Srca Isusova. Naša je nakana, da donesemo što jasniji pregled povijesnog razvitka uzvišene pobožnosti Srcu Isusovu. Uvjeren sam, da kršćanski vjernici dijele sa mnom mišljenje o opravdanosti ovog izlaganja, i da će povijesne činjenice pozitivno utjecati na buđenje naše osobne pobožnosti prema ranjenome Srcu našega Spasitelja.

Uvjeren sam da nas sasvim opravdano zanima i razvoj pobožnosti objavljenoga Srca od smrti sv. Margarete do danas, jer ćemo samo na taj način steći zaokruženu i potpunu sliku o čitavom pitanju. Toj temi posvećujemo ovo izlaganje.

Vidjeli smo da se u godinama 1672. do 1675. Srce Isusovo javno objavilo nama ljudima preko ponizne redovnice sv. Margarete-Marije Alacoque. U tim ukazanjima Krist je jasno i otvoreno izrazio svoje božanske želje, koje bismo mogli sažeti u četiri točke: 1. Srce Isusovo bezuvjetno hoće da bude štovano u tjelesnom liku, simbolu njegove neizmjerne božanske ljubavi prema svim ljudima. 2. Kristovo objavljeno Srce apsolutno zahtijeva da bude čašćeno javnim štovanjem. 3. Srce Božjega Sina traži za se posebnu svetkovinu, i to u prvi petak po tijelovskoj osmini. 4. Ranjeno Isusovo Srce traži opću nadoknadu za nebrojene uvrede koje mu ljudi svaki dan obilno nanose. U tu svrhu posebno traži naknadnu sv. Pričest koja je moćno sredstvo zadovoljštine i lako pristupačno svakom vjerniku. Naknadnu pričest Srce Isusovo naročito želi u prve petke u mjesecu.

Iz dosadašnjeg izlaganja vidljivo je da je u drugoj polovini XVII. st. umro sv. Ivan Eudes, začetnik, promicatelj i ostvarivač liturgijskog štovanja Srca Isusova. Za njim je poletio u krilo proslavljenoga Srca i sv. Klaudije de la Colombiere.

Možda nam se na prvi mah i to nehotice, nakon svih ovih nabrajanja i izlaganja, pojavi pred očima svijesti neočekivano, ali ne baš isprazno pitanje: Zar će njihovom smrću zastati ovo veliko djelo? O, ne! Tek sada i počinje veliko osvajačko djelo božanskoga Obnovitelja, koji je u danima novoga vijeka i otvorio svoje Srce da ljudi naših dana kroz otvorenu ranu upoznju veliku ljubav i velikodušno joj odgovore. Vrijeme iza objavljenja Srca Isusova jest vrijeme njegovih pobjeda i trijumfa.

Godinu dana prije smrti sv. Margarete isusovac o. Croiset napisao je djelo o Srcu Isusovu (1689). Godinu dana po njezinoj smrti izdao je novo izdanje s dodatkom životopisa Božje odabranice. Red Pohođenja i Družba Isusova neumorno su i živo širili pobožnost Božanskomu Srcu. Prijem kod tadanjih vjernika bio je izvanredan, ali ne zbog novosti pobožnosti, nego zbog uzvišenosti samog predmeta i spasonosnih učinaka. Međutim, ova novost u Kristovoj Crkvi uzbudila je jaku i veliku opoziciju.

Nemojmo zaključiti naprečac, da su protivnici nove pobožnosti bili isključivo iz redova jansenista. Istina, jansenisti su predvodili tu borbu, jer njihovo hladno srce nije moglo izdržati blagotvorni žar topline i ljubavi Isusova Srca. Ali i među samim katolicima bilo je protivnika započetoj pobjedi svetoga Srca. Neki su od njih dobronamjerno smatrali ovu novost sektom, koja bi mogla uznemiriti čitavu Crkvu i nanijeti joj brojne neugodnosti. Samo ime ove pobožnosti postalo je nedrago, odbojno, na sam njen spomen toliki su se vrijeđali. I u samom Redu od Pobođenja i u Družbi Isusovoj službeni predstavnici bili su sasvim oprezni, što je samo po sebi razumljivo i preporučljivo, ali nipošto nisu bili protivni novoj pobožnosti, kao takvoj. Između ova dva nakovnja brusila su se mišljenja, taložila uvjerenja, klesao ispravan pojam.

Istovremeno dok je bilo u jeku prvi otpor prema pobožnosti Srcu Isusovu, množe se bratovštine u čast svetoga Srca, podižu se kapele, posvećuju oltari, održavaju brojne propovijedi. Cijela Francuska već zna za ovu pobožnost. Doprla je brzo i do Kanade, zatim sve do krajnjega Istoka. Među tadašnje revne promicatelje nove pobožnosti ubrajamo Boudona, Simuna Gourdana i druge. Brojne redovničke zajednice, rasijane po čitavom katoličkom svijetu, otvaraju širom vrata pobožnosti Srcu Isusovu, što je po sebi i shvatljivo ako poznajemo bar bitne obrise nutarnje redovničke konstitucije. Možda je najzgodnije odmah nadovezati i naglasiti da su samostani najaktivniji i najbolji promicatelji pravih pobožnosti. To se obistinilo i u ovom slučaju. I još nešto. Božje je djelo nemoguće zaustaviti u pobjedničkom naletu. Što više protivnika, to sigurnija pobjeda!

Poslije obilnih uspjeha koje je postigla pobožnost Srcu Isusovu u prvim godinama nakon svečanih ukazanja Krista sv. Margareti, nešto osobnom izgradnjom pojedinaca, a još više značajnom duhovnom obnovom unutar Katoličke Crkve sazreo je zahtjev da se od Pape zatraži odobrenje svetkovine Presvetom Srcu Isusovu. Prvi pokušaj u tom pravcu učinili su Isusovci i redovnice od Pohođenja. Sv. Stolica prema svojoj ustaljenoj praksi oprezno je motrila sve te pojave, pokrete i nastojanja i u zreloj šutnji čekala razvoj čitave stvari, a još više plodove, koji će najrječitije progovoriti za ili protiv. Time je i katoličkim teolozima pružena mogućnost svestranog i slobodnog promatranja čitavoga pitanja u svoj svojoj složenosti i dalekosežnom značenju.

Ipak je Vatikan još od prvih primljenih molbi savjetovao redovnicama da se za različita odobrenja u vezi sa svetkovinom i pobožnošću prema Srcu Isusovu obraćaju svojim biskupima, koji su u tom nadležni i mjerodavni. I doista, tim putem došlo je do proslave blagdana Srca Isusova u Besanconu (1694), Longresu, Digioneu itd. Stvar je, može se reći, dobro prohodala.

Već 1693.g. Rim je odobrio bratovštine Srca Isusova i podijelio im oproste. To je obradovalo brojne pobožnike ranjenoga Srca, ali oni su ciljali još i dalje. Oni su svakako htjeli odobrenje blagdana.

Konačno je Klement XIII. na molbu poljskih biskupa, uzeo u svestrano razmatranje pitanje svetkovine i pobožnosti Srcu Isusovu. Predlagači su mu podastrli temeljitu i sveobuhvatnu dokumentaciju. Nakon zrelog uvida u stvar, Sv. Zbor Obreda izrazio se u prilog odobrenja svetkovine božanskoga Srca. Papa je potvrdio odluku Kongregacije. Obrazac Mise u čast Isusova Srca za Poljsku i za nadbratovštine svetoga Srca odobren je 11. V. 1765. Red od Pohođenja postigao je 10. srpnja iste godine odobrenje svetkovine za svoju redovničku zajednicu. Iste godine francuski je episkopat gotovo službeno usvojio svetkovinu Srca Isusova i uveo je skoro u sve svoje biskupije.

Njihov primjer slijedile su i druge katoličke biskupije, redovničke zajednice itd. Svi su se žurili, da budu dionici ponuđenog privilegija. U dokumentu Sv. Zbora Obreda iz 1856. kaže se, da gotovo nema crkve na svijetu koja nije dobila ovu povlasticu. Istina, sve je to bilo samo privilegij, samo je bilo dozvoljeno svetkovanje blagdana Srca Isusova, a još nije bilo naređeno. Međutim, sve ove činjenice daju nam nesumnjivo naslutiti da je pobjeda na pomolu. Na molbu francuskih biskupa uveo je Pijo IX. 1856. obaveznu svetkovinu Srca Isusova za čitavu Katoličku Crkvu.

Put do posvete cijeloga svijeta Srcu Isusovu. Dosada iznesene povijesne činjenice svjedoče nam otvoreno i jasno o živom vrenju pobožnosti prema preslatkom Srcu Božjega, Sina, koje je započelo od časa svečanoga ukazivanja sv. Margareti i povećavalo se iz dana u dan sve jače i istaknutije. Nas,posebne prijatelje ranjenoga Srca, ova pojava nimalo ne iznenađuje. Mi se uvijek i u svakoj sličnoj zgodi, a pogotovo kad se radi o božanskom Srcu ljubavi, sjećamo Kristovih riječi: »Dođoh daoganj bacim na zemlju, pa što hoću, nego da se zapali?«(Lk12,49) s druge strane, uvijek moramo imati u vidu da je katolička duša stvorena za širokogrudne izljeve odanosti i ljubavi. Dosljedno, božanska žrtvovana dobrota jedina je bila u mogućnostitu ucijepljenu duhovnu sklonost razviti do zamjernih visina zanosa. Kao potkrepu naše tvrdnje možemo navesti već spomenutu peticiju poljskih biskupa na Klementa XIII. iz g. 1765., u kojojse navodi, da u samoj Poljskoj do toga vremena postoji najmanje1090 bratovština Srca Isusova. Ovo ubrzano osnivanje bratovštinarječito govori o općem gibanju i zanosu za pobožnost presvetomuSrcu.

Razumljivo je samo po sebi da su pojedinačne posvete Srcu ljubavi, dobrote i žrtve bile veoma brojne. Njihov broj poznaje samo dobro Kristovo Srce koje posebnim plamom gori prema svakomu svomu pobožniku i napunja ga blagoslovom.

Usporedo s pojedinačnim posvetama, osnivanjem bratovština i slično, sazrijeva i saznanje o obvezi ljubavi za naknadom ranjenomu Srcu Otkupitelja svijeta. Odvažne duše žrtve predstavljaju za Crkvu idealni dio Kristova duhovnoga stada.

Kad je službena crkvena vlast odobrila i uvela blagdan Srca Isusova, oduševljenje i zanos među katolicima raste sve više i jače. To je sasvim razumljivo, jer su tim činom raspršene kojekakve eventualne sumnje, a čitava stvar oslonjena je na temelje vječnog i nepogrješivog božanskog autoriteta.

Odmah su se požurili mnogi biskupi da božanskom Srcu posvete svoje biskupije. Redovnički poglavari nasljedovali su njihov primjer i obavili posvetu svojih duhovnih zajednica. Stopu u stopu slijedila su ih različita društva unutar naše Crkve. Vanjski trijumf Srca Isusova u novom vijeku obilježavju svečane posvete mnogih država, dok konačno nije došlo i do same posvete čitavoga svijeta božanskom Srcu ljubavi i milosti.

Južnoamerička republika Ekvador obavila je prva — 15. VI. 1873. — posvetu ranjenomu Srcu Boga-Čovjeka, duhovnoga kralja čitavoga svijeta. Ovu svečanu i značajnu posvetu obavio je sam predsjednik republike neumrli mučenik Garcia Moreno uz sudjelovanje uglednih senatora i narodnih zastupnika, vojske i mornarice i brojnih građana. Posveta ove katoličke zemlje izvršena je u katedrali prijestolnice Quito pred kipom Srca Isusova, koji prikazuje Krista kako otvara svoje preslatko Srce i svoje premilostive ruke širi u zagrljaj ljubavi. — Naglasio sam, da je posvetu učinio predsjednik Moreno. Dvije godine poslije obavljene posvete Garcia Moreno umire mučenički od 11 uboda, koje mu je zadao nožem razbojnik potplaćen od masonerije. U času razbojstva ubojica mu je doviknuo u uho: »Umri, bijedni zatorniče slobode!« Moreno mu je odgovorio mirno i svetački, dostojno viteza Srca Isusova: »Bog ne umire!!«

U isto vrijeme stižu brojne molbe Piju IX., da posveti čitav svijet Srcu Isusovu (1870—1871). Takvu molbu uputio je tuluški nadbiskup Desprez. Zatim isto moli i tadašnji direktor Apostolata Molitve o. Ramiere (u travnju 1875), ali ne samo u svoje ime, nego u ime čitavoga članstva. Njegovu molbu potpisalo je i 525 biskupa. Papa je kao odgovor na te molbe dao odobrenje posvetnoj formuli Srcu Isusovu koju je preporučio za privatnu i javnu upotrebu. To je odobrenje učinjeno na dvjestogodišnjicu ukazanja Srca Isusova sv. Margareti. Taj datum — 16. VI. 1875. — smatraju povjesničari pobožnosti i štovanja Srca Isusova veoma značajnim.

Veliki i dalekovidni papa Leon XIII. imao je zavidnu i jedinstvenu sreću, da je mogao obaviti posvetu čitavoga svijeta božanskomu Srcu Krista -Kralja. On je 25. V. 1889. izdao glasovitu encikliku o posveti ljudi Presvetomu Srcu Isusovu (»Annum Sacrum« — Sveta Godina), kojom naređuje da se 11. lipnja spomenute godine ima posvetiti Srcu Isusovu sav katolički svijet i čitav ljudski rod. Sam papa obavio je u svojoj kapeli posvetu svijeta ranjenomu Srcu Spasitelja svijeta, u noći koja je spajala XIX sa XX st. U isto vrijeme obavio je istu posvetu u ime Kristova namjesnika u središnjoj bazilici kršćanstva, u crkvi apostolskog prvaka sv. Petra u Rimu, glasoviti i vrijedni kardinal Rampolla. Toj javnoj i svečanoj posveti prisustvovali su brojni vjernici kao predstavnici čitavoga svijeta.

Ovaj nezaboravni čin Leona XIII. predstavlja i jest najveći vanjski novovjeki trijumf Srca Isusova, ispunjenje njegovih božanskih želja, izraženih za svečanih ukazanja sv. Margareti. Božansko Srce želi kraljevati i ispuniti ljubavlju sve stožere zemlje. I čitav svijet je malen njegovim božanskim željama, koje su neizmjerne, vječne i savršene. Nakon posvete svijeta Srcu Isusovu zaredale su još češće i istaknutije brojne posvete gotovo svih katoličkih država, biskupija i svetišta. Biskupi Crkve u Hrvata su 1923. prigodom Euharistijskog kongresa u Zagrebu posvetili hrvatski narod Srcu Isusovu.

7 . Pobožnost Srcu Isusovu dar Neba za moderna vremena

Nema sumnje da su vjernici objeručke prihvatili pobožnost i štovanje Srca Isusova, netom što se to štovanje preko sv. Margarete objavilo novovjekim ljudima pa tako i kod nas u Hrvatskoj. Na žalost povijesne činjenice o tome nisu sakupljene ni obrađene. No poznato je da je kratko vrijeme nakon ukazanja presvetoga Srca sv. Margareti izašla na hrvatskom jeziku knjižica-molitvenik: »Novena na szlavu Prisvetoga Sarza Jasusova«, koja je odmah bila razgrabljena, iako se kod nas vrlo malo čitalo. Nešto kasnije tiskano je u Zagrebu »Sercze Jeszuszovo«, koje je doživjelo nekoliko izdanja. Ovo je očit znak o dobrom prijemu uzvišene pobožnosti kod naših davnih pređa. Sve nas to neobično veseli.

Kroz posljednjih sto i pedeset godina kod nas je o Srcu Isusovu tiskano dosta knjiga, molitvenika, propovijedi i pjesama. Tu je pobožnost propagirao dugo i obilno »Glasnik Srca Isusova«, nekad najčitaniji vjerski glasnik u Hrvatskoj. Brojne bratovštine, društva, crkve, kapele, oltari, kipovi i slike svjedoče o bujnom procvatu ove pobožnosti i u prošlosti i u sadašnjosti.

Međutim mnoge su stvari našim vjernicima poznate i u živom sjećanju, pa ćemo radije prijeći na novu temu: Srce Isusovo i naše doba. Već smo citirali riječi sv. Margarete, kojima opisuje drugo veliko ukazanje

Srca Isusova: »On me pouči, kako je od žive želje da ga ljudi ljube i da ih odvuče s puta propasti, u koju ih hrpimice ruši sotona, zamislio objaviti ljudima svoje Srce i dati im u ovim posljednjim stoljećima ovaj posljednji napor svoje ljubavi, predmet i pomagalo tako prikladno, da ih skloni na pravu ljubav prema njemu, skupa sa svim blagom ljubavi, milosrđa, milosti i spasenja, što je u njemu...«

Spomenuli smo viđenje sv. Gertrude, koje je imala na dan sv. Ivana Evanđelista. Ona je u tom sretnom času promatrala s apostolom ljubavi kroz ranu na boku Isusovo ranjeno Srce. Svetica je upitala apostola zašto nije opisao miline kucaja Kristova Srca, koje je osjetio, dok je bio naslonjen na svete grudi. Ivan joj je odgovorio: »Izreći slatkoću tih kucaja, to je bilo sačuvano za sadašnja vremena, da zagrije ostarjeli i u ljubavi ohladnjeli svijet, kad čuje ove stvari«.

Crkveni dostojanstvenik, čije nam ime nije poznato, izrazio se u istom duhu, kad je rekao: »Čašćenje Srca Isusova sačuvano je za posljednja vremena kao znak Božje ljubavi, koja hoće da se tim obilnije izlijeva što se svijet više bliži koncu. To čašćenje štiti vjeru i pobuđuje pobožnost usred zabluda i nastranosti našega vremena.«

Papa Pijo XI. dijeli također uvjerenje da je štovanje Srca, Isusova iz providnosnih razloga, rezervirao za naše dane, pa i piše u enciklici »Milosrdni Otkupitelj« (od 8. V. 1928.): »Među drugim dokazima neizmjerne dobrote našega Otkupitelja najviše sja ovaj: Kad je ohladnjela ljubav Kristovih vjernika, stupi pred nas sama božanska ljubav, da je častimo posebnim štovanjem. Tad se širom otvori dragocjena crkvena riznica onom pobožnošću, kojom častimo Presveto Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja« (Kol. 2,3). 

Negda je Bog htio da ljudskom rodu, koji je izlazio iz Noine lađe, zasja u znak sklopljenog prijateljstva, »duga, koja se pokazala u oblacima« (Post 2,14). Slično se zbilo i u burno novije doba. Njim je plazilo krivovjerje, podmuklije od sviju, jansenističko, protivno Božjoj ljubavi i pobožnosti. Ono je propovijedalo da ne smiješ Boga toliko ljubiti kao oca, nego ga se više bojati kao neumoljivog suca. Tad pokaza dobrostivi Isus narodima svoje presveto Srce kao zastavu mira i ljubavi, koja navješćuje sigurnu pobjedu u borbi....« Ako je Krist u naše dane i za nas otkrio svoje ranjeno Srce, zašto se ustručavamo ući u ovaj hram preporoditeljske ljubavi!?

8. Teološki temelj pobožnosti Srcu Isusovu

Papa Pijo XII.naglašava u uvodnim riječima enciklike o katoličkom nauku štovanja Srca Isusova,Haurietis aquas – Crpst ćete vodu, da je nemoguće nabrojiti sva ona duhovna dobra, koja je štovanje Isusova Srca unijelo u kršćanske duše. Zatim upozorava na krive koncepcije i bojazni od kulta Presvetoga Srca. Stoga Papa i ima želju da vjerno izloži pravu narav ove uzvišene pobožnosti.

Kroz čitavo Papino izlaganje proteže se zlatna nit — Božja Ljubav. Ona dominira u Starom Zavjetu, ona je naročito došla do izražaja u Novom Zavjetu po djelu Otkupljenja. To izričito ispovijedaju sveti Oci Istoka i Zapada.

U daljnjem izlaganju Pijo XII. precizira da je Krist imao pravo ljudsko tijelo i pravo ljudsko srce. To je zahtijevala njegova otkupiteljska služba. »Stoga se punim pravom smatra Srce Utjelovljene Riječi kao poglaviti znak i simbol one trostruke ljubavi, kojom božanski Otkupitelj neprestano ljubi vječnoga Oca i sve ljude. Simbol je naime one božanske ljubavi koju dijeli s Ocem i Duhom Svetim, ali koja se ipak samo u njemu, kao u Riječi, koja je postala tijelom, očituje nama po krhkom i prolaznom tijelu, »jer se u njemu nastani utjelovljena sva punina božanstva«. Nadalje je simbol one predragocjene ljubavi koja, nakon što je ulivena u njegovu dušu, obogaćuje Kristovu ljudsku volju i osvjetljuje i upravlja njezine čine savršenim dvostrukim znanjem, to jest blaženim, i danim ili ulivenim. I napokon — i to na način više naravan i izravan — simbol je senzibilnog osjećaja, jer je tijelo Isusa Krista, oblikovano po Duhu Svetom u krilu Djevice Marije, bilo obdareno savršenom moću osjećanja i percipiranja, dakako mnogo više nego sva druga ljudska tjelesa«.Ovu trostruku ljubav dokazuju sva Kristova djela.

Iz citiranog je očito da je bliži tvarni predmet kulta Srca Isusova njegovo tjelesno Srce. To je Srce kucalo pod Marijinim Srcem kroz devet mjeseci. To je Srce kucalo na ovoj zemlji kroz sve dane Isusova života. To je Srce bilo na križu pravim kopljem nemilosrdno probodeno. Iz njega je curila Predragocjena Krv. To je Srce sada proslavljeno u Nebu. To je Srce i sada živo pod sakramentalnim prilikama u našim svetohraništima. To je Srce Boga-Čovjeka. Ono je simbol trostruke božanske ljubavi, najvećeg dometa dobrote i milosrđa.

Formalni objekt, ili jasnije rečeno razlog, zbog koga je Srce Isusovo dostojno posebnoga štovanja, jest neizmjerno dostojanstvo osobe božanske Riječi. To rezultira i iz svega što smo već dosada rekli. Posebni opet razlog zbog kojega štujemo Isusovo Srce ispred drugih dijelova Kristova tijela jest to što nam ono očituje i predstavlja neizmjernu ljubav milosrdnog Spasitelja čovječanstva, kako smo već naglasili malo prije citirajući Pija XII.

Zajedničko je mišljenje katoličkih teologa da Presveto Isusovo Srce očituje u potpunosti i stvorenu i nestvorenu ljubav. Taj je zaključak osnovan na izloženoj istini o osobnom sjedinjenju bogočovječanske naravi u osobi Isusa Krista. Ljubav Kristova, veli spomenuti kardinal Billot, jest bogočovječje, jer obuhvaća nestvorenu ljubav Riječi i stvorenu ljubav ljudskoga srca.

Poklonimo se veličajnim tajnama, u koje ne možemo prodrijeti umom, ali ih barem možemo osjetiti dušom i srcem. Poklonimo se ljubavi, koja je vječna i nestvorena, ali je odlučila procvjetati u svetom vrtu neokaljane ljudske naravi. Klanjajmo se veličinama dobrote, koja je neizmjerna i žedna naše sreće !.. .

Pobožnost Srcu Isusovu mnogo je šira od samoga kulta. Kult obuhvaća samo poklonstvo. Naprotiv, pobožnost obuhvaća sve one čine kojima priznajemo Kristovu ljubav. A praktično priznanje te ljubavi uključuje u sebi nebrojene mogućnosti očitovanja i široko područje životvornog izražaja. Prema tome, pobožnost ranjenomu Srcu može se izraziti na mnogo načina.

Na prvom mjestu dobrostiva Kristova ljubav traži od nas uzvraćenu ljubav. Isusovo Srce neprestano gori ljubavlju prema nama, jer Bog uvijek ljubi. A princip je božanske ljubavi uzajamno kolanje i uzvraćanje istim darom. Mi smo sinovski obvezani -sličnim poklonom uzvratiti Bogu na izljeve dobrote i milosti. Stoga se i požurio apostol ljubavi, evanđelist Ivan, upozoriti nas na ovu dužnost, pa nam u prvoj poslanici dovikuje: »Mi, dakle, ljubimo Boga, jer je Bog prije ljubio nas!« Ugodna obveza! Zar je potrebno opominjati nas na ovakve slatkoće?

Kako ćemo izraziti svoju odanost Kristu, to je prepušteno mnogobrojnim mogućnostima koje posjedujemo. Ljubav osjećajima, riječima i djelima. Posebno se od nas traži, da se ta ljubav odrazi u nasljedovanju kreposti Srca Isusova, jer je to najjači dokaz odanosti, a ujedno i najkraći put do postignuća što veće svetosti.

Prava ljubav neumoljivom logikom vodi naše duše do stvarnog izražaja naknade, do ostvarenja zadovoljštine za nebrojene uvrede, koje se svaki čas nanose Bogu. Ljubav bez suosjećanja nije prava ljubav. Prava se ljubav žrtvuje i dariva ! .. .

Darivanje ljubavi Bogu u jednom ili drugom obliku budi u nama pouzdanje, životnu krepost sigurnosti. Nekom neodoljivom silom nađemo se pred najvećim svetištem prokušanog pouzdanja, pred Kristovim otvorenim Srcem. Spontano saznajemo da je tu naše nenadoknadivo utočište, jer je u Isusovu Srcu najljepši oltar presvetoga Trojstva!

Vjerujem da neće biti suvišno upozoriti, kad već objašnjavamo pojmove kako se ne smiju poistovjetiti pobožnost Srcu Isusovu i pobožnost Presvetom Sakramentu . To su dvije srodne, ali ne identične pobožnosti pod različitim imenom. Moglo bi se u nekom smislu reći, da su to dvije različite pobožnosti. Kako?

Materijalni bliži objekt pobožnosti svetom Sakramentu jest čitavo Kristovo tijelo pod euharistijskim prilikama. A posebni je razlog: Oltarski Sakrament sadrži pravo, stvarno, supstancijalno Tijelo i Krv Isusa Krista, Boga i Čovjeka. Obje pobožnosti imaju i zajedničkih elemenata. Objema je daljnji materijalni objekt — osoba Krista. Posjeduju i zajednički cilj, a taj je da obje promiču ljubav prema Isusu, Božjem Sinu, Otkupitelju ljudskoga roda, najvećem prijatelju duša. Već smo rekli da Srce Isusovo živo kuca u Euharistiji. A poznato nam je da pobožnost ranjenomu Srcu vodi izravno k svetohraništu, jer je naknadna pričest jedan od bitnih elemenata ove pobožnosti i uvjet za postizanje velikoga obećanja beskonačne sreće u posjedovanju Raja. Euharistijsko Srce Isusovo, ražari nas ljubavlju!

9. Zašto je lipanj posvećen Srcu Isusovu?

Lipanjska je pobožnost novijeg datuma. Nije tako stara kao svibanjska, koja datira još od bl. Henrika Suzo (+ 1365), a. kao javna pobožnost održana je prvi put 1784. u Ferrari, u Italiji. Jednoga svibanjskog jutra u prvoj polovini XIX. st. molila se iza sv. Pričesti dobra, nevina duša — Anđelka od sv. Križa u zavodu Naše Gospe u Parizu. Molila je od Isusa milost da je prime u »Zbor Marijine Djece«. Dok je pobožno molila, Duh Sveti joj nadahnu korisnu misao. U mladenačkoj duši pobožne Anđelke pojavi se pitanje: Zašto ne bismo mogli imati jedan mjesec u godini, koji bi bio posvećen Srcu Isusovu, kad već imamo mjesec posvećen Majci Božjoj?

Ovu plemenitu misao priopći Anđelka svojoj poglavarici, koja to spomene pariškom nadbiskupu. Njemu se ovaj prijedlog neobično svidio, pa stoga i dopusti 1834., da se u njegovoj nadbiskupiji lipanj posveti Srcu Isusovu. Gesta pariškog nadbiskupa djelovala je pozitivno i na ostale njegove istomišljenike, pa je lipanjska pobožnost počela osvajati katolički svijet. Kroz kratko vrijeme pobožnost Srcu Isusovu obuhvatila je čitavu Katoličku Crkvu. Papa Pijo IX. podijelio je 1873. posebne oproste onima koji obavljaju lipanjsku pobožnost na čast Srca Isusova. To isto učinio je 8. VIII. 1906. sv. Pijo X.

Prema jasno i nedvojbeno izraženom načelu vrhovnoga autoriteta u Katoličkoj Crkvi, pobožnost Srcu Isusovu je najuzvišenija od svih pobožnosti, koje posjedujemo u svojoj duhovnoj riznici. Uvjerenje Crkve o ovom pitanju izrazio je sažeto, ali određeno Šimun Gourdan, pobožni i učeni pisac 1711. g. On veli: »Između svih pobožnosti, pobožnost Srcu Isusovu je najsvetija, najstarija, najviše odobrena, najsavršenija, najkorisnija, najmilija našemu Gospodinu i najpotrebnija.« Svaku od svojih tvrdnja raščinio je pisac jasno i jezgrovito.

Pobožnost Srcu Isusovu, veli on, jest »najsvetija, jer ona u Isusu Kristu časti ono što je u Njemu najviše duhovno i najviše ujedinjeno s Njegovim Ocem; što je najviše posvećujuće za Crkvu...« Za potkrepu tvrdnje, da je pobožnost Srcu Isusovu najstarija pobožnost dosta je sjetiti se, kako je ta pobožnost počela u onom trenutku, kad ga je vojnik probo kopljem na Kalvariji. Prvi poklonici bili su žalosna Gospa, Ivan, Magdalena i pobožne žene. Oni su započeli pobožnost ranjenom Kristovom Srcu.

Pobožnost Isusovu Srcu nosi na sebi pečat najviših odobrenja, jer »sve stranice Sv. Pisma ne govore nam drugo, nego da treba obnoviti naše srce ... A sve to ne možemo izvršiti, ako sebi ne postavimo kao uzor Srce koje ima u najeminentnijem značenju sva ta rijetka svojstva. Takvo srce ne može biti nego samo Srce Isusovo.«

Prema uvjerenju spomenutoga pisca, pobožnost je Srcu Sina Božjega »najsavršenija, jer je izvor svih drugih pobožnosti. Srce je Isusovo neizmjerna riznica, odakle su presveta Djevica i svi Sveti crpili milosti, dobra, svetost». Ova je pobožnost »najkorisnija, jer nas uči da moramo imati poput Isusa srce čisto, blago i ponizno...« »Najmilija je našem Gospodinu« pobožnost Srcu Isusovu, jer »tko je pobožan Presvetom Srcu, taj časti i njegovu božansku osobu,« ispravno zaključuje produhovljeni pisac. I na koncu umni pisac tvrdi da je pobožnost Kristovom Srcu »najpotrebnija, jer ona ide za tim da nas učini istog duha s Isusom. ( Povijest pobožnosti Srcu Isusovu je u sažetom obliku preuzeta iz M. Validžić, Ranjeno Božje Srce, str. 14-43.izdano s odobrenjem Nadb. duh. stola u Zagrebu 6.3. 1963, br. 853)

6. OBEĆANJA SRCA ISUSOVA I NAŠE SPASENJE

1. Obećanja Srca Isusova

Samo je po sebi razumljivo, da što god Bog radi, sve radi s određenim ciljem. To je vlastitost svakoga razumnog bića, a pogotovu najmudrijega Bića, koje je izvor svakoga znanja. Nijekati ovu vlastitost Bogu značilo bi neobično ga poniziti ili, još bolje rečeno, pokušati oduzeti mu božansku veličinu.

Razvoj pobožnosti Srcu Isusovu, a još više njegove određene izjave i precizirani zahtjevi jasno očituju nakane i želje Srca Božjega Sina. Krist je objavom svoga Srca htio u prvom redu ugrijati beskrajnom ljubavlju duhovno ohladnjeli svijet, zatim povratiti u prozeble duše proljeće milosti i život Božjeg djetinjstva, osloboditi duše od sotonskih prevara, osigurati dušama dobre volje i plemenitih nastojanja lagani uspon na putu usavršenja, pokazati revnim i vjernim sinovima putove žrtve, apostolata i postignuća solidne katoličke svetosti, a kontemplativnim izabranim sretnicima da još na ovoj zemlji mogu na njegovim svetim grudima osjetiti kucaje nestvorene i stvorene ljubavi, osjetiti predokus rajskoga blaženstva. Zar nisu divne nakane i uzvišeni ciljevi Srca ljubavi i dobrote?!

Dvije su vrste obećanja koja je Srce Isusovo dalo kršćanima preko sv. Margarete. Prva se odnose na one koji prakticiraju pobožnost Srcu Isusovu, a druga na apostole pobožnosti ranjenomu Srcu, jer oni uvijek sačinjavaju elitni dio Božjega društva.

Ako izuzmemo Veliko Obećanje i ona obećanja koja se odnose na širitelje pobožnosti svetom Srcu, ostaje nam deset različitih obećanja, koja je Isusovo Srce izreklo u prilog svojih brojnih štovateljaMožemo ih podijeliti u tri kategorijeprema nutarnjem logičnom sadržaju. S obzirom na općenite učinke uzvišene pobožnosti o kojoj govorimo Srce Isusovo je obećalo svima svojim štovateljima bogate blagodati:

  1. Bit ću im utočište u životu, a osobito na smrti. 
  2. Dat ću im sve milosti, koje su potrebne njihovu staležu.
  3. Izlit ću obilan blagoslov na sve njihove pothvate.
  4. Utješit ću ih u svim, njihovim žalostima.

Stavit ću mir u njihove obitelji.

S obzirom na duhovno stanje pojedinih štovatelja, Srce je Isusovo dalo četiri značajna obećanja. U njima se prvenstveno ogleda djelovanje same pobožnosti.

  1. 6. Grješnici će u mom Srcu naći vrelo i ocean milosrđa.
  2. 7. Mlaki će postati gorljivi.
  3. 8. Gorljivi će doći do velike savršenosti. 
  4. 9. Dat ću svećenicima snage, da ganu i najtvrđa Srca.
  5. 10. Obećanje općenitog značenja odnosi se na blagoslov mjesta.Krist je rako: Blagoslovit ću ona mjesta, gdje bude izložena i štovana slika moga Srca.

Evo jednog primjera Svećenik N. iz Strasburga pripovijeda: «Grješnom i ohladnjelom katoliku oboljela je majka. Zamoli on redovnice iz obližnjega samostana za jednu sestru bolničarku. Bolesnica je bila dobra i plemenita duša. Kako zlo redovito ne dolazi samo, naskoro teško oboli i sin.

Majka moli kapelana da nastoji oko obraćenja njezina zalutalog djeteta. Kapelan je pokušao, ali sve je bilo uzalud. Došao je i svećenik koji nam ovo priča, ali ni on nije odmah uspio. Ipak se nije dao smesti. U bolesnikovoj kući nije bilo ni jedne svete slike. Najprije kapelan dade sestri bolničarki križić za bolesnika, ali on ga ukloni u majčinu sobu. Drugi svećenik, inače prijatelj bolesnika, posla mu krasnu sliku Srca Isusova. Bolesnik nije pristao da mu se objesi u sobi.

«Odlazim i ja - veli sestra bolničarka - jer ne želim ostati u kući, gdje ne može biti slika Srca Isusova»! Kad je vidio bolesnik, da nema kud-kamo, pristade da se slika objesi u njegovoj sobi. Srce je Isusovo blagoslovilo obilatom milošću bolesnikov stan. Najprije je počeo moliti sa sestrom, zatim je počeo držati u rukama križić i izgovarati strelovite molitvice ranjenomu Srcu Isusa Krista. Napokon se ispovjedio, pričestio i primio sveto pomazanje. Sutradan, za vrijeme molitve Srcu Isusovu, udari ga kap. Nakon tri dana bio je mrtav! Rječitom primjeru ne treba ništa dodavati!»

Srce Isusovo ne može nikoga zaboraviti, osobito ne svoje revne apostole. Njima je izložilo brojna obećanja, da ih bodre u radu i nastojanju. Evo kako ih nabraja španjolski katolički list »Mesajero« (Glasnik):

  1. Bit će im otvorene sve božanske riznice.
  2. Apostolima presvetoga Srca zajamčena je s prijateljstvom ovoga božanskog Srca i zaštita presvete Djevice i Svetaca.
  3. Brzo će napredovati na putu savršenosti. Isusovo Srce će ih posvetiti i proslaviti.
  4. Primit će milost čist, ljubavi prema Bogu.
  5. Privući će osobiti blagoslova na svoju domovinu i na svoju obitelj.
  6. Za djela apostolskih radnika, koji šire ovu pobožnost, pridržani su obilati blagoslovi, i oni će postići velika obraćenja.
  7. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će zapisana u mome Srcu, odakle se nikada ne će izbrisati.
  8. Upoznat će tajne Križa i shvatit će njegovu zaslugu i vrijednost, a u kušnjama svoga apostolata primit će snagu i utjehu.
  9. Postići će milost ustrajnosti i milost dobre smrti.
  10. Isto moje presveto Srce bit će im nagrada i vječna plaća.

 

U primjeru O. Mateja Crowley vidjeli smo i oživotvorena sva ova obećanja Srca ljubavi i beskrajne božanske dobrote. Koji nas osjećaji obuzimaju dok slušamo sva ova očitovanja božanskoga Srca, koja isključivo i samo smjeraju na našu duhovnu korist? Ja sam uvjeren, da se svako pobožno katoličko srce ugodno lecnulo izljevom nebeske milosti, koja hoće da nas usavrši i usreći.

Nakana je Srca Isusova da nam objavom brojnih i bogatih obećanja učini ovu pobožnost nada sve slatkom i ugodnom. Kad malo ohladi osjećaj čiste ljubavi, koja nastaje, usavršuje se i radi iz savršene odanosti prema Bogu, vječnoj dobroti, kad sustanu naše duhovne sile i mi se osjetimo malo pospani i umorni, kad sjena sumnje počne podgrizati temelje naše sreće, onda je potrebno sjetiti se svih obećanja Kristova otvorenog Srca, pa će se smiriti valovlje previranja i straha, a našom dušom razlit će se osjećaj čelične izdržljivosti i odane priljubljenosti svemoćnoj ljubavi!

Nas katolike ne plaši strah da obećanja ne će biti izvršena. Bog još nikoga nije prevario, jer je on savršena dobrota. On će i nad nama u potpunosti ispuniti svoja obećanja, koja je svečano dao!

G. 1882. tiskao je neki američki katolik općenita obećanja Srca Isusova na oko dvjesta jezika. Njegov letak krasila je slika svetoga Srca. Do nas nije dopro taj listić ali mi imamo utisnuta u srcu sva obećanja Kristove dobrote, koja nas jača, usavršuje i posvećuje! Veselimo se, što smo članovi velike obitelji Srca Isusova! Mi smo osigurani na putovanju put neba. Naš je put staza k Srcu Isusovu, gdje nas čeka vječno blaženstvo i sreća!

2. Veliko obećanje Srca Isusova, pobožnost devet prvih petaka i naše vječno spasenje

Godinu dana pred smrt, 1689 g. imala je sv. Margareta još jednom neobičnu sreću, da joj je Srce Isusovo i opet objavilo jedno značajno obećanje. Svetica ga je opisala, pa njoj prepustimo riječ:

»Jednog petka, za vrijeme sv. Pričesti, On je rekao ove riječi svojoj nedostojnoj ropkinji: Obećajem ti u preobilju milosrđa svoga Srca da će moja svemoguća ljubav udijeliti svima onima, koji se pričeste u prvi petak, za devet neprekidnih mjeseci, milost konačne ustrajnosti. Oni ne će umrijeti u mojoj nemilosti, ni bez Sakramenata, jer će im moje Srce u onom posljednjem času služiti kao sigurno utočište«.

Ovo je poznato i svima drago obećanje božanskoga Srca, koje je dobilo časnu titulu »Veliko Obećanje Srca Isusova«.Ono je uistinu veliko obećanje, jer ljudima osigurava vječno spasenje. A to je najvažniji problem koji zanima svakoga čovjeka, i oko koga se okreće čitav naš život sa svim dostignućima i uspjesima.

Prije negoli se upustimo u analizu Velikog Obećanja, navest ćemo vrlo lijepe refleksije, koje je francuski pisac Bainvel iznio u svome prekrasnom djelu o pobožnosti Srcu Isusovu. On o Velikom Obećanju kaže: »Obećanje je apsolutno, pretpostavljajući, kao što je očigledno, dobro obavljene pričesti i prema nakanama svetoga Srca. Ono što je obećano, nije ustrajnost u dobru kroz čitav život, pa ni primitak pod svaku cijenu posljednjih sakramenata, što proizlazi više iz konteksta negoli iz teksta, nego zapravo posljednja ustrajnost, što obuhvaća ispovijed i druge posljednje sakramente samo u nužnoj mjeri. Obećanje se odnosi izravnije na grješnike, negoli na pobožne duše. Ono točno određuje označujući određenu vježbu pobožnosti svetom Srcu, što je sv. Margareta tisuće puta općenito opetovala, naime, da se pobožnici svetoga Srca neće izgubiti.«

Za nas je katolike u pitanju vjere, pobožnosti i ćudoređa mjerodavan sud Kristove Crkve, koja nam po svojoj službenoj učiteljskoj dužnosti mora pokazati pravilan put. Crkva je preko najkompetentnijih svojih predstavnika detaljno i svestrano proučila spise sv. Margarete. U njima nema ništa, što bi trebalo prekoriti, što nije u skladu s katoličkom naukom i što bi, dosljedno, trebalo osuditi. Stoga je Crkva i odobrila pobožnost Srcu Isusovu, kako je sadržana u svetičinim spisima, potvrdila istinitost ukazanja i obećanja Srca Božjega Sina. Papa Benedikt XV. u dekretu kanonizacije proglašenja svetom, navodi riječi sv. Margarete o Velikom Obećanju i dodaje: »Upravo su to riječi, koje je blagoslovljeni Isus upravio svojoj službenici«. Zar nam ova izjava nije dragocjena i dostatna?!

Interesantno je istaknuti da Veliko Obećanje počinje propagirati o. Franciosi tek g. 1869, skoro dva stoljeća od saopćenja sv. Margareti. Zašto je protekao tako dugi period od objave velike milosti do praktičnog okorištavanja tim nebeskim blagom, to zna nedokučiva božanska mudrost, koja svime ravna i sve u pravo vrijeme čini.

Veliko Obećanje ne smije se shvatiti u smislu suhog bilateralnog ugovora. Moramo uvijek imati na umu, da je to samo obećanje, koje se mora izvršiti po načelima vjernosti u ispunjavanju datih obećanja a ne iz rigoroznog pojma pravde. Nemojmo ovu pravnu distinkciju shvatiti krivo pa nepravilno zaključiti da Krist nije dužan uvijek i u svakom slučaju ispuniti konkretno (veliko) obećanje. Na njegovu Srcu leži «ugodna obveza», da sve izvrši, i to doslovno prema obećanju. Zar beskrajnoj božanskoj ljubavi: to treba napominjati? Mora nam biti jasno da naša vozna karta za raj, koju nam daje Veliko Obećanje treba imati tri pečata:

  1. Devet dobro obavljenih sv. Pričesti i Ispovijedi na nakanu Presvetoga Srca Isusova.
  2. Te pričesti treba primiti u prve petke u mjesecu.
  3. Moraju biti primljene za devet uzastopnih mjeseci.

Nemojmo se čuditi uvjetima. Božansko Srce ih je stavilo lagani su i svima pristupačni. Treba ih izvršiti točno na dlaku. Nikakav izgovor nas ne opravdava. Slobodni smo, možemo se okoristiti Božjim darom ako želimo.

Razumljivo je, da moramo imati dobru nakanu pri obavljanju prvih petaka na čast Srca Isusova, jer bez dobre nakane ne možemo postati dionici Velikoga Obećanja.

Možda bi trebalo opširnije govoriti o spasonosnim učincima, obavljanja prvih petaka? Dosta je samo podsjetiti se, da devet uzastopnih pričesti i ispovijedi i izravno uživanje svemoćne ljubavi Srca Isusova znadu tako formirati i učvrstiti naš katolički život, da je to milina iskusiti!

Što onda čekamo i odugovlačimo? Zar se ne želimo osigurati na svom sudbonosnom putovanju za kraljevstvo vječnog mira i nebeske sreće? Ne vjerujem, da je bilo tko od nas katolika toliko nemaran prema svojoj duši. Pogledajmo, Srce Isusovo stoji širom otvoreno i poziva nas, da uniđemo u hram sigurnosti. Možda bismo u ovo naše atomsko doba mogli nazvati Srce našega vječnoga Kralja nebeskom raketom, koja nas sigurno vodi u nebo. Još se nitko nije razočarao u Božjim obećanjima! Vjerujmo i mi čvrsto ljubavi presvetoga Srca! (Obećanja Srca Isusova su u sažetom obliku preuzeta iz M. Validžić, Ranjeno Božje Srce, st. 63-73.izdano s odobrenjem Nadb. duh. stola u Zagrebu 6.3. 1963, br. 853)

7. POSEBNE POBOŽNOSTI I MOLITVE SRCU ISUSOVU

1. Zlatna krunica

(Moli se na običnu Gospinu krunicu.)

Mjesto Vjerovanja moli se: Slatko srce moga Isusa, daj da Te ljubim sve to više!

Mjesto Oče naš moli se: Vječni Oče, prikazujem Ti predragocjenu Krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za svoje grijehe, kao pomoć svetim dušama u čistilištu, utjehu umirućima i za potrebe svete Crkve.

Mjesto Zdravo Marijo moli se: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!

Mjesto Slava Ocu moli se: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu se izmoli: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...

2. Posveta Srcu Isusovu

«Među činima pobožnosti presvetom Srcu Isusovu na poseban način se ističe posveta po kojoj Božanskom Srcu Isusovu prikazujemo nas same, sve što jesmo i posjedujemo, sve prikazujemo vječnoj Božjoj ljubavi od koje smo sve dobili» (papa Pio XI).

Posveta Srcu Isusovu je uzvišeni oblik duhovnosti. Ona je utemeljena na ugovoru duše i Isusa. Upravo to se sam Isus udostojao objaviti apostolu njegova Srca u Španjolskoj p. Bernardu de Hoyos, kad mu je govoreći o posveti kazao: «Ja ću misliti na tebe, a ti misli na mene. Ja ću se brinuti o tebi, tvojim stvarima i potrebama, a ti se brini za mene i moje nakane».

Isus se, dakle, obavezuje na posebnu providnost prema duši koja se njemu posveti. Ona se treba potpuno njemu darovati i imati povjerenja u njega, brinuti se za njegove nakane, koje su apostolat i spasenje duša, molitvom, žrtvom, obavljanjem svakodnevnih dužnosti i davanjem čina zadovoljštine. Posveta se svodi na autentični kršćanski život i nastojanje potpunog vršenja volje Božje, koji postaje svjedočanstvo, apostolat i naviještanje u sredini gdje živimo, sukladno s našim staleškim dužnostima.

Naravno da je bit svega toga u kreposnom životu kojemu je izvor i uzor Presveto Srce Isusovo. O tome veliki papa našeg vremena Ivan Pavao II kršćanskim supružnicima kaže: «Vama mladencima, upućujem svoj očinski nagovor da uvijek držite uprti pogled u Srce Isusovo, Srce Kralja i središte svih srdaca. Od njega naučite veliki nauk ljubavi, dobrote, žrtve, pobožnosti, koji su toliko potrebne svakoj kršćanskoj obitelji. Iz Srca Isusova crpite snagu, vedrinu, autentičnu i duboku radost vašeg bračnog života. Crpst ćete njegove blagoslove ako njegova slika, osim što je utisnuta u vaše srce, bude izložena i čašćena u vašim obiteljima».

Posvetiti se Srcu Isusovu mogu pojedinci, obitelji, narodi a više papa je u više navrata posvetilo i cijeli svijet.

(Našim čitateljima, osim molitve posvete sv. Margarete Alacoque koju mogu naći gore u tekstu, donosimo obrasce osobne i obiteljske posvete Srcu Isusovu).

Osobna posveta presvetom Srcu Isusovu

Preslatko Srce moga Gospodina Isusa, Tebi posvećujem život, djela, muke, nevolje, jade, rad i znoj svoj; za sebe ništa ne pridržavam, neka sve bude na Tvoju veću slavu. Već sada odbacujem sve što bih slučajno učinio, pomislio ili poželio, što bi moglo Tebe uvrijediti. Presveto Srce moga Otkupitelja, Ti jesi i bit ćeš zauvijek jedini predmet moje ljubavi, pa me kao svoje dijete čuvaj i brani u duši i u tijelu; budi zalog moga spasenja, jakost moje slabosti, oprosti moje grijehe i budi mi utočište na strašnom smrtnom času. O velikodušno Srce Isusovo, budi mi opravdanje pred nebeskim Ocem, da me ne zateče njegova pravedna srdžba! O Srce koje nas neizmjerno ljubiš, uništi u meni što nije Tebi po volji. Daj, da se u mojoj duši i u mome srcu tako ukorijeni ljubav prema Tebi, da me ništa od Tebe ne može rastaviti. Radi Tvog neizmjernog milosrđa ureži moje ime u svoje Presveto Srce, da do posljednjeg časa života moga budeš jedina čežnja moga srca, jedina želja moje duše i moje vječno blaženstvo! Amen.

Posveta kršćanske obitelji presvetom Srcu Isusovu.

(«Štitit ću obitelji koje se meni posvete» rekao je Isus sv. Margareti)

Presveto Srce Isusovo, Ti si svetoj Margareti očitovalo svoju želju, da zavladaš kršćanskim obiteljima. Stoga evo, danas Tebi dolazimo, da otvoreno priznamo Tvoje neograničeno gospodstvo nad našom obitelji. Hoćemo da u njoj procvatu kreposti i mir koji si Ti obećao ovdje na zemlji. Želimo da duh ovoga svijeta, koji si Ti osudio, bude što dalje od nas. Zavladaj dakle, premilostivo Srce, našim razumom, da u Tebe čvrsto vjerujemo. Zavladaj našim srcima, da usplamtimo gorućom ljubavi prema Tebi. Žar ove ljubavi podržavat ćemo molitvom i čestom pričesti. Udostoj se o božansko Srce Isusovo, biti vazda uz nas; udostoj se blagosloviti naša duhovna i vremenita dobra, posveti svaku našu kršćansku radost, a nevolje ublaži. Ako bi Te tko od nas ožalostio milostivo nam oprosti. A kada smrt zakuca na vrata naše obitelji, da nas liši bilo kojega člana, daj da se svi podvrgnu tvojoj svetoj volji u nadi, da ćemo se jednom svi naći u Nebu, da Te uvijek slavimo i blagoslivljamo. Prečisto Srce Marijino i slavni patrijarh sv. Josip neka Ti prinesu ovu našu posvetu i neka nas podsjećaju na nju sve dane života. Slava Srcu Isusovu, Srcu našega Kralja i Oca našega! Slava Ti i hvala, o božansko Srce Isusovo, što si u našoj obitelji podiglo prijestolje svoga gospodstva! S nama dijeli radost i žalost, da nas svojom neizrecivom ljubavlju vodiš putem vječnoga života. Amen.

3. Kratki zazivi presvetom Srcu Isusovu obdareni oprostima

Gotovo da nema osobe, koja kada počne svjesno i osobno živjeti vjeru i redovito se moliti, ne počne tijekom dana u raznim trenucima strelovitim molitvama zazivati Boga. Našim čitateljima donosimo više kratkih zaziva kojima je Crkva udijelila i djelomične oproste, koje mogu ponavljati tijekom dana te i na takav način biti u zajedništvu sa Srcem Isusovim. 

(Napominjemo da je nauk o oprostima sastavni dio svete baštine naše vjere. Katekizam Katoličke Crkve nam o tome govori u brojevima 1471-1479. Poslije Drugog Vatikanskog Koncila, apostolskom konstitucijom “Indulgentiarum doctrina” od 1. siječnja 1967., papa Pavao VI. je obnovio crkvenu disciplinu oprosta. Krajnji cilj oprosta je “potaći kršćane na jedan dublji kršćanski život”. A cilj obnove crkvene discipline o oprostima je pojednostavljenje i približavanje prakse oprosta životu vjernika. Enchiridion oprosta objavljen 29. lipnja 1968.govori i o oprostima. Oprost potpun ili djelomičan – više nema oprosta koji se mjere danima i godinama- može se uvijek primiti za sebe ili za jednog pokojnika. Neke od ovih zaziva možemo lako naučiti napamet i ponavljati tijekom dana kao kratke zazive).

  1. Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!
  2. Presveto Srce Isusovo, u Tebe se uzdam!
  3. Presveto Srce Isusovo: Dođi kraljevstvo tvoje!
  4. Božansko Srce Isusovo: Obrati grešnike, spasi umiruće, oslobodi siromašne duše iz Čistilišta.
  5. Presveto Srce Isusovo, vjerujem da me ljubiš.
  6. Čast, ljubav i hvala Presvetom Srcu Isusovu.
  7. Vječni Oče, po predragocjenoj Krvi Isusa Krista, proslavi njegovo sveto ime, prema nakani i željama njegova Srca, svakog klanjanja dostojna !
  8. Slatko Srce Isusovo, smiluj se nama i našoj braći koja žive u zabludi!
  9. O Bože moj, prikazujemo za duše u čistilištu sve čine ljubavi kojima Te je Srce Isusovo slavilo na zemlji!
  10. Sve za Tebe, Presveto Srce Isusovo!
  11. Srce Isusovo, izvore svake čistoće, smiluj nam se!
  12. Slatko Srce Isusovo, budi moja ljubav!
  13. Srce Isusovo, koje goriš ljubavlju prema nama, užezi srca naša ljubavlju prema tebi!
  14. Blagoslovljeno bilo božansko Srce i preslatko Ime Gospodina našega Isusa Krista i preslavne Djevice Marije Majke njegove, u vijeke vijekova!
  15. Posvuda bilo ljubljeno Presveto Srce Isusovo!

(Kratki zazivi su preuzeti iz molitvenika «Vjenčić Srca Isusova» objavljena s imprimaturom 26. ožujka.1930, br.856. šibenskog biskupa Jerolima) 

4. Prošnja presvetom Srcu Isusovu

(Ovu molitvu je svakodnevno molio sv. Pater Pio za sve one koji su se preporučivali u njegove molitve, a sam je poticao svoje duhovne sinove i kćeri da mole ovu molitvu. Prošnja se može moliti i kao devetnica)

  1. O moj Isuse, koji si rekao: «Zaista vam kažem, molite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se, evo, ja kucam, tražim i po zagovoru Blažene Djevice tvoje Presvete Majke molim za milost... Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...

Presveto Srce Isusovo, vjerujem u Te i ufam se u Te!

  1. O moj Isuse, koji si rekao: «Zaista, zaista vam kažem, što god zatražite od Oca mojega u Moje Ime, dat će vam», evo, ja tražim od Tvojega Oca u Tvoje ime po zagovoru Blažene Djevice tvoje Presvete Majke milost.... Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... Presveto Srce Isusovo, vjerujem u Te i ufam se u Te!
  2. O moj Isuse, koji si rekao: «Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći», evo, oslanjajući se na jamstvo Tvojih riječi, po zagovoru Blažene Djevice tvoje Presvete Majke molim za milost ... Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... Presveto Srce Isusovo, vjerujem u Te i ufam se u Te!

Pomolimo se!O Presveto Srce Isusovo, Tebi je nemoguće ne biti milosrdan prema bijednicima. Smiluj se nama siromašnim grešnicima i udijeli nam milost koju Te molimo po zagovoru Bezgrešnog Srca Tvoje i naše drage Majke! — Sveti Josipe, poočime i hranitelju Presvetog Srca Isusova, moli za nas! Zdravo Kraljice...

5. Dragocjeno prikazanje zasluga presvetog Srca Isusova kao zadovoljštine za svoje grijehe

(Jedna se redovnica klarisa odmah poslije svoje smrti ukazala svojoj poglavarici, koja je baš za nju molila, i rekla joj da je po ovoj molitvi što ju je svake večeri molila isplatila sve svoje dugove i da zato više nisu potrebne molitve za nju) 

Vječni Oče, prikazujem Ti Presveto Srce Isusovo, sa svom Njegovom ljubavlju, sa svim Njegovim patnjama i sa svim Njegovim zaslugama:

  1. da zadovoljim za sve grijehe što sam ih učinio danas i za svega svog života. Slava Ocu . . .
  2. da se pročisti ono dobro što sam ga zlo učinio danas i za svega svog života. Slava Ocu ...
  3. da Ti nadoknadim za sva dobra djela što sam ih propustio učiniti danas i za svega svog života. Slava Ocu
  4. da Ti zahvalim za sva dobročinstva što sam ih primio danas i svega svoga života. Slava Ocu . . .

(Za uvodnu napomenu i molitvu imprimatur, Namur, 2. 2. 1963. F. Touusaint, vic.gen) 

Molitva da se, po Isusovoj želji, što više raširi pobožnost Prema njegovom Srcu

O preslatki Isuse, ti živo želiš da se pobožnost prema Tvom božanskom Srcu što više raširi. A zašto? Zbog tvoje goruće ljubavi, da svakoga obaspeš svojim milostima i svojim božanskim žarom ogriješ, da svi budemo zauvijek s Tobom blaženi! U tu svrhu svakom pojedinom svome vjerniku neprestano ponavljaš što si jednom kazao svetoj Margareti Mariji Alakok: «Ah, nastoj da me svatko upozna, da me svatko ljubi!» O premilostivi Otkupitelju, evo me dušom i srcem pripravna služiti ljubavi Tvoga Srca, ali bez tvoje milosti uzaludni će biti, slatki Isuse, svi naši napori. Stoga smjerno Te molim, prosvijetli me i pomozi mi da moja riječ i dobar primjer dirnu srce našega bližnjega, da u svakoj kršćanskoj obitelji zaživi prava i živa pobožnost prema tvom milosrdnom Srcu. Daj, mili Isuse, da se ova Tvoja i moja goruća želja što prije oživotvore, da prestane vladati bezvjerstvo i duhovni nemar, a da zavlada živa, djelotvorna vjera, na Tvoju veću slavu a na naše posvećenje i spasenje. Amen.

Molitva za umiruće

(Za ovu je molitvu je Crkva udijelila djelomični oprost) 

O preblagi Isuse, ljubitelju duša, molim te zbog smrtne muke tvog Presvetog Srca i zbog boli tvoje bezgrešne Majke, operi svojom Krvlju sve grešnike cijelog svijeta koji su sada na umoru te će još danas (noćas) doći na tvoj božanski sud. Srce Isusovo u smrtnoj stisci smiluj se umirućima. Amen.

Molitva Presvetom Srcu Isusovu za duše u Čistilištu

Premilostivo Srce moga Isusa, zbog neprocjenjive Krvi, koja je iz Tebe potekla, izvedi, molim Te, što prije sve duše iz strašnih muka čistilišta, a osobito duše (reci koje), da Ti u Raju usrdnom pjesmom slave i zahvaljuju Ti. Onima koji će danas (noćas) umrijeti, daruj konačnu milost, svetu smrt grešnicima pokajanje i duh prave pokore; raskolnike, nevjernike i pogane prosvijetli i milostivo k sebi privedi. U ovu svrhu prikazujem Ti neizmjerne zasluge Tvoje Muke i smrti; zasluge Tvoje prečiste Majke vazda Djevice i svih anđela i svetaca, svete Mise, Pričesti, molitve i sva dobra djela, koja će se danas učiniti po svemu svijetu. Tako budi. 3 Slava Ocu. — 3 Pokoj vječni.

Naknada za uvrede nanesene Euharistijskom Srcu Isusovu

O presveto Euharistijsko Srce moga Isusa, koje pod prilikom posvećena Kruha gorućom ljubavlju za mnom uzdišeš, duboko Ti se klanjam! Od vijeka si me za sebe odabralo s nakanom da za Tebe živim, Tebe nadasve ljubim, a za nagradu mi obećalo samoga sebe u vječnom blaženstvu! Nesretna li mene! Na Tvoje nakane, na Tvoja obećanja nisam se nimalo osvrtao, nisam ih cijenio, pa sam rastreseno, lakoumno živio po svojoj opakoj volji, a ne po Tvojim zapovijedima. U nevolji, u žalosti, u progonstvu na Tebe sam, Isuse moj, zaboravljao, pomoć izvan tebe tražio!

Euharistijsko Srce Spasitelja moga, radosti i veselje moje prve sv. Pričesti i sretnih godina provedenih u nevinosti u Tvom slatkom prijateljstvu, nakon što sam okusio otrovne slasti varava svijeta i upoznao im prolaznost i ništavilo, evo, po Tvojoj milosti, vraćam se u Tvoje očinsko krilo, izvan kojega nema mira ni života. Gorkim suzama oplakujem svoje neurednosti, a djelima ljubavi naknadit ću svoju nevjernost. O božansko Srce, svakog poklona dostojno, daj mjesta mojoj bijednoj duši u svojoj presvetoj Rani, da u toj školi ljubavi naučim kako i koliko trebam Tebe ljubiti, koje si mi dalo neizmjerne dokaze svoje ljubavi!

8. POTICAJNI PRIMJERI POBOŽNOSTI SRCU ISUSOVU

1. Ivan krstitelj Ferrari, advokat i revni član socijalističkog pokreta, rođen je u Italiji. Kao dječak odgojen je pobožno kod isusovaca u kneževini Monaco. Vrlo pobožno obavljao je devet prvih petaka na čast Srca Isusova. Nakon gimnazijskih nauka pohađao je javne škole u San Remu, ohladio se u vjeri i pošao drugom stazom.

Upisao se u socijalistički pokret i mnogo radio među radništvom. Kao sveučilištarac učlanio se u masonsku ložu »I Persistenti« u Ventimiglia. Postao je pravnik, popularan među radništvom i uvažena ličnost u administrativnom aparatu općine i pokrajine. Zbog skretanja s prave katoličke staze osjećao je u duši tešku borbu. Srce Isusovo zvalo ga opet k sebi, jer je izvršenjem pobožnosti prvih petaka postao njegovim posebno privilegiranim djetetom.

Kao student sastao se jednom zgodom sa svojim prefektom, nadstojnikom iz zavoda, isusovcem. Odbacio je začas masku nasmijanosti i mira, pa iskreno priznao: «Oče, ja sam nesretan. Nosim pakao u duši. Ne mogu dalje...» Svećenik je pokušao iskoristiti sretni trenutak, ali uzalud. Ferrari se brzo pokajao zbog iskrenosti, obrisao suze i počeo govoriti: «Nemoguće, oče! Tvrdo sam vezan. Što bi rekli kolege? ...»

Ali Srce Isusovo neprestano je kucalo na vratima advokatove savjeti, uza sve njegove nezahvalnosti, uvrede i ušutkivanja grizodušja. I započela je pobjeda! Istupio je iz organizacije, dao ostavku na položaju općinskog vijećnika. Uhvatio ga silan strah pred vječnom osudom. To ga je dovelo opet na ispovijed. Opću ispovijed obavio je 1905. pred biskupom u Ventimiglia preuzvišenim Daffra. Njemu je predao svoje masonske dokumente. Majčina smrt 1907. još više ga približila Bogu.

6. svibnja 1908., dok je na sudu proučavao spise u parnici nekog siromaška, kojega je branio, nenadano izbaci na usta obilno krvi. Trebalo je platiti nevjernost Srcu Isusovu. Pošao je u bolnicu. Bolest se pogoršavala, a strpljivost je, srećom, rasla. U najtežim bolovima molio se pobožno Srcu Isusovu. Sam način liječenja bio je težak, ali iz njegovih usta nitko nije čuo jauka. Hvatala ga groza na spomen svih poteškoća, ali se nije dao. Sve je podnosio mirno kao zadovoljštinu za svoje grijehe, za nebrojene nevjernosti koje je počinio u danima duhovnoga zaborava.

Kad se mogao dizati iz bolesničkog kreveta, posluživao je nedjeljom kod sv. Mise. Na sv. Pričest pristupao je češće. Pod konac života prenijeli su ga u Ventimiglia. Teško je opisati molitvu njegovih posljednjih dana. Suznih očiju, uzdignutih k nebu, glasno je molio Srce Isusovo da ga primi k sebi kad bude potpuno pročišćen i kad dobrim primjerom nadoknadi počinjeno zlo.

Da još nešto spomenem. Na početku pobožnoga života u zavodu isusovaca bio je Ferrari obećao nositi uza se sliku Isusova Srca i Gospinu sliku. Kad mu ih je dao upravitelj kolegija, napisao je na njima: »Srca Isusa i Marije bili ti vodiči do raja!« A on je sam dodao: »Sveta Marijo, moli za me!« — U godinama duhovnoga otpada brižno je čuvao ove slike u ladici svoga stola. U posljednjoj bolesti zahvalno ih je ljubio.

14. travnja 1909. umro je u pouzdanoj ljubavi prema Srcu koje ga je pratilo kroz život i dovelo u luku spasenja, jer je u dječačkim danima obavio iskreno i pobožno devet prvih petaka u čast Srca Isusova i tako postao dionik Velikog Obećanja.

2. Srce Isusovo i podrugljivi psovač- naslov je našega primjera. Nansijski biskup preuzv. Tourinase svjedoči za istinitost ovog slučaja, a skriva ime iz opravdanih razloga. N. N. isticao se u mržnji na Boga, koju je ispoljavao na razne načine, a posebno psovkama i rugalicama. Majka ga je doduše lijepo odgojila, ali se on s vremenom tako iskvario, da ga nije bilo moguće prepoznati.

1907. pošlo je jedno hodočašće u Paray-le-Monial. U isto vrijeme nađe se u tom gradu i ovaj nesretnik. Pošao je iz radoznalosti u crkvu i zapazio na zidu natpis: »Svećenicima ću dati milost, da ganu i najtvrđa srca!« To je jedno od obećanja Srca Isusova. Kad je to pročitao, sav pobjesni. Rugao se iz punine pokvarenog srca i govorio: «Baš ćemo vidjeti! I ja ću to okušati. Uhvatit ćemo popove za riječ». I poče se ogledati po crkvi, ne bi li vidio kojega svećenika, da mu pokaže sotonsko raspoloženje.

Dalje priča ovaj bogohulnik: »Eto, dolazi k meni svećenik. Gleda me i čeka, da mu progovorim. Iz mojih usta izlazi samo psovka i poruga... Pa dobro, prijatelju moj. reče mi on. Na samu riječ »prijatelju moj« postajem drzovitiji...Vaš prijatelj? ... Ah!... Zovite me radije nevjernikom, izopćenim poganinom, sve što hoćete, ali nipošto prijateljem...

Riječi na zidu crkve neprestano su izazivale podrugljivo pitanje: Što će mi odgovoriti svećenik? Na moje navale on problijedi, ali ne oda ničim da je uzrujan. Nije odgovarao na moj govor... Ja sam se smijao. On kao da nije ni pazio na to... Bio sam pobjednik... I najednom mi dođe da prasnem u grohotan smijeh i sve mu kažem, kad mi on... ah, još i sad dršćem, upravi pitanje: Prijatelju, je li vam još živa majka? Ah, Bože, u taj čas, na te rijecč, kakva borba nastade u mojoj duši. O presveto Srce Isusovo, ti si me čekalo do toga časa. U taj se čas moje srce umekša, obliju me suze i počnem se tresti. Moja majka, je li moguće... Presveto Srce Isusovo!... Pred oči mi dolazi slika pred kojom sam kao maleno dijete klečao s majkom.... Čitam riječi što ih je ona umirući napisala a kojih ja kao da do sada nisam bio svjestan: Sine moj pišem ti s kreveta na kojemu umirem. Umirem od boli, koju si mi zadao svojom nevjerom. Ne proklinjem te, jer se čvrsto nadam, da će te Božansko Srce obratiti....

O majko moja!...» I ovaj podrugljivi psovač kapitulirao je pred snagom Srca Isusova. ispovjedio se i pričestio. Očistio je svoje srce i usne od psovke i poruge. Na njegovim usnama je procvao cvijet ljubavi prema Božanskom Imenu i Srcu Isusovu.

3. Sv. Margareta Kortonska (1247 - 1297) je po grješnom životu i radikalnom obraćenju druga Magdalena, a po prijateljstvu sa Srcem Isusovim franjevačka Margareta Marija Alacoque. Margareta se rodila u Laviano u Toskani, Italija. Bog joj je bio poklonio lijepu dušu i krasno tijelo, ali ona je to u mladenačkim danima žrtvovala zavodljivoj Veneri. Požudni glas tjelesne strasti zanio ju je u svoj vrtlog i kovitlao tamo-amo. Dobro Srce božanskoga Otkupitelja željelo je usrećiti ovu dušu.

Njezin ljubavnik, s kojim je provodila grješne dane, bio je nenadano ubijen od svojih neprijatelja. Ostavili su ga u šumi, pokrili granjem i lišćem. Grješna Margareta izgarala je od želje da ga pronađe. Vođena suludom strašću slijedila je psa, koji ju je doveo do mjesta gdje je ležao ubijeni ljubavnik. Kad ga je odgrnula i vidjela u raspadajućem stanju, sva se zgrozila. U njezinoj promrzloj duši u tom času sve se izmijenilo. Njezino opustošeno srce počela je osvjetljivati zraka novih spoznaja i svjetlijih vidika. Srce Isusovo iskoristilo je ovu priliku da je duhovno obnovi, preporodi i izgradi..

Margareta je počela plakati nad svojim grješnim mladenačkim životom. Povratila se u rodno mjesto, odrezala kosu, obukla pokorničke haljine, stavila konop oko vrata i javno pitala oproštenje od svih koje je prije sablažnjavala. Svetom mržnjom urotila se protiv vlastitog tijela, da preko njega dade zadovoljštinu za mnogobrojne grijehe protiv šeste Božje zapovijedi.

Povukla se zatim u Cortonu, gdje je franjevci nakon tri godine primiše u Treći Red. Povećavala je pokorničke vježbe, spavala je na zemlji s kamenim uzglavljem, javno po ulicama ispovijedala svoje grijehe, iznakazivala svoje lice itd. Sotona je i opet na nju jurišao, ali milost Srca Isusova i Margaretina odlučna volja odnijeli su potpunu duhovnu pobjedu.

U školi božanskoga Srca Margareta se naglim koracima uzdizala na putu savršenstva. Najomiljeniji predmet njezinih razmatranja bila je Spasiteljeva Muka. U tom ogledalu motrila je. Božju ljubav i svoju nezahvalnost. To ju je sve više bodrilo u radu oko savršenstva.

Jednoga dana ukaza se Spasitelj sv. Margareti i reče joj: »Stavi svoje ruke u rane mojih ruku!« Svetica se ustručavala, pa reče: »O, ne, Gospodine!« Na to se otvori rana svetoga boka i kroz taj otvor ona vidi Isusovo Srce. U zanesenoj ljubavi Margareta zagrli Spasitelja, koji je uznese na nebo. Drugom zgodom reče joj Isus: »Kćeri moja, ljubiš li me?« A Margareta će: »Ne samo da te, Gospodine, ljubim, nego želim i htjela bih, kad bi ti to dopustio, biti u tvom Srcu.« Isus prihvati: »Ako hoćeš ući u moje Srce, zašto ne uđeš kroz ranu moga boka?«

Margareta je oplakivala svoju prošlost i često govorila: »Ah, Gospodine kad bi moje srce bilo obujmom jednako čitavome svijetu i kad bi se cijelo rastopilo u suze i krvav znoj od jačine boli što sam te uvrijedila, ja ne bih mogla time nadoknaditi ni najmanji od mojih grijeha.« Za jednog ukazanja reče joj Isus: »Ne boj se za oproštenja svojih grijeha. Ja sam te odredio da budeš za primjer grješnicima, kako bi oni jasno shvatili da, ako se hoće pripremiti za primanje moje milosti, mene će uvijek naći spremna da im je dadem, kao što sam dao i tebi...«

Jednom je Margareta živo razmatrala Isusovu Muku. Počela je gorko plakati. Na to joj se ukaza Isus i reče da je drži blizu svoga križa i da se njegova milost obilato izlijeva na nju kao i kad je visio na golgotskom križu. Tom prigodom joj je također naglasio: «Razmatranje moje Muke jest najmoćniji štit protiv grijeha i najkraći put da postignemo savršenstvo.« Preporučio joj je da nikad ne izgubi iz vida njegove rane, a posebno ranu svetoga Srca!

4. Bl. Majka Marija od Isusa Deluil - Martigny rodila se 28. V. 1841. u Marseilleu, u Francuskoj. Bila je u potpunom smislu riječi neobično dijete. Marsejski biskup Msgr de Mazenod izjavio je u njenoj trinaestoj godini: Ona će biti sv. Marija Marsejska. U sedamnaestoj godini života, za duhovnih vježba kod Sestara od svetoga Srca, Bog joj je očitovao želju, da postane žrtva. Svoj životni pristanak upisala je u dnevnik ovim riječima:

»Učini od mene što ti se svidi, ali molim Te da me zatvoriš u svoje Srce i dadeš mi nešto trpjeti za tvoju slavu i za tvoju čistu ljubav«. Bila je prva revniteljica Počasne Straže, društva klanjatelja Presvetog Oltarskog Sakramenta, koja je ustanovljena 1863. Za nju ona piše: »Počasna Straža ustanovljena je na Kalvariji, ili, još bolje, osnovana je u Rani ljubavi Isusova Srca...«

Provela je mjesec dana u samostanu od Pohođenja u Bourgu. U tišini i molitvi pred Presvetim dao joj je Isus shvatiti, da On hoće duša, koje bi njemu prikazivale trajan poklon zadovoljštine za veoma bolne rane njegova božanskog Srca. Te se duše trebaju ujediniti s Božjom Majkom i u zajedništvu sa svećenikom jednim srcem prinositi žrtvu Svete Mise, da tako što savršenije ujedine svoj prinos s Kristovim. Te duše, prema Kristovu naputku, trebaju od čitavoga svoga života učiniti neprestanu žrtvu ljubavi i zadovoljštine.

Bog je Mariji poslao vrsnog duhovnog vođu, dobrog isusovca o. Calage. On je pročitao njezin dnevnik i izjavio joj kako Bog od nje traži da ona bude utemeljiteljica Redovničke družbe zadovoljštine, čija se potreba tako dugo osjećala. Otvoreno joj je kazao da je njezino mjesto među djevicama-mučenicama, a njezin je ljiljan — ljiljan među trnjem.

Na blagdan Isusova Srca 1868. Marija je osjetila svetačku težnju, da bude žrtva. Potpuno se posvetila žrtvovanoj ljubavi. Ideja o Institutu sve više je sazrijevala. Prvoga petka u listopadu još više se predaje Isusu u svojstvu žrtve. U veljači 1869. o. Calage joj naređuje da piše prve nacrte pravila Družbe zadovoljštine i žrtve.. Nutarnje i vanjske kušnje je ne smućuju. Ona se drži svoga načela: »Ljubiti i trpjeti do krajnjih granica ljubavi i bola!...« Papa Pijo IX. odobrava 14. III. 1872. ideju Instituta sa željom, da bude što više odvažnih duša, koje će davati Bogu zadovoljštinu i žrtvovati se za Crkvu.

Na svetkovinu Srca Isusova (20. VI.) 1873. osnovala je Marija u Antvverpenu Družbu kćeri Srca Isusova. Svrha je instituta: ljubav, zadovoljština, žrtva! Zadovoljština, za uvrede Isusovu Srcu. Molitva i žrtva za Crkvu i svećenike. Divno, zar ne! G. 1904. postignuto je prvo crkveno odobrenje Družbe od kardinala Richelemya, nadbiskupa u Torinu, Italija. Nova Družba se naglo širi po Francuskoj, Italiji, Belgiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i drugdije. Sv. papa Pijo X. podijelio je 22. II, 1909. blagoslov Družbi.

Majka Marija bila je čitav život žrtva. U roditeljskoj kući podnosila je strpljivo mnoge protivnosti, trpjela je zbog bolesti drugih bića i financijskih nezgoda, podnosila je nutarnje kušnje, skrupule itd. Iskreno je željela mučeništvo. 27. II. 1884. u samostanskom vrtu u Servianne dočekao ju je nenadano anarhist Vjekoslav Chave, samostanski vrtlar otpušten zbog slaba vladanja. Ubio ju je iz pištolja. Njezine posljednje riječi bile su: »Opraštam mu! ... Za Družbu!...»

5.Katarina Marija Volpicelli rodila se u Napulju 1839. Bog ju je obasuo lijepim naravnim svojstvima. U najranijim godinama strastveno se odala studiju literature i lijepih umjetnosti. Ispraznost i zabava zanosile su ovu mladu dušu. Sanjarila je o dobroj udaji. U isto vrijeme Srce Isusovo kovalo je plan da osvoji tu plemenitu dušu i učini je svojim apostolom.

1854. buknula je u Napulju kuga. Katarinu uhvati silan strah pred smrću. Pristupala je često na sakramente. Ispovjednik ju je više puta upozoravao na teško stanje njezine savjesti i molio se mnogo za nju.

Bog je providnosno uredio da se mlada Katarina susrela s vrsnim ispovjednikom franjevcem o. Ljudevitom da Casoria. On je uvijek imao velik upliv na nju. On joj je otvoreno rekao: «Svijet te privlači, ali Bog će biti pobjednik!» S obzirom na njezin strastveni studij rekao joj je proročki: »Doći će dan, u koji ćeš zatvoriti sve knjige. Isus će ti otvoriti knjigu svoga Srca. Na prvoj stranici piše Ljubav, na drugoj Ljubav, na trećoj također Ljubav i tako dalje.«

Od toga vremena Katarina se potpuno predala božanskomu Srcu Isusovu. Naročito je gajila pobožnost prema Euharistiji. Iskrena pobožnost ju je dovela do uvjerenja, da je Bog zove u Kongregaciju sestara klanjateljica Presvetoga Sakramenta. Stupila je u tu družbu, ali zbog slaba zdravlja morala je izići i vratiti se kući. To ju je silno boljelo. Srce Isusovo imalo je za nju posebne namjere.

U rodnoj kući provodila je pravi redovnički i pokornički život. Njezin duhovni vođa dozvolio joj je da u dvadesetprvoj godini života, u cvatu mladosti, položi redovničke zavjete u svijetu. Baš u to vrijeme umrla joj je dobra majka, a oca udari kap. Dvorila ga je strpljivo i samoprijegorno četiri godine. 28. II. 1862. obavila je Katarina, po savjetu duhovnog vođe, osobnu posvetu umirućem Isusovom Srcu i obvezala se da će širiti štovanje Srca Isusova i Marijina, i to sa svim sredstvima koja će joj posluh označiti. Nakon te posvete teško oboli, ali brzo i čudesno ozdravi. Imala je viđenje: ona je bila na čelu povorke djevica oko Isusova Srca. Kasnije joj je bilo objavljeno značenje ovoga viđenja. Predano se odala odricanju, djelima ljubavi i širenju Apostolata molitve.

Katarina je veoma trpjela zbog hladnoće kojom se katolici odnose prema Presvetom Sakramentu Oltara. Stoga se i posvetila Čitavom životnom snagom širenju duha i djela zadovoljštine. U tu svrhu osnovala je Djelo poklonstvene zadovoljštine i Djelo siromašnih Crkava. U Napulju je utemeljila Treći red Svetoga Srca, koji se kasnije pretvorio u Institut službenica Svetoga Srca. Katarinino apostolsko djelo bilo je okrunjeno odobrenjem Svete Stolice i brzim širenjem po svijetu. Ah, sve to ipak nije prošlo bez velikih žrtava. G. 1880. započela je graditi veličanstvenu crkvu Srca Isusova u Napulju, koja je nakon same četiri godine bila gotova. Ova revna apostolska duša preminula je 26. XII. 1893. a za nju je papa Leon XIII. rekao: «Bila je svetica! Da, bila je svetica!«

6. Petar Barbarić rodio se 19. V. 1874. u Klobuku, u blizini Ljubuškoga u Hercegovini. Njegov bogobojazni otac Ante i pobožna majka Kata usadili su mu u srce prve klice kreposti i kršćanskog savršenstva. Djetinjstvo je proveo pod rodnim krovom, u društvu trojice braće i triju sestara. Bio je pastir. Iza osnovne škole proveo je jednu godinu kao trgovački naučnik. Izgarao je od svete želje da bude svećenik. Pošao je u nadbiskupsko sjemenište u Travnik i tu proveo osam godina. Bio je uzornog vladanja, marljiv i pobožan.

U sedmom razredu duhom se pridružio redovničkoj zajednici otaca isusovaca, u kojoj je kasnije i umro. U proljeće 1896. prehladio se na izletu i obolio. Od toga je i preminuo 15. IV. 1897., u dvadeset i trećoj godini života.

Osnovna karakteristika njegova života bila je punina ideala. Htio je biti uz Krista. U sjemeništu je upoznao pobožnost Srcu Isusovu i u njoj našao zadovoljenje svih svojih mladenačkih težnja. U školi božanskoga Srca izgradio je svoj duhovni karakter. Na žaru Kristove dobrote i on je rasplamsao život, usavršio ljubav, očeličio krepost, postao duhovni vitez Isusove Žrtve. To je prožimalo čitav njegov mladenački život, a posebno se očitovalo u vrijeme bolesti i trpljenja.

Petar se nije zadovoljio da samo svoje srce formira po božanskom uzoru, nego je također htio da u svetištu žrtvovanog Srca nađu svoj ideal i drugi ljudi. On je među svojim kolegama u sjemeništu neumorno širio pobožnost Isusovu Srcu. Preko školskih praznika, poput pravog apostola, promicao je među seoskim svijetom ovu dragu pobožnost i širio Glasnik presvetog Srca Isusova. Gdje nije mogao osobno doprijeti, tamo je pismima nastojao raširiti kraljevstvo probodenog Srca među mnogim poletnim katoličkim dušama. Neka on bude uzor hrvatskoj mladeži i svima nama!  

 

POBOŽNOST PRESVETOM OLTARSKOME SAKRAMENTU

 

  1. Devetnica Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu
  2. Litanije Presvetom Oltarskom sakramentu
  3. Molitve svetaca Euharistiskom Isusu
  4. Priprava i zahvala za svetu Pričest sa svecima
    1. Svetačke molitve priprave za pričest
    2. Svetačke molitve zahvale za pričest
    3. Molitva nakon pričesti za koju je Crkva udijelila potpuni oprost
  5. Pričesti se po Mariji prema uputama sv. Ljudevita Montfortskoga
  6. Krunica Presvetom Oltarskom Sakramentu
  7. Razmatranja i misli svetaca o Euharistiji i pričesti

Dodatak: Svetogrdna oskvrnuća Euharistiskog Isusa u posvećenim hostijama na crnim misama: svjedočanstvo jednog egzorciste

Predgovor

Gospodin Isus je – kako nas uči Drugi vatikanski koncil – ustanovio euharistisku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovijekoviječi žrtvu na križu kroz stoljeća, sve dok ne dođe, tako da Crkvi, svojoj ljubljenoj zaručnici povjeri, spomen čin svoje smrti i uskrsnuća, vazmenu gozbu na kojoj se On blaguje, duša napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave. Vjernici su pozvani da sudjeluju u tom otajstvu ne kao nijemi svjedoci, nego da ga kroz obrede razumiju Svetu Misu, pa da svjesno, pobožno i djelatno sudjeluju u tom najvišem činu naše vjere. Vjernici su kao zajednica pozvani prisustvovati cijeloj misi.

Drugi vatikanski Koncil u pastoralnoj konstituciji o svetoj liturgiji kaže: “Duhovni se život ipak ne sastoji samo do sudjelovanja u svetoj liturgiji. Doista kršćanin, pozvan da moli u zajednici, mora uz to ući i u svoju sobu i moliti Oca u tajnosti, dapače kako nas Apostol uči mora moliti bez prestanka…Veoma se preporučuju pobožne vježbe kršćanskog naroda, ako su usklađene s crkvenim zakonima i propisima, osobiot kad se vrše po nalogu Apostolske stolice”. (br. 12-13).

Euharistijski kult ne završava sa svetom misom, nego u stoljetnoj tradiciji Katoliče Crkve imamo štovanje i pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu izvan Svete Mise. Ipak valja naglasiti da svaka pobožnost Euharistiskom Isusu je u krajnjoj liniji povezana s njegovim Vazmenim otajstvom jer je Euharistija spomen čin njegove Muke Smrti i Uskrsnuća. Tako da je svaka pobožnost Presvetom Sakramentu usko sjedinjena sa Misnom žrtvom ili jer pripravlja na njeno slavlje ili jer je kao jedan produžetak našeg misnog bogoštovlja.

Napominjemo da su i za to štovanje Sveto Pismo i Božanski časoslov najvažnije knjige molitve pred Presvetim. Od marijanskih molitava pred izloženim Presvetim Sakramentom Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu u pismu od 15. 1. 1997. sakramenata jedino dopušta i preporuča meditativni način molitve svete krunice u kojoj s Marijom susrećemo Isusa u njegovim otajstvima. Pa ipak i drugi priručnici i tekstovi pogotovu svetački nam mogu u tome pomoći. Tako i ova mala knjižica bogata duhovnim sadržajem može poslužiti baš za to štovanje Euharistiskog Isusa, u molitvi, klanjanju, i razmatranju, a može poslužiti kao priprava i zahvala za slavljenje Euharistije. Odmah napominjemo da bi najbolji način priprave i zahvale za svetu misu bilo razmatranje liturgijskih tekstova koji su čitani u svetoj misi, pa ipak i ove molitve svetaca imaju svoju ljepotu i draž.

Svetačke molitve, kako se nama čini, imaju jednu posebnu duhovnu snagu jer su pisane od osoba koje su duboko doživljavale Isusovu prisutnost u Presvetom Sakramentu, iskazivale mu veliku ljubavi te nešto od toga zapisali u svojim molitvama koje mogu i nas potaći da veću ljubav prema Euharistiskom Isusu.

Već duže vremena smo prikupljali ove tekstove na različitim jezicima i iz različitih priručnika i knjiga, pa stoga ne donosimo citate izvora kako ne bismo otežali tekst. Dao Bog i Majka Božja da ova mala knjižica donese obilje duhovnih plodova u Hrvatskom narodu i potakne mnoge na veću ljubav prema Euharistiskom Isusu.

U nakani sv. Alfonza tekst koji ima čitatelj nije bio zamišljen kao devetnica. Radi se o meditacijama koje je svetac napisao za svaki dan u oktavariju slavljenja svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Budući da je molitva devetnica duboko ukorijenjena u Hrvatskoj katoličkoj pobožnoj tradiciji, nama su se te meditacije, iz pastoralnih razloga, dodajući jedan tekst sv.Alfonza iz djela Pohodi Presvetom Oltarskom Sakramentu, učinile prikladnima i za molitvu devetnice na čast Euharistiskom Isusu. Možemo meditirati i moliti ove tekstove u okviru slavljenja svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove kao i svaki puta kad želimo zahvaliti Isuse za njegovu svetu prisutnost u Euharistiji ili moliti za neku milost.

Isto tako napominjemo da je sv.Ljudevit Montforski napisao pijesme na čast Euharistiskom Isusu za svaki dan u tijednu. Budući da je teško prevodioti poezije bez da se izgubi izvoreni smisao mi smo te pijesme sv.Ljudevita doslovno preveli te tako na hrvatskom jeziku dobili molitve.

p. Miljenko Sušac SMM – misionar monfortanac

1. DEVETNICA ISUSU U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU

(Iz djela sv.Alfonasa Liguorija)

Prvi dan:ISUSOVA LJUBAV U PRESVETOM SAKRAMENTU

Preljubljeni naš Gospodin, morajući s ovoga svijeta otići k Ocu, i videći da je došao čas njegove smrti – Isusznajući da mu je došao čas kada će otići s ovoga svijeta Ocu (Iv 13,1) – nije htio ostavi nas same u ovoj suznoj dolini. I što učini? Ustanovi Presveti Sakrament Euharistije u kojemu nam je ostavio cijeloga sebe. “Nijedan jezik ni govor, pisao je sv.Petar Alkatranski, ne može izraziti veličinu Isusove ljubavi prema svakoj duši, i zato zaručnik htijući otići s ovoga svijeta, a da odsutnost ne bude razlog da zaboravimo na njega, ostavio je duši kao spomen čin Presveti Sakrament, u kojemu je On sam ostao, jer nije htio da sjećanje koje će na njega podsjećati dušu bude nešto drugo do li On sam.”

I evo Isusa, kako nas uči vjera, na tolikim oltarima, u tolikom svetohraništima zatvorena kao u zatvorima ljubavi, da bi ga mogao pronaći svatko tko ga traži. Ali Gospodine – govorio je sv. Bernard – to ne priliči tvome veličanstvu. A Isusu mu je odgovorio: “Dosta je da priliči mojoj ljubavi”. Oni koji idu u Betlehem da vide štalicu u koji se rodio Isus doživljavaju puno nježnosti. Isto tako oni žele vidjeti pretorij gdje je bičevan, Kalvariju na kojoj je umro, grob u koji je pohranjen, ali koliko više nježnosti treba biti u našem srcu kada pohodimo samog Euharistiskog Isusa prisutna u svetohraništu. Sluga Božji Ivan Avilski govorio je da među svim svetištima ne možemo naći uzvišenije i sabranije svetište od bilo koje crkve u kojoj je prisutan Isus u Presvetom Sakramentu.

Molitva: O ljubljeni moj Isuse, o Bože zaljubljeni u ljude, što ii mogao više iznaći da bi te nezahvalni ljudi ljubili? O kad bi te ljudi ljubili, sve bi crkve trajno bile pune osoba koje bi prignute na koljenima s licem do zemlje zahvaljivali ti i klanjali ti se, gorili bi iz ljubavi prema tebi gledajući te očima vjere skrivenog u svetohraništu. Naprotiv, ljudi zaboravljaju tebe i tvoju ljubav, utječu se čovjeku od kojega se nadaju zadobiti neko bijedno dobro, a ostavljaju tebe, moj Gospodine, napuštenog i samog.

O Isuse, kad bih ja mogao nadoknaditi mojim čašćenjem tolike nezahvalnosti prema tebi. Kajem se jer sam i ja u prošlosti bio kao oni koji su zaboravljali na tebe i zapuštali te. Ubuduće ne želim više tako činiti, želim te pohoditi koliko mi je više moguće. Zapali u moje srce tvojom ljubavlju, da bih od sada živio samo da te ljubim i da ti se dopadnem. Ti zaslužuješ ljubav svakog srca. Isuse moj ako sam te nekada prezirao, sada samo želim ljubiti te. Ti si moja ljubav i svako moje dobro. Bože moj i sve moje! Presveta Djevice Marijo, isprosi mi veliku ljubav prema Presvetom Sakramentu.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Drugi dan:ISUS JE U SVETOHRANIŠTIMA DA BI GA KOJI ŽELE MOGLI PRONAĆI

Sv.Terezija je govorila da na zemlji ne mogu svi podanici razgovarati s kraljem. Siromasi se mogu najviše nadati da će po nekom posredniku doći od kralja njihova poruka. A za s tobom govoriti, Kralju Neba i zemlje ne trebamo nikoga. Svatko tko te želi nalazi te u Presvetom Sakramentu i može ti govoriti po svojoj volji i bez ustručavanja. Isus Krist je u Euharistiji zaklonio svoje veličanstvo pod komadićem kruha da bi nas potakao na veće povjerenje i oslobodio svakog straha da mu se približimo. Kao da Isus iz svetohraništa svaki čas viče: Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti (Mt 11,28). Dođite kaže, dođite siromasi, bolesnici, progonjeni, pravednici i grešnici, i naći ćete okrjepu u svim vašim žalostima i patnjama. Isus Krist želi utješiti svakoga tko se njemu utječe.

On dan i noć boravi u svetohraništu kako bi ga svi mogli pronaći i kako bi svima udijelio milost. Zbog toga su se sveci na zemlji rado zadržavali pred Isusom u Presvetom Sakramentu, tako da su dani i noći pred Euharistijom njima izgledali kao trenuci. Ferijska kneginja kada je ušla u samostan i postala klarisa, nikada se nije umarala biti u kapelici pred svetohraništem. Jednoga dana su je upitali što toliko radi pred Presvetim Sakramentom. Ona je u čudu odgovorila: “Što se radim pred Presvetim Sakramentom? Zahvaljujem, ljubim i molimo”. Sv. Filip Neri je za vrijeme pohoda Isusu u Euharistiji znao uskliknuti: “Evo ljubavi moje, evo sve ljubavi moje”. Ah, kad bi Isus bio naša sva ljubav, i nama bi dani i noći izgledali pred njim kao trenuci.

Molitva: Isuse moj, ubuduće kad te budem pohodio u Svetohraništu nadam se i ja da ću moći reći “Evo ljubavi moje, evo sve ljubavi moje”. Ljubljeni moj Gospodine, želim ljubiti samo tebe, samo tebe želim jedina ljubavi moje duše. Osjećam da umirem od boli kada pomislim da sam u prošlosti ljubio stvorenja više od tebe, okrećući leđa Tebi beskrajnom dobru. A Ti si me podnosio s toliko strpljenja jer nisi htio da budem zauvijek izgubljen, i umjesto da me kazniš, ranio si moje srce tolikim strelicama ljubavi, tako da se nisam mogao oduprijeti tvojoj nježnosti te sam Ti se potpuno predao.

Vidim da me želiš potpuno za sebe. Kad već to želi, učini da tako i bude, jer Ti to trebaš učiniti. Odvoji me od svih zemaljskih navezanosti, oslobodi od mene samoga. Daj da samo tebe tražim, o tebi govorim, živim i umrem za tebe. O Ljubavi mog Isusa, dođi i uzmi sve moje srce, i odvoji me od svih ljubavi koje nisu za Boga i u Bogu. Ljubim Te Euharistiski Isuse, ljubim Te živote moj, blago moje, ljubavi moja i sve moje. Marijo, nado moja moli se za mene i isprosi mi milost da budem potpuno Isusov.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Treći dan:ISUS NAM JE DAO NAJVEĆI DAR DAJUĆI NAM SEBE U PRESVETOM SAKRAMENTU

Ljubljeni Isus nije bio zadovoljan samo da žrtvuje za nas svoj božanski život u patnjama i pogrdama kako bi nam posvjedočio svoju ljubav, nego još više kako bi nas potakao da ga ljubimo, noć prije svoje smrti htio je ostaviti samoga sebe za hranu u Presvetoj Euharistiji. Bog je svemoguć, ali nakon što je darovao samoga sebe u Sakramentu ljubavi duši nema što više dati. Tridentski koncil kaže da Isus dajući se nama u svetoj pričesti, daruje nam, da tako kažemo, i sve blago svoje beskrajne ljubavi.

Kako bi se osjećao počašćen podanik, piše sv. Franjo Saleški, kojega bi kralj za stolom pozvao da s njim ručak. Isusu u Euharistiji nam daje ne samo dio svog ručka, nego cijelo svoje tijelo: Uzmite i jedite ovo je moje tijelo (Mt 26,26). A sa svojim tijelom daje nam još, svoju dušu i svoje božanstvo, tako da sv.Ivan Krizostom kaže, Gospodin dajući nam samoga sebe u Euharistiji, dao nam je sve što ima, i ne preostaje mu ništa više što bi nam mogao dati. Sve ja dao za tebe, i ništa nije ostavio za sebe. O divnog li čuda Božje ljubavi! Bog koji je gospodar svega, sav je tvoj.

Molitva: Predragi moj Isuse, što si još mogao učiniti, da bi te ljubili? Daj da upoznamo preobilje ljubavi po kojemu si postao jelo, kako bi se sjedinio s nama siromašnim grešnicima. Moj Otkupitelju Ti si me dakle tako ljubio da se nisi ustručavao toliko puta meni se darovati u svetoj pričesti, a ja sam imao takvu dušu, da sam te puno puta izagnao iz mog srca. Ali Ti ne možeš prezreti poniženo srce koje se kaje. Ti si postao čovjek zbog mene, umro si za mene, išao si dotle da si za mene postao hrana. Što si još mogao učiniti kako bi zadobio moju ljubav? Oh, kad bi mogao umrijeti od muke svaki put kad se sjetim da sam prezreo tvoju milost. Kajem se ljubavi moja, svim srcem jer sam te povrijedio.

Ljubim te beskrajna dobroto, ljubim te beskrajna ljubavi. Želim samo tebe ljubiti, i ne bojim se ničeg osim živjeti a ne ljubiti te. Ljubljeni moj Isuse, ne uskrati mi milost da ponovno pohodiš moju dušu. Dođi, jer radije želim tisuću puta umrijeti, nego te odbiti i želim učiniti sve što mogu da budem po tvojoj volji. Dođi i zapali moje srce svojom ljubavlju. Daj da zaboravi na sve drugo, da mislim samo na tebe i za tobom žudim, najveće i jedino moje dobro. Marijo Majko moja, moli se za mene, i daj da budem zahvalan za toliku Isusovu ljubav.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Četvrti dan:VELIKA LJUBAV KOJU NAM JE ISUS POKAZAO U PRESVETOM SAKRAMENTU

Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih je ljubio (Iv 13,1). Isus znajući da je došao čas njegove smrti, htio je prije toga ostaviti nam najveći znak svoje ljubavi, presvetu Euharistiju.Do kraja ih je ljubio, najvećom ljubavlju kako to objašnjava sv.Ivan Krizostom. Ljubio je ljude najvećom ljubavlju kojom ih je mogao ljubiti dajući im cijelog sebe. Kad je Isus ustanovio ovaj veliki Sakrament, ostavljajući nam sebe za jelo? Noć prije svoje muke. One noći u kojoj bijaše izdan, zapisa apostol Pavao, uze kruh, te zahvali razlomi ga i reče: Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas” (1 Kor 11.23-24). Kad su ljudi smišljali kako da ga ubiju, On je htio njima dati zadnji i najveći dokaz svoje ljubavi.

Znakovi pažnje i ljubavi koju su nam prijatelji iskazivali, nakon njihove smrti, ostaju najdublje urezani u naše srce. Isus je s tom nakanom prije svoje smrti htio ostaviti nam na dar Presveti Sakrament. Dobro je govorio sv. Toma Akvinski kada ovaj dar nazvao sakramentom i zalogom ljubavi, a sv. Bernard ga nazva ljubav nad ljubavima, ljubav svih ljubavi, jer je u ovom sakramentu Isusu Krist ujedinio i ispunio sve druge vidike ljubavi koje nam je iskazao. Sv. Marija Magdalena Paciška je dan kad je Isus ustanovio Euharistiju nazvala danom ljubavi.

Molitva: O beskrajna Isusova ljubavi dostojna da budeš beskrajno ljubljena! Ti si Gospodine tako zaljubljen u ljude. A kako to da su ljudi tako hladni prema tebi? Što si više mogao učiniti da ih potakneš da te ljube? Isuse moj Ti si tako ljubezan i toliko ljubiš, daj Gospodine da te ljudi upoznaju i uzljube. Kada ću ja ljubiti tebe kao što si ti ljubio mene. Otvori još više moje oči da uvidim veličinu tvoje dobrote, kako bih sve više gorio ljubavlju za tebe i živio po tvojoj volji.

O ljubljeni moje duše, da sam te barem uvijek ljubio! Ajme, bilo je trenutaka kad ne samo da te nisam ljubio, nego sam prezirao tvoju milost i tvoju ljubav. Tješi me bol koju zbog toga osjećam i nadam se oproštenju po tvome obećanju onima koji se kaju. Tebi moj Spasitelju upravljam svu moju ljubav, pomozi mi po zaslugama svoje Muke da te ljubim svim svojim silama. O kad bih umro za tebe, kao što si ti umro za mene! Marijo, majko Božja isprosi mi milost da od sada samo Boga ljubim.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Peti dan:O SJEDINJENJU DUŠE S ISUSOM PO SVETOJ PRIČESTI

Sv. Dionizije Areopagita kaže da je glavni učinka ljubavi težnja za sjedinjenjem. Isus je ustanovio svetu pričest, da bi se potpuno sjedinio s našim dušama. Bio se darovao nama kao učitelj, uzor i žrtva, bilo je preostalo da nam se daruje kao jelo kako bi se sjedinio s nama, jer jelo se sjedinjuje s onim tko ga jede. To Gospodin učini kad je ustanovio Euharistiju, ovaj sakrament ljubavi. Isus je dosegao najveći stupanj ljubavi, kaže sv. Bernardin Sijenski, kad je dao samoga sebe za potpuno sjedinjenje kao jelo koje se sjedinjuje s onim tko ga jede. Isus se nije zadovoljio s tim da se sjedini s ljudskom naravi u Utjelovljenju, nego je htio po pričesti pronaći način kako se sjediniti sa svakim od nas, da sam cio i nepodijeljen postane dar svakome tko ga prima.

Dakle, zapisa sv. Franjo Saleški, ni u jednom drugom činu Spasitelja ne možemo vidjeti ljupkijeg i nježnijeg kao u pričesti kada se On ponizuje, da tako kažemo, postaje jelo kako bi prožeo naše duše i sjedinio se sa srcem svojih vjernika. Isus, jer nas je gorljivo ljubio htio je sjediniti se s nama u Euharistiji, tako da postanemo jedno s njime, kako kaže sv. Ivan Krizostom. Htio si dakle, o Bože ljubavi, da tvoje i naše postanu jedno srce kako kaže sv.Lovro Justinijani, a to kaže i sam Isus: Tko jede moje tijelo…ostaje u meni i ja u njemu (Iv 6,56). Tko se pričešćuje, dakle je u Isusu, i Isus je u njemu. To nije samo osjećaj, nego stvarno i istinsko sjedinjenje. Kao što se sjedinjuju dvije rastopljene svijeće, kaže sv. Ćiril Aleksandriski, tako i tko se pričešćuje postaje jedno s Isusom Kristom. Kada se pričešćujemo pomislimo da i nama Isus Krist kaže ono što reče jednog dana svojoj dragoj službenici Margareti Ipreskoj: Vidiš kćeri moja, divno sjedinjenje između tebe i mene, ljubi me dakle i bit ćemo uvijek sjedinjeni, i nikada se više nećemo rastaviti.

Molitva:O moj Isuse, upravo to ja tražim. Želim te uvijek tražiti u svetoj pričesti. Bit ćemo uvijek sjedinjeni, i nikada se više nećemo rastaviti. Ja znam da me ti nećeš nikada ostaviti, ako se ja prvi ne udaljim od tebe. Bojim se Gospodine da ću se ubuduće odijeliti od tebe po grijehu, kao što se već dogodilo u prošlosti. Ne dopusti to, ljubljeni moj Otkupitelju, ne dopusti da se odijelim od tebe. Sve do smrti sam u opasnosti da te izgubim. Molim te po zaslugama tvoje smrti daj da radije umrem, nego da te teško uvrijedim. Ponavljam Gospodine, udijeli mi milost i uvijek iznova mi je udijeljuj da se nikada od tebe ne odijelim.

O Bože moje duše, ljubim te i želim te zauvijek ljubiti. Pred Nebom i zemljom kažem da samo tebe želim i ništa drugo. Isuse moj usliši me, samo tebe tražim i ništa drugo. Marijo Majko milosrđa, moli se za mene i isprosi mi milost da se nikada ne odijelim od Isusa te da samo njega ljubim.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Šesti dan:ISUSOVA ŽELJA DA SE SJEDINI S NAMA U SVETOJ PRIČESTI

Isus znajući da je došao njegov čas…(Iv 13,1) Čas, koji Isus zove svojim časom, bila je noć u kojoj je počela njegova Muke. A kako tako žalostan čas, Isus zove svojim časom? Da, jer je to bio trenutak koji je On želio cijeli život. Te noći ustanovio je svetu Euharistiju po kojoj se htio sjediniti sa svojim ljubljenim dušama za koje je ubrzo prolio svoju Krv i dao svoj život. Evo kako je o toj noći govorio svojim učenicima. Žarko sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svije muke (Lk 22,15). Tim je riječima htio iskazati želju i čežnju koju je imao da se sjedini s nama u ovom sakramentu ljubavi.Žarko sam želio, te riječi, kaže sv. Lovro Justinijasnki, su izišle u neizmjernoj ljubavi iz Srca Isusova. Isti plamen koji je tada gorio u Srcu Isusovu i sada gori u svetoj pričesti. Isti poziv koji je Isus uputio svojim učenicima da ga prime i danas svima ponavlja. Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo (Mt 26,26).

Da nas potakne da ga primimo u ljubavi obećava nam Raj. Ako netko jede od ovog kruha živjet će zauvijek (Iv 6,51). A ako odbijemo primiti ga prijeti nam smrću. Ako ne jedete tijela Sina čovječjega nećete imati života u sebi (Iv 6,53). Svi ovi pozivi, obećanja i prijetnje se rađaju iz Isusove želje da se sjedini s nama u svetoj pričesti i ljubavi koju nam daruje u njoj. Ne može se usporediti nijedna pčela koja tako naprasito slijeće na cvijet i upija med, reče jednog dana Gospodin sv. Matildi, samnom kad ja dolazim u duše koje me žele. Isus nas ljubi i želi biti ljubljen od nas, jer nas želi te hoće da i mi njega želimo, kako zapisa sv.Grgur. Blago onoj duši koja ide na pričest s velikom željom da se sjedini s Isusom Kristom.

Molitva:Klanjanja moj dostojni Isuse, ne možeš nam dati veći dokaz svoje ljubavi i pokazati nam da nas ljubiš. Dao si život za nas. Ostao si u Presvetom Sakramentu da bi mi tebi dolazili i blagovali tvoje tijelo. Ti toliko želiš da te primimo. Kako možemo spoznati toliko pažljivu ljubav i ne goriti iz ljubavi za tebe! Odstupite zemaljske ljubavi, ostavite moje srce jer vi me sprječavate da gorim ljubavlju za Isusa kao što On gori za mene. Koje druge zankove ljubavi čekam, moj Otkupitelju, veće od onih koje si mi dao? Ti si iz ljubavi prema meni žrtvovao svoj život, prihvatio tešku i sramotnu smrt. Iz ljubav prema meni skoro si se poništio postajući jelo u Euharistiji kako bi cijelog sebe dao meni. O Gospodine daj dopusti da nezahvalan živim za toliku dobrotu.

Zahvaljujem Ti za vrijeme koje si mi dao kako bih oplakivao uvrede koje sam ti nanio i ljubio te u sve dane života koji mi prestaju. Kajem se, o najveća dobroto, što sam u prošlosti prezreo tvoju ljubav. Ljubim te beskrajna dobroto, ljubim te najveće blago, ljubim te beskrajna ljubavi dostojna beskrajne ljubavi. Pomozi mi moj Isuse da iz mog srca izagnam sve ljubavi koje nisu za tebe, daj da od sada samo tebe želim, tražim i ljubim. Ljubljeni moj Gospodine, daj da te uvijek pronađem, da te uvijek ljubim. Uzmi svu moju volju da nikad više ne želim ništa što je protivno tvojoj volji. Bože moj, Bože moj, što bi mogao ljubiti, ako ne ljubim tebe koji si svako dobro? Da, samo tebe želim i ništa više! O Marijo Majko moja, Ti uzmi moje srce i ispuni ga čistom ljubavlju za Isusa.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Sedmi dan:PO SVETOJ PRIČESTI ZADOBIVAMO USTRAJNOST U BOŽJOJ MILOSTI

Kada Isus u svetoj Pričesti dođe u dušu sobom donosi svako dobro i milost, a posebno milost svete ustrajnosti. Glavni učinak svete pričesti je hraniti dušu koja je prima kruhom života. Sveta pričest daje veliku snagu za hoditi putem savršenstva, zato Isus samoga sebe, u Presvetom Sakramentu naziva kruhom nebeskim. Ja sam kruh živi koji je sišao s Neba (Iv 6,51).

Kako zemaljski kruh uzdržava tjelesni život, tako kruh nebeski uzdržava život duše po ustrajnosti u

Božjoj milosti. Tridentski koncil naučava da je pričest lijek koji nas oslobađa od lakih grijeha i čuva od smrtnih grijeha. Papa Inocent III zapisa nas Isus po svojoj muci oslobađa od počinjenih grijeha, a po Euharistiji od grijeha koje bismo mogli učiniti. Sv. Bonaventura je govorio da se grešnici ne trebaju udaljiti od pričesti zato što su bili grešnici, pa su se ispovjedili. Naprotiv, jer su bili grešnici moraju se češće pričešćivati jer koliko je netko nemoćniji i bolesniji toliko više treba liječnika.

Molitva: Bijedan sam Gospodine, zašto se žalim na moju slabost videći tolike moje padove? Kako sam se mogao oduprijeti paklu udaljujući se od tebe koji si naša snaga? Da sam se češće pričešćivao ne bi me toliko puta pobijedili moji neprijatelji. Ubuduće neće biti tako. U tebe se Gospodine utječem, o da se ne postidim nikada (Ps 31,2).

Gospodine, ne kao da ne želim više osloniti se na moje odluke, nego Ti si moja nada, Ti mi trebaš dati snage da ne padnem ponovno u grijeh. Ja sam slab, ali me Ti po svetoj pričesti činiš jakim u svim napastima. Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4,13). Oprosti mi Isuse sve grijehe kojima sam te uvrijedio i zbog kojih se kajem svom dušom. Odlučujem radije umrijeti nego te više uvrijediti, oslanjam se na tvoju Muku da ćeš mi pomoći ustrajati u milosti sve do smrti.U tebe se Gospodine utječem, o da se ne postidim nikada (Ps 31,2). I reći ću to isto sa sv. Bonaventurom tebi Majko moja Marijo: Tebi se Gospe utječem, o da se ne postidim nikada.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Osmi dan:O POTREBNOJ PRIPRAVI I ZAHVALI ZA SVETU PRIČEST

Kako to da se mnoge duše često pričešćuju, pita se kardinal Bona, a tako malo napreduju na Božjem putu? I odgovara: “To se ne događa zbog nedostatka nebeskog kruha, nego zbog slabe priprave osobe koja se pričešćuje”. Vatra odmah zahvati suho drvo, ali ne i zeleno, jer nije prikladno za izgaranje. Sveci su imali puno koristi od pričešćivanja jer su se brižno pripravljali za pričest. Dvije su glavne stvar koje duša treba učiniti kako bi se pripravila na pričest.

Prva je odvojenost od stvorenja i oslobađanje srca od svega što nije Bog i nije za Boga. Duša mora biti u milosti. Koliko je srce više zauzeto zemaljskim ljubavima, toliko više ima zemlje u njemu, toliko manje mjesta je u srcu za Božju ljubav. Jednoga dana sv. Gertruda je upitala Gospodina kakvu bi pripravu za pričest On htio od nje. Isus joj je odgovorio: “Ne želim drugo od tebe, osim da dođeš primiti me ispražnjena od same sebe”.

Druga stvar koja se traži da bi osoba iz pričesti zadobila velike duhovne plodove je želja za primanjem Isusa s nakanom da ga se sve više ljubi. Gerson kaže da na ovoj gozbi ne ostaju oni koji su siti nego oni koji uvijek gladuju. Dakle prva nakana, kako piše sv.Franjo Saleški, osobe koja se pričešćuje mora biti želja za rasti u ljubavi Božjoj. Svetac bi govorio: “Mora se primati iz ljubavi Onoga koji se nama daje iz ljubavi”. I zbog toga je Isus sam rekao sv. Matildi: ”Kada se pričešćuješ, poželi da me ljubiš većom ljubavlju nego li me je do sada ljubilo ijedno srce, a ja ću, kao što bi ti hitjela, primiti tu nakanu kao da je to tvoja ljubav”.

Potrebno je zahvaliti se nakon pričesti. Bogu nema draže molitve od one nakon svete pričesti. U tim trenutcima duša se treba zadržati u ljubavi i molitvi. Te molitve imaju veću zaslugu pred Bogom, nego one u drugim trenutcima, jer im se zaslužna vrijednost povećava zbog prisutnosti Isusa Krista koji se sjedinjuje s dušom. O molitvi iza pričesti kaže sv.Tertezija, da Isus prebiva u duši kao na prijestolju milosti i govori:” Što hoćeš da ti učinim? (Mk 10, 51). Dušo došao sam hotimice s Neba da bih te obdario milostima. Traži od mene što želiš i koliko želiš i biti ćeš uslišana”. O koja blaga milosti gube oni koji se premalo zadržavaju u molitvi poslije pričesti!

Molitva: O Bože ljubavi, Ti nas, dakle, toliko želiš obasuti tvojim milostima, a mi se tako malo trudimo tražiti ih. Kolika će biti naša muka u trenutku smrti, kada budemo mislili na ovaj za nas štetni nehaj. Gospodine moj, zaboravi prošlost. Ubuduće s tvojom pomoću želim se bolje pripraviti za pričest oslobađajući se svih ljubavi koje me priječe primiti milosti koje mi želiš udijeliti. A poslije pričesti želim se zadržati koliko više mogu kako bi zadobio od tebe pomoć da napredujem u tvojoj ljubavi. Udjeli mi milost da to provedem u djelo.

O moj Isuse koliko sam puta u prošlosti zapostavio ljubav prema tebi! Vrijeme koje mi još daruješ da živim po tvom milosrđu je za pripraviti se na smrt i nadoknaditi mojom ljubavlju sve uvrede koje sam ti nanio. Želim ga provesti oplakujući moje grijehe i ljubeći tebe. Ljubim te Isuse ljubavi moja, ljubim te jedino moje dobro, smiluj mi se, ne ostavi me! Marijo nado moja, priteci mi uvijek u pomoć svojim zagovorom.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

Deveti dan:ISUS JE S NAMA DO SVRŠETKA SVIJETA

Evo ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta (Mt 28,20). Taj naš ljubljeni pastir koji je dao svoj život za ovce, nije htio umirući odijeliti se od nas. Evo me, veli on, uvijek s vama: za vas sam ostao na zemlji u toj Euharistiji. Tu me možete naći kadgod zaželite, da vam pomognem i tješim svojom prisutnošću. Neću vas ostaviti do svršetka svijeta, dokle god budete na zemlji. Htio je zaručnik, veli sv.Petar Alkatranski, ostaviti svojoj zaručnici na toj tako dugoj udaljenosti neku pratnju, da ne ostane sama. Zato je ostavio taj Sakrament u kojemu boravi on sam, a on je najbolja pratnja koju je mogao ostaviti. Najplemenitiji Gospodine, najljubljeniji Spasitelju, danas te pohađam na tom oltaru, ali Ti mi vraćaš pohod drugom ljubavlju kada dolaziš k meni u svetoj pričesti.

Tada mi nisi samo prisutan nego me i hraniš, i čitav se daješ meni, tako da mogu istinito reći: Isuse sada si sav moj. Ti se daruješ sav meni da se ja dadnem sav tebi. Ja sam crvić a ti si Bog. Bože ljubavi, kad ću vidjeti da sam stvarno sav tvoj, a ne samo riječima? Ti to možeš učinit. Povećaj u meni povjerenje zaslugama svoje krvi, da odmah postignem tu milost od tebe, da prije nego umrem budem sav tvoj, a ništa više svoj. Gospodine Ti uslišavaš svačiju molitvu, usliši danas moju, ja te uistinu želim ljubiti. To želim svim silama, želim te slušati u svemu, bez interesa, bez utjehe, bez nagrade. Želim ti služiti iz ljubavi, jedino da se svidim tvome srcu koje me tako strastveno ljubi. Moja nagrada neka bude da te tebe ljubim.

Molitva: Ljubljeni Sine vječnoga Oca osvoji i primi moju slobodu, moju volju, sve moje, svega mene i daj me sebi. Ljubim te. tražim uzdišem za tobom, volim te. Najljubljenija moja Gospo, cijela te Crkva naziva i pozdravlja: nado naša. Ti koja si nada sviju, budi i moja nada. Sav razlog moje nade, mojeg ufanja, tako te Gospe nazvao sv.Bernard i govorio, neka se u te uzdaju oni koji očajavaju. tako ti želim i ja reći: Majko moja, Ti spasavaš očajnike, spasi i mene. Ti si sva moja nada.

Litanije Presvetom oltarskom sakramentu…

2. LITANIJE PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU

Gospodine smiluj se!
Kriste smiluj se!
Gospodine smiluj se!
Kriste čuj nas!
Kriste usliši nas!
Oče nebeski Bože, (smiluje nam se!)
Sine Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo jedan Bože,
Kruše anđeoski,
Kruše zasitni i slasti kraljevska,
Kruše živi koji si s neba sišao,
Kruše koji daješ život svijetu,
Kruše koji krijepiš srce čovjeku,
Žito izabranih,
Vino iz kojega niču djevice,
Mano sakrivena.
Duhovna slasti,
Stole prečisti,
Hrano i goste, Nebeska zaštito protiv grijehu,
Liječe besmrtnosti,
Spomene čudesa Božjih,
Divo čudo nad sva čudesa,
Hostijo sveta,
Kaležu blagoslova,
Prinose čisti,
Neprestana žrtvo,
Preslatka gozbo,
Otajstvo vjere,
Svezo ljubavi,
Okrepo svetim dušama,
Poputbino onima koji umiru u Gospodinu,
Založe buduće slave,
Sakramente pobožnosti,
Životvorni Sakramente,
Časni Sakramente,
Presveti Sakramente,
Bože sakriveni,
Riječ Tijelom postala,
Milostiv budi, oprosti nam Gospodine!
Milostiv budi, usliši nas Gospodine!
Od nedostojnog primanja Tijela i Krvi ( Oslobodi nas, Gospodine!)
Od požude tijela.
Od požude očiju,
Od oholosti života,
Od svakoga grijeha,
Za želju kojom si ovu pashu s učenicima blagovati želio, (Usliši nas Gospodine!)
Za preveliku poniznost kojom si učenicima noge prao,
Za goruću ljubav kojim si ovaj božanski Sakrament naredio,
Za svoju dragocjenu Krv koju si za nas na križu prolio,
Za sveti tvoj prinos koji si na oltaru ostavio,
Mi grešnici (Tebe molimo usliši nas!)
Da se dostojiš našu vjeru i štovanje ovoga divnog Sakramenta umnožiti i uzdržati,
Da se dostojiš našu goruću želju za primanjem ovoga Kruha nebeskog u nama pobuditi,
Da se dostojiš nas za dostojno i često uživanje presvete Pričesti spremne učiniti,
Da se dostojiš udijeliti nam dragocjene plodove ovoga životvornog Sakramenta,
Da se dostojiš pobuđivati nas na pohod i klanjanje Presvetom Sakramentu,
Da se dostojiš ovim kruhom nebeskim u našem smrtnom času nas okrijepiti i zaštiti,
Sine Božji, molimo te, usliši nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!
Kriste čuj nas!
Kriste usliši nas!
Gospodine smiluj se!

Oče naš… Zdravo Marijo…

Pomolimo se:Zdravo, predobrostivi Isuse, Sine Božji i Marije Djevice, Bože Spasitelju ovdje sakriveni, presveto i preslavno Otajstvo, čudo nad svim čudesima, Tebe hvalim, tebe slavim, tebe blagoslivljam, a jer je hvala i slava moja slaba zato s Anđelima i Arkanđelima i sa svim dvorom nebeskim pjevam slavi tvojoj pjesmu bez svršetka govoreći: Neka bude hvaljen presveti Sakrament od svih naroda puka i jezika.

Bože koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nama, molimo, tako častiti otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vijekova. Amen!

3. MOLITVE SVETACA EUHARISTIJSKOM ISUSU

Donosimo više molitava i molitvenih govora svetaca upućenih Euharistiskom Isusu. Iz njih se lako uočava zaljubljenost tih velikih duša u Isusa prisutna u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Njihove molitve mogu i nas potaknuti na veću ljubav prema Euharistiji. Ove molitve se mogu uvijek i na svakom mjestu moliti. Mogu poslužiti i kao tekstovi za meditaciju, ali mi držimo da su najprikladnije za osobno, pa i zajedničko klanjanje Euharistiskom Isusu, bilo da je izložen u Presvetom Oltarskom Sakramentu, bilo za vrijeme jednostavnog pohoda u neku Crkvu gdje je Isus prisutan u svetohraništu.

Želja za Svetom Pričešću

sv. Ljudevit Montfortski

Tisuće puta moje te srce želi, moj Isuse, kada ćeš doći? Biti bez tebe je mučeništvo, dođi dragi moj zaručniče. Bez tebe osjećam krajnju mlitavost. Ljubavi, bez tebe uzdišem dan i noć. Želiš li da te ljubim? Dođi dakle i zapali moju dušu ljubavlju. Ja sam izgubljena ovca, Ti o dobri pastiru čuvaj me od vukova, bez tebe bit ću rastrgan, dođi da prebivam s tobom. Danas te žudim kruše života, ne čekaj sutra, želim te blagovati, umirem od želje za tobom. Gladan sam, gladan sam, dajte mi kruha života. Žurno dolazim nasititi se na novoj gozbi. Žedan sam vode koju si obećao Samaritanki, daj mi da pijem. Osjećam da se ledi moja siromašna duša, neka nebeski plamen siđe i zapali je. Hladan sam, razgori moju dušu.

Ja sam slijepac koji viče, Gospodine Isuse smiluj mi se. Sine Davidov i sine Marijin, da progledam umnoži moju vjeru. Ja sam neizlječivi bolesnik, a Ti me samo jednom riječju možeš izliječiti, bez tebe liječniče pun ljubavi sigurno ću umrijeti. Gospodine kucam na tvoja vrata, u velikoj sam potrebi umirem od siromaštva, snažnim glasom ti vičem, udjeli mi milost. Nedostojan sam približiti se svetoj Pričesti. Kaži Isuse samo jednu riječ i postati ću dostojan, dođi u moj dom. Dođi istinski prijatelju, blago moje, moja jedina srećo, bez tebe sam bijedan, dođi i uđi u moje srce.

Molitve na čas presvetom Oltarskom Sakramentu za svaki dan u tjednu

sv. Ljudevit Montfortski

Nedjeljom: Izvan sam sebe kada gledam Najuzvišenije Veličanstvo u Presvetom Sakramentu. U njemu vidim istinskog Boga, u njemu vidim Kralja Slave skrivenog u tami, bez sjaja i uzvišenosti. O, tko to može povjerovati? Krotki Jaganjče tu si kako bi bio naš Zagovornik. Dan i noć si prisutan u svetohraništu kako bi zadržao svoje osvetničke ruke spremne kazniti grešnika koji te vrijeđa. Postao si hostija kako bi ublažio svoj gnjev i bez prestanka molio milosrđe za nas. Isuste Ti tu Ocu iskazuješ svu čast i slavu, Ti su naša nadoknada jer nas beskrajno ljubiš. Što nam više treba? U svojoj prisutnosti i klanjanju prepun si poštovanja i ljubavi za Očevo ime. Tvoje presveto Srce želi da Otac bude posvuda proslavljen i da mu svi istinski budu podložni u njegovu kraljevstvu.

Po tebi anđeli i svi sveci iskazuju neprestanu slavu Bogu u Nebu. Ono što oni čine u Nebu mi možemo činiti ovdje, jer si ti Isuse s nama da postaneš sve svima, naš uzor. Isuse ponizuješ se i snizuješ iz preobilja ljubavi. Tvoja nas ljubav potiče da ti uvelike uzvratimo.

Pohodimo dakle Isusa često u tom velikom Otajstvu. Odgovorimo amen, na svaku njegovu riječ, na sve što čini dan i noć časteći svoga Oca. O ljubljeni Isuse predajem ti se. Razborito je potpuno se predati tebi. Dođi kraljuj u nama kao u svom hramu, da se u tebi duboko klanjamo Ocu i savršeno ljubimo. Iskaži u nama kao i na oltarima savršenu slavu Besmrtnom biću. Presveto Srce započmi neizrecivu pjesmu koje samo Ti možeš dobro otpjevati. Neka cijelo Nebo odjekuje neizrecivom radošću.

Ponedjeljkom: Onaj koji očarava svece u slavi dan i noć je u našim svetohraništima, skriven u ciboriju. Svemogući u svojoj veličini jednak Ocu, da bi očarao naše srce, tu je u velikoj tajni. Isuse punino ljubavi i života uistinu si prisutan u Euharistiji. Isuse Ti si beskrajno blago jer si Božja Mudrost, a tvoj sjaj nije potamnjen iako si se zbog nas snizio. Ne paziš na sebe u svetohraništu, daruješ se bez da se dijeliš na komade, sav svima do te mjere da ne možeš više. Daruješ se svima bez izuzetka, a Ti ne osiromašuješ. Darovati je tvoja najveća sreća, sretan si kad se daruješ.

O tko može iskazati vječnu slast koju Ti Zaručniče prisutan u Euharistiji daješ kušati svojim vjernim prijateljima. Ona je kao izvrsno vino kojemu nema ravnoga, ugodan miris, slatki nektar. Isuse prepun ljubavi postao si svima sve. Ti si naš dragi Zaručnik, istinski Bog, blagi učitelj i liječnik, prijatelj i brat, naš život i put, naše blago svijetlo. Sva blaga su u tvome Srcu koje je u svetohraništu kako bi ih ljubezno i velikodušno dijelio kada ne nalaziš na prepreke. Tvoje Presveto Srce žarko želi obdariti nas i neprestano nas poziva, ali tko će čuti njegov glas?

Dođite dragi prijatelji, svi dođite, govori nam dobri Učitelj, dođite vidite kako je slatko ljubiti me i upoznavati me. Dajem vam moje tijelo za jelo, jedite jer vas ljubim, pijte velikim gutljajima moju krv, ugasite žeđ u meni. Isus nas ljubi, ljubimo i mi njega, nije li to dobro? Ljubezan je, bez straha približimo se njemu. Želimo li ljubiti kao u vječnoj domovini, idimo Presvetom Sakramentu da nam raspali srce. Ulij božanski Isuse tvoju milost u naše duše, nećemo se više opirati tvome blagom plamenu. Daj da po tvojoj ljubavi postanemo jaki. Svrni svoj pogled pun ljubavi na naše siromaštvo. Amen.

Utorkom: Presveti oltarski Sakrament je izvrsna škola za naučiti bez riječi i posebnog umijeća u malo vremena znanost svih kreposti i božansku mudrost. Učitelj je ljubezni Isus koji nas iz Presvetog Sakramenta podučava bez prestanka. Učitelju bez premca prosvjetljuj naše duše kao božansko sunce ražari i raspalj nas ljubavlju. U ovom otajstvu Ti si naš sveti uzor. Dan i noć u tajnosti sam provodiš u djelo ono što naučavaš. Po poslušnosti silaziš na oltar. Na glas jednog smrtnika ne opireš se nego dolaziš. U svetohraništu tvoje sveto Srce gori velikom ljubavlju. Ti dolaziš spasiti grešnike, potičeš ih i zoveš.

Ljubav prema poniznosti privlači te iz slave pa skrivaš svoje veličanstvo u siromašnom ciboriju. Tu nas Isuse redovito potičeš da shvatino da si ponizan i blag kao dobroćudni jaganjac. Ne može se zamisliti koliko je tvoje strpljenje. Iako često grešnik nepristojno dođe i povrijedi tvoje veličanstvo u Euharistiji tvoje presveto Srce sve trpi bez želje za osvetom. Isuse Ti u svetohrništu sve vrijeme umireš zemaljskim stvarima. U dubokom miru tvoje Srce je prepuno slasti te tvoje drage kreposti. Podnosiš grešnike bez ogorčenja i bjesa. Euharistija je otajstvo ljubavi ili radije ljubav sama. Isuse u njoj se zadržavaš dan i noć da bi nam pokazao da nas ljubiš. Neprestano nas u njoj moliš da te uzljubimo, da u tebi tražimo pravi put.

Kolika li je tvoja ljubav prema Ocu? Beskrajna jer ga ljubiš koliko On to zaslužuje. Konačno sve kreposti imaju jedini izvor, samo u tvome presvetom Srce koje nam ih daruje. Dragi prijatelji pohodimo svi tog najvećeg kralja, jer je htio ostati s nama da nam pokaže koliko nas ljubi. Od njega ćemo naučiti umijeće pobjede, sredstva za postati savršeni i zadobiti slavu. O Isuse prosvijetli nas, o vječno svjetlo samo se u tebi nalaze riječi života. Oblikuj u nama svoje kreposti i tvoju živu sliku, naše srce se neće više opirati tom božanskom djelu.

Srijedom:Neka sve dane mog života i posvuda moj jezik razglašuje uzvišenost Presvetog Sakramenta. Dođite promatrajmo u njemu Spasitelja naših duša i njegovo presveto Srce koje gori božanskim plamenom, Srce koje je sama vatra, sami plamen. Srce tvoje Isuse je uvijek otvoreno da postane naš dom i naše utočište. Ono je neosvojiv i utvrđen grad gdje neprijatelj nikad ne ulazi. Ono je nesavladivo kraljevstvo mira. Euharistisko Srce Isusovo na sebe trajno preuzimaš srdžbu koju Vječni Otac iskazuje prema grešnicima koji k njemu dolaze. Tvoje Presveto Srce, po volji Očevoj ih zaklanja svojim krilima, prekriva ih svojom ljubavlju kako bi dalo zadovoljštinu njegovoj srdžbi. O koje li očinske ljubavi!

O kršćani odvojite se od svijeta, u Presvetom Sakramentu je Srce koje obiluje svim dobrima. Dođite kušajte u tom vjernom Srcu više slasti i sreće nego li je vaše srce može poželjeti. Ne bojte se, Isus vas zove. Dođi grešniče u Euharistiji ćeš naći istinski život sa svim dobrima. Dođi skloni se na sigurno u Isusovo Presveto Srce gdje ćeš naći pokajanje i oproštenje svojih grijeha. Gorljive duše zašto se ustručavate kušati lijepe slasti kojih je Isusovo Srce prepuno? Odmorite se u njemu u tišini naučite govor svete ljubavi, kako biste onda i vi progovorili s poštovanjem u ljubavi.

Moje Presveto Srce, govori Isus, postane sve svim dušama koje u njemu borave. Ono daruje, a ne osiromašuje, obogaćuje, pomaže, ohrabruje, bez prestanka štiti, poučava, ljubi, grli i vodi. Ono je za svakog cjelovito bez da se dijeli na komade. Kad nadođu velika previranja, preziri i uvrede dođite da vas u njemu utješim. Vaši vas neprijatelji žele uništiti? Moje srce neka vam bude zaklon, u njemu ćete ih sve poraziti i ismijati. Dođi čista dušo, ostavi stvorenja, čekam te u Presvetom Sakramentu. Uđi u moje srce, boravi u njemu, sakrij se, ne boj se ničega, jer ono je tvoj dom. Kušaj u njemu koliko sam dobar, moja ljubljena dušo. O Isuse, dakle trebam shvatiti da je tvoja ljubav je odveć nježna i jaka. Daj da prebivam u tvom Srcu kako bih pobijedio samog sebe i sve svoje neprijatelje. Neka samo ono bude moj Raj u kojem će te moje srce zauvijek ljubiti.

Četvrtkom: Čudesan mi izgledaš dobri Isus zbog svoje ljubavi. Nisi se zadovoljio biti s nama 33 godine provedene u radu i muci, nego si iz velike ljubavi htio ostati s nama, kako bi postao sve svima. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, neka mu se svi klanjaju i ljube ga. Isus ljubiš nas do kraja jer da bi imali slobodan pristup tvojoj svetoj prisutnosti sakrio si svoje božanstvo, sjaj i uzvišenost pod neznatnim prilikama. Izgleda kao da si zaboravio svoje uzvišenosti da bi zadobio naša srca.

Neka bude hvaljen Presveti Sakrament njegova ljubav je beskrajna. Bog nas tako nježno ljubi da se osiromašio u ovom Sakramentu. Ah, tko može povjerovati? Daje se cio, a ne dijeli se na dijelove, daje nam svoje tijelo za jelo, svoju krv za piće, svoju dušu i svoje beskrajno biće da bi nas preobrazio u sebe. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, dostojan je svake slave!

Isuse svojom moći trajno u Sakramentu činiš velika čuda mijenjajući narav. Iznenađujuća je tvoja ljubav jer se sad sjedinjuje sa stvorenjem. Isuse Ti i duša postajete jedno, sve vam postaje zajedničko. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament jer Isus nas ljubi bez mjere. Dođite k meni, dođite grešnici govori vam taj ljubezni Spasitelj, dođite muževi i žene, ja sam plamen koji izgara i moje srce žarko želi zapaliti ga u vašim dušama. Došao sam s Neba kako bi ga upalio na svakom mjestu. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, tvoje Srce Isuse je sama vatra. Kršćani ako želite taj plamen pristupite mom srcu govori vam Isus, tu se on pronalazi, od tud su ga sveci crpili. Dođite da budete njime upaljeni, širokogrudno ga dajem, trebate samo moliti, a ja ga svima želim dati. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, tvoja nas ljubav Isuse potiče.

Postao sam vaš Spasitelj, nosim vas božanskim slovima zapisane u svom Srcu. Moje se Srce iscrplo za vas, da svi postanete djeca moga Oca. Ono je otvoreno da bi vi mogli u njemu boraviti, da vas štiti, da vam daje olakšanje. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, preveliko je to otajstvo. Kršćani, iskažimo svetu zahvalnost, uzvratimo svi ljubavlju na ljubav, naš Bog to zaslužuje. Vode naše nepravde ne mogu iscrpiti, ni ograničiti njegovu dobrotu. Ali koje li nesreće, u prokletstvo idu grešnici koji ne ljube našeg blagog Spasitelja. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, od sada pa zauvijek. Kažimo blago i nježno: O presveto Srce zapali nas božanskom vatrom. Evo naših srdaca, neka sagore u plamenu i pokraj tvojih oltara postanu ugodna hostija da dan i noć pjevaju slatku pjesmu ljubavi. Neka bude hvaljen Presveti Sakrament, samo Ti si naš život. Amen.

Petkom: Poslušajte moj pravedan plač, vi koji ljubite mog Spasitelja, bez straha ću vam iznijeti osjećaje moga srca: Zaboravlja se i napušta Isus u Presvetom Sakramentu, uzdišući govorim pred njim se skoro nitko ne klanja. Kuće velikaša su prepune naroda koji im ne olakšavaju njihove muke i tako gube vrijeme, a crkve su napuštene, osobe se u njima dosađuju, sat vremena im izgleda kao godina dana. Plačite, plačite moje oči. Vidite Kralja slave napuštena na našim oltarima i zaboravljena od većine smrtnika. Čudno da je prezren Onaj koji očarava anđele svojim božanskim sjajem. Tecite, tecite moje suze.

Često je Isus mio, u siromaštvu boravi, crkve izgledaju kao neuređene štalice bez ukrasa, dok velikaši svijeta imaju sve uređeno, ništa im ne nedostaje, sve je kod njih u sjaju. Velika je tišina, u kraljevskim odajama, poštuje se njihova prisutnost, njihove riječi su zakon, dok se može vidjeti čovjeka opaka bez poštovanja pred svojim Bogom kako nečedno obeščašćuje njegovo sveto mjesto. Najbolji od svih učitelja, nakon što si sve dao, tisuće i tisuće duša te podmuklo izdaju, izruguju i obesčašćuju. Primaju te u odaje svoga srca u kojim je već đavao po grijehu, te tako tvoje Srce stalno trpi gorku muku. Vidjelo se krivovjernike kako ruše posvećena mjesta i kako usprkos katolika gaze svete hostije nogama. Evo, kako čovjek vrijeđa svog ljubeznog dobročinitelja. Drhtim dok o tome mislim, srce mi se para.

Kako se može ostati bezosjećajan na te prezire i svetogrđa. Ne, nije to moguće, oplakujmo uvrede nanesene blagom Isusu. Umjesto tolikih hladnih kršćana pohodimo ga često. Njegovo srce nas na tom potiče, želi nas ispuniti dobrima. Da bi dali zadovoljštinu za te uvrede, ljubimo ga velikom ljubavlju, častimo ga tisućama časti, drugujmo s njim, dostojno častimo njegovo prezreno Srce, jer to ljubljeno Srce se potpuno za nas dalo.

Kraljuj posvuda, moćni učitelju u Presvetom Sakramentu. Veliki Bože nije li vrijeme da učiniš da te svi upoznaju? Zaustavi one koji te napuštaju, preziru i smiluj se našim raskajanim srcima. Sva su naša dobra tvoja jer smo ih od tebe primili. Neka tvoje uvrede budu naše, neka na nas padnu da zadovoljimo za te grijehe žrtvom do nogu tvojih svetih oltara.

Subotom: Isuse ne možeš ostaviti Mariju, toliko je jaka ljubav koja vas veže, zbog toga si malo prije svoje smrti ustanovio Euharistiju, da bi nakon svoga Uzašašća odvije na zemlji bio njena utjeha. Toliko si se naslađivao u njenom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u njoj otpočinuti u tišini. Ti se u njenom Srcu kao na oltaru prikazuješ Nebeskom Ocu. Izgnan iz srca grešnih ljudi, Isuse dolaziš u njeno Sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer njeno Srce Ti pjeva slatku uzvišenu pjesmu hvale i salve koju samo ono može otpjevati kako tebi dolikuje. Isuse Ti se ugodno odmaraš na ležaljki njene čistoće, kušaš neizrecivu radost u plamenu njene ljubavi, ali iznad svega njena poniznost te privlači da siđeš u Nju i očarava tvoje veličanstvo.

Isus pun zahvalnosti činiš Mariju dionicom sveg svojega blaga, hraniš je svojim tijelom koje je ona u djetinjstvu othranila mlijekom iz svojih prečistih prsju. A za uzvrat Ti je hraniš svojom božanskom krvlju. Koju li radost i milinu je ona doživljavala u slatkim trenucima kad je nježno primala svog ljubljenog Sina. Tada je njeno sveto Srce kliktalo zbog radosti u Isusu svome Spasitelju. Njeno presveto Srce je plamen, gorući grm koji izgara i koje samo u svom Bogu pronalazi sebe, svoje boravište i život. Gori a ne izgara jer se nikad ne može previše ljubiti. Ljubav u tom velikom otajstvu izgleda kao da njihova srca spaja te postaju jedno. Među njim sve postaje zajedničko, jer Sin je potpuno u svojoj Majci, a u Mariji se nazire samo njen ljubljeni Sina Isus. Tada Ona svojom molitvom zadobiva milosrđe siromašnim grešnicima. On je njen Sin, Ona je njegova Majka. Njeno Presveto Srce i prečisto krilo razoružaju Isusa.

O kršćani, vjerna Djevica svojim pričestima nam pokazuje svetu pripravu i stav kako savršeno ispuniti našu dužnost prema Isusu u presvetom Sakramentu. Nasljedujmo taj savršeni model. Od tebe Djevice Marijo nam je proizašlo njegovo Tijelo i Krv koji nas uzdižu do tih visina da nam i anđeli zavide. Budi uvijek i svuda blagoslovljena što nam dade tako dragocjeni dar.

Majko divna, zasadi u naša srca sve svoje kreposti da bi slatki Isus u njima rado boravio. Zapali svoju ljubav u nama da bi s tobom ljubili tvoga Sina. O Isuse tvoja sveta Majka je naša savršena nadopuna. Siđi žurno u nas i sjedini nas s Ocem, ili radije dođi u njeno Srce koje će nadoknaditi našu premalu ljubav. Amen.

Euharistijskom Isus za snagu duše i ljubav prema njemu

sv. Franjo Saleški

O moj Isuse, dolaziš po pričesti u moju dušu Ti koji si istinski život, daj da umrem svijetu i živim samo za tebe. Moj Otkupitelju plamenom svoje ljubavi razori u meni sve što nije po tvojoj volji i daj mi želju da uvijek živim po tvojoj volji. Udijeli mi pravu poniznost koja će ljubiti poniženje i vlastito umiranje, oslobodi me svake želje za pojavnošću. Daj mi duh mrtvljenja da sebi uskratim sve ono što ne vodi tvojoj ljubavi i prihvatim ono što je odbojno sjetilima i sebeljublju. Udijeli mi potpuno predanje u tvoju svetu volju da prihvaćam u miru patnje, bolesti, gubitke, smrt dragih osoba, suhoće progone i sve što će mi doći iz tvoje ruke. Predajem ti samoga sebe, raspolaži samnom kako želiš. Daj mi milost da mogu uvijek obnoviti ovo moje predanje, pogotovu u trenutku moje smrti da ti tada mognem u ljubavi žrtvovati svoj život sjedinjujući se s tvojom žrtvom koju si prikazao Nebeskom Ocu.

Isuse moj daj mi svijetla da upoznam tvoju dobrotu, da uvidim kako je pravedno ljubiti te jer si umro za mene i zbog mene ostao u Presvetom Sakramentu. Molim te prosvijetli nevjernike koji te ne poznaju, krivovjernike koji su izvan Crkve i grešnike koji ne žive u tvojoj milosti. Isuse moj daj da te upoznaju i uzljube. Preporučam ti još i sve duše iz čistilišta, olakšaj im muke i skrati vrijeme iščekivanja da te vide licem u lice. To te molim po tvojim zaslugama, zaslugama tvoje Majke i svih svetaca.

Bože moj upali me svega svojom ljubavlju, da samo tebe tražim i tvoju svetu volju, odagnaj iz moga srca sve što se tebi protivi. Daj da mogu istinski uvijek reći da samo tebe želim i ništa drugo. Isuse moj daj mi veliku ljubav i pobožnost prema tvojoj muci, da držim uvijek pred očima tvoje patnje i tvoju smrt kako bi se u mom srcu još više ražarila ljubav prema tebi i kako bi rastao u želji da ti uzvratim za toliku tvoju ljubav. Udijeli mi veliku ljubav prema Presvetom oltarskom Sakramentu u kome se pokazala tvoja velika nježnost prema nama. Još te molim daj mi nježnu sinovsku ljubav prema tvojoj svetoj Majci, da je uvijek ljubim, da joj služim, da se utječem njenom zagovoru, da druge navodim da je časte, da imaju povjerenje u njenu zaštitu. Daj meni i svima uvijek veliko povjerenje u zasluge tvoje Muke i zagovor tvoje Majke.

Molim te daj mi milost svete smrti, da te prije nego umrem s velikom ljubavlju primim u svetoj Poputbini, da u zagrljaju s tobom, goreći iz ljubavi prema tebi s velikom željom da te vidim napustim ovaj svijet kako bih po prvi puta zagrlio tvoje noge kad te vidim u vječnosti. Amen.

Molitva Isusu u svetohraništu

sv. Terezija od Djeteta Isusa

O Bože, skriveni u zatvoru svetohraništa! S radošću dolazim k tebi svaku večer da ti zahvalim na milostima koje si mi udijelio i da te zamolim za oproštenje za počinjene propuste tokom dana koji je prošao kao san. Isuse, kako bih rado bila sretna da sam bila u potpunosti vjerna! Nažalost, često sam uvečer žalosna jer osjećam da sam mogla bolje odgovoriti na tvoje milosti. Da sam bila više sjedinjena s tobom, ljubeznija prema sestrama, poniznija i umrtvenija, imala bi manje boli u susretu s Tobom na razmatranju. Ipak, o Bože moj, daleko od toga da se obeshrabrim radi svoje bijede, dolazim k tebi s pouzdanjem sjećajući se da «ne treba zdravim liječnik nego bolesnima» (Mt 9, 12). Stoga te molim da me izliječiš, da mi oprostiš, a ja ću se, Gospodine, sjetiti da duša kojoj si više oprostio, mora te ljubiti više od drugih (Lk 7, 47).

Prikazujem ti svaki kucaj srca kao čin ljubavi i naknade te ih sjedinjujem s tvojim beskrajnim zaslugama. Zaklinjem te, moj božanski Zaručniče, budi ti sam naknada moje duše, djeluj u meni i ne obaziri se na moja opiranja, jednom riječju, ne želim više imati drugu volju osim tvoje, i sutra, s pomoću tvoje milosti, započet ću nov život, čiji će trenutak biti čin ljubavi i odricanja. Pošto sam tako svake večeri dolazila pred tvoj oltar, konačno ću doći do posljednje večeri svoga života: tada će za mene početi dan vječnosti bez zalaza, kad ću se odmoriti na tvome Božanskom Srcu od borbi ovoga progonstva! Amen!

Zaboravivši svoje progonstvo, na obalama babilonskim pjevat ćemo ti najljepše skladbe (Ps 136, 1-4). A pošto si ti prava i jedina domovina naših srdaca, naše se pjesme neće pjevati u tuđoj zemlji. Ljubljeno Lice Isusovo! Očekujući dan vječnosti kad ćemo promatrati tvoju beskrajnu slavu, jedina je naša želja da se svidimo tvojim božanskim očima, skrivajući i mi svoja lica kako nas na zemlji nitko ne bi mogao prepoznati. Tvoj zastrti pogled: eto našeg neba, o Isuse!

Poklon Isusu u svetohraništu

sv. Terezije Margarete od Presvetog Srca Isusova

Isuse moj, vjerujem da si u presvetom Oltarskom Sakramentu. Ljubim Te svim srcem svojim, želim Te svom dušom svojom. Budući da Te ne mogu primiti u Presvetom Sakramentu, dođi barem duhovnim načinom u moje srce. Grlim te i zahvaljujem Ti kao da si već došao. Ne dopusti da se više ikad od Tebe rastavim. Samo Tebe želim ljubiti, samo se Tebi želim svidjeti. Isuse, Ljubavi moja, uzmi me svu i posjeduj me svu! O voljo Božja, Ti si ljubav moja! Ti si sva moja, a ja sam sva Tvoja. Ti si sav moj, a ja sam tvoja! Moj Isuse, zahvaljujem Ti što si me do sada čekao. Amen.

Želja za Euharistijom i sjedinjenjem s Crkvom po pričešću

sv. Katarina Sijenska

O uzvišeno i vječno Trojstvo, neprocjenjiva ljubavi. Ako me ti zoveš: kćeri, ja uzvraćam tebi: najviši i vječni Oče. I kako mi ti darivaš samoga sebe dok se pričešćujem tijelom i krvlju tvoga jedinorođenog Sina, dajući mi se potpuno kao Bog i čovjek, tako, neprocjenjiva ljubavi, ja te molim da me pričešćuješ mističnim tijelom svete Crkve i općim tijelom kršćanske religije, jer sam u vatri tvoje ljubavi spoznala kako hoćeš da mi duša uživa u ovoj hrani. Amen.

Molitva Euharistiskome Kralju

bl. Papa Ivan XXIII

Isuse, kralju naroda i vjekova, primi iskaze poklon i hvale kojima Ti mi, tvoja posinjena braća, prinosimo svoj smjerni dug. Ti si kruh živi, koji je s Neba sišao, koji daje život svijetu. Veliki svećeniče i žrtvo, Ti si se žrtvovao na križu, u krvavoj žrtvi zadovoljštine, vječnome Ocu za otkupljenje ljudskoga roda, a sad se žrtvuješ svakoga dana na našim oltarima preko ruku tvojih službenika, da uspostaviš u svakome srcu tvoje kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde ljubavi i mira.

O kralju slave, neka dakle dođe tvoje kraljevstvo. Kraljuj sa svoga prijestolja milosti u srcima malene djece, da sačuvaju neokaljan bijeli ljiljan krsne nevinosti. Kraljuj u srcima mladeži, da raste zdrava i čista, poslušna glasu onih koji tebe predstavljaju u obitelji, u školi, u Crkvi. Kraljuj na domaćem ognjištu, da roditelji i djeca žive složno u opsluživanju tvoga svetog zakona. Kraljuj u našoj domovini, da se svi građani, u redu i skladu društvenih staleža osjećaju sinovima jednog nebeskog Oca, pozvani da surađuju oko zajedničkog vremenitog dobra, sretni što pripadaju jedinstvenom mističnom Tijelu, kojemu je tvoj Sakrament ujedno simbol i nepresušni izvor. Kraljuj napokon, o Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara, nad svim narodima zemlje, i prosvjetljuj upravitelje pojedinih naroda da, nadahnjujući se na tvom primjeru gaje misli mira a ne žalosti.

Euharistiski Isuse, učini da Ti svi narodi slobodno služe, svjesni da služiti Bogu jest isto što i kraljevati. Tvoj Sakrament, o Isuse, neka bude svjetlost pametima. snaga voljama, privlačna snaga srcima. Neka bude potpora slabima, utjeha onima koji trpe, spasonosna poputbina onima koji trpe, zalog buduće slave. Amen.

Molitva za sveopći trijumf Euharistije

bl. kardinal Schuster

Preljubljeni moj Isuse, koji si od početka ljubio ljude, i ljubio si ih do kraja, Ti na svetim oltarima trajno obnavljaš na mističan način tvoju Pashu. Učini Gospodine da svi povjeruju u tvoj Sakrament ljubavi, da pohode tebe prisutna u Euharistiji kako bi dobivali nebesku hranu za vječni život. Neka tvoj stol Gospodine bude zalutalome svijetu prijestolje milosrđa s kojeg se širi duga mira. Neka tvoj oltar bude kao onaj koji je podigao Noa nakon općeg potopa, kao onaj koji vidje prorok Ezekijel s čije desne strane je izvirao veliki potok, isticao iz hrama i pretvarao pustinju u plodnu zemlju.

Kruše nebeski, kojega je posvetio Duh Sveti budi za nas otajstvena mana koja u sebi ima sve Rajske okuse. Kruše sveti koji si sabran iz bezbrojnih zrnaca pšenice skupljenih po poljima, saberi s četiri strane svijeta u tvoje kraljevstvo Katoličku Crkvu. Jaganjče Božji koji svojim žrtvovanim Tijelom hraniš vjernike, tvojom Krvlju zacrvenjuješ njihove usne kad piju iz tvoga kaleža, po milosti Presvetog Sakramenta oživi nas na zemlji kako bi jednog dana zaživjeli u tebi u Nebu. Amen.

Kako ti zahvaliti Isuse za čudesni dar Euharistije

sv. Luiza de Marillac

Koji je povod Gospodine za to čudesno i neshvatljivo djelo presvete Euharistije? Nije li ona plod zbog tvoje velike želje da se s nama sjediniš? Kako te slaviti i iskazati Ti moju zahvalnost za to čudesno iznašašće? Dođi, potpuno zagospodari u mom srcu i sjedini moju volju s tvojom. Želim brižno bdjeti u tvojoj svetoj prisutnosti i iskazati ti svu moju zahvalnost, Bože moj koji si sama ljubav. Amen.

Želja za sjedinjenjem s Isusom u Euharistiji

sv. Luiza de Marillac

Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina dođi očisti i uresi moju dušu, da bi se dopala mome Spasitelju te da ga primim na njegovu slavu i moje spasenje. O Kruše anđeoski svim srcem te želim! Ne gledaj na moju nedostojnost koja me udaljuje od tebe, nego pogledaj na tvoju ljubav koja me je toliko puta privukla i pozvala da ti pristupim. Daruj mi se cio, molim te o Bože moj. Neka tvoje dragocjeno Tijelo, tvoja sveta duša, tvoje slavno Božanstvo kojim se klanjam u ovom Presvetom Sakramentu potpuno zaposjednu moju dušu. O slatki Isuse! O dobri Isuse!

Bože moj i sve moje, smiluj se svim dušama koje si otkupio svojom predragocjenom Krvlju. Duboko ih rani tvojom ljubavlju kako bi ti postale zahvalne za ljubav koja te je nagnala da se daruješ nama u Presvetom Sakramentu. Prikazujem Ti tvoju vječnu slavu i sve milosti koje si udijelio Djevici Mariji i svim svetima sa slavom i ljubavlju kojom te vječno hvale. Amen!

Isusu, kruhu vječnoga života

sv.Ivan Bosco

Isuse, moj Gospodine u jednostavnosti srca sa živom vjerom klanjam se tebi stvarno prisutnom u sakramentu presvete Euharistije. Ti si Isuse, kruh koji je s neba sišao, kruh koji nas podržava na putu života, Ti si izvor ljubavi koji se zna darovati sve do žrtve samoga sebe, Ti si zalog vječnog života. Gospodine beskrajna je ljubav koja te je nagnala da ostaneš s nama u Presvetom Sakramentu kako bi nam se potpuno darovao.

Isuse udjeli mi milost da svaka moja sakramentalna pričesti bude čin velike ljubavi i vjere. O moj Spasitelju daj da sav izgubljen u tebi naučim umrijeti samome sebi kako bi se potpuno darovao mojoj braći. Gospodine udijeli mi još milost da sjedinjen s tobom živim novim i božanskim životom, kako bih jednoga dana pristigao u Nebo gdje ću te gledati, ne više skrivena u sakramentu nego licem u lice i ljubiti te za svu vječnost. Amen.

Polet duše Isusu

sv. Toma Akvinski

O moj dobri Isuse, prisutan u Euharistiji, neka moja duša trajno tebi leti i neka moj život bude čin ljubavi. Pomozi mi shvatiti da svako djelo koje ne časti tebe je mrtvo, neka moja pobožnost ne bude iz navike nego trajni polet srca. Isuse, slasti mog života, udijeli mi milost da ostanem u poniznosti bez zahtijeva, u radosti bez rastresenosti, u žalosti bez obeshrabrenja, u strogosti bez osornosti. Udijeli mi milost da govorim bez pretvaranja, da se bojim bez očajavanja, da se nadam bez preuzetnosti, da živim čisto bez mrlja, da ispravljam druge bez bijesa, da ljubim bez izvanjskog pretvaranja, da odgajam bez mrmljanja. Amen!

Usta moja uzdižite

sv. Toma Akvinski

Usta moja uzdižite k preslavnome Tijelu glas, i krv dragu proslavite što je proli za sve nas čedo Majke plemenite ljudskog roda Kralj i Spas. Dan je svima smrtnicima, Djeva nam ga porodi, i on prođe sijuć tlima zrnje riječi Božjih, a na kraju vjernicima divan spomen ostavi. Kad je braćom večerao Spas na gozbi posljednjoj, sav je zakon održao On u hrani vazmenoj, i ko hranu tad je dao sama sebe družbi svoj.

Gospod zbori i kruh biva svetim tijelom njegovim, likom vina krv se skiva, okom toga ne vidim, ali sama vjera živa kazuje bezazlenim. Divnoj dakle tajni ovoj, klanjajmo se smjerno mi, stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni, vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni. Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom, slavimo im veličinu častimo ih dušom svom. k Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom. Amen.

Klanjam ti se smjerno

sv. Toma Akvinski

Klanjam ti se smerjno, tajni Bože naš, što pod prilikama Ti se sakrivaš, srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te svijest mu prestaje. Vid i opip, okus varaju se tu, al za čvrstu vjeru dosta je što čuh, vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom. Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit, vjerujem u oba, oba priznajem s razbojnikom isto skrušen vapijem. Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznam te s njim, daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te da te ljubim ja.

Uspomeno smrti Spasa premilog, živi Kruše, što si život puka svog, daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh. Pelikane nježni, Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri Presvetoj. I kap njena može svijet da spasi cijel da bez ljage bude posve čist i bijel. Isuse kog sad mi krije veo taj, žarku želju molim, ti mi uslišaj, daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.

Hvali Sion Spasitelja

sv. Toma Akvinski

Hvali Sion Spasitelja, Vođu svog i učitelja pjesmama i popijevkom. Uzdižući ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom. Slava evo velika je: Živi kruh što život daje, častiti nam je ovaj dan. Kruh što bi kod svetog stola među dvanaest apostola podijeljen je i blagovan. Pojmo punom jasnom riječi, neka milo klikće ječi srdaca nam skladan glas. Blagdan slavni svetkujemo, ustanovu spominjemo, gozbe što je dade Spas. Novog kralja stol je ovo, na njem evo Janje novo, starom vazmu dođe kraj.

Nesta slika toga trena, ispred zbilje minu sjena, tminu progna sunčan sjaj. Što sam stvori ono večer, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj. Poučeni kako treba, prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj. Nauke nam svete glase: kruh u Tijelo pretvra se, vino u Krv Gospodnju. Ne shvaćamo, ne gledamo, al po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu. U dva lika tu se taje, silne stvri kojim je tek vanjština razlikom.

Tijelo hrana, krv je piće, Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom. Kad god primaš nije dio, nije kriška nego cio, ljudima se predaje. Jeo jedan, jelo trista svaki prima svega Krista, nit ga jelom nestaje. Dobar, opak blaguju ga, kob je ipak svakom druga, život ili smrtni mrak. Smrt je zlima, dobrim žiće, gledaj isti kruh i piće, a plod tako nejednak. Kad je tajna razlomljena, znaj da čest joj odijeljena ko cjelina vrijedi njena jer u svakom sav je dar.

Nit se mijenja što pri tome, stas il stanje sakritome, prilike se samo lome ne trga se sama stvar. Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane, to je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom. Davno mu je spominjanje, Izakovo žrtvovanje, Izraelskog Vazma janje, mana hrana pustinjom. Dobar Pastir, pravo jelo, smiluj nam se Janje bijelo, daj nam hranu svoje tijelo, brani, vodi stado cijelo k strani žića blaženog. Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti, daj nam gore s tobom sjesti, među svece ti nas smjesti u Nebu kod stola svog. Amen.

Isus za ljubav u Presvetom Sakramentu

sv. Alfonz Marije Liguori

Moj Gospodine Isuse Kriste, koji toliko ljubiš ljude i ostaješ dan i noć pun ljubavi i nježnosti u Presvetom Sakramentu čekajući, ljubeći i prihvaćajući sve koji dolaze da te pohode. Ja vjerujem da si prisutan u Euharistiji. klanjam Ti se iz dubine moga ništavila, zahvaljujem ti za milosti koje si mi udijelio, posebno jer si ušao u moju dušu, dao mi za odvjetnicu tvoju Presvetu Majku Mariju i pozvao me u ovu Crkvu. Danas želim častiti tvoje Srce toliko zaljubljeno u stvorenja i zahvaliti ti za veliki dar Euharistije, kao naknadu za sve uvrede koje Ti nanose tvoji neprijatelji u ovom Sakramentu, a na kraju kao zadnji razlog mog pozdrava, ovim pohodom želim Ti se klanjati na svim mjestima na zemlji gdje si prisutan pod prilikama Svetoga Kruha, pogotovu gdje si najviše zapušten i sam.

Isuse moj, ljubim Te svim srcem i kajem se što sam toliko puta u prošlosti uvrijedio tvoju beskrajnu dobrotu. Obećajem s tvojom milošću da te više neću vrijeđati, i sada bijedan kakav jesam, potpuno se Tebi posvećujem. Odričem se svoje volje i tebi je predajem, posvećujem Ti sve ljubavi, želje i sve što posjedujem. Od danas čini samnom i svim stvarima koje mi pripadaju sve što želiš, Molim Te samo mi udijeli tvoju svetu ljubav, ustrajnost do kraja i savršenu poslušnost tvojoj volji. Preporučujem ti duše iz čistilišta, pogotovu one koje su bile više pobožne Presvetom Sakramentu i tvojoj Svetoj Majci. Preporučam Ti jadne grešnike, i na kraju ljubljeni moj Spasitelju, sjedini sve moje želje sa željama tvoga ljubljenoga Srca te ih tako sjedinjene prikaži vječnom Ocu kojega molim u tvoje ime da ih prihvati i usliša. Amen.

O Isuse iz ljubav prema meni si ostao u svetohraništu

sv. Alfonz Marije Liguori

Isus Kriste u Presvetom Sakramentu o kako su s pravom sveci u tebi imali svoje blago, svoje srce i svoju ljubav. Preljubljeni moj Isuse, iz ljubavi prema meni Ti ostaješ dan i noć zatvoren u svetohraništu. Molim te zaposjedni tako moje srce da samo na tebe misli, tebe ljubi, traži i nada se tebi. Udijeli mi ovu milost. O moj Spasitelju koji si postao Sakramentom, o božanski zaručniče naših duša, kako je lijepo i ljupko iznašašće tvoje ljubavi da bi te duše ljubile. O vječni Bože nije ti bilo dosta da postaneš čovjekom, niti da umreš za nas, nego si nam još htio dati ovaj neizrecivi Sakrament za jelo kao zalog Raja. Htio si doći k nama kao djetešce u štali, kao zanatlija u svojoj radnji, umrijeti kao zločinac na križu, a na kraju ostati kao kruh s oltara…Kaži mi što si mogao još iznaći, pa da te ljudi ljube?

O beskrajno dostojna Ljubavi, kad ću početi uistinu odgovarati čudesnim iznašašćima tvoje ljubavi? Gospodine želim živjeti samo zato da te ljubim. Čemu mi služi život ako ga cijelog ne založim u ljubavi za tebe, slatki moj Otkupitelju, koji si predao cijeli svoj život za mene? I što bih mogao ljubiti ako ne ljubim tebe koji si beskrajna ljepota, sama slast, sva dobrota i ljubav? Neka moja duša živi samo zato da te ljubi! Neka se moje srce rastopi i istroši iz ljubavi samo pri pomisli na tvoju ljubav. Neka na samu pomisao na jaslice, Križ i Euharistiju upali se željom da čini velike stvari za tebe koji si učinio tolike divne stvari iz ljubavi prema meni.Amen.

Uzdizanje duše u ljubavi Isuse Kristu u Presvetom Sakramentu

sv. Alfonz Marija Liguori

Uvodna napomena: Slijedi 26 molitava sv. Alfonza Euharistiskom Isus. One su plod svetačke ljubavi prema Euharistiji. Kao poticaj za molitvu svetac je uzimao biblijske tekstove tako da svaka molitva počima jednim svetopisamskim tekstom koji je istovremeno i naslov molitve. 

1. Iziđite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan njegove svadbe (Pj 3,11). O kćeri milosti, duše koje ljubite Boga, iziđite iz zemaljskih tama i promatrajte vašeg kralja Isusa, okrunjena trnovom krunom, krunom prezira i boli kojim ga okruni njegova sinagoga na dan njegove svadbe, to jest smrti, po kojoj se s križa zaruči s dušama. Ponovno iziđite da ga vidite puna ljubavi i milosrđa sad kad dolazi sjediniti se s vama u Presvetom Sakramentu ljubavi.

Ljubljeni moj Isuse, toliko te, dakle, koštalo moći doći i sjediniti se s dušama u ovom blagom Sakramentu. Morao si prije pretrpjeti tako gorku i sramotnu smrt. Dođi, dođi brzo i sjedini se s mojom dušom. Nekada je ona bila tvoja neprijateljica zbog grijeha, ali ti je sada želiš za zaručnicu po svojoj milosti. Dođi Isuse moj zaručniče, ne želim te više izdati, želim Ti biti uvijek vjeran. Kao ljubezna zaručnica, želim samo tebi ugađati. Želim te bezrezervno ljubiti, želim biti sav tvoj, sav, sav, sav tvoj.

2. Dragi mi je moj stručak smirne što mi na grudima počiva (Pj 1,14). Iz stručka smirne nakon što me je narušena kora kao suze izlazi ljekovita tekućina. Naš Gospodin u svojoj Muci je htio prije svoje smrti da iz njegovih rana s tolikom patnjom isteče njegova božanska krv, da bi je svu dao za nas i naše spasenje u ovoj hrani života. Dođi moj struče smirne, moj zaljubljeni Isuse zbog tebe trpim i tebe oplakujem kad te promatram izranjena na Križu, ali kad te primim u ovom preslatkom Sakramentu postajem blag i ljubezan.

Dođi u moju dušu, nasiti me svojom ljubavlju, odmori me. Koliko slasti osjećam u mom duhu kada pomislim da sam primio u sebe mog Spasitelja koji je da bi me spasio htio iskrvariti i umrijeti na Križu za mene. Počivaj na mojim grudima. Nikad te više moj Gospodien neću odbaciti, nikada više nećeš morati otići od mene. Želim te uvijek ljubiti, biti uvijek sjedinjen s tobom. Biti ću zauvijek Isusov, Isus će zauvijek biti moj, zauvijek, zauvijek, počivaj na mojim grudima.

3. Dok se kralj odmara na svojim ležajima nard moj miriše (Pj 1,12). Kada Isus dođe boraviti u duši po svetoj pričesti, oh kako duša sa svjetlom koje donosi ovaj Kralj vidi i spoznaje svoju malenost. Slično stabljici narda koja je najniža među drugim biljkama, duša ispovijeda svoju najveću neznatnost među svim stvorenjima, te tako ponižena kako ugodnim mirisom miriše svome ljubljenome Kralju koje je poziva da se uvijek sve više s njim sjedini.

Dušo moja ako želiš da se u tebi Isus odmara promatraj svoju malenost. Tko si? Što zaslužuješ? Ponizi se koliko više možeš, odbacujući svako precjenjivanje sebe koje udaljava Isusa od tebe i sprječava ga da dođe i počine u tebi. Dođi ljubljeni moj Otkupitelju, dođi k meni, tvojim božanskim svijetlom daj da upoznam svoju malenost, bijedu i ništavilo kako bi ti mogao rado počinuti u meni i nikad se više ne odijeliti od mene.

4. Pravednim mislima mislite o Gospodinu (Mud 1,1). Dušo moja zašto si tako postidna i malodušna pred tolikim dobrom i beskrajnom ljubavlju tvoga Gospodina? Kad si postala dostojna primiti u sebe Isusa, neka se tvoji osjećaji usklade u povjerenju s tolikim Božjim dobrom koji ti daruje samoga sebe. Istina je da su strašni njegovi sudovi, ali oni su strašni za ohole i tvrdokorne, a za ponizne i raskajane koji ga žele ljubiti i služiti mu njegovi sudovi su milosrđe i ljubav koji izlaze iz srca puna samilosti i ljubavi.

Oni su takvi da je David promatrajući Božje sudove obilovao nadom. Uzdam se u riječ tvoju (Ps 119,42). On se tim sudovima radovao i tješio: Sjećam se Gospodine davnih tvojih sudova i to me tješi (Ps 119,52). Ovaj veliki Bog je odveć pažljiv i previše ljubi onoga tko ga traži s ljubavlju. Dobar je Gospodin onome koji se u nj uzda, duši koja ga traži (Tuž 3,25). O koliko je Gospodin dobar s onima koji nastoje suobličiti svoju volju njegovoj božanskoj volji. Kako je dobar Bog čestitima, onima koji su čestita srca (Ps 73,1). Moj Gospodine, ljubavi moja, nado moja, sve moje, želim te, želim samo tebe ljubiti, tebi se dopasti i činiti tvoju volju. Daj da te pronađem, da bušeš zadovoljan samnom, da te nikada ne ostavim. Amen. Amen.

5. Dragi moj pokuca. Otvori mi sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja (Pj 5,2). Evo riječi koje Isus u Presvetom Sakramentu govori duši koja ga ljubi i želi. Otvori mi kaže, dušo tvoje srce i ući ću priviti te sebi te ćeš ti sjedinjena samnom po sličnosti meni postati moja sestra, po zajedništvu dobara moja prijateljica, po jednostavnosti koju ću ti dati moja golubica, po daru čistoće koju ću ti udijeliti bezgrešna.

I dalje govori. Otvori jer glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi (Pj 5,3). Kao da kaže: Promisli moja ljubljena, čekao sam cijelu noć tvog neurednog života koju si živjela u tami i zabludi. Evo umjesto da dođem s bičevima kazniti te dolazim u ovom Sakramentu s kosom punom nebeske rose kako bih ugasio u tebi plamenove nečiste ljubavi prema stvorenjima i upalio blaženo u tebi plamen moje svete ljubavi. Dođi, dakle ljubljeni moj Isuse, učini u meni što želiš. Odričem se svake navezanosti da bih bio sav tvoj i sjedinio se sa tvojom svetom voljom.

6. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu (Pj 4,16). Kornelije kaže da poziv koji duša koja se želi pričestiti upućuje Isusu je ovaj: Dođi, ljubljeni moj, u moje siromašno srce, koje u prijašnjem nesretnom vremenu nije bilo tvoje, ali sada po tvojoj milosti je ponovno postalo tvoje. Dođi i kušaj u meni one kreposti koje mi ti sam donosiš tvojim dolaskom. Gospodine barem zbog tvoje časti i uzvišenosti očisti moju dušu, uresi je, upali je svojom ljubavlju, uljepšaj je u tvojim očima da bi postala tvoje dostojno boravište.

7. Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove (Iz 66,11). Sa svetoga oltara Isus točno ovaj slatki poziv upućuje dušama. Dođite, kaže im, nasitite se mojim božanskim mlijekom koje vam darujem u ovom Sakramentu dajući vam piti moju krv. Koji to pastir ikada, kaže sv. Ivan Krizostom, svojom krvlju napaja svoje ovce? Čak i majke daju dojiljama da hrane njihovu djecu. Ali ti božanski Pastiru, zaljubljen u duše, želiš ih hraniti svojom krvlju. Imala je pravo sv. Katarina Sijenska kad je s žudnjom pristupala pričesti kako bi se napojila ovim božanskim mlijekom, kao dijete koje požudno želi sisati mlijeko na grudima svoje majke. Imala je pravo sveta Zaručnica kazati svome ljubljenome: Ljubav je tvoja slađa od vina (Pj 1,1), govoreći da je više cijenila mlijeko ovog Sakramenta, kako to objašnjavaju tumači sv. Pisma, nego sve zemaljske slasti koje su prolazne i isprazne kao što je prolazna i isprazna slast i radost vina.

O ljubljeni moj Isuse, kad već hoćeš danas me napojiti tvojom krvlju u svetoj pričesti, pravedeno je da se rado odreknem svih slasti koje mogu dobiti na zemlji. Svih njih se odričem. Odlučujem i biram radije trpjeti svako zlo sjedinjen s tobom nego li uživati sva zemaljska dobra daleko od tebe. Dosta mi je radost tebi udovoljiti koji zaslužuješ našu pažnju po svaku cijenu. Molim te daj mi samo tvoju milost i ljubav. To mi dosta mi da budem zadovoljan. Daj mi samo ljubav prema tebi i tvoju milost – govorim ti sa sv. Ignacijem Lojolskim – i dovoljno sam bogat.

8. Jedite prijatelji opijte se mili moji (Pj 5,1). Prijatelji, to jest početnici, koji su tek počeli uživati božansko prijateljstvo, primajući svetu pričest hrane se tijelom Isusa Krista, ali s naporom. Napredni primaju Isusa s manje napora. A mili označuju savršene opojene svetom ljubavlju i koji žive skoro izvan svijeta te zaboravljaju na sve, zaboravljaju također i same sebe, jedino se brinu da ljube i udovolje njihovome Bogu. Ljubljeni moj Isuse, još nisam savršen, ali me ti možeš učiniti savršenim. Nisam tvoj mili zbog mojih pogrešaka jer sam bio nezahvalan i nevjeran, ali Ti možeš učiniti da ja to postanem napijajući me na izvorima tvoje ljubavi.

Dođi kraljevstvo tvoje. Dođi dragi moj Gospodine, posjeduj cijelu moju dušu. Potvrdi u meni tvoje kraljevstvo, samo ti u meni vladaj, samo tvoja ljubav neka zapovijeda a ja ću samo nju slušati. Opij me, opij me tobom, daj da zaboravim na stvorenja, na sebe, svoje interese, na sve, da ne ljubim nego samo tebe, Bože moj, blago moje, dobro moje i sve moje. Samo za tobom uzdišem, samo tebe tražim, samo na tebe mislim, da se samo tebi dopadnem. Molim te učini to po zaslugama tvoje muke. To te molim i tomu se nadam.

9. Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama jer sam bolna od ljubavi (Pj 2,5). Duša trpi od ljubavi kad zaboravi ne sebe i svoje stvari, traži i misli kako udovoljiti svojim ljubljenim čežnjama i svetim željama koje su cvijetovi, i svetim djelima koja su plodovi božanske ljubavi. O Bože moj u Presvetom Sakramentu, kad već želiš da budem sav tvoj, učini ono što ti želiš. Daj da zaboravim na sve što ne pripada tvojoj ljubavi. Povećaj sve više moju želju da budem po tvojoj volji, i daj da ovi cvjetovi ne budu samo cvjetovi nego, neka postanu plodovi, da učinim i pretrpim nešto za tebe koji si toliko učinio i previše pretrpio za mene. O Bože, o Bože moje duše, daj da te ljubim, uistinu ljubim, ne samo riječima nego i djelima prije nego li dođe trenutak moje smrti.

10. Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama (Pj 5,10). Naš ljubljeni Isus je bijel zbog svoje čistoće, rumenkast zbog plamena svoje ljubavi. Moj žrtvovani Jaganjče koji goriš ljubavlju za mene, kad ćeš me učiniti sebi sličnim? Kada ću goriti ljubavlju za tebe kao što ti goriš za mene? Odričem se svih ljubavi i biram samo tvoju ljubeznu ljubav Bože moj i sve moje. Odlazite od mene stvorenja, što želite od mene? Odlazite neka vas ljubi onaj tko vas traži. Ja želim samo mog Boga i samo za Boga čuvam sve moje osjećaje i cijelo moje srce.

11. Očitovala se dobrota Boga našeg spasitelja i njegova ljubav prema ljudima (Tit 3,4). Sv. Pavao kaže da Bog kad je postao čovjekom je dao svijetu na znanje do koje mjere je velika njegova dobrohotnost prema nama. Ali ostajući u Presvetom Sakramentu pokazuje nam dokle seže nježnost njegove ljubavi prema dušama. Sv.Augustin kaže ne izgleda kao ludost Isusova riječ upućena nama, koju je kazao one blažene noći: Uzmite i jedite ovo je moje tijelo (Mt 26,25). Ljudi, reče On, da biste shvatili koliko vas ljubim želim da pristupite i blagujete moje tijelo. O sveta vjero! Tko bi ikada mogao toliko tražiti? Tko bi to mogao ikada pomisliti da Isus nije prvi na to mislio? Neki Isusovi učenici, kad su to čuli iz njegovih usta, to jest da je htio dati njima svoje tijelo za jelo, rekoše da to bijaše odveć tvrda riječ i da nisu joj mogli povjerovat niti je čuti. Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati? (Iv 6,60). I nisu ga više slijedili jer mu nisu htjeli vjerovati, pa ipak vjera nas tako uči.

Isus nakon svega što je učinio za nas ne traži drugo nego da ga ljubimo kao što je to Gospodin nekad tražio od svoga naroda. Izraele što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Da ga ljubiš i da služiš Jahvi, bogu svome svim srcem (Pz 10,12). O preljubljeni moj Isuse, što ti ne daješ i obećavaš onome tko te ljubi? Obećavaš mu svoju ljubav. Ja ljubim one koji mene ljube(Izr 8,17) Obećavaš svoj zagrljaj i onomu koji ti je leđa okrenuo. Vratite se k meni i ja ću se vratiti k vama (Zh 1,3). Obećavaš da će doći s Ocem i Duhom Svetim i nastanit ćeš se zauvijek u njegovoj duši. Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14,23). I što si više mogao obećati i dati da bi potakao ljude da te uzljube? Preljubljeni moj Gospodine, shvaćam. Ti želiš da te ja ljubim, da te ljubim svim srcem, ako te nisam ljubio, ti me nauči ljubiti te, ti učini da te uzljubim, da te puno ljubim. Učini ono što zapovijedaš i zapovijedaj što želiš.

12. Ne gledajte što sam garava to me sunce opalilo (Pj 1,6). Snaga mojih strasti – govorila je sveta zaručnica – a trebam i ja to reći, mojljubljeni Isuse – me izobličila i potamnila. Crna sam ali sam lijepa (Pj 1,5). Ako sam crna zbog mojih djela, lijepa sam po tvojim zaslugama, ljubljeni moj Otkupitelju. Crna sam bila kad sam bila sama i daleko od tebe, ali sad kad sam sjedinjena s tobom tvoja milost, tvoja ljepota su me učinili lijepom. Da moj Gospodine, tomu se nadam. Budi uvijek blagoslovljen. Ne dopusti da te više izgubim i vratim se na staru ružnoću. Ljubim te beskrajna ljepoto želim da i moja duša bude lijepa da se dopadne tvojim božanskim očima te da je uvijek možeš ljubiti.

13. Povuci me za sobom trčimo (Pj 1,4). Ljubljeni moj Isuse budući da ja nisam mogao uspeti se tebi za ovoga života, ti si htio sići k meni, da se sjediniš samnom u ovom Sakramentu ljubavi. Privuci me Gospodine sebi. Ne želim te privući sebi, tražeći svoje zadovoljstvo, nego želim da me ti svojim slatkim privlačnostima privučeš sebi, da tako ne želim i ne činim ništa osim tvoje svete volje. Pravo je da sve moje sklonosti ustupe mjesto tvojim svetim odredbama. Sjedini me sa sobom, da tako sjedinjen i slobodan od zemaljskih ljubavi skupa s tobom trčim putem svetih kreposti, da tako u ovom i drugom životu otpočinem samo u tvojoj svetoj volji.

14. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi (Pj 2,4). U ovim odajama vina sv. Bonaventura vidi svetu pričest koja dušu kad se pričesti sjedinjuje s božanskim Kraljem i daje joj kušati vino ljubavi koje odagnaje želju za stvorenjima, ulijeva cjelovito urednu ljubav, to jest poštenu prema sebi, velikodušnu prema bližnjemu, najveću prema Bogu ljubeći ga više od svega jer On to zaslužuje.

O Isuse moj Kralju, jedini Gospodaru moga srca, ti si me uveo u ovu blaženu odaju tvoje ljubavi, to jest u samoga sebe sjedinjujući me sa sobom po Sakramentu ljubavi. Da, moj Gospodine osjećam da se mijenja mojem srce. Osjećam svetu želju koja mi daje mir, odbojnost prema nečistim ljubavima i užiže čistu ljubav prema tebi Bože moj. Isuse moj kad si me već uveo u ovu lijepu odaju, ne dopusti da iz nje više iziđem. Kad si se već sjedinio samnom ne ostavi me više nikada. Odvoji me od navezanosti na stvorenja. Sjedinjuj me sve više s tobom na ovoj zemlji, da se jednog dana savršeno sjedinim s tobom u Nebu, gdje ću te ljubiti svim svojim snagama neposredno, savršeno i zauvijek.

15. Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da bere ljiljane (Pj 6,2). Slatki moj Spasitelju kad već silaziš s Neba kako bi došao u moju dušu, daj da po tvojoj milosti ona postane tvoj vrt da možemo u njoj ubrati ljiljane i druge tebi drage plodove. Oprosti mi ako sam te povrijedio. Primi me ako sam te ostavio sad kad raskajan ti se vraćam. Daruj mi onu čistoću koju od mene toliko očekuješ. daj mi snage da učinim ono što ti od mene tražiš. Udjeli mi tvoju istinsku ljubav da se tako u meni obraduješ. Žrtvujem i prikazujem ti sve svoje skolonosti i želim samo ono što ti hoćeš.

16. Govor mu je sladk i sav je od ljupkosti (Pj 5,16). Isus duše, koje ga ljube kao zaručnika, potiče da samo njega žele, bilo da ih bičuje, bilo da ih tješi, bilo da im dopusti osjettiti njegovu blizinu, bilo odsutnost, jer sve On čini iz ljubavi i da bi bio ljubljen. Isuse, čini samnom što želiš, uvijek ću te ljubiti, bilo da sam u utjesi ili progonima, znam da mi sve dolazi iz tvoga ljubeznoga Srca i da je sve za moje veće dobro.

Moje je srce sigurno Bože, sigurno je srce moje (Ps 108,2). Moja volja je spremna prihvatiti sve što ti odrediš. Blagoslivljati ću Gospodina u svako doba (Ps 33,2). U svako doba, bilo meni sklono ili nesklono, uvijek te želim blagoslivljati i ljubiti moj Stvoritelju. Ne tražim, niti zaslužujem utjehe, ja koji sam ti tolike gorčine priuštio mojim grijesima, tražim samo tvoju volju, samo da Ti budeš zadovoljan, ja prihvaćam svaku muku. Isuse moj, Isuse moj, daleko ili blizu, uvije ću te željeti, uvijek tražiti, bilo da me tješiš ili prekoravaš, uvijek te želim ljubiti, uvijek zahvaljivati tebi.

17. Tko je ta što dolazi iz pustinje naslonjena na dragoga svoga?(Pj 8,5). Koje su to duše koje žive na zemlji a cijene je kao da je ona pustinja? To su one koje su odvojile srce od vidljivog svijeta i žive samo u Bogu, kao da drugo ne postoji osim Boga, samo njega ljube, samo njemu žele biti po volji i na taj način žive skoro izvan zemlje, iznad koje se uzdižu, kušajući slasti koje imaju samo oni samo Boga žele i koje stavljaju u Boga svu svoju nadu.

Koje su te sretne duše, ako ne one koje se često u čistoj ljubavi sjedinjuju s Isusom u pričesti? Da Gospodine i ja želim biti taj po tvojoj milosti, odvojen od svega i sav tvoj. Svijet će od sada za mene biti pustinja, izbjegavati ću navezanost na bilo koje stvorenje, samo ću na tebe misliti, kao da ne postoji drugo do li ja i ti. Samo u tebe stavljam sve moje pouzdanje, svu moju ljubav Bože moj ljubljeni, nado moja, ljubavi moja, sve moje.

18. Ako bude poput zida, sagraditi ćemo na njemu krunište od srebra, ako bude poput vrata utvrdit ćemo ih cedrovim daskama (Pj 8,9). Upravo to čini Isus, kad dođe u dušu po svetoj pričesti. Vidi da je ona odveć slab zid za oduprijeti se napadajima pakla, pa je po snazi Presvetog Sakramenta jača obranom srebra, to jest svojim božanskim svijetlom. Vidi da je duša vrata koja lako trunu, pa je On obnavlja daskama jakosti i ustrajnosti koje označuje cedrovina koja je jako drvo nepodložno truleži, a štiti vrata duše osloncima svete ustrajnosti, to jest darovima svetoga straha, odvojenošću od stvorenja, ljubavlju prema molitvi, svetim željama, a ponajviše darom svete božanske ljubavi.

Kruh koji daje snagu čovjeku. Isus nas uči da, kao što kruh zemaljski održava ljudski život, tako kruh nebeski svete pričesti održava život duše. Onaj koji mene jede živjet će zbog mene. Tko jede tijelo moje i pije moju krvi ostaje u meni i ja u njemu (Iv 6,56-57). O moj Isuse, tko je slab i nevjeran, ako nisam ja? Ti znaš koliko sam puta popustio mojim neprijateljima, koliko su puta razbili vrata, to jest moju volju te su ušli ubijajući me tako da sam izgubio tvoje prijateljstvo. Ojačaj me tvojim svjetlom i tvojom jakošću, da te više ne izgubim i odijelim se od tebe. Dragi moj Gospodine i Otkupitelju, ako bi te ponovno uvrijedio daj da radije umrem sada kad se nadam da sam u tvojoj milosti sjedinjen s tobom. Nemam snage, niti želim, ljubljeni moj Isuse, živjeti bez tebe. Ali dok živim, mogu promijeniti odluku i ponovno te izdati kao što sam to već učinio u prošlosti, pomozi mi. Pomozi mi i ti Marijo i imaj samilosti prema meni. Ti koja si majka ustrajnosti, isprosi mi ovaj dar od tvoga Isusa, od tebe ga tražim, od tebe se nadam zadobit da, od tebe ga želim.

19. Nađoh onoga koga ljubi duša moja, uhvatila sam ga i neću ga pustiti (Pj 3,4). Tako treba kazati svaka duša sjedinjena s Isusom u Presvetom Sakramentu. Stvorenja ostavite me, iziđite iz mog srca. Ljubio sam vas jer sam bio slijep, sad vas više ne ljubim, niti vas mogu ljubiti, pronašao sam veće dobro neizmjerno ljupkije od vas, našao sam u sebi samome mog Isusa koji me je zaveo svojim ljepotama. Mom ljubljenom Isusu sam se sav predao. On me je već primio za svoju svojinu, dakle ne pripadam više sebi. Stvorenja zbogom, nisam više i neću biti vaš, ja sam i bit ću zauvijek samo Isusov. I On je već moj, i bit će zauvijek moj.Uhvatila sam ga i neću ga pustiti. Prihvatio sam ga u moje srce, primajući ga u svetoj pričesti, ubuduće privit ću ga sebi svojom ljubavlju i neću mu dopustiti nikada da ode od mene.

Dopusti mi, moj ljubljeni Spasitelju, da te obujmim, da se nikad više od tebe ne odijelim. Privijam te sebi, moj Isuse, ljubim te, ljubim te, ljubim te, htio bi te ljubit koliko ti zaslužuješ. Moje jedino zadovoljstvo i jedni odmor neka bude ljubiti te i biti tebi po volji. Ti zapovjedi stvorenjima da me ostave i ne smetaju me. Ah, ako ja to ne želim, nikada stvorenja ne mogu ući u moje srce, smetati me i odijeliti me od tebe. Ojačaj moju volju, sjedini moje siromašno srce sa svojim božanskim Srcem da bih ja želio uvijek sve što ti želiš. Učini to Gospodine, po tvojim zaslugama. Amen, amen, tomu se nadam, tako neka bude.

20. Ustani sjevernjače, puhni, južni vjetre nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi (Pj 4,16). Odstupi od mene sjevernjače, vjetru hladni i štetni zemaljskih ljubavi, a dođi ti južni topli vjetre ljubavi Duha Svetoga koji izlaziš iz Euharistiskog Srca Isusova, samo ti puši u mojoj duši koju je Isus izabrao za vrt svojih naslada. Puhni, da na tvoj dašak novi ugodni mirisi svetih kreposti se šire iz mene. Isuse moj, Isuse moj, Ti to možeš učiniti od tebe se tomu nadam.

21. U mom vrtu berem smirnu i balzam svoj (Pj 5,1). Duša koja je primila Isusa treba težiti ubrati smirnu kako bi mogla uvijek širiti miris kreposti koje se rađaju iz mrtvljenja. Jedem med svoj i saće svoje (Pj 5,1). Slično duša koja ljubi Boga ne zadovoljava se samo s medom, želi i saće te govori Isusu: Gospodine nisu mi dosta tvoje utjehe, ako mi ne daš samoga sebe koji si izvor utjehe, nisu mi dosta plodovi ljubavi, ako mi ne daš sebe koji si predmet moje ljubavi. Naprotiv, moj Isuse, samo Ti si dovoljan, spreman sam odreći se svih tvojih slasti, da bih imao samo tebe, Bože moj i svako moje dobro. Ljubim te ne zbog slasti i utjeha, nego zato da budem po tvojoj volji koji želiš da te ljubim i koji zaslužuješ svaku ljubav duša bilo da ih tješiš bili prekoravaš.

22. Ni u čem ja ne oskudijevam, na poljanama zelenim on mi daje odmora (Ps 23,2). O moj ljubljeni Isuse, kad me već pozivaš na gozbu ljubavi, da blagujem tvoje božansko tijelo, što bi mi još moglo nedostajati? Gospodin mi je svjetlost i spasenje koga da se bojim? (Ps 26,1). Koga da se bojim ako Ti svemogući Bože, si moje svijetlo i spasenje? Sav se tebi predajem. Primi me i čini samnom što želiš, kazni me, pokaži mi da se ljutiš na mene, ubij me, uništi me, ja ću ti uvijek reći s Jobom: Samo da sam tvoj i da tebe ljubim, evo me, zadovoljan sam da se ti prema meni ponašaš kako hoćeš, da me poništiš ako želiš.

23. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima (Iz 49,16). Evo ljubezne brige koju Bog ima prema duši koji želi za sebe. Nosi je urezanu u svoje dlanove da je nikada ne zaboravi, govoreći da će prije majka zaboraviti svoje dijete nego li će On zaboravit na dušu koja je u njegovoj milosti. Pa i kad bi koja majka zaboravila svoje dijete ja tebe zaboraviti neću (Iz 49,15).

Zidovi tvoji svagda su mi pred očima. On stalno bdije pogledom nad odbranom te duše, tako da joj neprijatelji ne mogu naškoditi. Pravednika Gospodine ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom kao štitom zaklanjaš (Ps 5,13). Dobri Bog nas okružuje braneći nas svojom dobrohotnom voljom, koja nam želi svako dobro i oslobađa od svih opasnosti. O moj Bože, beskrajna dobroto, koji me više od bilo koga ljubiš i želiš mi dobro, tebi se predajem, neka mi uzmanjka bilo koja nada, samo mi ti nemoj uzmanjkati. Znam da se moram potruditi vršiti tvoju svetu volju. Drugo ti ne mogu reći. Evo me, spreman sam i odlučan, slatki moj Gospodine, činiti ono što ti želiš. Neka bude tvoja volja (Mt 6,10). Želim samo vršiti tvoju volju. Pomozi mi, inače neću ništa dobo učiniti. Nauči me ne samo spoznati nego i učiniti ono što ti želiš. Nauči me da vršim volju tvoju (Ps. 143,10). Vječni Oče daj da i ja mogu uistinu reći ono što je rekao Isus kad je bio na zemlji: Jer ja uvijek činim što je njemu ugodno (Iv 8,29). Bože moj, to želim, to tražim i tomu se nadam po zaslugama tvoga Sina i njegove svete Majke.

24. Sine moj daj mi svoje srce (Iz 23,26). Dušo moja evo što traži od tebe tvoj Gospodin kad te dođe pohoditi, želi tvoje srce i tvoju volju. On se tebi bez pridržaja daruje, pravedno je da se i ti potpuno daruješ njemu i vršiš njegovu svetu volju. Radi tako, da kad te Isus ponovno pohodi po pričesti može se obradovati videći da vršiš njegovu svetu volju. Isuse želim tebi ugoditi, ojačaj moju želju, daj mi snage i čini samnom što ti želiš.

25. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio?Dušo moja čuješ li što ti kaže tvoj Bog: što sam mogao još učiniti za tebe a nisam učinio? Tebi za ljubav sam postao čovjekom. Od Gospodara sam postao sluga. Došao sam dotle da sam se rodio u štali kao crv, jer crvi se rađaju u štali. Crv sam a ne čovjek (Ps 21,7). Umro sam za tebe na sramotnom drvu križa. Poslušan do smrti. smrti na križu (Fil 2,8). Što mi je još preostalo, osim da umrem za tebe. Nitko nema veće ljubavi od ove da dadne život za svoje prijatelje (Iv 15,13). Ali sam više mislio učiniti, i učinio tebi za ljubav. Poslije smrti sam htio ostati u Presvetom Sakramentu da ti se sav darujem za jelo. Reci mi što sam više trebao učiniti da bi zadobio tvoju ljubav?

Gospodine i Otkupitelju moj, imaš pravo, što mogu odgovoriti? Ne znam što ti mogu reći. Ti si bio previše dobar samnom, a ja nezahvalan prema tebi. Divim se tvojoj beskrajnoj dobroti, gledam svoju neupućenost i padam ti pred noge govoreći: Isuse moj, smiluj mi se koji sam ti na toliku ljubav uzvratio nezahvalnošću. Kazni me, kažem ti, kazni me, ali me ne ostavi, kazni me i promijeni me. Ne dopusti da više živim nezahvalan tebi. Daj da te barem iz zahvalnosti ljubim i da prije nego li umrem nečim nadoknadim tvoju ljubav.

26. Stavi me kao pečat na svoje srce (Pj 8,6). Da moj ljubljeni Isuse, kad sam ti već potpuno posvetio cijelo moje srce, pravo je da te stavim kao pečat ljubavi na njega, da tako zatvorim ulaz svakoj drugoj ljubavi, da tako svi znaju da moje srce tebi pripada, da samo ti u njemu vladaš. Ah moj Gospodine čemu se možeš nadati od mene, ako ti to ne učiniš? Ja mogu samo predati ti moje siromašno srce, da s njime postupaš po svojoj volji. Evo tebi ga predajem, posvećujem, žrtvujem. Neka bude zauvijek tvoje, ne želim ga više za sebe. Ako ga ti ljubiš čuvaj ga. Ne prepusti ga više u moje ruke, daj da ti ga više ne istrgnem iz ruku.

O moj ljubljeni Isuse, o beskrajna ljubavi, kad već želiš da te ljubim, molim te daj da te ljubim. Želim živjeti samo zato da te ljubim da budem tvoja milina. Ti koji činiš tolika čudesa kako bi mogao ući u moje srce po svetoj pričesti, učini još jedno, neka moje srce potpuno tebi pripada, potpuno cijelo, bez podijeljenosti, bez pridržaja, kako bi mogao ponoviti u ovom životu i vječnosti da si ti jedini Gospodin moga srca, jedino moje blago. Okrilje srca moga i baštino moja, o Bože dovijeka (Ps 72, 26). Presveta Marijo majko i nado moja, pomozi mi i sigurno ću biti uslišan. Amen, amen, to želim, tome se nadam, tako neka bude.

4. PRIPRAVA I ZAHVALA ZA SVETU PRIČEST SA SVECIMA

Odmah napominjemo da bi najbolji način priprave i zahvale za svetu misu bilo razmatranje liturgijskih tekstova koji su čitani u svetoj misi, pa ipak i ove molitve svetaca imaju svoju ljepotu i draž. Sveta pričest je jedan od najvažnijih trenutaka u duhovnom životu vjernika. Zbog toga su sveci na poseban način doživljavali čas kad Isus u pričesti ulazi u njihova srca. Sabrali smo svetačke molitve priprave i zahvale za pričest do kojih smo došli. One odražavaju veličinu i ljepotu tih velikih duša i njihovu nježnu ljubav prema Euharistiskom Isusu.

Važno je napomenut da ne možemo gledati na svetu pričest izdvojeno iz konteksta cjelovitog slavljena svete mise čiji je ona jedan od bitnih dijelova. Zbog toga naglašavao da smisao ovih molitava nije u tome da se one mole usred mise, neposredno prije pričesti ili odmah nakon pričesti. One su priprava i zahvala za svetu pričest u jednom širem smislu. Pripravne molitve se mogu moliti prije početka mise, a zahvalne nakon njenog svršetka. U biti, moleći sa svecima ne trebamo se zaustaviti na njihovim riječima, nego nastojati oblikovati u duši stav sličan njihovome pri primanju Euharistiskog Isusa. U tom smislu dosta je uzeti jednu ili dvije od slijedećih molitava i moliti ih u jednom meditativom ozračju. Isto tako, ove molitve mogu poslužiti za osobnu adoraciju pred Presvetim, pa i za meditaciju.

4.1. Svetačke molitve priprave za pričest

Molitvepriprave za pričest sv. Alfonza Liguorija: Ni u jednom svom djelu -kaže sv.Franjo Saleški- Spasitelja nije toliko ljubak i nježan kao u svetoj pričestiu kojoj se On, da tako kažemo, poništava postajući jelo da bi se sjedinio s našim srcem. Zbog toga je govorio učeni Gerson da nema prikladnijeg načina za upaliti u nama plamen Božje ljubavi od svete pričesti. Isto tako ako želimo liječiti naše duhovne slabosti nema prikladnijeg sredstva od svete pričesti. On sam dolazi u svetoj pričesti da zapali oganj Božje ljubavi, a kako to pita se Guglielmo da tu možemo promatrati i đavolsko čudo te usred tolikog plamena duše ostaju hladne prema Božanskoj ljubavi. To proizlazi iz nepripremljenosti duše, a pogotovu iz slabe priprave za pričest. Vatra odmah zapali suho drvo, ali ne i zeleno jer ono nije prikladno za vatru. Sveci su se jako obogaćivali po pričestima jer su se brižno pripravljali. Sv. Alojzije Gonzaga se tri dana pripravljao za pričest a tri dana je zahvaljivao. Zato treba žarko željeti primiti Isusa u pričesti.

Čin vjere: Evo ga dolazi prelijeće brda, preskakuje brežuljke (Pj 8,2). O moj ljubljeni Spasitelju, da bi došao sjediniti se samnom u Presvetom Sakramentu koliko si teških i vrletnih brda morao svladati! Od Boga si morao postati čovjekom, beskrajan, morao si postati djetetom, iz vječnog Očeva krila sići u krilo djevice, od iznad zvijezda sići u štalicu, s prijestolja tvoje slave sići na mučilište pravde. I danas Ti iz tvog nebeskog boravišta trebaš sići da bi se nastanio u mojoj duši. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke (Pj 2,9). Evo, dušo moja, tvoj ljubljeni Isus goreći istom ljubavlju kojom je za tebe umro na križu, sad je skriven pod prilikama Presvetog Sakramenta i što čini?Zaviruje kroz rešetke.Kao onaj koji strastveno ljubi i želi da mu bude uzvraćena ljubav, iz Hostije kao iza zatvorenih vrata, gleda a da nije viđen, promatra tebe koji ćeš se danas hraniti njegovim nebeskim tijelom, promatra na što misliš, što ljubiš, želiš, tražiš, što ćeš mu prikazati.

Uzdigni se dušo moja, pripravi se za primiti Isusa. Prvo mu s vjerom kaži, ljubljeni moj Otkupitelju, dakle, za nekoliko trenutka, sići ćeš u moju dušu? O Bože sakriveni i nepoznati najvećem broju ljudi, vjerujem, ispovijedam i klanjam Ti se u Presvetom Sakramentu kao mom Gospodinu i Spasitelju. Za ispovijest ove vjere rado bih dao i svoj život. Ti dolaziš da me obogatiš svojim milostima i da se sjediniš samnom, pa koliko li onda treba biti moje povjerenje u tvoj tako ljubezni dolazak?

Čin povjerenja: Dušo moja raširi svoje srce, Tvoj Isus ti može učiniti svako dobro i jako te ljubi. Nadaj se velikim stvarima od tvog Gospodina koji nošen ljubavlju, kao sama ljubav u tebe dolazi. Da, dragi moj Isuse, nado moja, vjerujem tvojoj dobroti, da ćeš danas kad ti se predam upaliti u mojim grudima lijepi plamen tvoje čiste ljubavi i istinsku želju da budem po tvojoj volji, da od sada pa nadalje želim samo ono što ti hoćeš.

Čin ljubavi: Bože moj, Bože moj, jedini istinski ljubitelju moje duše, što si više mogao učiniti da te ja uzljubim? Gospodine moj nije ti bilo dosta umrijeti za me, htio si ustanoviti ovaj veliki Sakrament, da mi se cio daruješ, da se sažmeš i sjediniš svoje Srce sa srcem jednog tako odbojnog i nezahvalnog stvorenja kao što sam ja. Što više, ti sam me pozivaš i toliko želiš da te primim. O beskrajna ljubavi. Sav Bog se želi dati meni! Dušo moja vjeruješ li to? I što činiš, što kažeš? O Bože, o Bože, o beskrajno ljubljeni, jedini dostojan svake ljubavi, ljubim te svim srcem, ljubim te više od bilo čega drugog, više od sebe samoga, od mog života! O kad bi mogao vidjeti da te svi ljube! O kad bi mogao učiniti da te sva srca ljube koliko zaslužuješ! Ljubim te Bože, ljubezni Bože, i sjedinjujem moje siromašno srce sa srcem Serafina, sa srcem Presvete Marije i Srcem Isusa tvoga ljubljenoga Sina. Da te tako ljubim, beskrajna dobroto, ljubavlju kojom te ljube sveci, Marija i Isus. Ljubim te zato jer si dostojan ljubavi i da budem po tvojoj volji. Iziđite iz mog srca zemaljske ljubavi koje niste za Boga. Presveta Marijo, majko lijepe ljubavi, ti koja toliko želiš vidjeti da je Bog ljubljen, pomozi mi ljubim Boga.

Čin poniznosti: Dušo moja ti dakle, ideš se hraniti presvetom tijelom Isusovim? Jesi li dostojna? Bože moj, tko sam ja, a tko su Ti koji se meni daruješ? Je li moguće, moj Isuse, da si Ti beskrajna čistoća želio doći i nastaniti se u mojoj duši koja je toliko puta stjecište tvoga neprijatelja i kaljuža tolikih grijeha? Poznajem moj Gospodine tvoju uzvišenost i moju bijedu, stidim se pojavit pred tobom. Želio bih odstupiti od tebe zbog poštovanja, ali ako se udaljim od tebe, živote moj gdje da idem? Kome da se uteknem? Što bi bilo od mene? Ne, ne želim se nikada udaljit od tebe, naprotiv želim ti se uvijek sve više približiti. Ti želiš da te primam kao jelo, pozivaš me na to. Dolazim, o moj ljubljeni Spasitelju, dolazim primiti te danas ponizan i posramljen zbog mojih pogrešaka, ali s punim povjerenjem u tvoje milosrđe i tvoju ljubav koje mi daruješ.

Čin kajanja:Koliku bol osjećam u duši Bože moj što te nisam ljubio u prošlosti, a umjesto da sam te ljubio, ja sam udovoljavajući sebi tebe uvrijedio i prezreo tvoju beskrajnu dobrotu, okrenuo ti leđa, odbacio tvoju milost i prijateljstvo. O Bože, svojom slobodnom voljom sam te bio izgubio. Žao mi je Bože moji i kajem se svim srcem. Mrzim lake i teške grijehe koje sam učinio jer sam povrijedio tebe beskrajnu dobrotu. Nadam se da si mi oprostio, a ako mi nisi još oprostio, oprosti mi prije nego li te primim, operi tvojom krvlju moju dušu u koju ćeš za malo doći i nastaniti se.

Čin želje:Uzdigni se dušo moja, došao je blaženi čas u koji će tvoj Isus, doći i nastaniti se u tvom siromašnom srcu. Evo Kralja nebeskoga, evo Otkupitelja i Boga koji tebi dolazi. Pripravi se primit ga s ljubavlju. Zovi ga svojom željom. Dođi moj Isuse, dođi u dušu koja te želi, prije nego li se Ti daruješ meni, želim ti se predati i predajem ti svoje bijedno srce. Prihvat ga i dođi brzo ga zaposjedni. Dođi brzo, Bože moj ne kasni. Jedino i beskrajno moje dobro, moje blago, živote moj, raju, ljubavi i sve moje. Želio bi te primiti s onom ljubavlju kojim su te primale najsvetije duše koje su te najviše ljubile, kojom te primala tvoja presveta Majka Marija, s njihovim pričestima sjedinjujem ovu moju pričest. Presveta Djevice i Majko moja Marijo pristupiti ću i primiti tvoga Sina, htio bi imati tvoje srce i tvoju ljubav kojom se Ti pričešćivala. Daj mi danas tvog Isuse kao što si ga dala pastirima i svetim kraljevima. Iz tvojih prečistih ruku kanim ga primiti. Kaži mu da sam tvoj sluga, tebi pobožan, tako će me On promatrati ljubeznije i više će me sebi priviti sad kad dolazi.

Molitva priprave za pričest sv. Tome Akvinskoga: Svemogući vječni Bože, evo pristupam k sakramentu tvoga jedinorođenoga Sina Gospodina našega Isusa Krista. Pristupam kao bolesnik liječniku života, nečist studencu milosrđa, slijep suncu vječne svjetlosti, ubog i siromašan Gospodaru Neba i zemlje. Molim stoga obilje tvoje neizmjerne darežljivosti, da se udostojiš izliječiti moju nemoć, oprati nečistoću, prosvijetliti sljepoću, obogatiti siromaštvo, zaodjenuti golotinju, da anđeoski Kruh, Kralja nad kraljevima i Gospodara nad Gospodarima primim tolikom čistoćom i vjerom, takvim raspoloženjem i nakanom kako je korisno za spasenje moje duše.

Dopusti mi molim te, da primim ne samo sakrament Gospodnjeg tijela i krvi, nego i sve njegove Božanske učinke. Preblagi Bože, daj mi tijelo svojega Jedinorođenog Sina Gospodina našega Isusa Krista, koje je uzeo od Djevice Marije, tako primiti da budem dostojan pridružiti se Njegovu otajstvenom Tijelu i pribrojiti se među njegove udove. Preljubljeni Oče, dopusti mi da tvoga preljubljnoga Sina, kojega sada pod prilikama kruha na putovanju kanim primiti, napokon otkrivena lica uzmognem gledati na vijeke, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova! Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Ambrozija: Na gozbi tvog slatkog banketa, Gospodine Isuse Kriste, ja grešnik bez zasluga pristupam sa svetim strahom, s povjerenjem jedino u tvoje milosrđe i tvoju dobrotu. Okaljao sam dušu i tijelo tolikim grijesima, nisam bdio nad razumom i jezikom. Zbog toga sveto Božanstvo, strahopoštovana uzvišenosti, ja bijednik u muci tebi se utječem izvore milosrđa, tebi trčim da me izliječiš, pod tvoju se odabranu utječem. S kim se ne mogu suočiti kao Sucem, želi se suočiti kao Spasiteljem. Tebi Gospodine pokazujem moje rane i otkivam moju sramoti. Poznajem moje grijehe zbog kojih te se bojim, puno ih je, veliki su, ali se nadam tvome beskrajnom milosrđu.

Pogledaj milosrdno na mene Gospodine Isuse Kriste vječni Kralju, Bože i čovječe koji si zbog ljudi bio razapet. Usliši me, u tebe stavljam svoju nadu, smiluj se meni koji sam pun bijede i grijeha, Ti koji nikada ne prestaješ izlijevati izvor milosrđa. Zdravo žrtvo Spasenja koja si bila prikazan na mučilištu križa za mene i za sav svijet. Zdravo, predragocijena i časna Krvi, koja izlaziš iz Rana Gospodina Isusa Krista za mene raspeta i pereš grijehe cijeloga svijeta. Spomeni se Gospodine svog stvorenja koje si svojom Krvlju otkupio. Kajem se za svoje grijehe i želim dati zadovoljštinu za njih. Odstrani od mene milosrdni Oče, sve moje nepravde, moje grijehe, da bih očišćen u duhu i tijelu, zaslužio dostojno uživati Sveca nad svecima. Daj da mi ovo sudjelovanje u Tijelu i Krvi tvoga Sina, kojega iako nedostojan, kanim primiti bude na otpuštenje mojih grijeha, savršeno očišćenje od grijeha, oslobođenje zlih primisli, obnavljanje svetih osjećaja, učinkovitost u djelima koje ti želiš te sigurna odbrana duše i tijela protiv neprijateljskih zasjeda. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Ivana Krizostoma: Gospodine IsuseKriste, Bože moj nisam dostojan ni pripravan da ti uđeš pod krov moj, ali Ti kao prijatelj ljudi želiš se nastaniti u meni, pristupam ti s povjerenjem. Zapovijedaj i ja ću otvoriti vrata koja si Ti stvorio i Ti ćeš ući s tebi prirođenim osjećam dobrote. Uđi i prosvijetli moj duh obavijen tamom. Vjerujem da ćeš to učiniti jer nisi odbio javnu grešnicu koja je tebi došla u suzama, niti si odbio raskajanog carinika, ni razbojnika koji je ispovjedio vjeru u tvoje kraljevstvo, niti si ostavio progonitelja koji se obratio. Primio si u krug svojih prijatelja sve koji su ti raskrajani dolazili, Ti koji si blagoslovljen u svakom času sada i zauvijek.

S povjerenjem te molim Isuse: Dođi nastani se u meni. Ti koji si ušao u kući grešnika i blagovao s njima, udostoj se ući u kuću ovog grešnika. Ti si jedini svet Gospodine posveti moju dušu, tijelo, duh i srce. Obnovi me potpuno, ukorijeni tvoju ljubav u cijelo moje biće te učini da tvoja svetost ostane u meni. Budi Ti Isuse moja pomoć i zaštita, vodi moj život u miru. Učini da jednog dana budem dostojan biti tebi s desna sa svim tvojim svetima po zagovoru Marije tvoje Bezgrešne majke. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Luize de Marillac: Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina, dođi očisti moju dušu i učini je lijepom, da bi mogla biti po volji mojega Spasitelja kako bi ga primila njemu na slavu i meni na spasenje. Svim srcem želim te kruše anđeoski. Ne gledaj na moju nedostojnost koja me udaljuje od tebe, nego pogleda na svoju ljubav kojom me ljubiš, promatraš i pozivaš da Ti pristupim. Daruj se sav meni, molim te Bože moj i učini da tvoje Predragocijeno Tijelo, tvoja sveta Duša, tvoje slavno Božanstvo kojima se klanjam u Presvetom Sakramentu potpuno zagospodare samnom. O slatki Isuse, o dobri Isuse!

Bože moj i sve moje, smiluj se svim dušama koje si otkupio svojom predragocijenom Krvlju. Rani duše duboko tvojom ljubavlju kako bi ti postale zahvalne za ljubav koja te je nagnala da nam se daruješ u ovom Presvetom Sakramentu. Prikazujem ti slavu koju imaš u sebi od vječnosti i sve milosti koje si udijelio Djevici Mariji i svim Svetima sa slavom koju će Ti u vječnosti iskazivati u toj istoj ljubavi. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Bazilija Velikoga: Gospodine znam da sam nedostojan primititvoje prečisto Tijelo i predragocijenu Krv, o Kriste Bože moj, poznajem moje grijehe te znam da jedem i pijem moju osude ako ne prepoznajem tvoje Tijelo i Tvoju Krv pod prilikama posvećenog kruha i vina,. Ali pun pouzdanja u tvoje milosrđe, pristupam tebi koji si kazao: Tko jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu. Smiluj mi se dakle Gospodine iako sam grešnik ne postidi me, nego mi budi milosrdan po svome milosrđu.

Neka me ova sveta otajstva ozdrave, očiste, prosvijetle, obrane, spase i posvete mi tijelo i dušu. Neka udalje od mene svaku maštu, svako zlodjelo, svaki đavolski utjecaj koji u duhu djeluje na moje udove. Neka po primanju ovih svetih otajstava poraste prema tebi moja nada i ljubav, neka poprave moj život i učine ga sigurnim kako bi napredovao u kreposti i savršenstvu, opsluživao zapovijedi i primio tvoga Svetoga Duha. Neka ona budu popudbina, za vječni život i draga obrana pred tvojim zastrašujućim sudom te da mi ne budu na sud i osudu, nego na spasenje. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Petra Damjania: Gospodine Isuse koji si istinski svijetlo, klanjam ti se. Zašto dopuštaš da ostanem u tami? Siromašan li sam, klanjam se svijetlu, a biram tamu, služim u ljubavi istini, a gubim se u beskorisnim i ispraznim mislima. Gospodine koji si obasjao paklene ponore svijetlom tvog Božanstva pogledaj na tamni kaos moga srca i ispuni ga svijetlom tvoje prisutnosti, da stvaralac tame ne može zadržavati moju dušu tajanstvenoj tami, ti koji si se udostojao otkupiti me i koji si vječno svijetlo prosvijetli me. Ti koji si izliječio gubavca, očisti me, Ti koji si uskrisio Lazara iz groba uskrisi i mene sveg ružnog zbog poroka i grešnih navika. Ti koji si obranio Danijela od lavova, spasi me, koji si izbavio tri mladića iz užarene peći oslobodi me. Ti si otac svijetla, od tebe dolazi svako dobro i svaki savršeni dar. Ti si izvor života i zora vječnog spasenja. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Ivana Damašćanskog: Gospodine Isuse Kriste, Bože naš koji jedini imaš vlast otpuštati ljudima grijehe, Ti koji si sama dobrota i prijatelj ljudi oprosti sve moje grijehe koje sam svjesno ili nesvjesno učinio i daj da budem dostojan, te da ne zaslužim osudu, sudjelujući u tvojim prečistim, božanskim i slavnim Otajstvima koja oživljuju. Neka mi se ne pretvore u kaznu ili otežanje grijeha, nego neka mi budu na čišćenje, posvećenje, zalog budućeg života i nebeskog kraljevstva, zaštita i obrana koja udaljava moje neprijatelje i briše moje bezbrojne grijehe. Slavimo te skupa sa Ocem i Duhom Svetim sada i u vjeke vjekova jer si Bog dobrote, milosrđa i ljubavi prema ljudima. Amen.

Molitva priprave za pričest sv. Franje Saleškoga: O istinska i savršena ljubavi, koje li ljubavi da silaziš u dušu mene bijednika? Dođi, dođi, željo srca moga, duša moja za tobom čezne. prikazujem ti Bože ovu moju pričest da bi udovoljio tvojoj želji da siđeš u mene i sjediniš se samnom, Bože moj i sve moje. O kojeg li čuda! Boga silazi s Neba, zbog mene i skriva svoje veličanstvo pod krhkim plaštem prilika kruha i vina. O kako je to istinito Bože moj. Budući da si ljubio svoje, na poseban način si ih ljubio na kraju života ustanovljujući ovaj Božanski sakrament. Bože moj Ti si sama dobrota, kako je moguće da mogu ljubiti nešto drugo osim tebe? Ah, Gospodine privuci me sve više svome Srcu. Više želim tvoju ljubav i tvoju dobrotu od svega što mogu naći u svijetu. Ti si moja jedina ljubav. Želim samo tebe ljubiti i sve ostaviti da bi te mogao uzljubiti. Udijeli mi tvoju milost da to učinim jer bez

nje ne mogu ništa. Moj ljubljeni Isuse ako želiš da te promatram, pogledaj prije Ti na mene i svojim duhom podigni moj duh.

Ja sam ništavan, ništa ne mogu, niti što vrijedim, zato ne ostavi me u nepoznavanju tolikih milosti koje si mi udijelio. Tebi za ljubav odričem se svake utjehe koju bi mogao osjetiti i prihvaćam svaku patnju koju mi želiš poslati u vremenu i nakon moje smrti. Ja sam i bit ću sav tvoj, te se usuđujem moliti da mi udijeliš ne samo tvoja dobra, nego tebe samoga. Želim se pričestiti da bi se s tobom još više sjedinio. O Vječni Oče, prikazujem Ti muku tvoga Sina za moje spasenje i za spasenje cijelog svijeta. Ne gledaj na moje grijehe, nego pogledaj na ljubav tvoga ljubljenoga Sina prema nama koja ga je privukla u ovaj Sakrament. Smiluj mi se Bože zbog te njegove ljubavi.

Moj Otkupitelju, priznajem da sam beskrajno nedostojan pristupiti i primit te zbog mojih grijeha i nepročišćenosti. Zato ti kažem. Nisam dostojan Gospodine. Kad bih te ljubio svom ljubavlju kojom te ljube svi Serafini, i tada bih bio nepripravan primiti te, ponovno ti kažem:Nisam dostojan Gospodine. Pa ipak, dođi ljubljeni moj Gospodine, i učini u meni ono zbog čega dolaziš. Ja sam bijednik, ali Ti tvoja dobrota ne dopušta gledati na moju bijedu. Dođi u moju dušu i posveti je, očisti moje srce i zavladaj u njemu, uđi u moje tijelo i čuvaj ga. Ne odvoji me nikada od tvoje ljubavi. Plamenu koji izgaraš sažezi, sve što vidiš u meni nedostojno tvoje prisutnosti i što može biti zaprekom tvojoj milosti i ljubavi. O Marijo, majko mog Otkupitelja, budi milostiva meni siromašnim grešniku, moli se za mene da bi po tebi u savršenoj ljubavi zagrlio tvoga Sina, i postao duša po njegovu Srcu. Amen.

4.2. Svetačke molitve zahvale za pričest

Molitvezahvale za pričest sv. Alfonza Liguorija: Ovajuvodni komnetar je napisao sam svetac. Bogu nema draže molitve, niti korisnije dušama od zahvale nakon svete pričesti. Mnogi sveti pisci naučavaju da dok u duši traju prilike kruha i vina Isus daruje najveće milosti osobi u tim trenutcima. Zato neka se svete duše pobrinu da se nakon pričesti koliko im je više moguće zadrže u molitvi. Časni sluga Božji Ivan Avilski se poslije pričesti barem dva sata zadržavao u molitvi. Nije dobro odmah nakon pričesti početi čitati, bolje je zadržavati se s Isusom u ljubavi razgovarajući s njime koji je u vama ponavljajući koji zaziv ljubavi. Duša dakle treba znati da molitva poslije pričesti ima veću važnost budući da je sjedinjena s Isusom te molitva ima veću vrijednost zbog njegove prisutnosti. O koja li blaga milosti prima duša koja se zadržava s Isusom barem pola sata nakon pričesti. Možeš moliti slijedeće molitve koje ti donosim. Napominjem duši da i kad završi zahvalnu molitvu za pričest treba tokom dana u molitvi zadržavati sjedinjenje s Isusom kojega je primila.

Čin vjere: Evo moj Bog je već došao i pohodio me, moj Spasitelj stanuje u mojoj duši, moj Gospodin je u meni. Došao je da postane moj i učini da ja postanem njegov, tako da sam ja njegov i on je moj. Isus je sav moj i ja sam sav njegov. O beskrajna dobro! O beskrajno milosrđe! O beskrajna ljubavi! Bog dolazi i sjedinjuje se samnom, postaje sav moj. Dušo moja koja si sad sjedinjena s Isusom što ćeš učiniti? Ne kažeš mu ništa? Ne razgovaraš s Bogom koji je u tebi? Uzdigni se, ponovno oživi vjeru, promisli da su anđeli oko tebe i klanjaju se svome Bogu koji je u tebi. I ti se klanjaj svom Gospodinu u sebi. Saberi se u sebe i odagnaj svaku drugu misao. Saberi svu svoju ljubav i priljubi se uz svoga Boga i reci mu:

Čin prihvaćanja: Isuse moj, ljubavi moja, moje beskrajno dobro, sav sam tvoj, budi uvijek dobrodošao u kuću moje duše. Ah moj Gospodine, gdje si to došao, u moje srce gore od štale u kojoj si se rodio jer je puno sebeljublja i neurednih ljubavi? Kako si samo mogao doći i nastaniti se u meni? Htio bih ti reći sa sv.Petrom: Udalji se od mene Gospodine, jer sam grešnik (Lk 5,8). Udalji se od mene jer sam odveć nedostojan udomiti Boga beskrajne dobrote, idi radije i odmori se u čistim dušama koje ti s toliko ljubavi služe.

Ali ne, moj Otkupitelju, što to govorim? Ne odlazi od mene jer ako otiđeš bez tebe sam izgubljen. Grlim te živote moj, tebi se privijam. Bijah veliki bezumnik kad sam se od tebe odvojio iz ljubavi prema stvorenjima. Nezahvalan iz sebe sam te izagnao. Sad se više ne želim odvojit od tebe, blago moje, želim živjeti i umrijeti sjedinjen s tobom. Presveta Marijo, Serafini, sve duše koje ljubite Boga čistom ljubavlju posudite mi vašu ljubav da bi mom ljubljenom Gospodinu bio ugodno društvo.

Čin zahvale: Bože i Gospodine moj, zahvaljujem ti na milosti koju si mi danas udijelio da si došao i nastanio se u mojoj duši. Htio bih ti dostojno zahvaliti za dar koji si mi dao. Ah što to govorim, koja je to dostojna zahvala koju bi ti mogao iskazati ja bijednik? Pater Segneri kaže da je čuđenje naj prirodniji osjećaj duše koja se pričestila kad pomisli: Bog u meni, Bog za mene! David je pjevao: Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? (Ps 116, 12). A ja što da učinim tebi moj Isuse, koji nakon što si mi dao tolika dobra, danas si mi dao samoga sebe? Blagoslivljaj dušo moja, zahvaljuj Bogu kako bolje umiješ. Marijo Majko moja, sveti zagovornici, anđelu čuvaru, sve duše koje ste zaljubljen u Boga: Dođite, počujete koji se Boga bojite, pripovijedit ću što učini duši mojoj! Dođite, blagoslivljajte i zahvaljujte mome Bogu za mene diveći se i slaveći ga za prevelike milosti koje mi je udijelio.

Čin prikazanja: Dragi moj pripda meni, a ja njemu (Pj 2,3). Kad bi kralj posjetio jednog pastira u njegovoj kolibi, što bi mu pastir mogao ponuditi osim svoga stada? Kad si već došao moj božanski Kralju Isuse, pohoditi me u siromašnoj kući moje duše, prikazujem ti i darujem cijelu kući, samoga sebe sa svojom slobodom i voljom. Dragi moj pripada meni, a ja njemu. Sav si se dao meni, ja se sav tebi dajem. Od sada Isuse ne želim više pripadati sebi, želim biti sav tvoj. Neka budu tvoja moja sjetila i posluže mi da budem po tvojoj volji. Koje bi moglo biti veće zadovoljstvo, govorio je sv.Petra Alkatranski, od toga da živimo po tvojoj volji najljupkiji, najljubezniji i najzahvalniji Bože?

Prikazujem ti sve svoje duševne moći, neka budu tvoje. Neka mi sjećanje posluži da se prisjetim tvojih milosti i tvoje ljubavi, razum da samo na tebe mislim koji uvijek misliš na mene i na moje dobro. Neka mi volja služi da samo tebe ljubim, Bože moj i sve moje, i da želim samo ono što ti hoćeš. Prikazujem i žrtvujem Ti moj slatki Spasitelju danas samoga sebe i sve što posjedujem, moja sjetila, misli, želje, ukuse, sklonosti, slobodu, ukratko u tvoje ruke predajem cijelo moje tijelo i dušu. Primi beskrajna uzvišenosti žrtvu samoga sebe koju ti prikazuje najnezahvalniji grešnik koji je živio na zemlji koji se sada daje i prikazuje sav tebi. Učini Gospodine u meni i samnom sve što želiš. Dođi božanska ljubavi, plamenu koji izgaraš, sažezi u meni sve što je se ne sviđa tvojim najčistijim očima, kako bi od danas bio sav tvoj i živio ne samo za vršenje tvojih zapovijedi i savjeta, nego i svih tvojih želja. Amen. O Marijo, po svojom rukama prikaži presvetom Trojstvu ovu moju posvetu i isprosi mi milost da je primi te da joj budem vjeran do smrti. Amen, amen, amen.

Čin prošnje: Dušo moja što činiš? Sad nije vrijeme za gubljenje, naprotiv dragocjeno je i možeš dobiti sve milosti koje tražiš. Ne vidiš li Vječnoga Oca kako te ljubezno promatra videći u tebi svog ljubljenog Sina, milinu svoju? Odagnaj sve druge misli, oživi vjeru, raširi srce i moli što želiš. Ne čuješ li samog Isusa kako ti govori: Što želiš da ti učinim?(Mt 10,51). Dušo kaži što želiš od mene? Došao sam s nakanom da te obogatim i uslišam, moli u povjerenju sve što želiš.

O moj slatki Spasitelju, kad si već došao u mene da mi udijeliš milost i želiš da te molim, ja ne tražim dobra ovoga svijeta, niti bogatstva, časti i naslade. Udijeli mi molim te veliku želju da budem po tvojoj volji, veliko svijetlo da spoznam ispraznost, prolaznost ovog svijeta te da pomognem drugima da te ljube. Promijeni moje srce, odvoji ga od svih zemaljskih ljubavi, daj mi srce u skladu sa svojom voljom koje će tražiti tebe i tvoju svetu ljubav. Čisto srce stvori mi Bože. (Ps 50,12). Ja to ne zaslužujem, ali Ti zaslužuješ moj Isuse, kad si već došao nastaniti se u mojoj duši. To te molim po tvojim zaslugama, po zaslugama tvoje Majke, te zbog ljubavi koju imaš prema Vječnom Ocu. Amen.

Sv. Alfonz nastavlja sa savjetom i zazivima za nastaviti molitvu poslije pričesti te jednu simpatičnu molbu kojoj se i mi, koji smo priređivali knjižicu na hrvatskom jeziku, rado pridružujemo: Sad se zaustavi na trenutak i moli Isusa neku posebnu milost za sebe ili bližnjega. Ne zaboravi molitvu za grešnike i duše u čistilištu, a moli i za mene koji sam napisao ovu knjižicu za tvoje dobro. Možeš se poslužiti ovim zazivima:

-Vječni Oče, tvoj Sin Isus Krist nam je rekao: Zaista, zaista, ako što zamolite od Oca u moje ime dat će vam (Iv 16,23). Iz ljubavi prema tvome Sinu koji je u mojim grudima, usliši me i udijeli mi ono što te molim.

- Molim te Gospodine Isuse Kriste neka snaga tvoje slatke i žarke ljubavi obuzme moj duh da bi umro za tebe koji si se udostojao umrijeti iz ljubavi kako bi zadobio moju ljubav. (Sv. Franjo Asiški)

- Isuse dobro moje, slatka moja ljubavi, rani i užezi moje srce da cijelo uvijek gori za tebe.

- Isuse i Marijo, slatke moje ljubavi, za vas trpim, da bi bio sav vaš, a ne više svoj.(Sv.Alfonz Rodrigez)

- Neka bude uvijek hvaljen i slavljen Presveti Oltarski Sakrament, neka bude blagoslovljeno Bezgrešno Začeće blažene djevice Marije.

Molitvezahvale za pričest sv. Ignacija Loyolskog: Dušo Kristova posveti me. Tijelo Kristovo spasi me. Krvi Kristova napojim me. Vodo iz prsju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. U svoje rane sakri me. Ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. Na času smrti moje zovni me, i daj da dođem k tebi. Da te sa svetima tvojim hvalim i slavim u vijeke vjekova. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Tome Akvinskog: Gospodine svemogući Oče, vječni Bože, zahvaljujem ti jer sigurno ne po mojim zaslugama nego po tvom milosrđu udostojao si se nasititi mene grešnika i nedostojnog tvoga slugu predragocijenim Tijelom i Krvlju tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Molim te neka mi ova sveta pričest ne bude na sud i osudu, nego moćan zagovor za otpuštenje mojih grijeha. Neka mi ona bude oružje vjere i štit dobre volje. Neka mi bude na oslobođenje od poroka, utočište protiv požude i strasti, na povećanje ljubavi, strpljenja, poniznosti, poslušnosti i svih kreposti, sigurno utočište protiv zasjeda mojih neprijatelja vidljivih i nevidljivih. Neka mi donese mir duhovnih i tjelesnih strasti, savršeno predanje u tvoje ruke vječni i istiniti Bože sreće i ispunjenja mojih traženja. Oče molim te da se udostojiš dovesti mene grešnika na neizrecivu gozbu gdje ćeš Ti sa tvojim Sinom i Duhom Svetim biti istinsko svijetlo svetima, savršeno blaženstvo, vječna radost, potpuno veselje i savršena sreća. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Bazilija Velikog: Isuse Kriste, Gospodine Bože, kralju vjekova i stvoritelju svih stvari zahvaljujem Ti za svako dobro i milosti koje si mi udijelio, a na poseban način za pričest tvojim prečistim Otajstvima. Molim te dobri Bože, prijatelju ljudi čuvaj me pod tvojom zaštitom, u sjeni tvojih krila. Daj da do zadnjeg uzdaha dostojno primam tvoja sveta Otajstva u čistoći savjesti na otpuštenje mojih grijeha i za život vječni, jer Ti si kruh života, izvor posvećenja, darovatelj dobara. Tebe skupa sa Ocem i Duhom Svetim slavimo sad i u vijeke vjekova. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Ivana Krizostoma: Vjerujem Isuse i ispovijedam da si Ti uistinu Krist, Sin Boga živoga došao na svijet spasiti grešnike od kojih sam prvi ja. Vjerujem da si u meni po tvom prečistom Tijelu i predragocijenoj Krvi. Smiluj mi se, oprosti mi sve moje svjesne i nesvjesne grijehe koje sam počinio riječima i djelima. Daj da budem dostojan sudjelovati u tvojim svetim Otajstvima, da mi to ne bude na sud o osudu, nego za otpuštenje grijeha i život vječni. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Bonaventure: Preslatki Isuse prožmi dubine moje duše tvojom blagošću te istinskom, apostolskom i svetom ljubavlju tako da moja duša gori i uvijek se rastapa od želje i tvoje ljubavi. Samo tebe želim, tebe žudim da se istrošim pred tvojim svetohraništima, ne tražim ništa drugo nego da budem oslobođen ovoga tijela i da budem zauvijek s tobom. Neka moja duša gladuje tebe Kruše anđeoski , odmoru svetih duša, kruše naš svagdašnji, kruše nadnaravni u kome je svaka slast i koji nas raduješ najslađim radostima. Tebe kojega anđeli neprestano žele kontemplirati neka gladuje moja duša, neka se nasiti moje srce, neka se dubine moje duše ispune tvojim slastima da žeđam tebe izvore života, mudrosti, znanja vječnoga svijetla, neiscrpivi izvore slasti, blago kuće Božje.

Neka te uvije moje srce želi, traži, žudi za tobom, nalazi, o tebi razmišlja i govori ti. Daj da ja sve činim na tvoju hvalu i slavu u poniznosti, razlučivanju, ljubavi, s radošću, lakoćom i ustrajnošću do kraja. Budi ti uvijek moja vjera, nada, bogatstvo, sva moja slast, jedina moja radost, moj mir, odmor, utočište, moja pomoć, znanost, baština, moje dobro i blago moje u kojemu neka uvijek budu sigurno ukorijenjeni i moje srce i moj duh. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Ivana Damašćanskog:Nalazim se na vratima tvoga hrama, a još se ne odvajam od nepročišćenih misli, ali Kriste Bože, koji si opravdao carinika, smilovao se kananejki, otvorio rajska vrata raskajanom razbojniku, otvori i meni nutrine tvog milosrđa i u trenutku kad tebi pristupam i dodirujem te, prihvati me kao što si prihvatio javnu grešnicu i bolesnicu koja je 18 godina krvarila. Čim je ona dodirnula tvoju haljinu, zadobila je ozdravljenje, a druga je do tvojih prečistih nogu zadobila oproštenje svojih grijeha. Učini da ja bijednik koji sam se usudio primiti cijelo tvoje Tijelo ne budem spaljen. Prihvati me, kao što si primio onu grešnicu, prosvijetli moje duševne moći, sažezi zlobu mojih grijeha. To te molim po zagovoru Marije koja te je djevičanski rodila, i po zagovoru Nebeskih sila. Budi uvijek blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

Molitvezahvale za pričest sv. Katarine Sijenske: Ah kako želiš preslatka Ljubavi, da ja pozorno promatram i gledam sebe u tebi? Ti hoćeš da razmatram o stvaranju po kojemu si mi obdario svojom slikom i prilikom. Osim toga, Ti vrlo velika i vječna čistoćo, sjedinio si se s glibom naše ljudske naravi, potaknut ognjem svoje milosrdne naklonosti, a zbog ovog ognja ostavio si nam hranu. A što je ta hrana? To je kruh anđela, najviša i vječna čistoća, stoga zahtijeva i traži od duše, koja te prima u ovom preslatkom Sakramentu, da se očisti, a ako bi bilo moguće očistiti anđele, trebalo bi da se očiste prema tom Sakramentu. A kako se čisti duša? U ognju tvoje milosrdne naklonosti Oče , i pranjem svog izgleda u krvi tvoga Sina. Ti, vječni Oče, jesi onaj stol koji nam daruješ za hranu Jaganjca, tvoga jedinorođenog Sina.

Molitvezahvale za pričest sv. Franje Saleškoga: O prevelika ljubavi! O Presveta Hostijo, klanjam ti se u meni. Isuse moj, premalo je jedno srce za ljubiti te, premalo je jedan jezik za slaviti tvoju dobrotu. O Spasitelju moj, kako Ti zahvaljujem što si pohodio jedno tako siromašno stvorenje. Sav se tebi predajem kao znak zahvalnosti za sva tvoja dobra. Želim da Ti Isuse živiš u meni. Ti si moj i ja sam zauvijek tvoj. O ljubavi, o ljubavi, da ne griješim više. Nikad neću zaboraviti tvoju dobrotu i tvoje milosrđe Isuse Spasitelju moj i slatki goste moje duše. Da moj Bože, vjerujem bez ikakvog traga sumnje da si Ti u mojoj duši i mojim grudima, tvoje Božanstvo je u meni i sjedinjen sam s njime. Klanjam ti se i častim te kao što bi to učinio maleni crv koji puzi u prašini svojeg ništavila, iskazujem ti moju želju da tebe proslavim. Ma, je li moguće da je se tvoje Beskrajno Veličanstvo udostojalo pohoditi svoj maleni i neznatni stvor.

Srcem punim nježnosti, moj slatki Spasitelju, zahvaljujem ti za taj veliki dar. Budi tisuće puta blagoslovljen Bože moj i daj da ti zahvalim koliko Ti to zaslužuješ. Neka ti zahvali tvoja sveta Majaka, svi anđeli i sveci. Prikazujem ti svu slavu i zahvalu koji su Ti iskazala tvoja stvorenja. O Bože moj, dolaziš da bi se samnom sjedinio, da bi na mene obilno primijenio zasluge tvoje Muke i posvetio me. Učini dakle u meni sve zbog čega dolaziš. O blagi i moćni Bože, ne dopusti da se izgubi plod tvojeg pohoda, sjedni se samnom i poveži mene s tobom nerazrješivom vezom i savršenom ljubavlju. Sjedini ponor tvoga milosrđa s ponorom moje bijede i daj da živim tvojim božanskim životom.

Isuse moj, Ti znaš što mi nedostaje, znaš da bez tebe ne mogu ništa, znaš moju slabost, smiluj mi se. Udijeli mi čistoću srca, poniznost, ljubav, slaganje s tvojom svetom voljom, jakost protiv zlih navika, otpuštenje grijeha, milost da više ne griješim, prezir prema svjetovnome duhu tako da samo tebe ljubim. Udijeli mi strpljenje da tebi za ljubav trpim sve što se dogodi samnom. Od tebe se svemu nadam. Presveta Djevice, draga moja Majko isprosi mi zbog ljubavi koju prema tebi ima tvoj Sin milosti za koje molim.

Bože moj, jedino moje dobro, radujem se tvome savršenstvu kao da je moje i sretan sam jer ništa na svijetu ga ne može narušiti. Žurno dođi uvijek savršeni beskrajnih veličina moj Isuse, ljubavi moja, Bože moj. Dođi i učini da postanem sav tvoj. Spasitelju moj, po tvojoj beskrajnoj dobroti radi koje si sišao s Neba, molim te da osjetim učinak tvoje ljubavi, neka moja duša izgara od tvoje ljubavi. Daj da odbacim sve zemaljske ljubavi, tražim samo tebe i mislim samo na tebe. Neka ljubav iz koje si umro za mene na križu potakne mene da ja umrem i živim zauvijek za tebe. O Bože moje duše koji zaslužuješ da te ljubimo više od svakog stvorenja, budi jedini predmet mojih želja, ljubim te više od svega, više od samoga sebe. Želim biti vjeran tvojoj ljubavi i ne odvojit se nikada od tebe .

Tebi se predajem s ljubavlju i poštovanjem prihvaćam tvoju svetu volju za mene i molim te da se sve dogodi samnom što si oduvijek i u vremenu predodredio za mene. Nadam se jednoga dana gledati tvoje božansko lice i beskrajnu dobrotu. Bože moj privuci me sebi da te uzljubim, gorim od tvoje ljubavi i potpuno u njoj sagorim. Sakrij me u samom sebi, da me stvorenja me mogu pronaći. O vječni Oče, zbog ljubavi tvoga Sina ispuni moje sjećanje svetim mislima koje će me nagnati da se uvijek sjećam tvoga Sina. Daj da upoznam i uvijek činim sve ono što ti želiš od mene. A ti, Duše Sveti ispuni moju volju svetim osjećajima i ostvari u meni sve plodove tvoje ljubavi. Prosvijetli me svojim svijetlom da hodim ravno k tebi i neka sloboda moje volje bude tvoja.

O Bože moj i sve moje, ne želim tražiti ništa izvan tebe, jer sve u tebi pronalazim. O ljubljeni Oče, daj da brižno tebi služim kao što se ti brižno skrbiš za mene. Želio bih da sve moje misli služe tebi na čast. Čuvaj me da te više ne vrijeđam. O Utjelovljena Riječi daj da samo tebe ljubim. Udalji od mene sve prigode koje me dijele od tebe i tvoje ljubavi. Neka moje srce bude zaokupljeno željom da te ljubim i da ti služim, kao prvoj ljubavi. Ti si došao na svijet kako bi boravio u srcima koja si otkupio svojom krvlju. Neka moje srce potpuno pripada tebi, Ti u njemu vidi sve moje potrebe, zapali ga ljubavlju i učini spremnim vršiti tvoju svetu volju.

Presveta Djevice radujem se s tobom koja si očarala Božje Srce, sjedini me s tvojim Sinom, zagovaraj me kod njega i isprosi mi milost da učinim sve što On traži od mene. Nauči me kako da živim kreposti koje si ti živjela na zemlji. Oslobodi me svake ljubavi koja nije u Bogu, kako bi Boga ljubio svom snagom. Amen.

4.3. Molitva nakon pričesti za koju je Crkva udijelila potpuni oprost

Crkva je za mnoge pobožne vježbe udijelila oproste, pa tako i za neke molitve nakon svete pričest. Osobi koja izmoli ovu molitvu svaki put zadobiva djelomični oprost, a nakon svete pričesti i potpuni oprost ako još doda Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakane svetog oca Pape.

Evo, moj dobri i preslatki Isuse, pred licem se tvojim bacam na koljena i s najvećim žarom srca molim te i zaklinjem: utisni mi u srce živa čuvstva vjere, ufanja i ljubavi, te pravu pokoru za moje grijehe i čvrstu odluku da ih popravim. To molim promatrajući u sebi i gledajući u pameti tvojih pet svetih rana i imajući pred očima ono što je prorok David rekao o tebi, dobri Isuse: Proboli su ruke moje i noge moje, izbrojiti mogu sve kosti moje.

5. PRIČESTI SE PO MARIJI PREMA UPUTAMA SV. LJUDEVITA MONTFORTSKOGA

Sv.Ljudevit u Raspravi o pravoj Pobožnosti prema Presvetoj djevici Mariji razrađuje duhovnost posvete Isusu Kristu po Mariji. Na kraju donosi i nauk kako se može živjeti duhovnost posvete u sudjelovanju na euharistiji i na poseban način kod svete pričesti. Marija nas uči da dublje zaživimo i to središnje otajstvo kršćanskog života. Ne radi se o tome da mi doslovno izmolimo cijelu ovu pripravu nego da uđemo u duh koji nam svetac poručuje. Montfort bi htio da stvaramo u duši duhovni stav sjedinjenja s Marijom, slikom Crkve koja u vjeri prihvaća Isusa. Sam Montfort ostavlja slobodu vjerniku govoreći da će mu Duh Sveti koji ostvaruje sjedinjenje s Isusom da nadahnuti nove slične misli ako se bude vježbao u ovom načinu pričešćivanja. Pričesti se po Mariji ne isključuje mogućnost da vjernik molim i druge molitve nakon pričesti koje nalazimo u ovoj knjižici ili da sami zahvaljujemo Gospodinu nego bi nas svetac htio dovesti do nutarnjeg stava i svijesti da se po Mariji sjedinjujemo s Isusom. 

a. Prije pričesti

Ponizi se duboko pred Bogom. 2. Odreci se svoga sasvim pokvarenoga dna i svoje priprave, makar se ne znam koliko pričinjala dobra tvome sebeljublju. 3. Obnovi svoju posvetu govoreći: Sav sam tvoj, moja draga Gospodarice, i sve je moje tvoje. Zamoli ovu dobru Majku da ti pozajmi svoje Srce, da u nj primiš njezina Sina s njezinom pripravom.

Prikaži joj da bi trpjela slava njezina Sina, kad bi on bio primljen u tvoje tako prljavo i tako nestalno srce, koje bi Isusu okrnjilo slavu ili ga izgubilo. Ali ako se ona hoće nastaniti kod tebe, da sama primi svoga Sina, to joj je slobodno zbog vlasti koju ima nad srcima, a njezin će Sin na taj način sasvim lijepo biti primljen od nje bez ljage i bez pogibelji da bude uvrijeđen ili izgubljen: Bog je posred nje, poljuljat se neće(Ps 45,6).

Reci joj pouzdano da je sve ono dobra što si joj darovao mali doprinos njezinoj časti, ali da joj svetom Pričešću želiš darovati onaj isti dar koji joj je nekoć darovao vječni Otac, i da će biti više počašćena tim darom, nego da joj daruješ sva dobra svijeta. Reci joj, napokon, da Isus, koji je ljubi neizmjerno, želi opet s ugodnošću otpočinuti u njoj, premda će se to zbiti u tvojoj duši, prljavijoj i siromašnijoj od staje, u koju mu nije bilo teško doći, jer je u njoj bila ona - Marija. Zamoli je da ti daruje svoje Srce ovim nježnim riječima: Uzimam te za sve blago svoje. O Marijo, daj mi Srce svoje!

b. Za vrijeme pričesti

Stupajući da primiš Isusa Krista, poslije Očenaša, reci mu tri puta: Gospodine, nisam dostojan ... Govoreći prvi put, pomisli na vječnog Oca, pa mu reci da nisi dostojan primiti njegova jedinog Sina zbog tvojih opakih misli i tvojih nezahvalnosti prema tako dobrome Ocu, ali eto Marije, njegove službenice: Evo službenica Gospodnja, koja to čini mjesto tebe i nadahnjuje ti najveće pouzdanje i nadu kod njegova božanskog Veličanstva: Jer si me posebnim načinom utvrdio u nadi.

Reci zatim Sinu: Gospodine nisam dostojan... da nisi dostojan primiti Ga radi tvojih nekorisnih i opakih riječi i tvoje nevjernosti u njegovoj službi, ali ga ipak moli da ti bude milostiv, jer ćeš ga uvesti u kuću njegove rođene Majke i tvoje Majke, i nećeš mu dati otići dok se ne nastani kod nje. Uhvatih ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću Majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje(Pj 3,4). Zamoli ga da ustane i da pođe k svom počivalištu i u svoj sveti šator.(usp.Ps 131,8)

Reci mu da se nimalo ne uzdaš u svoje zasluge, u svoju snagu i u svoje priprave, kao Ezav, nego u zasluge, snagu i priprave Marije, svoje drage Majke, kao mali Jakov u brigu Rebekinu, i da se ipak usuđuješ približiti njegovoj svetosti, premda si grešnik i pravi Ezav, jer su tvoja snaga i nakit zasluge i kreposti njegove presvete Majke.

Reci i Duhu Svetomu: Gospodine, nisam dostojan... da nisi dostojan primiti remek-djelo njegove ljubavi zbog mlakosti i opakosti tvojih djela i tvoga protivljenja njegovim nadahnućima, ali da je Marija, njegova vjerna Zaručnica, sve tvoje uzdanje, pa reci sa sv. Bernardom: Ona je moja najveća sigurnost, ona je sav razlog moga ufanja.

Možeš mu se također pomoliti da opet siđe u Mariju, svoju nerazdruživu Zaručnicu, jer je njezino krilo jednako čisto i njezino Srce jednako užeženo kao što je i nekoć bilo; i da bez njegova dolaska u tvoju dušu ni Isus ni Marija neće biti oblikovani ni dostojno nastanjeni u tvojoj duši.

c. Poslije svete pričesti

Poslije svete Pričesti, sabravši se u se i zatvorivši oči, uvedi Isusa u Srce Marijino. Daj Ga njegovoj Majci, koja će ga primiti ljubezno, smjestiti časno, klanjati mu se duboko, ljubiti ga savršeno, zagrliti ga nježno i iskazati mu u duhu i istini mnoge počasti, koje su nama nepoznate zbog naše guste tame. Ili se drži sasvim ponizna srca u prisutnost Isusa nastanjena u Mariji; ili se vladaj kao rob na vratima kraljevskog dvora, gdje je Kralj u razgovoru s Kraljicom; pa dok se oni razgovaraju i dok ne trebaju tebe, ti pođi duhom u nebo i svuda po zemlji i zamoli sve stvorove da zahvaljuju i časte i ljube Isusa i Mariju mjesto tebe: Dođite, poklonimo se...(Ps 94,6).

Ili također moli sam Isusa, u zajednici s Marijom, za dolazak njegova kraljevstva na zemlji preko njegove svete Majke, ili ga moli božansku mudrost, ili ljubav Božju, ili oproštenje grijeha, ili koju drugu milost, no vazda preko Marije i u Mariji. Gledajući na se poprijeko, reci: Ne obaziri se, Gospodine, na moje grijehe, nego neka tvoje oči gledaju na Marijinu pravdu, to jest neka oči tvoje vide u meni samo Marijine kreposti i zasluge. A spominjući se svojih grijeha nadodaj: Neprijatelj čovjek to učini, a taj moj najljući neprijatelj, koji je počinio ove grijehe, jesam upravo ja. Možeš također reći: Od čovjeka opaka i himbena izbavi me(Ps 43,1), ili još: Ti treba da rasteš, a ja da se umanjujem(usp.Iv 3,30). Moj Isuse, ti treba da rasteš u mojoj duši, a ja da se umanjujem; Marijo, ti treba da rasteš u meni, a ja da budem manji nego sam bio. Ili reci ovo: Rastite i množite se(Post.1,28). Isuse i Marijo, rastite u meni i množite se vani u drugima.

Bezbroj je drugih misli, koje nam Duh Sveti donosi na pamet, pa će ih donijeti i tebi, ako budeš dobro sabran, umrtvljen i vjeran ovoj velikoj i uzvišenoj pobožnosti, u kojoj sam te, evo, poučio. Ali spomeni se da će Isus biti to više proslavljen što više pustiš Mariju da ona radi u tvojoj Pričesti, a da ćeš to više pustiti Mariji da radi za Isusa, a Isusu da radi u Mariji, što se dublje poniziš i budeš ih slušao u miru i šutnji, ne mučeći se da gledaš, kušaš i osjećaš. Jer pravednik živi o vjeri svagdje, a osobito u svetoj Pričesti, koja je čin vjere: Pravednik moj živi od vjere(Heb 10,38).

6. KRUNICA PRESVETOM OLTRASKOM SAKRAMENTU

U Katoličkoj Crkvi se posljednjih desetljeća ukorijenila pobožna praksa molitve tipa krunice na čast različitih otajstava naše vjere, pa tako imamo ikrunicu na čast Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ova dva načina molitve krunice na čast Euharistiskom Isusu nalaze se u mnogim molitvenicima na raznim evropskim jezicima, a objavljena su i u molitveniku Isuse ja se uzdam u te s odobrenjem nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu od 24. 08. 1976.

Prvi način moljenja krunice: Moli se na običnu krunicu, to jest svako otajstvo se sastoji iz Očenaša, 10 Zdravo Marija i 1 Salva Ocu, a nakon riječi Isus se dodaje:

  1. koji je ustanovio Presveti Sakrament iz ljubavi prema nama.
  2. koji je u sve dane prisutan u Presvetom Sakramentu kao pravi Bog i pravi čovjek.
  3. koji je u Presvetom Sakramentu naša žrtva do konca svijeta.
  4. koji je u Presvetom Sakramentu hrana naših duša.
  5. koji je u Presvetom Sakramentu naša snaga u smrti i poputbina.

Drugi način moljenja krunice: Moli se na običnu krunicu. Zaziv za veliko zrnce se ponavlja jedanput, za malo 10 puta.

Vjerujem…

Tri puta se ponavlja: Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu od sada pa dovijeka!

Prva desetica: Veliko zrnce: Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocijenu Krv i tajne boli Rane na desnoj ruci svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrnca: Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po Predragocijenoj Krvi Isusovoj od sada pa dovijeka u naknadu za obeščašćenja u crkvama počinjena!

Druga desetica: Veliko zrnce: Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocijenu Krv i tajne boli Rane na lijevoj ruci svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrnca: Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po Predragocijenoj Krvi Isusovoj od sada pa dovijeka u naknadu za grešno ponašanje kod svete mise!

Treća desetica: Veliko zrnce: Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocijenu Krv i tajne boli Rane na desnoj nozi svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrnca: Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po Predragocijenoj Krvi Isusovoj od sada pa dovijeka u naknadu za nećudoredno ponašanje kod svete Pričesti!

Četvrta desetica: Veliko zrnce: Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocijenu Krv i tajne boli Rane na lijevoj nozi svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrnca: Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po Predragocijenoj Krvi Isusovoj od sada pa dovijeka u naknadu za kletve, psovke, zloupotrebe, svetogrđa i drskosti protiv Presvetog Sakramenta!

Peta desetica: Veliko zrnce: Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocijenu Krv i tajne boli Rana svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrnca: Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po Predragocijenoj Krvi Isusovoj od sada pa dovijeka u naknadu za svetogrdno primanje Presvetog Oltarskog Sakramenta!

7. RAZMATRANJA I MISLI SVETACA O EUHARISTIJI I PRIČESTI

Razmatranja i misli svetaca o Euharistiji mogu poslužiti i nama u osobnoj molitvi, da po primjeru tih velikih duša, dublje shvatimo tajnu Isusove prisutnosti i uđemo u njegovo pashalno otajstvo koje se očituje u tom velikom sakramentu ljubavi. 

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski - Euharistija čudesni izum Isusove ljubavi: Konačno, da bi se vječna Mudrost što više približila ljudima i što bolje im pokazala svoju ljubav, išla je dotle da je postala Čovjekom, da je postala Djetetom, postala je siromahom i za čovjeka umrla na križu. I koliko je puta za vrijeme svoga zemaljskog života uzviknula: Dođite k meni, dođite svi k meni! Ja sam, ne bojte se; zašto se bojite? (usp.Mt 11, 28.). Ta ja sam vam sličan, ja vas ljubim. A vi ste grešnici? - Pa upravo njih ja tražim. Ja sam prijateljica grešnika! Udaljili ste se iz ovčinjaka svojom krivnjom? - Ja sam dobri Pastir! Opterećeni ste grijesima, prekriveni gnusobama, ucviljeni žalošću? – Baš zato treba da dođete k meni, jer ja ću vas okrijepiti, ja ću vas odmoriti!

Htijući zasvjedočiti čovjeku ljubav do smrti koju je prihvatila mjesto njega da ga spasi, i ne mogavši se od njega odijeliti, našla je divnu tajnu po kojoj će istodobno umrijeti i živjeti i ostati s njime do konca vjekova, a to je veličanstveno i puno ljubavi iznašašće Euharistije. A da ostvari svoju ljubav u tome otajstvu, nije se žacala ni toga da promijeni i preokrene čitavu narav.

Budući da nije htjela da samo na izvanjski način ostane uz čovjeka, nije se skrila pod sjaj dijamanta ili kojeg drugog dragog kamena, već se sakrila pod priliku komadića kruha koji je hrana svojstvena čovjeku, da bi po blagovanju ušla u njegovo srce i tamo našla svoju radost i slast. “To je svojstvo onih koji žarko ljube. “O vječna Mudrosti, Bože, koji sam sebe razdaješ iz ljubavi prema čovjeku!”

Ako nas ne takne ova žarka želja kojom nas s toliko ljubavi traži i ako nas ne ganu toliki znakovi prijateljstva ove ljubezne Mudrosti, znajmo da je velika okorjelost našega srca i da smo vrlo nezahvalni. I ako se, umjesto da je slušamo i tražimo, oglušimo na njen poziv i izbjegavamo je, i ako je, umjesto da je častimo i ljubimo, preziremo i vrijeđamo, kakva je naša okrutnost, i kakva nas čeka kazna već na ovom svijetu! I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru, i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti, da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova. (Iz djela Ljubav Vječne Mudrosti).

Sv. Toma Akvinski - O dragocjena i zadivljujuća gozbo: Jedinorođeni Sin hoteći nas učiniti dionicima svojega Božanstva, uzeo je našu narav da, postavši čovjekom, ljude učini bogovima. Jer povrh svega toga što god je od našega uzeo, sve nam je dao za spasenje. Tako prinese svoje tijelo za naše pomirenje kao žrtvu na žrtveniku križa Bogu Ocu, svoju krv prolio kao cijenu i ujedno kao kupelj, da se otkupljeni od bijednog ropstva očistimo od svih svojih grijeha. A da bi o tolikom dobročinstvu u nama ostao nepresušan spomen, ostavio je tijelo svoje za hranu i krv svoju za piće da ih vjernici uzimaju pod prilikama kruha i vina. Dragocjene li i čudesne gozbe, spasonosne i svakog milja pune! što od te gozbe može biti dragocjenije? U njoj nam se ne nudi na blagovanje meso junaca ili jaraca, kao nekoć u zakonu, već nam se dlake Krist, pravi Bog. Što je divnije od tog otajstva?

Nema sakramenta koji bi bio spasonosniji od ovoga koji čisti grijehe, povećava krepost i dušu napunja obiljem svih duhovnih darova. U crkvi se prinosi za žive i mrtve da bude na korist svima ono što je za spas sviju ustanovljeno. Naposljetku, nitko nije kadar opisati slast ovog sakramenta kojim se duhovna slatkoća kuša u njenom izvoru, i slavi se spomen one najuzvišenije ljubavi, koju je Krist u muci pokazao. Stoga da bi što snažnije u srca vjernika utisnuo tu neizmjernu ljubav, na posljednjoj večeri kad je, nakon slavljenja Vazama, imao s ovoga svijeta prijeći Ocu, ustanovio je ovaj sakrament, kao vječni spomen čin svoje muke, kao ispunjenje starih slika, ako najveće čudo od svih čudesa što ih je učinio, i ostavio je ožalošćenima zbog njegove odsutnosti osobitu utjehu. (Iz djela sv.Tome).

Sv. Alfonz Marija de Liguori – Kristova ljubav u Euharistiji:Uoči blagdana Pashe Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav (Iv 13,1). Prije svoje smrti Isus nam je ostavio najveći znak svoje ljubavi – dar Euharistije. Sv. Bernard Sijenski kaže da su nam znakovi ljubavi, koji se na samrti iskazuju, najmiliji i najdulje ih pamtimo. Prijatelji običavaju na samrti ostaviti dragim osobama neki dar, odijelo, prsten ili neku drugu dragu uspomenu. A Isus, odlazeći s ovoga svijeta, kao skupocjeni dar svoje ljubavi nije nam ostavio nikakvu odjeću, ni prsten nego svoje tijelo, svoju krv, svoju dušu, svoje božanstvo, svega sebe. dao ti je sve – kaže sv.Ivan Zlatousti- ništa nije za se pridržao.

Tridentski sabor uči da je ovim euharistiskim darom Isus Krist čovječanstvu ostavio sve bogatstvo svoje ljubavi. A apostol ?Pavao ističe da je Isus ostavio ljudima taj dar upravo one noći kad su mu oni spremali smrt: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvali, razlomi i reče: Uzmite i jedite ovo je tijelo moje za vas (1Kor 11,23). Sv. Bernard Sijenski je napisao kako je Isus Krist gorio tolikom ljubavlju prema nama da mu nije bilo dosta umrijeti za nas, nego ga je prekomjerna njegova ljubav prije nego će umrijeti prisilila da učini još veće djelo – da nam svoje vlastito tijelo dadne za hranu.

S pravom je, dakle, sv.Toma nazvao Euharistiju Sakramentom ljubavi, jer samo je ljubav navela Isusa Krista da nam u njemu dade svega sebe; naziva ga i zalogom ljubavi, jer ako bismo ikada posumnjali u njegovu ljubav, u ovom Sakramentu primili smo njegovo jamstvo. Kao da nam je otkupitelj ostavljajući ovaj dar rekao: Ako ikada posumnjate u moju ljubav, evo, ja vam u ovom sakramentu samoga sebe ostavljam. Imajući u ruci takav zalog, ne možete sumnjati da vas veoma ljubim.

Sv.Bernard osim toga, naziva ovaj sakrament, ljubav svih ljubavi budući da ovaj dar obuhvaća sve druge koje nam je Gospodin udijelio: stvaranje, otupljenje, predodređenje za vječnu slavu. Euharistija nije dakle samo zalog ljubavi Isusa Krista, nego nam je ujedno i zalog raja koji nas očekuje. Sv.Filip Neri nazvao je euharistiskog Isusa jednom jedinom riječju, ljubav. I kad su mu na samrti donijeli svetu pričest uskliknuo je: Evo moje ljubavi, dajte mi moju ljubav.

Prorok Izajija je želio svim objaviti velika djela što ih je Bog učinio u svojoj ljubavi da ga ljudi ljube: Objavite narodima djela Gospodnja, razglašujete uzvišenost imena njegova! (Iz 12,4) A tko bi ikada mogao pomisliti da će se Utjelovljena Riječ sakriti pod prilike kruha i dati nam se za hranu, da to nije sama učinila? Kaže sv.Augustin: ne izgleda li ludost reći jedite Tijelo moje, pijete moju Krv. Kad je Isus nagovijestio učenicima svoju odluku o ustanovi Euharistije rekavši: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete Tijela Sina Čovječjega i ne pijete njegovu Krv, nemate života u sebi!…, nisu mogli vjerovati da im želi dati svoje tijelo za hranu i tad su otišli od njega govoreći: Tvrd je to govor! Tko ga može slušati? (Iv 6,53). Ali ono što ljudi nisu mogli ni pomisliti, ni vjerovati, mislila je i učinila velika Kristova ljubav. Uzmite i jedite ovo je Tijelo moje (1Kor 11,24), rekao je svojim učenicima i svima nama prije nego što je umro. A kakva je to hrana, o Spasitelju svijeta, koju si nam prije smrti na dar ostavio? Ne nije to obična hrana, nego se ja sam čitav vama darujem. (Iz djela Kako ćemo ljubiti Isusa).

Sv. Alfonz Marija de Liguori – Isus se žarko želi sjediniti s nama u Euharistiji: Kada dođe čas, sjede Isusa za stol i apostoli s njim. I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke” (Lk 22,14). Svom sam dušom čeznuo, te Isusove riječi izrečene u noći kad je ustanovio ovaj sakrament ljubavi, izražavaju beskrajnost njegove ljubavi prema nama. A da ga svatko može lako primiti, predao nam se pod prilikama kruha, jednostavne i svima dostupne hrane, a ne skupocjene i rijetke. Daje nam se pod prilikama kruha da može biti na dohvat svima. Da nas potakne da ga primamo u svetoj pričesti , On nam je uputio ne samo tolike pozive: “Jedite prijatelji, pijte i opijte se, mili moji (Iz 9,5); Hodite jedite od mojega kruha i pijte vina kojeg sam pomiješala “(Pj 5,1); nego nam to i izričito zapovijeda: “Ovo je moje tijelo za vas. Ovo činite meni na spomen” (1Kor 11,24). Osim toga privlači nas obećanjem raja: “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6,25), a paklom nam prijeti ako ga ne budemo primali u svetoj pričesti: “Ako ne jedete tijela Sina čoviječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi”(Iv 6,54). Svi ovi pozivi, obećanja i prijetnje proizišli su iz velike njegove želje da nam dođe u ovom sakramentu.

Ali zašto Isus Krist toliko želi da ga primamo u svetoj pričesti? To nam objašnjavaju sv.Dionizije Areopagita: “Ljubav po sebi uvijek teži čezne za sjedinjenjem” i sv. Toma Akvinski: “Dvije osobe koje se od srca ljube nastoje postati jedno”. To je eto učinila silna ljubav Božja prema ljudima, ne samo da na se daje u vječnom kraljevstvu, nego želi da je ljudi već ovdje na zemlji, preko Euharistije, posjeduju u najbližem sjedinjenju. “Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke”(Pj 2,9). On je prisutna u Euharistiji i gleda nas, iako ga mi, doduše ne vidimo. Prisutan je da ga možemo posjedovati, skriva se da ga želimo, i dok ne stignemo u domovinu, Isus nam se daje i želi se sav s nama sjediniti.

Njegovoj ljubavi nije bilo dosta da nam se sav dade svojim utjelovljenjem, mukom i smrću, nego je ustanovio Euharistiju da se sav dade svakome od nas: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6,56). U svetoj Pričesti Isuse se doista sjedinjuje s nama i mi s njime pa stoga sv.Franjo Saleški kaže: “Euharistija je najnježniji i najveći znak Kristove ljubavi jer se On poništava do tog stupnja da se pretvara u hranu da bi se s nama sjedinio”. Sv. Ivan Zlatousti piše da je Isusova žarka ljubav učinila da smo postali jedno s njime. “Tolika je, o Bože tvoja ljubav – kaže sv.Lovro Giustiniani- da si ovim sakramentom ujedinio svoje tijelo s našim što je učinilo nerazdvojivim tvoje i srce i našu dušu”. Sv. Bernard Sienski nastavlja: “Time što nam se Isus Krist daje za hranu, dosegao je najviši stupanj ljubavi jer nam se daje potpuno se s nama sjedinjujući, kao što se i hrana sjedinjuje s onim koji je blaguje”. Sam Isus je službenici Margareti d’Ypres, odmah nakon pričesti rekao: “Gle kćeri moja, lijepog li sjedinjenja između tebe i mene. Više se nikada nećemo odijeliti, ljubi me i ostati ćemo zauvijek sjedinjeni u ljubavi”. (Iz djela Kako ćemo ljubiti Isusa)

Sv. Alfonz Marija de Liguori – Učinci Euharistije: Tridenstski sabor uči da nas sveta pričest oslobađa os lakih svakodnevnih grijeha i čuva od smrtnih. Od lakih grijeha oslobađa nas – objašnjava sv.Toma Akvinski – tako što nas sama sveta pričest potiče na djela ljubavi kojim se brišu laki grijesi. a od smrtnih grijeha nas čuva tako što Euharistija povećava djelovanje milosti, što nas čuva od težih pogrešaka. Piše Inocent III. kako nas je Isus Krist svojim mukom i smrću oslobodio vlasti grijeha, a Euharistijom nas oslobađa mogućnosti griješenja. Euharistija nadalje, pobuđuje u nama Božju ljubav. “Bog je ljubav” (1Iv 4,8). i “oganj što proždire” (Pnz 4,24). u našim srcima svaku zemaljsku ljubav.

Sin Božji je došao na zemlju da zapali taj oganj i drugo ne želi nego da taj sveti oganj gori u našim dušama (usp.LK 12,42). A kakav li plamne božanske ljubavi užiže Isus Krist u svakome tko ga pobožno prima u ovom sakramentu! Sv.Katarina Sijenska, promatrajući u rukama nekog svećenika presvetu hostiju, imala je dojam da se radi o vatrenoj kugli te se čudila kako se od tog plamena nisu zapalila sva ljudska srca. Lice sv.Ruže Limske toliko je izžaravalo svjetlost da je druge zabljesnulo, a istovremeno je bilo toliko vruće da bi opeklo one koji bi ga dotakli. Priča se o sv.Vjenceslavu da bi se pri svojim pohodima Presvetom Sakramentu toliko ražario da sluga koji ga je pratio nije osjećao više studeni kad bi stupao njegovim tragom po snijegu. Sv.Ivan Zlatousti potvrđuje da je Euharistija oganj koji nas toliko užiže da svojim plamenom budimo strah i trepet zlih anđela.

“Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi”, kaže zaručnica u Pjesmi nad pjesmama (Pj 2,4). Odaja vina je upravo sveta pričest – piše sv. Grgur Nazijanski – koja osobu toliko opija božanskom ljubavlju da ona zaboravlja i gubi iz vida sve stvorene stvari, zbog čega zaručnica iz Pjesme nastavlja: “Okrijepite me kolačima od grožđa koji će mi vratiti snagu, jabukama koje će me okrijepiti jer sam bolna od ljubavi” (Pj 2,5). Onome tko tvrdi: Ne pričešćujem se često jer ne osjećam ljubav prema Bogu…ovako odgovara Gerson: jer si hladan udaljavaš se od vatre? Što si hladniji, moraš češće pristupati Euharistiji ako doista želiš ljubiti Isusa Krista.

“Iako mlak- piše sv.Bonaventura-pristupaj Euharistiji s velikim pouzdanjem u Božje milosrđe, toliko je veća potreba za liječnikom što smo više bolesni”. Jednako kaže sv.Franjo Saleški u svojoj Filotei: “Dvije su vrste osoba koje se moraju često pričešćivati: savršeni, da se sačuvaju u savršenstvu, i nesavršeni, da dođu do savršenstva” Za često pričešćivanje potrebna je dakle badem velika želja da se posvetimo i da napredujemo u ljubavi prema Bogu. Rekao je Gospodin jednom sv.Matildi: “Kad se pričešćuješ, čini to sa onom ljubavlju kojom se ikada neko srce ljubilo, onoliko ću ljubavi primiti koliko bi je ti željela dati”. (Iz djela Kako ćemo ljubiti Isusa)

Sv. Alfonz Marija de Liguori – Kako i kada pristupati Euharistiji: Uvjerimo se, dakle, da ne možemo učiniti nešto ugodnije Isusu Kristu nego se pričestiti, prikladnim raspoloženjem, kako to dolikuje gostu koga primamo. Rekao sam prikladnim raspoloženjem, a ne dostojnim, jer kad bi se tražilo dostojno raspoloženje, tko bi se ikada mogao pričestiti? Samo Bog je dostojan primiti Boga! Držim prikladnim raspoloženjem ono koje je moguće veoma ograničenim stvorenju, zaodjevenom u Adamovo tijelo. Dovoljno je da se osoba pričesti u stanju milosti i živom željom da napreduje u ljubavi prema Isusu Kristu. “Samo iz ljubavi treba primati Isusa u pričesti – govorio je sveti Franjo Saleški – jer nam se On iz ljubavi daje”.

Što se tiče učestalosti pričešćivanja, tu je potrebno pridržavati se mišljenja svoga duhovnoga vođe. Treba znati da nikakvo zvanje ni profesija ne priječe čestu svetu pričest, ako je duhovnik smatra prikladnom, kako je to dekretom izjavio i papa Inocent XI. Doista, ništa nije tako za nas korisno kao sveta pričest. Vječni Otac je predao svome Sinu Kristu sve božansko bogatstvo: “Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke” (Iv 13,3). Stoga s pravom može kazati onaj koji primi svetu pričest: “S njome su mi došla sva dobra” (Mud 7,11). Opravdano sv.Vinko Ferreri i sv.Dionizije tvrde da je sveta pričest najdjelotvornije sredstvo za posvećenje, korisnije od čitava tjedna posta o kruhu i vodi. (Iz djela Kako ćemo ljubiti Isusa)

Sv. Ivan Marija Vianney - Poziv na pričest: Dođite na pričest, dođite živite od Isuse kako biste živjeli za Isusa. Sva stvorenja trebaju se hraniti da bi živjela, zato je dobri Bog htio da rastu drveća i bilje, kao pripravljeni stol na koji dolaze sve životinje uzeti hranu koja im je potrebna… Kad je Bog htio dati hranu našoj duši kako bi je uzdržao u životnom hodočašću, promatrao je sve stvorene stvari i nije našao ništa dostojno duše. Tada svrnu pogled na sebe, i odluči dati joj samoga sebe…O dušo moja kolika je tvoja veličina kad te samo Bog može zadovoljiti. Sve što pitate Oca mojega u moje ime dat će vam.Nikada ne bismo ni pomislili moliti Boga da nam dadne svoga Sina. Ali ono što čovjek ne može, ni zamisliti, niti što bi se ikad usudio željeti, Bog u svojoj ljubavi, je zamislio, izrekao i ostvario. Da li bismo se ikada usudili kazati Bogu da dadne svoga Sina da umre za nas, da nam dadne jesti njegovo Tijelo i piti njegovu Krv?

Kada naš Gospodin Isus Krist dođe nastaniti se u duši, zadovoljan je te ispunja dušu radošću i srećom, daje joj velikodušnu ljubav da sve radi i trpi kako bi bila njemu po volji. Ne govorite nismo dostojni. To je istina, ali vam treba pričest. Da je Gospodin imao na pameti naše biti dostojni, ne bi nikada ustanovio sakrament svoje ljubavi, jer nitko na svijetu nije je dostojan, ali On je mislio na našu potrebu, svi smo u velikoj potrebi. Ne govorite prevelike su naše bijede…Radije bih vas htio čuti kako govorite da ste previše bolesni. A zašto ne želite lijek? Velika nesreća zaboraviti se utjecati ovoj božanskoj hrani kako bi prošao kroz pustinju života, slično kao kad bi neka osoba umirala od gladi pored bogato pripremljenog stola.

Koje li radosti za kršćanina koji ima vjeru kad se vraća sa mise u srcu nosi cijelo Nebo. Sretne li kuće u kojoj žive takvi kršćani. Kako bi trebalo poštovati takve osobe tijekom dana. To je kao imati u kući, jedno drugo svetohranište gdje je Isus Bog uistinu boravio dušom i tijelom. Reći ćete mi ako je to tolika sreća zašto Crkva im nalaže pričestiti se samo jednom na godinu? Ta zapovijed nije za dobre kršćane, nego za malodušne i hladne kršćane koji su indiferentni za spasenje svoje duše. Na počecima Crkve najveća kazna kojom se moglo kazniti kršćanina bila je nedopustiti mu da se pričesti svaki puta kad je bio na svetoj misi.

Bože moj kako je moguće da kršćani ostave svoju siromašnu dušu, tri, četiri, pet mjeseci bez ove nebeske hrane. Tako puste svoju dušu da umre od gladovanja. Bože moj koje li nesreće, koje li sljepoće, budući da imaju toliko sredstava za izliječiti dušu i tako prikladnu hranu uzdržati je zdravu. Budući da su kršćani postajali sve manje osjetljivi za tu svoju nesreću Crkva je na kraju propisala zapovijed da pristupe pričesti barem jedanput godišnje. O Bože moj, koje li nesreće, kojeg li zaslijepljena, da jedan kršćanin bude zapovijeđu primoran tražiti svoju sreću.

Sv. Katarina Sijenska – O rastu u ljubavi i svetom ili svetogrdnom pričešćivanju: Tada je ona duša, da posluša upravila svoj duh u istinu, gdje je vidjela da sja krepost pravih uživalaca Božanstva. A vječni je Bog govorio: Predraga kćekice, hoću da ti najprije pokažem dostojanstvo u koje ih je postavila moja dobrota, da imate veći uzvišenost uzvišenost i dostojanstvo nego li anđeli, jer sam uzeo vašu narav, a ne anđeosku.

I kao što se sunce ne može razdijeliti, tako se ni čitav Bog i čovjek ne može rastaviti u bjelini hostije. Recimo da se hostija razlomi u svakoj je Krist potpun. I ne smanjuje se u samom sebi, a tako se i događa s ognjem u slijedećem primjeru. kad bi ti imala svijetlo, pa bi došli iz cijeloga svijeta da pale od ovoga svijetla ono ne bi došlo na manje zbog tog paljenja, a ipak bi svatko imao svoje. Istina je da netko više a netko manje, ima udjela od ovoga svijetla, jer svatko prima toliko svjetla koliko donese ogrijeva. da bolje razumiješ predlažem drugi primjer.

Kad bi bilo mnogo onih koji nose svijeće, a netko bi imao manju, a drugi dva ili tri puta veću te bi išli svi na svijetlo da upale svoje svijeće, istina je da se u svakoj upaljenoj svijeće bila ona velika ili mala vidi cijelo svijetlo, to jest ista toplina i svjetlost, a ipak ti bi rekla da ima manje svijetla onaj koji nosi manju svijeću. Tako se događa onomu koji prima ovaj sakrament. Čovjek donosi svoju svijeću, a to je sveta želja kojom se prima i dobiva ovaj sakrament, ali ta je svijeća po sebi ugašena, a pali se primanjem ovog sakramenta. Kažem ugašena jer vi niste ništa. Istina je da sam vam ja dao tvar kojom možete u sebi hraniti ovo svijetlo i primati ga. Ta je tvar ljubav, jer sam vas stvorio za ljubav, pa ne možete živjeti bez ljubavi.

Gdje se pali duša koja je tako ustrojena? Na ognju moje božanske ljubavi, ljubeći i bojeći se mene i slijedeći nauk moje istine. Istina je da se užiže više ili manje, već prema tome koliko donese i dade ogrijeva ovom ognju. Zato premda svi imate isti ogrjev, jer ste svi stvoreni na moju sliku i priliku, te kao kršćani imate svjetlo svetog krštenja, ipak svatko može rasti u ljubavi i kreposti, prema tome koliko se komu svidi, pomoću moje milosti. Ne mijenjate vi nadnaravni život što sam vam ga ja dao, ali možete porasti i povećati se u ljubavi, služeći se slobodnom voljom, snagom kreposti i osjećajem ljubavi, dok imate vremena, jer kad prođe vrijeme, nećete to moći učiniti. Tako možete porasti u ljubavi.

S ljubavlju dođite da primite ovaj Sakrament, slatko i slavno svjetlo koje sam vam dao da vam bude podijeljeno od mojih službenika kao vaša hrana. I toliko ćete primiti od ovoga svijetla koliko donesete ljubavi i žarke želje pretpostavljajući da ga primate svega, kako ti objasnih primjerom o onima koji nose svijeće i koji primaju srazmjerno njenoj veličini. A tko bi išao k ovom slatkom sakramentu s krivnjom smrtnog grijeha, ne prima milost, iako aktualno prima čitavog Boga i čovjeka kako ti rekoh.

A znaš li kako stoji duša koja ga prima nedostojno? Ona stoji poput svijeće na koju je pala voda koja kad se približi ognju, samo cvrči, i čim je oganj ušao u vodu on se gasi i ne ostaje drugo nego dim. tako ova duša nosi samu sebe kao svijeću koju je primila na krštenju, zatim je na nju bacila vodu grijeha koja je namočila stijenj milosnog svijetla primljenog na svetom krštenju. Kako se nije ražarila na ognju svete skrušenosti ispovjedivši svoj grijeh, pošla je na stol oltara da primi ovo svjetlo. Ali pošto duša nije bila raspoložena kako treba za takvu tajnu, pravo svjetlo nije ostalo s milošću nego se je odijelilo od nje, i tako je duša ostala u većoj smetenosti, ugašena od tame, otežana svojim grijehom. Od ovoga sakramenta osjeća samo cičanje grižnje savjesti, ne zbog manjkavosti svjetla koje ne može primiti nikakve povrede, nego zbog vode koja je bila u duši. Ova je voda spriječila osjećaj duše koji nije mogao primiti ovo svjetlo. (Iz Dijaloga Božanske Providnosti).

Sv. Ivan Krizostom: Ne biti u smrtnom grijehu i dostojno se pričestiti: Kako se ne bi mogao ispričati, svećenik podiže glas, dižući ruke prema Nebu tako da ga svi vide kao glasnogovornika koji svojom riječju koja odzvanja u tišini poziva neke da pristupe, a druge da odstupe. I to ne čini toliko gestom ruke, koliko izričito riječju. Njegova riječ, kao da je ruka, udara nas po ušima. On ne poziva kao tužilac, nego kao onaj koji potiče da osoba ispita samu sebe. Ne kaže: Ima li netko tko optužuje ovoga? Nego kaže ima li netko tko okrivljuje samoga sebe? Uistinu, kad on kaže: Svete stvari su za svete osobe, on kao da govori, ako netko nije u posvetnoj milosti neka ne pristupa. Svećenik ne kaže jednostavno tko je čist od grijeha, nego tko je svet. Uistinu da bi bili sveti, nije dosta biti bez grijeha, nego treba prisutnost Duha Svetoga u duši i obilje dobrih dijela. Ne samo, kaže Apostol, tražim da budete slobodni od blata, nego da imate čiste i sjajne duše.

Ako Babilonski kralj, birajući među mladim zarobljenicima izbra one koji su bez mane i lijepog izgleda (Dn 1,4), koliko više mi koji smo na gozbi nebeskog Kralja moramo biti lijepi u duši, nositi ukrašene haljine i kraljevsku obuću, to jest trebamo imati lijepu dušu, ukrašenu zlatom i opasanu istinom. Tko je u takvom stanju neka pristupi i pije iz kraljevske čaše. Naprotiv, ako netko hoće ući na kraljevsku gozbu, prljav, namrgođen u poderanoj odjeći, neka misli ma muku koju će morati podnijeti, budući da nije dosta četrdeset dana za očistiti grijehe koji se učine tijekom godine. Uistinu, ako za takvo ponašanje nije dosta vječni oganj, upravo zato i jest vječni, koliko više nije dosta kratko prolazno vrijeme, u kojem možemo činiti samo blage pokore, nesposobne da nas potpuno očiste.

A zašto apostol kaže, jede i pije svoju osudu, jer ne razabire tijelo Gospodnje(1Kor,11,29)? Drugim riječima tko se nedostojno u grijehu pričešćuje, ne promišlja, ne istražuje kako se priliči veličinu ponuđenih dobara i ne razmišlja o uzvišenosti darova. Uistinu, ako dobro naučiš tko je Onaj pred kim se nalaziš, te znajući tko je, i kome se daruje, neće ti trebati više nijedna riječ nagovora. Samo ta spoznaja bit će to dovoljna da budeš trezven, izuzev ako je tvoje duhovno stanje potpuno zlokobno. Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, mnogi umiru (1Kor 11,30). Ovdje apostol Pavao ne navodi druge primjere, nego govori o Korinćanima te to čini njegov govor još tvrđim.

Govoreći: jede i pije svoju osudu, kriv je, da ne bi izgledalo da govori samo zbog govora, nabraja događaje i poziva se na svjedoke. To ih pogađa više od prijetnje, jer im to predočuje kao stvarnost koja već djeluje među njima. I ne zadovoljava se time, nego Pavao vjerodostojno govori o vječnoj osudi. Na taj način on zastrašuje na dva načina. Baš tako, jer mnogi se pitaju otkuda dolaze tolike prerane smrti i duge bolesti, a apostol odgovara da mnoge neočekivane stvari se odgađaju zbog grijeha.

Bl. Pater Pio - Ljubav prema Euharistiskom Isuse i borba za svakodnevnu pričest protiv đavolskih sugestija: Dragi oče neka vas tješi slatka misao da ljubite Isusa te da on puno više ljubi vas. Molimo ga za milost riječima zaručnice iz Pjesme nad pjesmama: Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina (Pj 1,2). Koliko puta Isus u presvetom Sakramentu nama svećenicima dadne ovaj poljubac mira. O da, žarko želimo ovaj poljubac iz božanskih usta, a još više budimo zahvalni. Koji bismo draži dar mi bijedni smrtnici mogli više željeti od Boga. Ponekad sam napastovan da propustim svakodnevnu pričest, ali sam u prošlosti tu napast uvijek pobijedio. A kako bi oče moj, mogao živjeti da ne pristupam primiti Isusa svako jutro?

Plačem i mnogo uzdišem kod nogu Euharistiskog Isusa zbog toga, i puno mi puta izgleda da sam bio utješen, ali mi se ponekad čini da se Isus skriva mojoj duši. Olovka ne može opisati što se događa u mojoj duši u trenutcima kad se Isus skriva. Nesigurnost da li sam uvijek odbacio napasti koje mi više nego ikad lukavi đavao predočuje kad pristupam presvetoj pričesti. Oče moj, to su trenutci velike borbe. Ah koliko moram sebe siliti da si ne uskratim toliku okrjepu.

A što me najviše ranjava, oče moj, je misao na Isusa u Euharistiji. Moje srce se osjeća kao privučeno jačom snagom prije nego li se ujutro sjedini s njim u pričesti. Osjećam toliko veliku glad i žeđ za njim prije nego li primim da malo nedostaje pa da umrem od teškog disanja. Upravo zato što ne mogu a da se ne sjedinim s njim ponekad i u visokoj temperaturi idem da blagujem njegovo tijelo. Ova glad i žeđ umjesto da utihnu nakon što sam ga primio u pričesti sve više rastu. A kad već posjedujem ovo najveće dobro, toliko je velika slast da za malo ne kažem Isusu dosta, gotovo ne mogu više. Skoro zaboravim da sam u svijetu, razum i srce ne žele više ništa i nekada duže vremena svojevoljno ne želim bilo što drugo.

Ponekad se pitam, da li ima duša koje ne osjećaju da im srce gori božanskim plamenom kad se nalaze pred Isusom u Sakramentu. Meni to izgleda nemoguće, pogotovu ako se to odnosi na svećenika i redovnika. Možda one duše koje kažu da ne osjećaju ovaj plamen, ne osjećaju ga zbog toga što imaju veće srce. Samo ovim dobrohotnim objašnjenjem pridružujem im se da ih ne bi ušutkao stidnim izrazom lažljivaca.

Sv. Terezija Avilska - O grozoti nedostojnog slavljenja svete mise: Dok sam jedanput pristupala k pričesti vidjela sam duševnim očima jasnije nego tjelesnimdva nečastiva jako odvrtana lika. Činilo mi su rogovima obujmljivali grlo jednog svećenika, a vidjela sam u njegovim rukama svojega Gospodina u Veličanstvu koje sam spominjala, u hostiji koju mi je htio pružiti. Jasno vidjeh da su te ruke njega vrijeđale, pa sam shvatila da je ona duša u smrtnom grijehu. Kako je strašno. Gospodine moj, vidjeti vašu ljepotu među tako odvratnim likovima! Oni su bili nekako prestrašeni i prestravljeni pred vama, pa se činilo da bi rado pobijegli da ste ih vi pustili da odu. Spopala me tako velika zbunjenost, da ne znam kako sam se mogla pričestiti.

Jako sam se prestrašila jer mi se činilo, kad bi viđenje bilo od Boga, da Njegovo Veličanstvo ne bi dopustilo da vidim zlo koje se nalazi u onoj duši. Rekao mi je sam Gospodin da molim za onoga svećenika. On je to dopustio zato da spoznam snagu koju imaju riječi pretvorbe, te kako Bog ne prestaje biti tamo koliko god bio loš svećenik koji ih izgovara. Usto neka vidim njegovu dobrotu jer se predaje i u one ruke svoga neprijatelja, i to sve za moje dobro i dobro svih. Shvatila sam koliko su obavezniji svećenici biti bolji od drugih, kako je strašna stvar primati Presveti Sakrament nedostojno te koliko je nečastivi gospodar duše koje je u smrtnom grijehu. Jako veliku korist mi učini da spoznam koliko sam bila dužna Bogu. Blagoslovljen neka bude u vijeke vjekova. (Moj život 38. br. 23)

Sv. Terezija Avilska - Pričest izvor snage i utjehe: Riječ danas čini mi se da znači za jedan dan, što znači dok bude potrajao ovaj svijet, ništa više. baš jedan dan! A za one nesretnike, koji se kažnjavaju, koji ga neće uživati na onome drugom, nije njegova krivnja ako se puste pobijediti, jer on ih ne prestaje bodriti do kraja bitke. Neće se imati čime opravdati, niti se tužiti na Oca zato što im ga je uzeo u najpresudnije vrijeme. Stoga mu i kaže njegov Sin, budući da to nije nego za jedan dan, da mu dopusti prijeći među služinčad. Pošto nam ga je Njegovo veličanstvo već dalo i poslalo na svijet samom njegovom voljom, on nas ne želi ostaviti nezaštićene svojom vlastitom voljom, već želi ostati odvije s nama, na radost njegovih prijatelja i žalost njegovih neprijatelja. Ta ne moli više nego za danas, sada iznova, jer time što nam je dao ovaj presveti kruh zauvijek, Njegovo Veličanstvo nam je dalo – kako sam rekla – ovo jelo i manu čovještva, koju nalazimo kad hoćemo, pa ako to nije našom krivnjom, nećemo umrijeti od gladi zato što će duša, kad god bude hitjela blagovati, naći u Presvetom Sakramentu svaki slast i utjehu. Nema potrebe da bude ni muke ni proganjanja, koje ne bi bilo lako podnijeti, ako počnemo uživati njegove.

Molite kćeri Oca s ovim Gospodinom, da vam danas pusti Vašeg zaručnika, da ne budete na ovome svijetu bez njega, da bude dosta za ublažavanje tako velikog zadovoljstva što ostaje tako skriven pod ovim prilikama kruha i vina, a što je velika muka za onoga tko nema što drugo ljubiti, niti druge utjehe, ali molite ga da vam ne uzmanjka i da vas pripravi da ga primite dostojno.

Mislite li da ovo presveto jelo nije hrana, čak i za ova tijela, i veliki lijek čak i za tjelesne boli? ja znam da jest, i poznajem jednu osobu (svetica govori o sebi) koja je imala teške bolesti i kojoj su, kad je imala kadkada jake boli, nestajale kao odnesene rukom, te bis e osjećala posve dobro, i to vrlo redovito, pa i kad je imala vrlo izražene boli, koje se nisu mogle hiniti, po mom mišljenju… Ali njoj Gospodin bijaše dao tako živu vjeru da se smijala u sebi, dok je slušala neke osobe kako govore da bi hitjele biti u onom vremenu, kad je Krist naše dobro, hodao po svijetu, jer je mislila, budući da su ga imale ovakvoga u presvetom sakramentu što još hoće?

Ali znam za tu osobu da je niz godina, premda nije bila jako savršena, kad bis e pričešćivala, ni više ni manje nego kao da je tjelesnim očima gledala kako ulazi u njeno prebivalište Gospodin, nastojala naprezati svoju vjeru koliko god joj je to bilo moguće, zato da se oslobodi svih izvanjskih stvari, jer je uistinu vjerovala da ulazi ovaj Gospodin u njeno prebivalište i ulazila bi s njime. Nastojala bi ovladati svojim sjetilima, kako bi sva spoznala tako veliko dobro, hoću reći da ne smetaju duši da ga prepozna. zamišljala je samu sebe pred njegovim nogama i plakala kao Magdalena, ni više ni manje nego kao da ga tjelesnim očima gleda u farizejevoj kući, pa da i nije osjećala pobožnost, vjera joj je govorila da je zaista tamo. Jer ako se ne želimo graditi ludima i zasljepljivati razum, ne treba sumnjati.

Nije to privid mašte kao kad promatramo Gospodina na križu, ili u drugim prizorima muke, kad si ga predočujemo u nama samima kako je to proživio. To se događa i sada, posvemašnja je istina, i nema se zašto ići tražiti ga dalje, na drugom mjestu, nego budući da znamo da je, dok prirodna toplina ne uništi prilike kruha. s nama dobri Isus, da mu pristupimo. Pa ako je, dok je hodio po svijetu, samim dodirom svoje odjeće liječio bolesne, zar treba sumnjati da će činiti čudesa, ako je do te mjere u meni, ako imamo vjeru, i da će nam dati ono što ga budemo molili, budući da je u našoj kući? A njegovo Veličanstvo ne običava loše plaćati konačište, ako ga se dobro ugosti. (Put savršenstva 34,br. 2-8).

Sv. Terezija Avilska – Čežnja za pričešću: Poneki put me snađe takov velika želja da se pričestim, te ne znam da li se to može dosta naglasiti. Dogodilo mi se to i jednoga jutra kad je tako kišilo te se činilo da se neće moći izići iz kuće. Kad sam bila izvan nje, bila sam toliko izvan sebe zbog one želje, da mi se činilo kako bih, sve da su mi i koplja uprli u prsa, bila prošla između njih, a kamoli kroz vodu. Čim sam stigla u crkvu, zahvatio me je veliki ushit. Učinilo mi se da vidim kako se otvaraju nebesa, no ne jedan ulaz, kako sam to drugdje vidjela. Ukazalo mi se prijestolje, za koje sam vašoj milosti rekla da sam ga i drugda vidjela. Ukazalo mi se prijestolje, i još jedno iznad njega, gdje sam nekom spoznajom koju ne znam iskazati, iako to nisam vidjela, shvatila da se nalazi Božanstvo.

Učinilo mi se da ga pridržavaju neke životinje, a čini mi se da sam čula jedan opis tih životinja. Pomislila sam da su to bili evanđelisti. Ali kakvo je bilo prijestolje i što je bilo na njemu nisam vidjela na nebu. Promišljala sam da su serafini ili kerubini, jer su jako različiti u nebeskoj slavi. Činilo mi se da posjeduju neku rasplamsalost. Velika je razlika, kako sam rekla. Slavlje koje sam tada osjetila u sebi ne može se opisati, niti iskazati, niti će ga moći zamisliti tko to ne bude prošao. Shvatila sam da se tamo nalazi skupa sve što se može poželjeti, a nisam vidjela ništa. Rekli su mi, a ne znam tko da je jedino što sam tamo mogla učiniti to da shvatim kako ne mogu ništa shvatiti, te promatrati kakvo je ništavilo sve u usporedbi s onim. Stoga se kasnije moja duša sramila videći da bi mogla zastati na ikakvoj stvorenoj stvari, a kamoli oduševiti se njome, zato što mi je sve nalikovalo na mravinjak.

Pričestila sam se i sudjelovala na misi, a ne znam kako sam mogla sudjelovati. Činilo mi se da je trajalo jako kratko. Začudila sam se kad se oglasio sat i vidjeh da sam dva sata bila u onom ushitu i slavlju. Kasnije sam se začudila kad sam stigla do ove vatre istinske ljubavi Božje, koja mi se čini da dolazi odozgo. Koliko god to htjela, nastojala i trgala se za to, ako to ne biva kad Njegovo Veličanstvo hoće, kako sam drugamo rekla, nisam sposobna imati ni jedne njezine iskre. Čini se da ona pročišćuje staroga čovjeka od nedostataka, mlakosti i bijede. Kao što radi ptica feniks, o kojoj sam čitala da se spali, a iz onoga pepela izlazi druga, tako duša kasnije postane druga, s drugačijim željama i velikom jakošću. Čini se da nije ona od prije, nego da s novom čistoćom počinje ići putem Gospodnjim. Dok sam usrdno molila Njegovo Veličanstvo da bude tako, te da mu ponovno počnem služiti, rekao mi je: Dobru si usporedbu napravila. Pazi da je ne zaboraviš kako bi se uvijek nastojala poboljšati. (Moj život 39. br.22).

Bl. Marija od Isusa Deluil-Martiny – Sjedinjenost s Oltarom: Od časa do časa pogled ljubavi je pogled srca na Svetu i Božansku Žrtvu koja se prinosi od oltara do oltara! Slijedimo je i dopustimo da budemo žrtvovani s njom. Plačimo u podnožju oltara koji su oskvrnuti ravnodušnošću ili svetogrđem. Ljubimo umjesto hladnih srdaca koja ne znaju ljubiti takvu ljubav. bdijemo pred vratima osamljenih Svetohraništa. Duša mi je bila obuzeta mišlju o bolima Isusa osamljenog u Svetom Sakramentu. Kad je Svetište pusto, tijekom tih dugih sati napuštenosti kada nitko ne okružuje Svetohranište, čini mi se da je jedan od velikih boli našega Gospodina ova: Ne prinosi se! Isus se sam prinosi bez prestanka, no želi biti prinesen preko čovjeka koji treba nadopunjati ono što nedostaje Muci Isusa Krista (usp. Kol 1,24).

Činilo mi se da vidim u samoći svetišta mnoštvo anđela koji tješe Isusa moleći ga za oproštenje što ga nijedno ljudsko srce nije prisvojilo da ga prikaže. Kako biti uneseni svakog časa u prinošenje Euharistiskog Isusa, ako naše biće nije u Žrtvi? Živjeti priljubljeni uz Svetohranište, posjedovati svakog dana Onoga koji očarava anđele, koji plijeni divljenja nebesa, osjećati oko sebe duše koje žive od istoga čara, koje trpe iste boli i prinose se ognju iste žrtve, s Hostijom ljubavi, prinositi se njima, biti zajedno oko Oltara! To je Nebo koje je započelo!

Sve dane on je napušten od svih, navečer…I to je silom zakona da On treba ostati tako sam, On koji bi jednom zrakom svoje salve mogao pod svoje noge podložiti kroz vječnost cjelokupno stvaranje! On za čije žrtvovanje nema noći, nema predaha. neka u klanjanju Isusu-Hostiji vaše srce postane snagom milosti i žrtava, kao zlatna kadionica , neka plemeniti žar, dapače herojski žar ljubavi, u njoj bude oganj što stalno gori, neka nebeska čistoća bude tamjan koji neprestano izgara i čiji miris raduje i očarava Srce Isusovo. Tako sam zadovoljna kad ukrašavam njegovo prijestolje najrijeđim cvjetovima koje mogu naći! kad god se može, čini mi se da se ne treba zanemarivati iskazati štovanje našemu Gospodinu, ne samo žarom svoje duše, nego i svim izvanjskim ljepotama i svim ukrasima koje mu se svidjelo darovati nam na zemlji, a koja se tako često rabe protiv njega!

Ne napuštajte srcem Svetohranište..tu se postaje ljubav! Kada bismo što brojnije bile okupljene oko Blaga-Hostije! Toliko žeđam za tim! Naš Gospodin – osamljen u Svetohraništu – poziva vas da imate udjela i Njegovu životu samoće i šutljiva klanjanja. Bavite se svojim Isusom koji je sam u tolikim Svetohraništima i pravite mu društvo srcem budite njegova mala klanjateljica u svim mjestima u kojima je napušten. Živimo u našoj tamnici ljubavi, u Rani Srca Isusova i u ciboriju gdje boravi Božansko Srce. Što je trajno sjedinjenje s Isusovom Žrtvom, ako ne trajno žrtvovanje samoga sebe sjedinjena s prinošenjem velike Žrtve? O divna li sjedinjena žrtve, ljubavi revnosti između Srca Isusova i srca njegova svećenika! O uzvišena li prizora koji Ocu Nebeskom nudi savršeni plan Isusa Otkupitelja stvoren po Oltaru: Isus prinesen i čovjek otkupljen, prinesen žrtvovan s Njime i po Njemu, na salvu nebeskog Oca.

Isus svakog časa silazi na svijet. To je uzvišeni dar Nebeskog Oca, i u svaki čas, prinesen preko svećenika i po dušama, Isus Krist je kao vraćen i ponovno darovan Presvetom Trojstvu i On povezuje s Njime u krilu svoga Oca duše koje su posvema njegove, prinoseći ih žrtvovane s njime. O ljubavi, o ljubavi! O Riječi, Bože moj, izreci nad nama onu riječ koja si Ti sam! I koliko je moguće neka nas ona pretvori u Tebe, tako da ne živimo više mi, nego da Ti živiš u nama, zatim nas prinesi, uključi nas u svoju žrtvu, na kraku uništi nas da bismo živeći u Tebi skriveni u Tvome Srcu, davalo po tebi. s tobom i u tebi, koliko dopušta naša slabost, svaku čast i svaku slavu Presvetome Trojstvu.

Moja je duša bila ispunjena velikim poštovanjem i velikim divljenjem prema dostojanstvu svećenika. Zatim sam jasnije no ikada vidjela neizmjerni ponor koji dijeli duše počašćene mističnim svećeništvom i onim pravih zaređenih svećenika. Oni umnažaju Isusa Krista, oni ga također proizvode, a drugi ga mogu samo prinositi s njime. Sjedinjenost s Oltarom, sjedinjenje sa žrtvom, to poistovjećivanje čitava života sa službenicima Gospodinovim, da bi oni slavili što dostojnije, to je uzvišen čar. To je čisto kršćanstvo – pomagati svećenicima i posvećivati se za njih. ( Iz djela bl.Marije od Isusa).

Sv. Terezija od Djeteta Isusa – Pričest i napredak u krepostima: Tako velike milosti nisu mogle ostati bez plodova, bili su to obili plodovi, a kreposni život postao nam je sladak i prirodan. U početku je moje lice često odavalo borbu, ali malo po malo isčezao je taj dojam, a odricanje mi je postalo lako, dapače i u prvi čas Isus je rekao: Onome koji ima dat će se još i on će biti u obilju (Mt 13,12). Za jednu vjerno primljenu milost davao mi je mnoštvo drugih…On se sam davao meni u svetoj Pričesti češće nego bi se bila usudila nadati. Uzela sam kao pravilo vladanja da bez izuzetka primam sve pričestikoje bi mi moj ispovjednik davao, ali sam puštala da on određuje broj, i nikada ga nisam molila za više. U to vrijeme nisam imala hrabrosti koji imam danas, inače bih radila drugačije, jer sam čvrsto uvjerena da duša mora reći svome ispovjedniku želju koju osjeća za primanjem Boga. On ne silazi svaki dan s neba zato da ostane u ciboriju, nego da nađe drugo nebo koje mu je neizmjerno milije nego prvo: nebo naše duše načinjeno po njegovoj slici. živio hram Presvetog Trojstva!…

Sve vrijeme što je zajednica bila tako iskušavana mogla sam imati neizrecivu utjehu da svaki dan primam svetu Pričest...Ah, kako je to bilo slatko…Isus me dugo mazio, dulje nego svoje vjerne zaručnice, jer je dopustio da ga primam, dok druge nisu imale te sreće. Bila sam također vrlo sretna što sam se smjela doticati posvećenih posuda, što sam pripravljala male povelje na koje se imao položiti Isus. Osjećala sam da bih trebala biti vrlo revna, i često bi se sjetila riječi upravljene svetom đakonu: “Budite sveti, vi koji se dotičete posuda Gospodnjih” (Iz 52,11).

Svoju dušu zamišljam kao slobodno zemljište i molim Blaženu Djevicu Mariju da s njega ukloni ruševine koje bi mogle smetati da ne bude slobodno, zato je molim neka sama rasprostre veliki šator dostojan neba i neka ga uresi svojim vlastitim nakitom. Onda pozivam sve svece i anđele neka dođu i prirede veličanstveni koncert. Čini mi se, kada Isus silazi u moje srce, da je zadovoljan što ga tako lijepo primam, te sam zadovoljna i ja…Sve to ne priječi da me pohađaju rastresenosti i spavanje, ali kad na kraju zahvale primijetim da sam je tako nevaljalo obavila, tada odlučim da sav preostali dio dana provedem u zahvali…Vidite moja ljubljena Majko, kako sam daleko od toga da se dadem voditi putem straha, uvijek znam naći sredstvo da budem sretna i da se okoristim svojom bijedom…Bez sumnje, to ne vrijeđa Isusa jer mi se čini da me on hrabri na tom putu.

Jednoga sam dana, protivno svom običaju, bila malo uznemirena idući na sv.Pričest, činilo mi se da dragi Bog nije zadovoljna samnom, te mišljah: “Ah, ako danas dobijem samo polovicu hostije, to će mi biti velika žalost, mislit ću da Isus nerado dolazi u moje srce”. Približim se…Oh sreće! Po prvi puta u svom životu vidjela sam svećenika kako uzima dvije jasno odijeljene hostije i daje mi ih!…Shvaćate moju radost i slatke suze koje sam prolila videći tako veliko milosrđe. ( Iz Povjesti jedne duše).

Bl. Alojzije Stepinac –Svijest o Kristovoj prisutnosti i dužno poštovanje prema Euharistiji: Lice zemlje se obnovilo Kristovim dolaskom na svijet i dovršenjem njegove krvave žrtve na križu. “Ta znate –veli sv.Pavao- da se od svoga ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim neraspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjaca nevina i bez mane” (1Pt 1,18). Ako je pak tako, a tako sigurno jest, onda moramo mi svećenici ozbiljno postupati s najsvetijim činom na zemlji. A sigurno se ne može ozbiljno postupati ako se svećenik brižno ne pripravlja na svetu misu i dolično ne zahvaljuje za nju. Što nam opet kaže mudrac u Pismu: “Koji se boje Gospodina pripravljaju se srcem svojim, i pred njim se ponizuju” (Sir 2,17).

Za Izraelce u pustinju čitamo, kad su prvi put opazili manu, da su pitali: “Mahnu? Što je to?” Koliko više mi, kad kanimo pristupiti oltaru, moramo se zamisliti i zapitati, što kanimo činiti, kad ono, što dolazi u ruke nije obična mana u pustinji , nego kruh života Isus Krist. Mojsiju nije bilo dozvoljeno približiti se ni gorućem grmu: “Ne prilazi ovamo. Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš je sveto tlo”(Izl 3,5). Nama je dano približiti se ne gorućem grmu, nego Kristu pod prilikama kruha i vina na oltaru. Zar ćemo s manje respekta pristupati nego Mojsije gorućem grmu?

Jakov je nakon sna, u kojemu je vidio silaziti i uzlaziti anđele Božje povikao izvan sebe: “Zaista se Jahve nalazi na ovom mjestu, ali ja nisam znao! Koliko je strašno ovo mjesto! Zaista je ovo kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”(Post 28,16). Što bismo istom morali reći mi, koji ne u snu, nego u zbilji gledamo ne ljestve s anđelima, nego Gospodara anđela, stvarno prisutnog na oltaru, kada obavljamo pretvorbu, ili bolje on preko nas jadnih ljudi, kruha u Tijelo i vina u Krv Kristovu! Nije dakle, potrebno trošiti više riječi, kako se dolikuje dolična priprava za sv.misu svakom svećeniku, makar ne znam kako bio zaposlen, da ga ne bi možda stigao prijekor izrečen preko proroka. A. Benigar, Stepinac, 279).

Bl. Alojzije Stepinac – Euharistija izvor mira i ljubavi među narodima: Dužnost nam je da preko euharistije radimo za mir svijeta. Svako od nas osjeća, da danas nema mira na svijetu. Ako ikada, to su u naše doba narodi razdijeljeni i razdvojeni u najžešće protivničke tabore. Samoljublje, pohlepa za bogatstvom, zavist, častohlepnost i mržnja stvorili su duboke ponore ne samo između pojedinih naroda, nego i između društvenih slojeva i pojedinih članova iste obitelji. Mira, dakle u ljudskom društvu nema. O potrebi mira govori se danas mnogo i sa sviju strana, ali mnogi od tih mironosaca zaboravljaju, da mira bez ljubavi ne može biti. Ukoliko pak ti propovjednici mira i spominju ljubav, ne pokazuju nam način, kako da ljubav općenito zavlada. Za proširenje i procvat ljubavi treba čvrst temelj i plodno tlo.

Osnovicu za promicanje prave ljubavi ne može činiti samo krvna veza ili zajednički gospodarski, kulturni, društveni ili državni interesi. Prava, općenita, preporodna ljubav može biti samo odnije, gdje se ljudi i narodi na jednoj istinskoj, dubokoj duhovnoj vezi priznaju međusobno pravom braćom. A to se nigdje ne može tako uzvišeno zamisliti i ostvariti kao na tlu i temelju presvete Euharistije.

Euharistija je na poseban veza ljubavi. Euharistija je dar Božje ljubavi za sve narode. Po njoj sjedimo kao djeca jednoga Oca oko jednoga stola i lomimo jedan te isti kruh s neba. Blagujući taj kruh. Blagujući taj kruha svi se, svi se sjedinjujemo s istim Kristom, svojim vođom i učiteljem. Po tom istom kruhu postajemo, dakle, svi, bez razlike međusobno prava braća, jer sjedinjujući se u Bogu, koji je ljubav, nužno se moramo i međusobno ljubiti. Euharistija postaje na taj način ona otajstvena veza, koja svojim nitima najneposrednijeg bratstva i sestrinstva povezuje i pojedince i narode preko sviju državnih granica, narodnih razlika, kulturnih nejednakosti i različitih oprečnih zemaljskih interesa u jednu veliku obitelj.

Blagovanje tijela Isusova u sv.pričesti jest, dakle, ono po čemu postajemo krvi srodnici najprije sa samim Kristom, a zatim i sami među sobom. Jer jedno te isto tijelo Boga-čovjeka sve nas hrani i ista krv Boga – čovjeka struji našim žilama…To je dakle euharistiska zajednica. Zajednica, koju bismo, govoreći suvremenim jezikom, mogli nazvati nova euharistijska internacionalna zajednica i to internacionalna zajednica ljubavi, zajednica jedan i jedina, kojoj jednake na ovom svijetu nema. Zato velimo, da je euharistija kao internacionalna veza ljubavi ujedno i jedini temelj pravo mira na svijetu. (A. Benigar, Stepinac, 275).

Bl. Alojzije Stepinac – Davati naknadu Spasitelju u Euharistiji: Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. On je onaj čije je ime uvije prvo na listi osuđenih kod svakog progonstva. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u svakom biskupu i katoličkom svjetovnjaku. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva.

Protiv takove strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće, da oni, koji Krista ljube ne stave pred noge euharistiskog Kralja duboko potreseni svoju zadovoljštinu i naknadu. Dok Krista ponovno tisuću puta sude na smrt, rugaju mu se, pljuju ga, bičuju, trnjem krune, gaze po njemu, i na križ ga razapinju naša vjerna srca treba da ispuni velika boli beskrajni stid, a sav svijet treba da očituje jasno i glasno svoju vjernost i ljubavi prema njemu. I što je veća mržnja njegovih neprijatelja, to snažnija mora biti naša ljubav. I što više rana zadaju najamnici pakla njegovom mističnom tijelu, to jest Crkvi, i njegovu sakramentalom tijelu na oltarima, to gorljiva i žarča treba da je naša zadovoljština i naknada. (A. Benigar, Stepinac, 274).

Dodatak: Svetogrdna oskvrnuća Euharistiskog Isusa u posvećenim hostijama na crnim misama: svjedočanstvo jednog egzorciste

Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo ovo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste don. Raula Salvuccia koji po nalogu svog biskupa već desetljećima djeluje u svojoj biskupiji. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine Euharistiskom Isusu u duhu gore navedenog teksta bl Alojzia Stepinca pod naslovom:Davati naknadu Spasitelju u Euharistiji. Zadovoljštinu možemo davat na više načina klanjanjem privatnim ili javnim, molitvom, pa i molitvama iz ove knjižice, postom u skladu sa zdravstvenim stanjem osobe, malim svakodnevnim odricanjima. Na veliku žalost krađa ili potajno iznošenje posvećenih hostija je praksa koja se sve više javlja u svijetu pa i u Hrvatskoj redovito s nakanom profaniranja Euharistije.

Don Raul piše: “Vidio sam i slušao, po žalosnoj privilegiji, jedan prikaz s dijapozitivima crne mise, prakse koja potiče toliku radoznalost. Okruženje: mračno s puno crnih zastora, na sredini nešto što nalikuje na crkveni oltar, na kojemu je bila ispružena gola mlada djevojka, djevica okrenuta prema gore. Djevojka je bila došla do oltara bosih nogu na kojima su bila iscrtana dva križa, tako je hodajući gazila križeve. Jedan čovjek iz sotonističke sekte se porezao na ruci. Muškarac koji je služio obred je krv koja je izlazila iz rane skupljao u neku posudu te tu i tamo njome mazao tijelo djevojke. Po zemlji, unaokolo oltara, je bilo nekoliko posvećenih hostija, po kojima su prvo gazili, a zatim su svaku hostiju boli vrhom nekog noža.

Nakon ovog svetogrđa slijedilo je još jedno koje se ne usuđujem opisati. Na kraju muškarac koji je služio obred je imao odnos sa djevojkom oskvrnjujući tako njeno djevičanstvo. Voditelj prikaza na kraju ironično zaključi da danas ozbiljan problem za obred nije pribaviti posvećene hostije nego svaki puta pronaći djevojku koja je djevica za svaku novu crnu misu”. (Raul Salvucci, Le potenze malefiche, come operano come combattono, st. 43-44). 

 

POBOŽNOST PREDRAGOCJENOJ KRVI KRISTOVOJ

 

Predgovor

  1. Povijest štovanja presvete Krvi Kristove od početaka do uspostave svetkovine Krvi Kristove
  2. Devetnica na čast Krvi Kristove
  3. Litanije Presvetoj Krvi Isusovoj
  4. Molitve svetaca i duhovnih velikana Presvetoj Krvi Kristovoj
  5. Razmatranja svetaca i duhovnih velikana o Presvetoj Krvi Kristovoj
  6. Pobožnost Krvi Kristovoj u iskustvima svetaca i duhovnih velikana
  7. Posebne pobožnosti i načini čašćenja Krvi Kristove
    1. Sveta Misa: Gospodin Isus je ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi
    2. Razmatranja o Muci i Krvi Kristovoj
    3. Molitve krunica na čast Krvi Kristove
      1. Krunica Krvi Kristove
      2. Krunica Presvetom Oltarskom Sakramentu Tijela i Krvi Kristove
    4. Molitve sedam prikazanja Predragocjene Krvi Kristove
      1. Sedam molitava svete Brigite
      2. Sedam prikazanja Krvi Kristove
      3. Sedam prikazanja Krvi Kristove po Marijinom zagovoru
      4. Sedam prikazanja Presvete Krvi protiv sedam glavnih grijeha
      5. Razmatranje o sedam prolijevanja Krvi Kristove
    5. Svetkovina i mjesec Predragocjene Krvi Kristove
    6. Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj kao pomoć dušama u Čistilištu i sredstvo sprječavanja teških grijeha
      1. Pobožnost presvetoj krvi Isusovoj olakšava muke dušama u Čistilištu
      2. Isusovo veliko obećanje za pomoć dušama u Čistilištu dano sv. Gertrudi Velikoj
      3. Pobožnošću presvetoj krvi Kristovoj možeš spriječiti mnoge teške grijehe
    7. Prinositi u duhu krv Isusovu Bogu; još jedan način, kako možemo častiti Krv Kristovu
    8. Zazivi Presvetoj Krvi Isusa Krista
  8. Molitve Krvi Kristovoj s posebnim nakanama
    • Posveta predragocjenoj krvi Kristovoj
    • Posveta i dnevno prikazanje Ocu u sjedinjenju s Krvi Kristovoj
    • O dragocjena Isusova Krvi
    • Pouzdanje u Kristovu Krv (Za one koji se bore za oslobođenje od ovisnosti)
    • Za milost oproštenja
    • Za milost dobre smrti
    • Molitva za umiruće
    • Preporuke umirućih
    • Pomirne molitve za duše u Čistilištu
    • Molitva na čast presvetoj Krvi Isusovoj
  9. Svetišta Krvi Kristove u svijetu i hrvatsko svetište Krvi Kristove u Ludbregu
    1. Ostaci i čašćenje presvete Krvi Kristove u svijetu i kod nas u Ludbregu
    2. Poznatija svetišta u Italiji
  10. Poticajni primjeri pobožnosti Krvi Kristovoj

Dodatak: Molitve za oslobađanje od moći tame za privatnu upotrebu vjernika iz novog obreda za Egzorcizam

Predgovor

Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu, a nama se kao najbolji uvod u ovu knjižicu čini citat iz Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgijikojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu.

«U biblijskoj objavi, bilo na stupnju starozavjetnoga pralika, bilo na stupnju ispunjenja i usavršenja u Novome zavjetu, krv je prisno povezana sa životom i - po antitezi - sa smrću, s izlaskom zalazom-prelaskom, sa svećeništvom i bogoslužnim žrtvama, s Otkupljenjem i Savezom. Starozavjetni pralikovi vezani uz krv i njezinu spasenjsku vrijednost ispunili su se na savršen način u Kristu, osobito u njegovu vazmu smrti i uskrsnuća. Zbog toga je otajstvo Kristove Krvi u središtu vjere i spasenja.

Na otajstvo spasenjske Krvi upućuje:

- događaj utjelovljenja Riječi (usp. Iv 1,14) i obred uključivanja novorođenoga Isusa u narod Staroga zavjeta preko obrezanja (usp. Lk 2,21);

-biblijski lik Jaganjca, bogat obilježjima i primjenama: »Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta« (Iv 1,29.36), u koji se uranja slika »Sluge patnika«, prema Knjizi proroka Izaije 53, koji na sebe preuzima trpljenje i grijeh čovječanstva (usp. Iz 53,4-5); »Vazmeno janje« (usp. Izl 12,1; Iv 12,36), simbol otkupljenja Izraela (usp. Dj 8,31-35; 1Kor 5,7; 1Pt 1,18-20);

- »kalež muke«, o kojemu govori Isus, s aluzijom na njegovu skoru otkupiteljsku smrt, pitajući Zebedejeve sinove: »Možete li piti čašu koju ću ja piti?« (Mt 20,22; usp. Mk 10,38) i kalež smrtne muke u maslinskome vrtu (usp. Lk 22,42-43), koju prati krvav znoj (usp. Lk 22,44);

- euharistijski kalež, koji u znaku vina sadrži Krv novoga i vječnoga saveza, prolivenu za otpuštenje grijeha, i koji je spomen-čin vazma Gospodnjega (usp. 1Kor 11,25) te piće spasenja prema Učiteljevoj riječi: »Tko blaguje tijelo moje i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.« (Iv 6, 54);

- događaj smrti, jer je krvlju prolivenom na križu Krist pomirio nebo i zemlju (usp. Kol 1,20);

- udarac kopljem, koje je probolo žrtvovana Jaganjca, iz čijega je otvorena boka provrela krv i voda (usp. Iv 19,34), dokument ostvarena otkupljenja, pokazatelj sakramentalnoga života Crkve - voda i vino, krštenje i euharistija - simbol Crkve rođene iz Krista usnuloga na križu.

Na otajstvo Krvi na poseban se način nadovezuju kristološki naslovi: naslov Otkupitelj - Krist je naime svojom nevinom i dragocjenom krvlju otkupio staro ropstvo (usp. IPt 1,19) i »čisti nas od svakoga grijeha« (Iv 1,7); naslov Velikoga svećenika »budućih dobara«, budući da Krist »ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje« (Heb 9,11-12); naslov vjernoga Svjedoka (usp. Otk 1,5), osvetnik krvi mučenika (usp. Otk 6,10) koji su »zaklani zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu« (Otk 6,9); naslov Kralja, koji kao Bog »vlada s drveta«, urešen grimizom vlastite krvi; naslov Zaručnika i Božjega jaganjca, u čijoj su krvi članovi crkvene zajednice - Zaručnice - oprali svoje haljine (usp. Otk 7,14; Ef 5,25-27).

Posebna važnost spasenjske Krvi omogućila je da njezin spomen zauzme središnje i bitno mjesto u slavlju bogoslužnoga otajstva: štoviše, u samome središtu euharistijske zajednice, u kojemu Crkva Bogu Ocu uzdiže zahvalu, »čašu blagoslovnu« (usp. 1Kor 10,16; usp. 115-116, 13) i daje ju vjernicima kao stvarni sakrament »zajedništva Krvi Kristove« (1Kor 10,16); i, zatim, tijekom liturgijske godine. Crkva naime spominje otajstvo Krvi ne samo u svetkovini Tijela i Krvi Gospodnje (četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva), već i u brojnim drugim slavljima, tako da bogoslužni spomen Krvi našega otkupljenja (usp. 1Pt 1,18) prožima čitav godišnji luk.

Tako, na primjer, u večernjoj u Božićnome vremenu, Crkva -obraćajući se Kristu - pjeva: »A i mi, koje umio je val blažen Krvi presvete, o danu tvojeg rođenja svim srcem hvalu pjevamo.Ali osobito u Vazmenome trodnevlju vrijednost i otkupiteljska učinkovitost Kristove Krvi predmet su trajna i klanjateljskoga spomena. Veliki petak, tijekom klanjanja Križu, odjekuje pjesmom: «Žuč mu daju i on gine, nježan lik mu presveti bodu trnje, čavli, koplja, Krv i voda s boka vri; o, gle vrela, koje pere zemlju i svijet čitavi!«; a na sam dan Uskrsnuća:»U svojoj divnoj ljubavi On pit nam daje svetu Krv, ta ljubav tijelo njegovo, ko svećenik prikazuje«.

Na nekim mjestima i u posebnim kalendarima, blagdan Predragocjene Krvi Kristove slavi se još 1. srpnja: u njemu se spominju Otkupiteljevi naslovi. Iz liturgije je štovanje Krvi Kristove prešlo u pučku pobožnost, u kojoj ono ima širok prostor i brojne izraze.

Čašćenje Krvi Kristove, prolivene radi našega spasenja, i svijest o njezinoj beskrajnoj vrijednosti pogodovale su širenju ikonografskih prikaza koje je Crkva prihvatila. U njima se razlikuju dva temeljna tipa: onaj koji se odnosi na euharistijski kalež, koji sadrži Krv novoga i vječnoga saveza i tip koji u središte prikaza stavlja raspetoga Isusa, iz čijih ruku, nogu i boka provire spasenjska Krv. Ponekad Krv obilato natapa zemlju, kao izvor milosti koja pere grijehe; ponekad uz križ biva prikazano pet anđela, od kojih svaki drži jedan kalež u koji skupljaju Krv koja provire iz pet rana; taj čin ponekad vrši ženski lik koji predstavlja Crkvu, Zaručnicu Jaganjčevu.

(Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgijist.141.s.)

Da ne bismo nepotrebno opteretili tekst ne donosimo citate svih knjiga, molitvenika i priručnika iz kojih smo crpili pojedine tekstove koje smo duži niz godina skupljali na raznim evropskim jezicima. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje milosti i duhovnih plodova u hrvatskom narodu.

p. Miljenko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac

1. POVIJEST ŠTOVANJA PRESVETE KRVI KRISTOVE OD POČETAKA DO USPOSTAVE SVETKOVINE KRVI KRISTOVE

U Starom Zavjetu se držalo da život svakog bića jest njegova krv (Lev 17,13). Tako su Izraelci u Egiptu po krvi pashalnog jaganjca kojom su škropili dovratnike bili spašeni od anđela zatornika. Krvlju su bili posvećivani i predmeti za upotrebu u bogoslužju, za pobožne Izraelce biti poškropljen krvlju žrtava je značilo imati udjela u Božjem blagoslovu.

Isus Krist je na vrhuncu svog života uspostavljajući sakrament Euharistije dao novo značenje starozavjetnoj pashalnoj večeri: Dok su blagovali, uze Isusu kruh, zahvali razlomi ga pa davaše učenicima govoreći: Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje. Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći: Uzmite i pijte iz njega svi jer, ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha (Mt 24,26-29).

U ovom ozračju se bolje shvaća i Novozavjetni govor o Isusu Kristu Spasitelju i njegovoj krvi koja je cijena našeg spasenja, ... dobrostivo nas obdari u Ljubljenome u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju (Ef 1,7), temelj naše pomirbe s Bogom, po njemu izmiriti sve na Nebu i na zemlji uspostavljajući mir krvlju križa njegova. Krv Kristova je i temelj očišćenja naših savjesti; koliko će više krv Krista – koji je po vječnom Duhu prinio samoga sebe Bogu – očistiti našu savijest od mrtvih djela da služimo Bogu živome?... Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od ispraznog načina života nego skupocjenom krvlju Krista, nevina i janjeta bez mane (1Pt 1, 18-19) ... Njemu koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvlju i učinio kraljevstvom i svećenicima za Boga Oca – njemu slava i vlast u vijeke vjekova (Otk 1, 5-6).

Razmišljanje o Krvi Otkupitelja te divljenje i štovanje tog velikog otajstva, jasno izraženog u tekstovima Novog Zavjeta, je nastavljeno i kod svetih otaca. Među velikim antičkim ocima svakako valja spomenuti sv. Augustina. Oblici pobožnosti Predragocjenoj Krvi Isusa Krista su sve više dolazili do izražaja u srednjem vijeku, posebno pod utjecajem mistika iz svetačke tradicije, od kojih su mnogi osobno gajili tu pobožnost. Među njima su najveći predstavnici: sv. Bernard, sv. Gertruda, sv. Bonavnetura, sv. Anđela Folinjska, sv. Katarina Sijenska i drugi.

Sve više se u Crkvi širilo i štovanje Presvete Krvi Kristove povezano uz hodočašća u svetišta koja su prema pobožnim tradicijama čuvala relikvije ostataka Isusove Krvi u Mantovi, Brugesu, Fecampu gdje je bila napisana i prva liturgijska pjesma na čast Krvi Kristove.

Mnogobrojna euharistijska čuda u kojima se nakon posvećenja dogodila i materijalno očitovanje prisutnosti Krvi Kristove pod posvećenim prilikama su još više poticala vjernike na pobožnost. U tim mjestima su obično, kao i u našem Ludbregu, nastajala svetišta.

Prvi liturgijski blagdan, sa službom čitanja o Krvi Kristovoj, Sveta Stolica je dopustila 1582.biskupiji Valencije u Španjolskoj, da bi se zatim slična dopuštenja proširila u cijeloj Katoličkoj Crkvi.

Veliki apostol pobožnosti Krvi Kristovoj je bio sv. Gašpar del Bufalo (1786-1837). Možemo reći da je njegov apostolat doveo do nastajanja duhovnosti Krvi Kristove. U Rimu se u Bazilici sv. Nikole in Carcere, danas crkva sv. Josipa a Capo le case čuvala relikvija muke Kristove. Svećenik Francesco Albertini, koji je kasnije postao biskupom, je u toj bazilici počeo okupljati grupe vjernika od kojih je poslije nastala Nadbratovština Krvi Kristove u kojoj su mnogi odrastali i nastavljali djelo kanonika Albertinija. Među njima se najviše isticao rimski svećenik Gašpar del Bufalo.

Papa Pio VII mu je povjerio aposotolat pučkih misija, čemu se on posvetio do kraja života. U mjestu san Felice di Giano u Umbriji utemeljio je redovničku kongregaciju Misionara Predragocjene Krvi. Osobno je živio i propagirao duhovnost Krvi Kristove s velikim plodovima obraćenja u misijama koje je održavao. Tijekom misija u Villacorsa susreo je i buduću blaženicu Mariju de Mattias koja je prihvatila duhovnost Krvi Kristove te je u Acutu skupa sa svojim duhovnim ocem utemeljila redovničku zajednicu Klanjataljica Krvi Kristove.

Na poticaj svećenika iz Družbe Misionara Krvi Kristove Giovannia Merlinija, 1849. je papa Pio IX odredio da se u cijeloj Katoličkoj Crkvi slavi blagdan Krvi Kristove prve nedjelje u srpnju. Papa Pio X je proslavu blagdana prenio na 1. srpanj. Papa bl. Ivan XXIII je i sam još od djetinjstva gajio pobožnost Krvi Kristovoj i o njoj je u više navrata pisao, izdao je apostolsko pismo o toj pobožnosti.

S obnovom rimskog liturgijskog kalendara nakon Drugog Vatikanskog Koncila blagdan Krvi Kristove je spojen s blagdanom Tijela Kristova te se u četvrtak nakon Presvetog Trojstva slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, dok je slavljenje svetkovine Krvi Kristove 1. srpnja ostavljeno svim ustanovama i crkvama koje u nazivu imaju Krv Kristovu.

2. DEVETNICA NA ČAST KRVI KRISTOVE

(Imprimatur: Nadb. duhovni stol, Zagreb, broj: 2390/1986)

U Hrvatskoj katoličkoj tradiciji molitva devetnice na čast pojedinih otajstava naše vjere je jako raširena među vjerničkim pukom. Ova devetnica se moli kroz 9 dana uz druge molitve na čast Krvi Kristove. 

Ako netko želi moliti devetnicu s razmatranjima, za to može izabrati neke od svetačkih tekstova koje donosimo u ovom izdanju, a u poglavlju 7.2 donosimo i način razmatranja o Krvi Kristovoj prema uputama sv. Gašpara del Bufala. Nakon razmatranja kao završetak molitve može izmoliti Litanije Krvi Kristove.

Gospodine Isuse Kriste, kad si se četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća vratio Ocu u Nebo, naredio si svojim učenicima da zajedno čekaju Duha Svetoga. Devet su dana molili da prime dar svih darova i tako postanu pravi apostoli. Uzdajući se da ćeš i nama dati ono što nam je potrebno za naše spasenje i blagoslov, molimo Te: Rasvijetli naš razum i pročisti naše srce da naučimo kako treba moliti. Kao i apostolima, daruj i nama milost da možemo moliti s Marijom, jer je Ona službenica Božja i "svemoć koja zagovara".

Gospodine, Ti si rekao: "Molite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!" Potaknuti tvojom riječju, dolazimo Ti danas s ovom posebnom potrebom....(trenutak tišine). Dobri Isuse, pouzdajemo se u tvoju ljubav i milosrđe koje si nam iskazao u svojoj Predragocjenoj Krvi. Uvijek si imao vremena i strpljenja za siromahe i bolesne, za prezrene i grešnike. Otro si suze udovici iz Naima, uslišao si poganskog stotnika i nagradio pouzdanje Martino. Udijeli i nama radosno iskustvo Tvoje osobite pomoći. Ali ako naše želje ne odgovaraju Tvome Božanskom planu, ojačaj nas posebnom snagom vjere. Zajedno s Tobom želimo i mi ponavljati: "Oče, ne moja, nego Tvoja volja neka bude." Udijeli nam čvrsto povjerenje da su tvoji putovi uvijek bolji, iako ih često ne razumijemo. Zahvaljujemo Ti već sada što ćeš nas uslišati, jer Ti si Ljubav i sve što nam daješ ili prepuštaš, vodi nas našem vječnom cilju i služi našem posvećenju. Amen.

3. LITANIJE PRESVETOJ KRVI ISUSOVOJ

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, (Smiluj nam se)
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Krvi Krista, Jedinorođenoga Sina Vječnog Oca, (Spasi nas!)
Krvi Krista, utjelovljene Riječi Božje,
Krvi Kristova, Novoga i Vječnoga Saveza,
Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla,
Krvi Kristova, koja si kod bičevanja izvirala,
Krvi Kristova, ispod trnove krune prokapala,
Krvi Kristova, na Križu prolivena,
Krvi Kristova, cijeno našega spasenja,
Krvi Kristova, bez koje nema oproštenja,
Krvi Kristova, u Euharistiji okrepo i čišćenje duša,
Krvi Kristova, rijeko milosrđa,
Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova,
Krvi Kristova, snago mučenika,
Krvi Kristova, jakosti priznavalaca,
Krvi Kristova, koja rađaš djevice,
Krvi Kristova, čvrstoćo onih koji su u pogibli,
Krvi Kristova, okrepo umornih,
Krvi Kristova, u plaču utjeho,
Krvi Kristova, nado pokornika,
Krvi Kristova, utjeho umirućih,
Krvi Kristova, mire i milino srdaca,
Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života,
Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz Čistilišta.
Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama!

- Otkupio si nas, Gospodine, Krvlju svojom.
- I postadosmo Kraljevstvo Boga našega.

Pomolimo se!— Svemogući vječni Bože, Ti si jedinorođenca svoga Sina postavio za Otkupitelja svijeta i htio da Te Njegova Krv ublaži; podaj, molimo, da cijenu našega spasenja tako štujemo da nas njezina snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji, da uživamo na nebu vječni plod svete Krvi! Po istom Kristu Gospodinu našem! Amen!

4. MOLITVE SVETACA I DUHOVNIH VELIKANA PRESVETOJ KRVI KRISTOVOJ

Klanjam ti se Presveta Krvi Kristova

(Sv. Albert Veliki)

Klanjam ti se Predragocjena Krvi Kristova, najljepši cvijete stvorenja, plode djevičanstva, neizrecivo sredstvo Duha Svetoga. Kličem razmišljajući o kapljicama djevičanske Krvi, koje je Vječna Ljubav pokrenula, a pripadale ste Sinu Božjemu koje je On u svojoj osobi pobožanstevnio. Potresen sam dubokom nježnošću razmišljajući kako ste iz Srca Djevice Marije prešle u Srce Utjelovljene Riječi i oživotvorene dahom Božanstva postale Krv jedinoga Boga.

Klanjam ti se Krvi zatvorena u Isusovom žilama, sačuvana u njegovu Čovještvu kao mana u zlatnoj škrinji, spomenu Vječnog otkupljenja koje je On učinio za vrijeme svoga smrtnog života. Klanjam ti se, Krvi novoga i vječnoga saveza, koja si tekla iz Isusovih žila u Getsemaniju, iz njegova tijela bičevanog u Pretoriju, iz ruku i nogu pribijenih na Križ na Golgoti, iz njegova boka kopljem probodena. Klanjam ti se u sakramentima, klanjam ti se u Euharistiji u kojoj si bitno prisutna....

U tebe polažem svoju nadu o ljubljena Krvi Kristova, cijeno našega spasenja i naša kupelji. Teci blago u srcima koja su zalutala i omekšaj njihovu tvrdoću. Briši, o ljubezna Krvi Isusova, briši naše mrlje, spasi nas od bijesa anđela zatornika. Napoji Crkvu, oplodi je iscjeliteljima, apostolima, obogati je svetim čistim dušama koje ižaravaju božansku ljepotu. 

O Predragocjena Krvi moga Gospodina

Sv.Gašpar del Bufalo

O Rane i Predragocjena Krvi moga Gospodina ja, vas vječno blagoslivljam. Ljubavi moga izranjenoga Gospodina! Koliko smo daleko od toga da Tebi budemo suobličeni. Krvi Isusa Krista balzame naših duša, izvore svakog milosrđa, daj da moj jezik Krvlju zarumenjen svakodnevnim slavljenjem svete Mise tebe blagoslvilje sada i zauvijek. Gospodine tko da te ne ljubi? Tko da ne gori ljubavlju za Tebe? Tvoje Rane, tvoja Krv, tvoje trnje, Križ: božanska Krv na poseban način prolivena do zadnje kapljice, kako gromkim glasom viče mome jadnom srcu! Jer Ti si bio u agoniji da me spasiš, umro si za mene, i ja ću dati, ako treba, život da dođem do blaženog posjedovanja Neba. Isuse Ti si za nas postao otkupljenje. Iz tvoga otvorenog boka, korablje spasa, ognja ljubavi, poteče Krv i Voda spomen dobara sakramenata i boli tvoje ljubavi, Isuse koji si nas oprao u svojoj Krvi. Amen.

Himan Krvi Kristovoj

(bl. Marija De Mattias)

Svi narodi plješćite rukama i kličite pjesmu radosnu Gospodinu. Jer je Gospodin veoma uzvišen objavio nam milosrđe svoje. Jer ne poštedi vlastitoga Sina svoga već ga dade za sve nas. Da se spasimo i oslobodimo grijeha naših krvlju njegovom. Da se krvlju njegovom opravdamo i izbavimo od srdžbe njegove. Da mi koji s njim rastavljeni bijasmo, opet se pomirimo Krvlju Sina njegova. Gospodine i Bože moj, što da ti uzvratim, za sve što si mi dao?

Uzet ću kalež spasenja i zazvat ću moć te Krvi. Pjevajte Isusu svi sveti njegovi pjevajte i priznajte svetost njegovu. Jer On nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj. I postao pomoćnikom i Spasiteljem našim. Navijek budi slavljena Krv Isusova jer nam učini ta čudesa. Slavljen budi Isus navijek i neka se napuni Nebo i zemlja slavom Krvi njegove. Isusu, Sinu Božjemu, koji nas je otkupio svojom Krvlju dođite da se poklonimo.

Uzdizanje duha Kristu Spasitelju

(Sv. Brigita Švedska)

Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Svoju si smrt prije vremena prorekao i na posljednjoj si večeri od tvarnog kruha posvetio svoje Predragocjeno Tijelo. Iz ljubavi si ga razdijelio apostolima na spomen svoje predostojne muke. Perući svojim dragocjenim rukama noge apostolima, ponizno si pokazao svoju najveću poniznost. Hvaljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si od straha pred mukom i smrti iz svog nevinog tijela prolijevao Krv umjesto znoja, a ipak si dovršio naše otkupljenje, jer si ga htio izvršiti. Tako si najočitije pokazao svoju ljubav što si je imao prema ljudskom rodu. Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si bio doveden pred Kaifu, i ponizno si dopustio da te izruče Pilatovu sudu, tebe koji si sudac sviju.

Slava ti, Gospodine moj Isuse Kriste, za ruganje što si ga podnio dok si obučen u grimiz stajao pod krunom od najoštrijeg trnja. Slava ti što si najstrpljivije podnio da pljuju u tvoje slavno lice, da ti zastiru oči i da te žestoko udaraju po vilici i vratu krvoločne ruke bezbožnika. Neka ti je dika, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si s najvećom strpljivošću dopustio da te vežu o stup, da te okrutno bičuju te dovedu i pokažu poput nevina Janjeta pred Pilatovim sudištem.

Hvaljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si svim svojim okrvavljenim slavnim tijelom bio osuđen na smrt križa. Na svojim si svetim leđima bolno nosio križ, a mahnito doveden na mučilište i lišen svoje odjeće, htio si da tako budeš prikovan o drvo križa. Neka ti je vječna hvala, Gospodine Isuse Kriste. Ti si i u takvoj tjeskobi ponizno svojim dobrostivim očima ljubavi pogledao svoju predostojnu Majku, koja nikad nije sagriješila niti pristala ni na najmanji grijeh. Tješio si je i predao svome učeniku da je vjerno čuva.

Neka ti je vječni blagoslov, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si u svojoj smrtnoj muci svim grešnicima ulio nadu u oproštenje, jer si milosrdno obećao rajsku slavu razbojniku koji ti se obratio. Neka ti je, Gospodine moj Isuse Kriste, vječna hvala za svaki trenutak kojim si za nas grešnike podnosio na križu najgorču gorčinu i tjeskobu. Najoštrije su boli izvirale iz tvojih rana i kruto prodirale u tvoju sretnu dušu i okrutno prolazile kroz tvoje najsvetije Srce. Kad ti je puklo srce, sretno si ispustio duh, i nagnuvši glavu, ponizno ga predao u ruke Boga, svog Oca. Tada, mrtav tijelom, postade sasvim hladan. Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si svojom dragocjenom krvlju i svetom smrću otkupio duše i ponovno ih milosrdno iz progonstva priveo u vječni život.

Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste. Ti si radi našega spasenja dao da ti koplje probode bok i srce. Obilato si iz tog boka prolio krv i vodu da bi nas otkupio. Slava ti, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si htio da tvoji prijatelji skinu s križa tvoje blagoslovljeno tijelo i da ga polože u ruke tvoje prežalosne Majke, da bi ga Ona umotala u platno i sahranila u grob. Slava ti što si dopustio da ga ondje čuvaju vojnici. Vječna ti hvala, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si trećeg dana uskrsnuo i živ se pokazao onima kojima ti se svidjelo. Nakon četrdeset dana uzašao si na nebo, dok su to mnogi promatrali. Tu si časno smjestio svoje prijatelje koje si oslobodio iz podzemlja.

Neka ti je vječna dika i slava, Gospodine Isuse Kriste, jer si poslao Duha Svetoga u srca učenika i povećao u njihovim dušama neizmjernu božansku ljubav. Blagoslovljen si, hvalevrijedan i slavan u vijeke, Gospodine moj Isuse. Ti sjediš na prijestolju u svom nebeskom kraljevstvu u slavi svoga božanstva. U tijelu živiš sa svim svojim svetim udovima koje si uzeo iz Djevičina tijela. Tako ćeš doći na dan. suda da sudiš dušama svih živih i mrtvih. Ti živiš i kraljuješ s Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova. Amen.

Tvoja Krv Isuse, daje nam tvoj život

(Sluga Božji Giovanni Merlini)

O Predragocjena Krvi koju je Bogočovjek Isus darovao s beskrajnom ljubavi za nas kako bi uništio kraljevstvo grijeha i podigao kraljevstvo milosti klanjamo ti se i zahvaljujemo ti. Ti si prijestolje božanskog milosrđa. Zapali naša srca nježnošću i ljubavlju prema Isusu koje te je prolio iz sinovske poslušnosti Ocu. U tebi, Bezgrešna Krvi, Bog je zadobio Crkvu, majku koja sabire sve narode u jednu obitelj u jedinstvu vjere, nade i ljubavi.

Ti obogaćuješ Crkvu blagom milosti i svetosti. Tvoja Krv Isuse čisti duše od grijeha, operi naše duše u tim spasenjskim izvorima. Tvoja Krv Isuse daje nam tvoj život. Uresi naše duše blagom svetosti. O Božanska Krvi, piće duhovno na euharistijskoj gozbi Jaganjca bez mane, daj da nas po tebi Duh Sveti još više sjedini s Bogom i braćom ljudima u iskrenoj ljubavi. O Predragocjena Krvi, ti si naša potpora u času križa i naša nada da ćemo zadobiti vječno blaženstvo. Daj da te svi ljudi mogu slaviti, blagoslivljati i zahvaljivati ti ovdje na zemlji i u Nebu i vijeke vjekova. Amen.

O pravo tijelo, o prava Krvi!

(Bl. Anđela Folinjska)

O Isuse Kriste, stvoritelju! O Isuse Kriste, stvore! O pravi Bože i pravi čovječe! O pravo tijelo, o prava krvi! O pravi udovi pravoga tijela! O neizrecivo sjedinjenje, koje u sebi sadržavaš neizmjernost! O Gospodine, od tvoga se čovještva obraćam k tvome Božanstvu, a od tvog Božanstva k tvome čovještvu. U njihovu razmatranju duša susreće neizrecivo Božanstvo, koje u sebi krije sve bogatstvo i sve znanje.

O neprolazno blago, Božanstvo! Iz tebe crpim slast što me jača, i sve što izgovaram i sve što ne mogu da izgovorim. Vidim najdragocjeniju dušu Isusovu sa svim njezinim krepostima, sa svim darovima Duha Svetoga i potpunu predanost, svetu i neokaljanu. Vidim ovo tijelo, zalog našeg otkupljenja. Vidim krv, iz koje crpim zdravlje i život.

I tada vidim što ne mogu izreći. Ovdje pod ovim koprenama je doista Onaj, komu se klanjaju Gospodstva, pred kim drhću najstrašniji Duhovi i Sile. O kad bi se naše oči otvorile poput njihovih, koja li bi čudesa učinila strahopoštovanje i poniznost približavajući se ovome otajstvu !

Jedna bi kap Krvi Kristove bila dovoljna za sve grešnike

(Sv. Faustina Kowalska)

Isuse, vječna Istino, Živote naš, zazivam i prosim Tvoje milosrđe za jadne grešnike. Ti slatko Srce mog Spasitelja, puno sućuti i neizmjernog milosrđa usrdno Te molim za jadne grešnike. O presveto Srce, izvore milosrđa iz kojeg izviru za cijelo čovječanstvo zrake neshvatljive milosti, žarko Te molim za prosvjetljenje jadnim grešnicima.

O Isuse, sjeti se Svoje gorke muke i ne dopusti da se izgube duše, koje si otkupio Tvojom predragocjenom presvetom Krvlju. O Isuse, kad razmišljam o tako ogromnoj cijeni Tvoje Krvi, raduje me njezina veličina, jer jedna bi kap bila dovoljna za sve grešnike. Iako grijeh predstavlja ponor zloće i nezahvalnosti, neusporediv je s onom postignutom cijenom za nas stoga neka svaka duša u Gospodnjoj patnji pronađe povjerenje i nadu u Njegovo milosrđe. Bog ne uskraćuje nikomu svoje milosrđe. Nebo i zemlja mogu se promijeniti, a ipak Božje je milosrđe neiscrpivo.

Ah, kolika radost gori u mom srcu kad promatram tvoju neshvatljivu dobrotu, o moj Isuse. Željela bih dovesti sve grešnike tvojim nogama da bi vječno slavili tvoje milosrđe. Moj Isuse, iako mi tamna noć i mračni oblaci pokrivaju horizont, ipak znam, da se sunce ne gasi. O Gospodine, iako Te ne mogu pojmiti ni razumjeti tvoje djelovanje - usprkos tome uzdam se u tvoje milosrđe.

Ako je tvoja volja, Gospodine, da zauvijek živim u ovoj tami, budi hvaljen. Samo za jedno Te molim, moj Isuse, ne dopusti da Te uvrijedim bilo čime. O moj Isuse, samo Ti poznaješ čežnje i patnje mog srca. Raduje me da mogu malo trpjeti za Tebe. Kad primjetim da patnje nadilaze moje snage tada se sklanjam Gospodinu u Presvetom Sakramentu i duboka šutnja je moj razgovor s Gospodinom.

Rani mi srce svojim ranama, napoji dušu moju svojom Krvlju

(Sv. Bonaventura)

Gospodine Isuse Kriste, rani mi srce svojim ranama, napoji dušu moju svojom Krvlju, da kamo god se okrenem, uvijek gledam tebe razapeta, i što god pogledam, neka sve vidim rumeno od tvoje Krvi, da tako sav za tobom čeznem i ništa osim tebe ne nađem, ništa ne vidim, osim tvojih rana. To neka mi bude utjeha, Gospodine moj, da budem s tobom ranjen, to neka mi bude nutarnja bol, ako što drugo razmatram osim tebe. Neka mi ne miruje srce, o dobri Isuse, dok ne nađe tebe, svoje središte, u kojem će počivati, u kojem će utažiti svoju čežnju. Amen.

Molitva svetim ranama iz kojih teče Krv Isusova

(Iz molitvenika Serafsko cvijeće)

Molim te, Gospodine Isuse, radi onih spasonosnih tvojih rana, koje si pretrpio za naše spasenje na Križu, iz kojih je potekla ona dragocjena Krv, kojom smo spašeni, rani ovu moju grješnu dušu, za koju si se udostojao umrijeti. Rani je ognjem i snažnom strelicom svoje prevelike ljubavi. Probudi mi srce strelicom svoje ljubavi, da ti rekne duša moja: ranjena sam tvojom ljubavlju, tako da iz rane ljubavi tvoje poteknu obilne suze dan i noć.Udari, Gospodine, udari, molim te, ovo moje tvrdo srce snažnom sulicom svoje ljubavi i prodri u nj duboko svojom božanskom snagom. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Okrijepi me Oče

(sv. Anselmo)

Pogledaj milosrdno, vječni Oče, milostivoga Sina svoga, gdje za mene smrt trpi. Pogledaj jedinoga Sina svoga po svemu tijelu ranjena, i za rane njegove oprosti milostivo zla djela moja, koja su učinile ruke i noge moje; spomeni se prsa njegovih, koja je probolo koplje, i okrijepi me onim izvorom koji iz njih teče. Amen.

Smrtnik posta, svoju Krv proli

(Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

Ti me ču o mili Zaručniče! Da mi otmeš srce iz njedara smrtnik posta, svoju Krvcu proli, i još za me živiš sred oltara. Da, ne vidim sjajnog Ti lica i ne čujem slatkog Ti glasa, ali živim od milosti tvoje i počivam na srcu svoga Spasa!...

Ja bih htjela biti kalež Krvlju Boga umivan, al kod žrtve Krv tu mogu sabirati svaki dan. Duša moja Isusu je draža nego zlatni sud, Golgotom je oltar, na kom krvari mu za me grud. Spase, višnji moj božanski Kralju svet, ja sam grozdom koji za te mora izažeti. Kad me patnja stisne, tad ćeš ljubavi mi vidjeti plam, ja užitka drugog neću već da za te pregaram.... Krv njegova dragocjena svu me zarumeni, čini mi se, kušam rajske slasti veće, i ko s onih milih Mu usta meni mlijeko s medom teče.

Napiši Krvlju svojom na srcu mojem rane svoje

(sv. Augustin)

Nemoj govoriti: neću se spasiti! Imaš Krv Kristovu! Sva tvoja nada je Krv Kristova! Krist učini dragocjenom krv svojih sljedbenika koje je otkupio svojom Krvlju. Promatraj, dakle dušo otkupljena Krvlju Jaganjčevom, kolika je tvoja vrijednost. Ne smatrajte da malo vrijedite kada vas vaš i Stvoritelj svemira cijeni toliko da svakodnevno za vas u svetoj Misnoj Žrtvi prolijeva Predragocjenu Krv svog Jedinorođenog Sina.

Napiši Krvlju svojom na srcu mojem rane svoje, Gospodine, da u njima mogu pročitati muku i ljubav, daj mi pročitati muku tvoju, da strpljivo podnosim sve tegobe svoje; daj mi pročitati ljubav tvoju, da mi omrznu sve ljubavi svjetovne. Amen.

Himan Krvi Kristovoj

(Iz časoslova prve večernje)

O zdravo rane Kristove svjedoci Božje ljubavi, iz kojih Krvca rumena sve teče, teče potokom! Od zvijezda vi ste sjajnije, od ružica mirisnije, od alemova draže ste, od mednog saća slađe ste. Vi vrata našoj duši ste u zaklon najugodniji, bjesnoća ljutih dušmana, provalit u vas ne može.

Koliko pada bičeva u sudnici po Isusu! Koliko kapi krvavih iz tijela teče ranjenog! Božansko čelo prekrasno trnovit vijenac probada, a zalupljeni čavli mu kroz ruke, noge prodiru. A kada dušu predade sa ljubavlju i hotice, u prsa koplje roni mu i s krvlju voda izbija. Da potpuno nas otkupi u tijesku biva izažet, za sebe sama ne mareć i kaplju daje posljednju. Svi okaljani grijesima na izvor spasa dođite: tko u njemu se okupa od blata će se očistit. Zahvaljujmo Gospodinu, što sjedi s desne Očeve, on Krvlju nas je spasio i Svetim Duhom krijepi nas. Amen.

Po dragocjenoj svojoj Krvi operi naša bezakonja

(Sv. Bernard)

O dobri Isuse, o slatki Isuse, o Isuse Sine Djevice Marije, pun milosrđa i milosti! O slatki Isuse, smiluj se na me po velikom milosrđu svome. O predobri Isuse, molim te za onu dragocjenu Krv tvoju, koju si se udostojao na oltaru križa proliti za nas nevoljne grešnike, da opereš sva bezakonja naša, i da se udostojiš pogledati na me nevoljna i ništavna grešnika, koji ponizno molim za oproštenje, i ovo presveto Ime Isus zazivam.

O Ime Isus, ime slatko! Ime Isus, ime ljubljeno! Ime Isus, ime spasonosno! Jer što je Isus nego Spasitelj? Dakle Isuse, radi presvetoga Imena svojega budi meni Isus i spasi me. O predobrostivi Isuse, ne dopusti, da ja, kojega si iz ničega stvorio i neprocijenjenom Krvlju svojom otkupio propadnem. O dobri Isuse, neka me ne pogubi bezakonje moje, kad me je već stvorila tvoja svemoguća dobrota.

O premilostivi Isuse, smiluj mi se, dok je još vrijeme smilovanja, da me ne pogubiš u vrijeme suđenja. O predragi Isuse, ako sam ja nevoljni grešnik po strašnoj pravdi tvojoj zaslužio vječne muke zbog svojih teških grijeha, još ufajući se u neizmjerno milosrđe tvoje utječem se tebi i uzdam se, da ćeš mi se smilovati, koji si premilostivi otac i premilosrdan gospodar.

O predragi Isuse, koja korist od Krvi tvoje, ako padnem u vječnu propast, jer te neće hvaliti mrtvi, koji padnu u pakao. O premilosrdni Isuse, smiluj mi se; o preslatki Isuse, oslobodi me; o premilostivi Isuse, milostiv budi meni grešniku! O Isuse, Isuse, Isuse predobri, primi me u broj odabranih svojih. O Isuse, spasenje onih, koji u te vjeruju; o Isuse, radosti onih, koji se u te ufaju; o Isuse, utjeho onih koji te zazivaju. O Isuse, slatko oproštenje sviju grijeha, ulij u me milost, ljubav, mudrost, čistoću, poniznost, svetu strpljivost u svim križevima; dopusti, da savršeno tebe ljubim, tebe hvalim, tebe uživam, tebi služim, u tebi se naslađujem, ja i svi oni, koji zazivaju presveto Ime tvoje Isus. Amen.

Slavnoj i dragocjenoj Krvi Kristovoj

(sv. Katarina Sijenska)

Slavna i dragocjena Krvi Kristova, ti si naša kupelj i pomast našim ranama. Da, ti si uistinu kupaonica jer u kupaonici nalaziš toplu vodu i sve ostalo što je potrebno. Zato i kažem da nam u toj slavnoj kupaonici daješ toplinu božanske ljubavi, to jest vječnog Boga u kojemu prebiva Riječ koja je bila u početku. Nalaziš vodu u Krvi jer iz Krvi izlazi voda milosti. Ali to izmiče ljudskim pogledima.

Neprocjenjiva, preslatka ljubavi, ogradio si se zidom našega čovještva, čime te je zaogrnulo vrhovno, vječno i uzvišeno Božanstvo. Ti si sada: Bog - Čovjek! Tako je savršeno to sjedinjenje koje ni smrt ni bilo koje stvorenje ne može rastaviti. Zato se tu i nalazi toliko veselja, svježine i utjehe u Krvi. Zato se u Krvi nalazi oganj božanske ljubavi, kao i krepost vrhovnog, uzvišenog i vječnog Božanstva. Zacijelo znadete da krepošću božanskog Bića Krv Jaganjca dobiva svu svoju vrijednost. Kad bi Krist bio jedino čovjek bez Božanstva: tada njegova Krv ne bi imala vrijednosti. Ali tim sjedinjenjem čovjeka sa samim Bogom žrtva te Krvi dobiva svu svoju vrijednost.

O Krvi, ti rastjeruješ tamu i daješ čovjeku svjetlost da upozna istinu, kao i svetu volju vječnog Oca. Ti ispunjaš dušu milošću koja joj daje život i oslobađaš je od vječne smrti. Slatka Krvi: ti oslobađaš dušu od sebeljublja koje je slabi. Ti je zaogrćeš ognjem božanske ljubavi. Uopće ne možeš a da je ne zaogrneš tim ognjem, stojeći uza nju dok se oganj tvoje ljubavi širi svuda naokolo. Milostiva Krvi, kroza te i u tebi se nalazi blago Božjeg milosrđa. Ti si ona slavna Krv gdje svaki neznalica može prepoznati i vidjeti istinu vječnog Oca, istinu neizrecive ljubavi, koja nas je stvorila na sliku i priliku Božju. Vječna Krvi! Kažem: vječna, jer si sjedinjena s vječnom božanskom naravi.

Slatka Krvi koja uskrisuješ mrtve! Krvi: ti si dala život. Ti si otklonila tamu s očiju slijepih duša i dala im svjetlost! Slatka ljubavi: ti si uklonila nesloge, zaodjenula si gole, nahranila gladne, napojila žedne, kao i one koji još danas žeđaju za tom Krvlju. Mlijekom svoje slatkoće nahranila si djecu, to jest one koji su se pokazali malenima s iskrenom poniznošću, kao i nevine s anđeoskom čistoćom. Krvi, tko se ne bi htio tobom opiti!? Jedino oni sebičnjaci koji ljube sami sebe i ne osjećaju tvoj miris.

Kristova Krv opija, jača, i prosvjetljuje dušu

(sv. Katarina Sijenska)

Neprocjenjiva slatkoćo ljubavi, ne čudim se što nalazim u tvojoj Krvi krepost pobožnosti. Vidim Isuse da si upravo uz pomoć božanske dobrote žrtvovao sama sebe, a da to nisi bio ni najmanje dužan. Ta Krv diže svaku kaznu i pruža nam svaku radost. Zato nikakva teškoća ni udarci đavla ili ljudi ne mogu ti naškoditi niti ti oteti veselje. Ta nam Krv daje snage da podnosimo svaku kaznu i napor s istinskom i svetom strpljivošću. Čak se možemo i veseliti skupa s apostolom Pavlom u patnjama, nalazeći utjehu u svojim patnjama i pogrdama. Susrećemo li se sa sramotnim izrugivanjem i prostotom, sve to dragovoljno podnesimo na čast Božju i spas duša. Moramo se smatrati nedostojnima tako velikog dostojanstva mučenika koji dobivaju krunu crvenih ruža sa svojim patnjama.

Kristova Krv opija, jača, grije i prosvjetljuje dušu istinom da ne bi pala u zabludu. Ta nas Krv jača i daje nam vječni život. Čavli su nam postali ključem koji otvara vrata koja su nam bila zatvorena zbog grijeha.

Slatka, neprocjenjiva ljubavi, sjedinila si i suobličila stvora sa Stvoriteljem. Učinila si isto ono što čini i voda sa živim vapnom, da bi se što čvršće spojio kamen s kamenom te da se ne bi srušila zgrada kad vjetar navali... To si isto i ti učinila. Ti si, Utjelovljena Riječi, postavila taj kamen spajajući nas sa svojim Stvoriteljem. Ti si pomiješala svoju Krv sa živim vapnom božanske Biti, sjedinjujući se s ljudskom naravi. Na taj si se način pobrinula da nas obraniš protiv tolikih oluja, jakih okršaja i napasti, što nam ih đavli pripremaju skupa s tijelom i svijetom. Sve te oluje uperene protiv nas, i drmaju našom dušom.

Vidim da si ti, slatka Prva Istino, sa svojom Krvlju koju si zamiješala u zidove naše duše takvom čvrstoćom da je nikakav suprotan vjetar nije kadar oboriti. Želim, dakle, da se sklonite u otvoreni bok Sina Božjega koji je postao sklonište puno miomirisa tako da i sam grijeh dobiva neki miris i posta uzročnikom nekog dobra. Tu se slatka zaručnica čovječanstva odmara na krevetu goruće Krvi. Tu nam se jasno otkriva tajna Srca Sina Božjega.

Tijelo Isusovo iz kojega poput načete bačve šiklja Krv koja gasi i opija svaku ljubomornu želju, veseli i rasvjetljuje svaki um, obogaćuje pamćenje da bude uvijek s tobom i da zaboravi na sve drugo, da ne ljubi ništa drugo, da ne misli ni na što drugo osim na tebe, dobri i slatki Isuse. Krvi, koja jačaš dušu i otklanjaš svaku slaboću! Krvi i vatro, neprocjenjiva ljubavi!

Uzdasi presvetoj Krvi Isusovoj

(Biskup Lang)

O Isuse moj, sa svom mogućom poniznošću klanjam ti se i zahvaljujem za čudesno i premilostivo djelo otkupljenja, a osobito za neprocijenjenu Presvetu Krv tvoju, koju si do posljednje kapljice prolio za spasenje svijeta. O Krvi svemoguća, koja možeš sve naše dugove isplatiti i sve milosti isprositi! Zato, u njezino dostojanstvo ufajući se, vapijem u nebo k Ocu vječnomu: milost! Milosrđe, milosrđe! Za nevoljne grješnike, za koje je ljubljeni Sin tvoj Krv svoju prolio. O Oče nebeski, usliši vapaj Krvi Jaganjca Isusa Krista i milostiv budi svim grješnicima. Amen.

Molitva na čast presvetoj Krvi Isusovoj

(Iz molitvenika Slavimo Krv Kristovu)

Pomolimo se! O Predragocjena Krvi, cijeno vječnoga života i otkupnino cijeloga svijeta, spasenje naših duša, koja bez prekida braniš ljude pred prijestoljem milosrđa Svevišnjega. Ja ti se klanjam s najdubljim poštovanjem i želim, koliko mi je moguće, da Ti nadoknadim sve uvrede, koje Ti neprestano čine ljudi, osobito oni koji spominju tvoje presveto ime uzalud...

O tko da ne hvali ovu Krv od neizmjerne vrijednosti? Tko da se ne užeže ljubavlju prema Isusu, koji ju je prolio? Što bi bilo od mene, da me nije ova Božanska Krv otkupila? Pa tko ju je iz presvetih žila Gospodina mojega sve do zadnje kapljice ispustio? Ah, to nije zacijelo bio nitko drugi, nego njegova božanska ljubav. O neizmjerna ljubavi, koja si nam podala ovaj balzam pun spoznaje. O neprocjenjivi balzame, koji si potekao iz vrela neizmjerne ljubavi; učini de, da te sva srca i svi jezici časte i slave i tebi hvalu daju sada i svagda i u vijeke vjekova. Amen.

Pomirna molitva da postigneš milost i milosrđe Božje u svim potrebama poradi Presvete Krvi Isusove

(sv. Benedikt Josip Labre)

Isus Krist, kralj slave, došao je u miru. - Bog je čovjekom postao. - Riječ je tijelom postala. - Krist se rodio od Marije Djevice. - Krist je u miru prošao kroza njih.(Svoje neprijatelje). Krist je bio raspet. - Krist je umro. - Krist je bio pokopan. -Krist je uskrsnuo. - Krist je na nebo uzašao. - Krist pobjeđuje. -Krist vlada - Krist kraljuje. - Kriste, očuvaj nas od svakoga zla. - Krist je s nama! -Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

1. Vječni Oče! Iskaži nam milosrđe poradi Krvi Isusove. Pomaži nas Krvlju svojega neokaljanoga Jaganjca, Isusa Krista, kao što si nekoć obilježio svoj izraelski narod, da ga oslobodiš od smrti. I ti, o Marijo, Majko milosrđa, moli i zagovaraj nas kod Boga i izmoli nam milost, za koju te molimo. Slava Ocu i sinu i Duhu Svetomu...

2. Vječni Oče! Iskaži nam milosrđe radi svete Krvi Isusove. Izbavi nas od svjetskoga kaosa, kao što si Nou izbavio od općega potopa. I ti, o Marijo, kraljice spasenja, zagovaraj nas kod Boga i izmoli nam milost za koju te molimo... Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

3. Vječni Oče! Iskaži nam milosrđe poradi Krvi Isusove. Oslobodi nas od zasluženih kazna, kao što si Lota oslobodio od požara Sodome. I ti, o Marijo, zagovornice naša, zagovaraj nas kod Boga te nam izmoli milost, za koju te molimo. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

4. Vječni Oče! Iskaži nam milosrđe poradi Krvi Isusove. Utješi nas u sadašnjim nevoljama i potrebama, kao što si nekada utješio Joba, Anu i Tobiju. I ti, o Marijo, tješiteljice žalosnih, zagovaraj nas kod Boga i izmoli nam milost, za koju te molimo. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

5. Vječni Oče! Iskaži nam milosrđe poradi Krvi Isusove. Ti nećeš smrti grješnikove, nego da se obrati i živi; daj nam radi milosrđa svojega vremena za pokoru, da spoznamo i okajemo svoje grijehe, od kojih dolazi svako zlo, da uzmognemo živjeti u vjeri i ufanju i ljubavi u miru Gospodina našega Isusa Krista. I ti, o Marijo, utočište grješnika, zagovaraj nas kod Boga i isprosi nam milost, za koju te molimo. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

6. O Predragocjena Krvi Isusova, ljubavi naša! Moli svojega Oca za milosrđe i oproštenje, za milost i mir Božji za nas (za...) i za sve ljude. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom...

7.O Marijo, Majko naša i ufanje naše moli za nas (za...) i za sve ljude te nam isprosi milost, za koju molimo. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

8. Vječni Oče! Prikazujem ti Krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za svoje grijehe, za potrebe sv. Crkve, i za obraćenje grješnika. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

9. O neokaljana Djevice Marijo, Majko Božja, moli Isusa za nas (za...) i za sve ljude. O Isuse i Marijo, iskažite nam milosrđe! Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

10. Sveti Mihaele arkanđele, sv. Josipe, sveti Petre i Pavle, zaštitnici svih vjernika u Crkvi Božjoj i svi anđeli i sveci na nebu, molite milost i milosrđe za nas (za...) i za sve ljude. Amen. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

Zdravo Tijelo Isusovo, zdravo Krvi Isusova

(Pučka hrvatska pjesma)

Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno. Zdravo Tijelo Isusovo, Svetim Duhom upućeno. Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno. Zdravo Tijelo Isusovo, u jaslice položeno. Zdravo Tijelo Isusovo, velegorko izmučeno. Zdravo Tijelo Isusovo, za nas na križ pribijeno. Zdravo Tijelo Isusovo, mrtvo u grob sahranjeno. Zdravo Tijelo Isusovo, treći danak uskrsnulo. Zdravo Tijelo Isusovo, po svem svijetu proslavljeno. Zdravo Tijelo Isusovo, na nebesa uzneseno. Zdravo Tijelo Isusovo, s desna Oca postavljeno. Zdravo Tijelo Isusovo nam za hranu svima dano. Zdrav od meda slađi kruše, kim se hrane vjerne duše. Zdravo Trojstvo u jedinstvu, zdrav Isuse u Božanstvu. Tebi hvala tebi dika, tebi slava prevelika. O Isuse, budi hvaljen po sve vijeke vjekov. Amen.

Zdravo Krvi Isusova, na oltaru posvećena! Zdravo Krvi plemenita, za grešnike sva prolita! Zdravo Krvi Isusova, previšnjega Boga Sina! Zdravo Krvi Isusova, sva na mukam istočena! Za proliće svete Krvi digni grijehe sve proklete! Zdravo Trojstvo u jedinstvu, zdravo Krvi u otajstvu! Zdrav Isuse uzvišeni za nas mnogo poniženi! Za preslavne tvoje Rane ti pomozi sve kršćane! Ti se smiluj ti nam prosti što zgriješimo od mladosti! Sine Božji budi hvaljen po sve vijeke vjekov. Amen!

Molitva žalosnoj Majci Mariji

(Sv. Gašpar Bufalo)

O Bezgrešna i Žalosna Marijo, zbog nas si bila podno Križa. Ti si u svoje Srce prihvaćala Krv koju je Tvoj Sin prolijevao, trpjela si u Srcu, trnje i čavle koji su ga mučili i primila nas za svoje sinove, daj da ostanemo u tvome slatkom Srcu. Marijo lijepo je s tobom stajati podno Križa, Majko Božja i Majko naša, Odvjetnice grešnika, Posrednice Gospodarice svemira, Učiteljice istine…

Slatka Majko nauči nas ljubiti Isusa, nasljedovati njegove kreposti, njega koji je Učitelj na Križu, i pobudi u nama gorljivost da utažimo žeđ našega Spasitelja koji je žedan duša. Žalosna Majko, pomozi nam da se penjemo putem Kalvarije, između Isusa koji nosi Križ i Tebe koja ga slijediš, da tako prispijemo na sveto brdo Božje. Marijo Majko naša daj da zagrlimo Križ, da živimo sjedinjeni u tvom Srcu.Amen.

Molitva Bezgrešnom Začeću

(sv. Maksimilijan Kolbe)

Blagoslovljena Djevice, dostoj se primiti moju molbu. Bezgrešno začeće, Kraljice neba i zemlje, Utočište grešnika, Majko preljubezna, kojoj je Bog povjerio sve milosrđe - evo me pred tobom, evo siromašnog grešnika. Molim te, primi me kao svoje vlasništvo. Djeluj u meni po svojoj volji, u mojoj duši, u mom srcu, u mom životu, na času smrti, u vječnosti. Raspolaži sa mnom kako ti želiš, samo da se ostvari ono što je o tebi rečeno: "Žena će satrti glavu zmiji", ti ćeš uništiti hereze u cijelom svijetu! Da u tvojim bezgrešnim rukama, bogatim milosrđem, postanemo sredstvo tvoje ljubavi, sredstvo koje će moći oživjeti i razveseliti mnoge nemarne ili zavedene duše. Tako će se bez kraja širiti kraljevstvo božanskog Srca Isusova. Zaista samo tvoja prisutnost privlači milost, koja preobražava i posvećuje duše. Jer milost ključa iz Isusova Božanskog Srca na nas preko tvojih majčinskih ruku!

5. RAZMATRANJA SVETACA I DUHOVNIH VELIKANA O PRESVETOJ KRVI KRISTOVOJ

Ljepota izvora

(sveti Ivan Krizostom)

Ova Krv u nama proizvodi njegovu prekrasnu kraljevsku sliku, ukrašava nas nevjerojatnom ljepotom. Ne dopušta da se umanji dostojanstvo duše, koju često hrani i zalijeva. Ova Krv doista hrani dušu i ulijeva veliku snagu! Ova Krv, kad se dostojno prima, rastjeruje đavle, a doziva nam anđele i samog Gospodara anđela. Đavli bježe kad vide Krv Gospodinovu a anđeli dolaze. Ova Krv, koja je za nas prolivena, oprala je cijeli svijet...

Ova je Krv spasenje naših duša. Ona dušu pere, ukrašava i ražaruje, a naš duh čini svjetlijim od vatre. Ovo je Krv koja nam je, kad je bila prolivena, otvorila nebo... Ona je izvor svjetla koje širi zrake istine. Njoj se približavaju najviše moći i promatraju ljepotu njenog izvora; jer jasnije vide ono što je postavljeno pred nas; uočavaju nepristupačne zrake. To je cijena svijeta kojom je Krist kupio i ukrasio Crkvu. Tako nas je Krist svojom Krvlju kupio i ukrasio. Oni koji primaju ovu Krv u društvu su anđela, arkanđela i najviših vlasti. Oni su odjeveni u Kristovo kraljevsko ruho i oburužani duhovnim oružjem.

Ljubav i patnja

(A. Bernard)

Otkupljenje je drama, koju je napisala uglavnom Krv Bogočovjeka... Pritom se spontano pojavljuje pitanje: zašto je Krist htio ostvariti otkupljenje upravo po prolijevanju Krvi i poniženju? Jedan od najjačih razloga koji objašnjavaju otkupljenje putem križa, jest otkupljenje ljudske patnje... Krist je želio otkupiti cijelog čovjeka i od grijeha i od patnje. Pri tom nije uklonio patnju, nego joj je dao smisao...

Bog je pozvao čovjeka na sudjelovanje u Kristovoj radosti, jer čovjek čezne za srećom: Zato je kršćanstvo u svom najljepšem značenju uvijek usmjereno prema svjetlu uskrsnuća, jer je izraz pravog određenja čovječanstva i odgovor na njegove najdublje težnje. Ali patnja u svojoj okrutnoj stvarnosti ostaje. Ostaje kao naravna posljedica ograničenosti ljudske prirode nakon istočnog grijeha. Bol koja čovjeka pogađa, fizička je bol; to su bolest, bijeda, siromaštvo, glad i žeđ. Ali još više od toga, to je moralna bol: nerazumijevanje, nepravda, kleveta, mržnja i tlačenje, kao i same napasti i suhoća duha. Uz sve to još dolazi i kolektivna bol: ratovi i katastrofe. Zato je Krist htio podnijeti i fizičku i moralnu patnju, onu javnu i onu intimnu. Ne samo da je prolio Krv na križu, nego je iskusio i nerazumijevanje i nezahvalnost, mržnju i potlačenost, izrugivanje i napuštenost i sa strane apostola... Njegova agonija od rođenja do smrti bijaše ogledalo agonije čovjeka u tjelesnom i duhovnom pogledu...

Eto zašto kršćanin na putu prema radosti uskrsnuća treba trajno meditirati o križu. Pio XII je rekao: "Budući da je Krist prolijevanjem svoje Krvi posvetio ljudsku bol, svi od njega trebaju naučiti -trpjeli oni od bilo kakovih nevolja i bijeda - vedro trpjeti, s pogledom upravljenim prema Kristu."

Krv Kristova - cijena otkupljenja

(sv. Gašpar del Bufalo)

U štovanju predragocjene Krvi imamo blago mudrosti i svetosti. Ovdje leži naša utjeha, mir i spasenje. Štovanje predragocjene Krvi spada u bit kršćanske vjere. Sveta Majka Crkva je uvijek visoko cijenila ovu božansku Krv i ona je ta koju je Krist za sebe stekao svojom Krvlju. Već u prvoj poruci spasenja nalazimo ono što je Bog propisao Hebrejima u Egiptu: da svoja vrata označe krvlju da bi tako bili pošteđeni od anđela Zatornika. Ovo je bio samo pokazatelj onoga sredstva vječnoga spasenja koje će osloboditi naše duše od ropstva pakla. Ovome želimo još dodati riječi apostola: 'Ako već krv jaraca i junaca čisti onečišćene, koliko li će više krv Kristova očistiti savjest našu od mrtvih djela'.

Želimo ovo završiti sa sv. Bernardom: 'Krv Kristova je kao trublja koja zove!' Ovome dodajmo i riječi sv. Tome: 'Krv Kristova je ključ u Raj!' Našem zaključku ne smiju nedostajati ni riječi sv. Pavla: 'Bog je htio u svoj svojoj punini u njemu prebivati da bi s njim sve izmirio; te sve što je na nebu i na zemlji priveo Kristu koji tvori mir Krvlju svoga križa.' Upravo naša vremena čeznu za ispunjenjem onoga što je obećano po ovim riječima. Neka se sveta Krv svidi Bogu, vječnom Ocu. Neka očisti srca naša i napoji ih ljubavlju Isusovom koji nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj. Mora se ljudima reći kakvom su cijenom otkupljene duše. Mora im se protumačiti kako ih Krv Kristova čisti i kako ih ona posvećuje po sakramentima. Da bi se ljudi probudili iz današnje bez-osjećajnosti mora ih se podsjetiti, da se ova Krv žrtvuje svaki dan na oltarima i da joj se treba klanjati i prikazivati je u naknadu za grijehe i nezahvalnosti koje joj se nanose.

Isusova velika želja da se okoristimo njegovom Krvlju

(sv. Gašpar del Bufalo)

Koliko je bila velika Isusova želja za vrijeme cijelog njegova života da prolije svoju Krv za naše spasenje isto toliko je velika njegova želja da svi se njegovom Krvlju okoristimo. Da sve duše u tome sudjeluju. Otvorio je u svojim Ranama izvor milosrđa, mira pobožnosti, ljubavi koji poziva sve duše da na njemu ugase svoju žeđ. A zašto je ustanovio Sakramente koji su kao kanali kojima nam daruje zasluge svoje Predragocjene Krvi? Zašto trajno prikazuje Ocu svoju Krv? Zašto je u srcu tolikih vjernika pobudio ovu pobožnost? Samo zato jer je velika želja njegova Srca da svi iz presvetih izvora njegovih Rana po njegovoj Krvi zadobiju vode milosti. Kako je užasna nezahvalnost ne okoristiti se time i zapostaviti tako učinkovito sredstvo spasenja.... Promatraj nježnost ljubavi u načinu na koji Isus prolijeva Božansku Krv. Bilo gdje da pogledaš, bičevanje, krunjenje trnovom krunom... sve me potresa do suza. Isus je uvijek iz ljubavi obliven Krvlju....Mislim da je Gospodina posebno boljelo to što mu je bilo objavljeno da se mnogi zbog njihovih grijeha neće okoristiti Otkupljenjem i njegovom Predragocjenom Krvlju. Da, to je bio glavni razlog njegovih bolnih patnji.... Neka naše povjerenje iznad svega bude u zasluge Kristove Krvi. Ne zaboravite: između nas i Vječnoga Oca u sredini stoji Isus Krist ... Krv Kristova viče moleći za nas milosrđe.

Pobožnost Krvi Kristovoj u raznim stanjima duhovnog života

(sv. Gašpar del Bufalo)

Pobožnost Predragocjenoj Krvi Isusovoj velikim milostima resi dušu. Razlikujemo tri stanja u kojima se duša može naći: stanje grijeha, stanje milosti i stanje savršenstva.

Stanje grijeha:Krv Isusova je grešniku temelj nade u Božansko milosrđe; 1. jer je Isus naš odvjetnik kod Oca ... On prikazuje svoje Rane i svoju Krv koja viče više od krvi Abelove; 2. jer dok Isus moli svoga Oca ... traži obraćenje grešnika u prolijevanjem svoje Krvi. O kako su putovi zacrvenjeni krvlju ... On nas s toliko usta zagovara koliko ima njegovih Rana; 3. Daje nam da upoznamo učinkovitost njegove Krvi, sredstva pomirenja. On je život. On izmiruje sve na nebu i na zemlji; 4. Đavao nastoji dušu obeshrabriti, dovesti do očaja.... ali je Isus ohrabruje: Kako možeš sumnjati da ti neću oprostiti? Gledaj me u Getcemanskom vrtu kako se Krvlju znojim, gledaj me na križu...

Stanje milosti:Kad se duša obrati, da bi ustrajala Isus je vodi svojim ranamai kaže joj: Bježi dijete moje od grešnih prigoda... u protivnom ćeš mi ponovno otvoriti ove rane! A dijeljenje milosti i Sakramenti nije li to trajno primjenjivanje sredstava Krvi Kristove? A za to djelovanje treba nositi križ... Duša raste u spoznaji i shvaća kako Isus nevin nije trebao za sebe dati zadovoljštinu nego za nas, pa iako je bila dosta samo jedna kap Krvi htio ju je svu proliti. I evo duša počinje živjeti na putu prosvjetljenja, ... ne popušta više napadaju neprijatelja... vidi Isusa kako lije svoju Krv i prezire ispraznost. Dođe na put prosvjetljenja i vidi kako sva bogatstva ima u Krvi Jaganjčevoj...

Razmišlja pobožno o Križu i vidi da su se svi spasili zahvaljujući dolasku Mesije... Nastavlja tražiti proslavu vjere šireći Evanđelje... Apostoli su išli posvećivati svijet po Krvi Kristovoj.... Nastavlja razmatrati kako po Isusovim zaslugama ima sva bogatstva ... spoznaje u sebi svoju bijedu i uzima u ruke kalež...Uzet ću čašu spasenja. Duša vidi kako u Krvi Kristovoj zahvaljuje na dobivenim dobročinstvima, vidi kako za isprositi milost, treba prikazivati Krv Kristovu... Crkva u svim molitvama upućuje na zasluge Krvi Isusove. Duša sve više razmišlja i kuša bol jer je sagriješila...Krv Kristova je tješi ... vidi što znači uvrijediti Boga te viče: Pa tko bi ponovno htio otvoriti njegove Rane?

Stanje savršenstva:Duša prosvijetljena u podnožju Križa traži načina kako se sjediniti sa svojim ljubljenim Gospodinom koji duši govori: Ljubavi puna čežnje; 1. ljubi savršenstvo...razmišljaj kako je samo u Bogu sreća ... pogotovu promatraj njegove zamisli Otkupljenja, na poseban način gledaj s koliko ljubavi je Isus Krist prolio svoju Krv do posljednje kapi. Ljubav čezne i viče: O Predragocjena Krvi mog Gospodina, daj da te u vijeke blagoslivljam! Sve to u duši budi ljubav te ona zaključuje: Tko će nas odijeliti od ljubavi Kristove?

2. Uči o savršenstvu, razmišljaj o Isusu u slici zaklanog Jaganjca. O Isusova blagosti koja si posebno kod razapinjanja iskazala ljubav. Duša vidi što se danas događa, pogotovu kako grešnici vrijeđaju Boga, te je puna ljubavi prema Isusu, pa ako bi za dobro i bližnje trebala ići u susret mučeništvu ona govori: Dragi moj ljiljane rumen od Krvi! Kako bih htjela za Istinu rado trpjeti! Ako treba, evo ja sam spremna za svaki žrtvu!

3. Molitvene vježbe...i duša počinje imati profinjenu savijest.... čisti nakane u svom djelovanju, postojana je u strpljivosti. Prepoznaje i priznaje da sva ova dobra dolaze od učinkovitosti Otkupljenja i vidi da se u svemu na nju primjenjuju zasluge izlijevanja Krvi Kristove. Dolazi na sudište ispovjedaonice i kaže: Prikazuje se Krv Kristova. Ako se klanja Isusu u svetohraništu kaže: Isus moj ljubljeni prikazuje svoju Krv. Uspinje se na goru savršenstva, a evo putovi Kalvarije su zarumenjeni Krvlju i rado ide putem kreposti, ne ostavlja križa, ne umara se u trpljenju. Ljubi molitvu... plače za one koji ne plaču, moli za one koji ne mole. Između ostalog zna: duše Isusa koštaju Krvi... neprestano traži Boga, da bi ublažila srdžbu Stvoritelja prikazuje Krv... voli da će moći jednog dana u Raju poljubiti rane Isusa Krista proslavljenoga da će moći zauvijek pjevati slavu Krvi koja briše osudu smrti. Budući da je Križ ljestve nebeske ne obeshrabruje se više na riječ trpljenje, nego trpi s blagošću, da bi na kraju došla do toga da trpi s radošću. Ismijavanja, klevetanja, protivštine i druge stvari je ne obaraju. Razmišlja da je Isus dao vid slijepima, ozdravio hrome, uskrisivao mrtve, pa ipak su ga razapeli.... razmišlja kako ljubav potaknuta vjerom čini velike stvari u svijetu. O heroji vjere, tko vas učini tako velikodušnima? Pogled na Isusa koji lije svoju Krv za ljude!

Koje li utjehe jednoga dana za nas u uvali Jozafat, kada budemo na strani izabranika s palmama u ruci i mognemo pjevati slave Božanskoj Krvi po kojoj imamo zaručničke haljine. Tko su ti i od kuda dolaze? To su oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj i dolaze iz velike nevolje. 

Krv koja je prolivena u tolikoj patnji i ljubavi

(Maria De Mattias)

Duše, duše, duše u Raj! Da se svi spase, to je moja želja! O koliko se iskazuje slave Krvi Kristovoj trudeći se oko spasenja samo jedne duše. Zadovoljna sam trpjeti za mog ljubljenog bližnjega za kojeg je Isus prolio svu svoju Krv.... Bog hoće da Isusova Predragocjena Krv bude u svim srcima.... Ljubimo Isusa zbog Krvi koju je za nas prolio. Povjerenje u krv Kristovu. Iz Kristove Krvi izviru sva blaga istinskog mira.... Krv Kristova je sva naša nada i naše dobro, Krv koja je prolivena u tolikoj patnji i ljubavi za naše vječno spasenje ... jedina naša potpora je Isus i njegov križ. Oduševite se za trpljenje s predanjem; doći će dan kad ćete u nebu uživati snagu božanske krvi koja nas je spasila. Možemo mu reći nježno i s iskrenom ljubavlju: Isuse moj, ti si sva moja nada... Sreće li naše, ako nam u srcu bude ljubav prema Križu, da trpimo u šutnji, da trpimo radeći, da trpimo veselo ili barem strpljivo.

Ako tko i pogriješi, imamo Zagovornika kod Oca

(sv. Ivan Fisher- biskup)

Isus Krist je naš svećenik, a njegovo divno tijelo naša žrtva, koju je prinio na žrtveniku križa za spas svih ljudi. Prolivena krv zbog našega otkupljenja nije krv žrtvenih životinja kao u Starom zavjetu, nego Krv nevinoga janjeta, Isusa Krista, našega Spasitelja. Hram, u kojem je naš Svećenik prinio žrtvu, nije rukotvoren, nego je podignut snagom samoga Boga. Krv je svoju prolio na očigled svijeta u hramu koji je sagradila sama Božja desnica.

Taj hram ima dva dijela: jedan je zemlja na kojoj mi sada živimo, a drugi je još nepoznat nama smrtnicima. Prvu je žrtvu prikazao ovdje na zemlji kad je podnio gorku smrt. Zatim je unišao u svetinju nad svetinjama, to jest u nebo, kad je po vlastitoj krvi obukao novu odjeću besmrtnosti. Tu je pred prijestoljem nebeskoga Oca prikazao neizmjerno vrijednu Krv, koju je sedam puta prolijevao za sve ljude podložne grijehu. Ta je žrtva Bogu tako draga i ugodna da nam se odmah smiluje čim je pogleda i odmah je prema svima koji se iskreno kaju blag i milosrdan. I tako uvijek: ne prikazuje se na našu sreću jednom na godinu kao što je to bilo kod Židova, nego svaki dan, čak i svakog sata i časa, da bismo uvijek imali utjehu i sigurno utočište. Zato nadodaje Apostol: Našavši vječno otkupljenje.

Svi su dionici te svete i vječne žrtve koji se iskreno i skrušeno kaju i čine pokoru za počinjene grijehe. Takvi ljudi moraju čvrsto i slobodno odlučiti da se neće više povraćati na mane, nego da će ustrajati u započetom nastojanju oko kreposti.

Sve nam to potkrepljuje sveti Ivan ovim riječima: Djeco moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ali ako tko i sagriješi, imamo kod Oca Zagovornika, Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe, ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.

Prikazao je samoga sebe za nas

(sv. Fulgencije Ruspijski, biskup)

Samo Presveto Trojstvo, jedan isti Bog Staroga i Novoga zavjeta, naredio je našim praocima da prikazuju različite životinjske žrtve. Tim se žrtvama označavao onaj najmiliji dar, kojim će Bog Sin samoga sebe u tijelu za nas milosrdno prikazati.

Prema apostolskoj nauci on je samoga sebe prikazao za nas kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. On, pravi Bog i pravi svećenik, jednom je ušao za nas svojom vlastitom krvlju u svetište, a ne s krvlju životinja. To je u Starom zavjetu unaprijed označavao veliki svećenik koji je jednom godišnje s krvlju ulazio u svetinju nad svetinjom.

Isus je, dakle, u sebi samom prikazao sve što je potrebno za naše otkupljenje. On je sam i svećenik i žrtva, i Bog i hram. On je svećenik koji nas je s Bogom izmirio, žrtva kojom smo izmireni, hram u kojem smo izmireni, Bog s kojim smo izmireni. On je sam svećenik, žrtva i hram, jer je kao Bog uzeo obličje sluge, a nije sam Bog, nego je Bog s Ocem i Duhom Svetim.

Dakle, čvrsto drži i nimalo nemoj sumnjati, da je sam Jedini Sin Božji, Vječna Riječ, uzeo tijelo i sebe za nas prikazao kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. Njemu i Ocu i Duhu Svetome žrtvovali su životinje patrijarsi, proroci i svećenici Staroga zavjeta. A sada, to jest u Novom zavjetu, Njemu i Ocu i Duhu Svetome, koji imaju jednu zajedničku božansku narav, sveta katolička Crkva po cijelom krugu zemaljskom neprestano prikazuje u vjeri i ljubavi prinos kruha i vina. Ono žrtvovanje životinja slikovito je unaprijed označavalo Kristovo tijelo, koje je on, iako bez grijeha, trebao prikazati za naše grijehe.

Značilo je i Kristovu krv, koju je On imao proliti na otpuštenje naših grijeha. Ova je sadašnja žrtva zahvala i spomen Kristova tijela, koje je za nas prikazao i krvi koju je za nas sam Bog prolio. O tome sveti Pavao govori u Djelima apostolskim: pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da na pašu vodite Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom. Dakle, u onim se žrtvama slikovito označavalo ono što nam se trebalo dati, a u ovoj žrtvi očito vidimo što nam je već dano.

U onim se žrtvama unaprijed najavljivalo da Sin Božji ima biti ubijen za bezbožnike, a u ovoj se objavljuje da je već ubijen, kako svjedoči Apostol: Dok smo još bili slabi, Krist je umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Izmireni smo s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji.

Isuse ozdravi i zaliječi rane mojih grijeha!

(Bl. Henrik Suzone)

Trebaš ponizno i gorljivo tražiti ruku Onoga koji pomaže, zazivati u pomoć beskrajne zasluge milosrdnog Otkupitelja, bez oklijevanja, jer taj izvor pobožnosti iz kojega neprestano proizlazi milosrđe je sklonije dijeliti milosrđe nego li ga ti tražiti.

O dražesnih li i prevažnih riječi, trebam ih prihvatiti s najvećom radošću i ja i svi grešnici jer u tvojoj Muci Isuse, nalazimo sredstvo za očistiti naše grijehe, odstraniti kazne, pronaći milost i zaslužiti vječnu slavu. Ah, tko će mi dati i najmanju kapljicu, malenu kao točkicu, tako dragocjene tekućine, rumene Krvi Jaganjca bez mane da očistim svoje rane! O kapljo rosuljo, koja si izišla iz najmanje vezice kojom je bio vezan moj Gospodin, crveno cijeđenje proizišlo iz kraljevske odaje, to jest iz probijenog boka ili iz najmanjeg uboda tvoga nježnog tijela Isuse ozdravi i zaliječi rane mojih grijeha!

Zdravo Križu nado jedina, natopljen dragocjenom Krvlju, povećaj pravednost dobrih i daruj oproštenje grešnicima! O premilosrdna Mudrosti, dok me prihvaćaš tim riječima utjehe koje proizlaze iz tvojih slatkih usta.

Cijeli kršćanski život je natopljen Isusovom Krvlju

(F.G.Faber)

Krv koja je ulazila i izlazila, istjecala i tekla iz škrinje od mesa učinjene u obliku Srca sadržavala je uzvišenosti koje se ne bi mogle opisati u mnogo knjiga. Samo po njoj se ispunila sva duhovna preobrazba zemlje. Krv Isusova pere sve mrlje prljavog svijeta, bez da uprlja svoj crveni sjaj. Rastapa i neutralizira sve otrove stvorenja bez da i malo postane zatrovana. Preobrazi ono što dodirne, proslavljuje gdje teče, pobožanstvenjuje ono na što se osloni, njena čudesa su veličanstvena, trenutačna obraćenja su nevjerojatna. Skriva se u sakramentima tako da je i najveća znanost ne može pronaći. Djeluje u dubini duše najenergičnijim i duhovnim djelovanjem. Slobodno teče iz slavnih žila nebeskih pada u tisuće kaleža svakodnevno, bez da se vene i padanje Krvi vidi. Presveto Srce je šalje svakim otkucajem do kraja stvorenoga svijeta, i vraća se u tren oka čista kao kad je iz Srca izišla, ali puna slave Božje do te mjere da skoro prepuni Nebo. Ima potrebu da se daruje drugima, to je sveta potreba njezina života, kao što je to slučaj sa strpljenjem Božanskog života. Uvijek smo natapani tom Krvlju, neprestano na nas kaplje, cijeli kršćanski život je natopljen Isusovom Krvlju. Mi plačemo zato što je Isus prolio svoju Krv, i to je dobro, ali da je nije prolio, plakali bismo zauvijek.

Snaga Kristove Krvi

(sv. Ivan Zlatousti, biskup)

Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: Zakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata. Što to govoriš, Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje Krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova Krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti.

Želiš li uvidjeti i drugu snagu te Krvi? Želio bih da pogledaš odakle je najprije potekla i iz kojeg je izvora provrela. S križa je najprije potekla, a srce Isusovo joj je izvor. Kad je Isus umro i dok je još na križu visio, približio se vojnik, kopljem mu je probio prsi, pa odatle je potekla Krv i voda. Jedno je simbol krštenja, a drugo svetoga Sakramenta. Vojnik je probio prsi i tako otvorio zid svetoga hrama, u kojem sam našao divno blago i blistavo bogatstvo kojim se dičim. Tako je bilo i s onim davnim jaganjcem. Židovi su ubili janje, a ja sam upoznao plod te žrtve.

Iz prsiju poteče Krv i voda. Ne bih htio, slušatelju, da tako olako prijeđeš preko tajna ovog otajstva. Još moram progovoriti mistično i otajstveno. Rekao sam da je voda i Krv bila simbol krštenja i Sakramenta. Sveta Crkva je utemeljena po kupelji preporođenja i obnove Duha Svetoga, tj. po krštenju i sakramentima koji su izišli iz prsiju Kristovih. Tako je iz svoga boka Krist sazidao Crkvu kao što je iz Adamova rebra sazdana njegova žena Eva.

Upravo zbog toga i Pavao misleći na Kristov bok ovako svjedoči: Mi smo od tijela njegova i od kostiju njegovih. Kao što je Bog htio iz Adamova rebra stvoriti ženu, tako nam je i Krist iz svoga boka dao vodu i krv, po kojima se obnavlja Crkva. I kao što je za Adamova sna Bog otvorio njegovo rebro, tako nam je i Krist odmah iza smrti dao vodu i Krv.

Pogledajte na koji je način Krist povezao sa sobom Crkvu, svoju zaručnicu. Pogledajte kakvom nas hranom hrani. Jedna je ista hrana po kojoj se rađamo i hranimo. Kao što žena po prirodnoj sklonosti hrani svoje dijete svojim mlijekom i krvlju, tako i Krist uvijek hrani svojom Krvlju one koje preporađa u sakramentu krštenja.

O štovanju Presvete Krvi Isusove

(Biskup Lang)

Sv. majka Crkva je od samih početaka štovala Presvetu Krv Isusovu. Pa kako i ne bi? To je Krv Sina Božjega; kao što Sinu Božjemu, jer je pravi Bog, pripada najveće štovanje i poklonstvo, tako i njegovoj presvetoj Krvi radi božanske Osobe koja ju je primila, pripada najveće štovanje i sve poklonstvo, upravo onako kao i Presvetom Tijelu Kristovu, iz kojega je ova sveta Krv potekla. Krv Isusova krv je Jaganjca Božjega, koji se za spasenje svijeta žrtvovao na drvu križa, te je za spasenje naše u najvećim mukama gorućom ljubavlju prolio svu svoju dragocjenu Krv.

Sve dobro, što imamo u Crkvi Božjoj, imamo zahvaliti ovoj svetoj Krvi. Sama Crkva Kristova plod je Krvi Isusove. Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije; svi sveti na Nebu; sva obraćenja grješnika u svijetu; sve krepost i svetost pravednika na Nebu, zemlji i Čistilištu; sva oslobođenja vjernih duša iz Čistilišta u Raj nebeski; svi crkveni oprosti i jubileji; svi sv. Sakramenti i milosti, ujedno: sve, što je na Nebu i na zemlji i u Čistilištu dobro i sveto, to je pupoljak, to je cvijetak, da, to je plod Krvi Isusove.

Ona je prolivena, kako reče sam božanski Spasitelj, za oproštenje grijeha, ali ona je prolivena i za posvećenje i usavršenje svih pravednika i kreposnika. Vojujuća, trpeća i slavna Crkva, djelo je Krvi Sina Božjega. Ali zar ne kaže sv. Pavao starješinama efeškim, kad govori biskupima, da je Isus Krvlju svojom zadobio Crkvu. »Pazite dakle na sebe i na sve stado, u kojem nas Duh Sveti postavi biskupima, da pasete Crkvu Gospodina Boga, koju steče Krvlju svojom«. (Dj 20, 28). Zar ne kaže isti sv. Apostol da smo mi, koji bijasmo nekoć daleko od Boga, po Krvi Kristovoj postali Bogu tako blizu. »A sad u Isusu Kristu vi, koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste Krvlju Kristovom«. (Ef 2, 13).

Zar ne kaže sv. Ivan u Otkrivenju o blaženima na Nebu, da su u Krvi Kristovoj oprali duše svoje: I reče im: »Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje, i ubijeliše ih u Krvi Jaganjčevoj«. (Otk 7,14). Tako je Krv Sina Božjega nepresušivi i prepuni izvor milosti za sve vjernike i za sve duše na svijetu: po njoj se rijeke milosti izlijevaju danomice na Crkvu Božju, na čitav svijet; jer nema ni jedne milosti, koja se ma kojem stvoru i ma kojoj duši daje, a da je nije zaslužila Presveta Krv Isusova.

Sve se dobro svijetu daje po neizmjernim zaslugama prolivene Krvi Sina Božjega. Kako li nam po tom ne mora biti dragocjena i predragocjena Krv Isusova! Kako da je ne častimo i ne slavimo svom svojom dušom i nježnošću svojega srca! Da bismo uvidjeli neizmjernu dragocjenost Krvi Isusove, nabrojat ću tu nekoliko riječi velikoga štovatelja njegove Krvi, o. Fabera, koji je u njezinu čast napisao čitavu knjigu. Kaže nam:

»Kad bi se Nebo napunilo svetima, pa kad bi ovi sveci bili tako sveti, kako bjehu sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip i sveti apostoli i kad bi svojom svetošću mogli sticati sve više i više zasluga, sva njihova svetost i sve njihove zasluge zajedno ne bi kroz milijune i milijune godina mogle zaslužiti niti jednu jedinu kapljicu Krvi Kristove. I kad bi sve zasluge, milosti, darovi i kreposti naše premile Majke Marije bile moguće bez Krvi Kristove, te bi se možda poput miomirisa uzdizale k Bogu, ali nikad ne bi mogle zaslužiti dragocjenu Krv Kristovu.

Ne, svi ovi zajedno i sveci i anđeli i sama preblaga Djeva Marija, ne bi sa svojom divnom i sjajnom svetošću, pa da ova u beskrajnim stoljećima još divnija i sjajnija postane, svi ti ne bi mogli ni jednu jedinu kapljicu predragocjene Krvi Isusove zaslužiti, ili ono preslavno Otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, kojega divna i spasonosna snaga i sila na ovoj predragocjenoj Krvi počiva. Ah, Bože moj, kako li ova misao napunja moje srce najslađom radosti, da se vazda i u svemu trebam oslanjati na svesilnu svemoć Božju i na nezasluženu darežljivost Božju, a ne na svoju bijednu ništavost, i da sve, ama baš sve, i veliko, i malo imam zahvaliti Gospodinu Isusu! O premilosrdni Bože, to je čista radost na zemlji, koja je najbliža onoj neizmjernoj radosti na nebu.

Krv Kristova i oproštenje grijeha

(Sv. Ljudevit Montfortski, u obliku dijaloga u pjesmi govori o divnom djelovanju Krvi Kristove kod oproštenja grijeha)

Obraćeni i poniženi grešnik: Ah! sagriješih protiv samog Boga, prezreo sam svoga Stvoritelja oprosti, oprosti o uzvišeno Dobro, kajem se od svega srca. Napustio sam te, dobri Oče gazeći sva tvoja dobročinstva. Umiri, umiri svoju srdžbu, plačući tražim mir. Ne uzvraćaj ratom za rat, gledaj moje ponizno i raskajano srce. Zaštićen Krvlju Isusa Krista, ne bojim se tvoga groma. Spasitelju odloži, ostavi oružje. Cijena sam tvoje Krvi, oprosti, oprosti, pogledaj moje suze, odsada više neću griješiti. Dođi Duše Sveti, Bože vatre, budi ponovno moj zaručnik. Oprosti, oprosti Bože moje duše daj da se vratim u tvoju milost. Moli za me Božanska Mati, sigurno utočište grešnika, oprosti, oprosti; Tvoja molitva može sve pred mojim Spasiteljem. O beskrajna milosti, ne odbaci me, o blagi Isuse, o blaga Marijo, ne možete me odbiti.

Isus u Slavi: Ja proslavljeni Spasitelj, zbog tvog sretnog povratka, zapovijedam da Nebo danas slavi. Pjevajte anđeli, pjevajte mojoj najslađoj pobjedi slavite, slavite snagu moje Predragocjene Krvi.

Anđeli: Pjevajmo Anđeli, pjevajmo njegovoj najslađoj pobjedi. Slavimo, slavimo snagu njegove Predragocjene krvi.

Jeka Raja:Neka se cijelo Nebo raduje, grešnik je stavljen u red svetaca. Blagoslovljen bio, Božanski Spasitelju radi remek djela svojih ruku. Neka svaki čovjek, neka svaki anđeo ponavlja stotinama puta: Grešnik se podložio tvojem zakonu. Tebi samom slava i hvala! SAM BOG.

Izbičevani Isus

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Pođimo svi u pretorij, srca taknutoga bolju, promatrajmo Kralja slave zlostavljanog poput lopova. On će zbog nas, o grešnici, trpjeti te boli. Četiri krvnika puna bijesa poput grabežljivih životinja, uz pogrde riječi, razvlače s njega skromnu mu odjeću. On zbog nas, o grešnici trpi, ove boli. Divlja svjetina svukavši Isusa rugala mu se i ismijavala ga kako bi ga još više ponizili. Pritijesnili su ga, vezali za stup srama te mu govorili rugajući se: Vidite ga? kako je lijep! Jedan drži zavezano uže, drugi drži željezni lanac, ostali pune ruke oruđa poput đavola paklenih. O, začuđujuće li stvari! Ova četa vojnika na nevinom tijelu iskušava svoju ruku. On zbog nas, o grešnici trpi ove boli.

Tijelo mu pokrivaju ranama i trgaju udarcima, Sve same modrice, ožiljci i rane. Ne može više izdržati, ovaj dobri Učitelj. Krv mu teče potocima, kosti mu se vide a meso u komadima pada. Jao! On je od iznemoglosti pao na svoju vlastitu Krv, i opet ne prestaju tući ovog nevinog. O nemilosrdna svjetino, zaustavi svoj bijes. Mi smo zapravo grešnici bolje, udarajte nas. Da, mi grešnici zaslužujemo ove boli. Promatrajte kako trpi ovo strašno mučenje bez žaljenja i mrmljanja, toliko je žarka njegova ljubav. Zbog nas, grešnici, on podnosi ove boli. O Svevišnje Milosrđe pogledaj svoga Isusa, svoga Sina, zaustavi kaznu, i neka mi budemo kažnjeni.

Svjetina ga, klonuloga, nije više mogla udarati, ali u svojoj neizmjernoj ljubavi on nije sit trpljenja. Grešnici, to su naši grijesi, naše putenosti, koje su ovom Srcu milosrđa prouzročile toliko trpljenje. Dođi, razvratni grešniče, pogledaj bol koju uzrokuješ Sinu Jedincu Svevišnjega Stvoritelja. Ti ga, nezahvalni čovječe, dovodiš u ovo stanje. Dođi u Krvi njegovih žila pronaći svoje ozdravljenje i ne povećavaj više njegove patnje slijedeći svoju strast. Činimo pokoru, oplakujmo dan i noć ove grijehe, budimo zahvalni uzvratimo ljubavlju na ljubav. O dobrodušni Spasitelju, zbog ovog tijela, mučena udarcima, stišaj svoj gnjev i oprosti nam! Jer mi, grešnici, zaslužujemo ove patnje.

Isus okrunjen trnovom krunom

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Nakon što je Isus s mukom skupio svoje potrgane haljine pogledajte kakao ga vode grubo, udarajući nogama. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli. Slijedimo, kršćani stope ovog nevinog Jaganjca jer put kojim prolazi ostaje zarumenjen njegovom Krvlju. Poput životinje, vode ga pod udarcima biča, ukočenog od studeni, zaustavljaju ga na vratima palače. Čim je stupio u dvoranu između ovih razbojnika ogrnuše ga kao kralja kako bi mu se narugali. Kako bi ga osramotili prebacuju mu preko leđa stari ogrtač istovremeno trgajući s njega njegov koji mu se zalijepio za krvlju oblivenu kožu. Oštar kamen dali su mu za kraljevsko prijestolje kako bi ga bolje vidjeli, kako bi ga više ponizili. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli

Kao žezlo, u njegove svete ruke staviše tanku trsku. Svi su mu se rugali govoreći: Gle, kako je lijep! Okruniše ga trnovom krunom uz udarce štapom, rugajući mu se i vičući poput đavala. Ova okrutna kruna probila mu je glavu vidjelo se kako mu teče mozak pomiješan s krvlju i vodom. Starom krpom povezali su mu oči Govorili su mu: Pogodi tko te udario, nesretniče. Nisi li ti lažni prorok koji nas je htio obmanuti? Drugovi, zlostavljajte ga, ne prestajte ga tući. Pljuvali su mu lice velikim ispljuvcima u znak "poštovanja" uz nečuvene povike. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli

Klanjali su mu se s podsmijehom šamarajući ga: Zdravo, kralju Židovski, evo te lijepo uređenoga! Za razgovor dobiva samo drske riječi, jedni mu plaze jezik a drugi cere zube. Ne, nisu to ljudi nego bijesni demoni. Vidite li kako ga tuku? Jedan jače od drugoga. Neće li nas potresti ovo biće samilosno? Nije li razumljivo? Jao! To je za nas grešnici. Da mi grešnici, uzrokujemo njegove boli. On trpi i podnosi sve ni oči ne podignuvši, ne žali se i ne mrmlja zbog ovog okrutnog mučenja. Od pete do glave prekriven je ranama od udaraca Ah! da se radi o životinji svi bismo s njom suosjećali! Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.

Naša nepodnošljiva oholost u težnji za veličinom istinski je krvnik koji mu uzrokuje ove boli. Oholi čovječe, dođi i posrami se. Pogledaj svoga Boga prezrenoga. Što ćeš mu, dakle, odgovoriti, ti koji želiš biti cijenjen? Naše srce puno gorčine i žarkog kajanja staje preda nj i izgara vidjevši Isusa kako trpi. Imajmo uvijek na umu ovog ljubeznog Spasitelja, neka prezir bude naša slava, a trpljenje naša sreća! O Isuse samilosni, zbog nepravednog prezira pogledaj milostivim pogledom raskajana srca do tvojih nogu. Jer mi grešnici, njemu uzrokujemo ove boli.

Isus osuđen

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Slijedimo predragog Učiteljakojeg vuku s užetom oko vratakako bi ga pred sudom pokazalikao luđaka. Zbog nas, o grešnici, on trpi boli. Toliko mu je zla naneseno da u ovom jadnom stanju, u koje su ga doveli mučitelji, nije više prepoznatljiv. Pilat, iako bezbožnik, ganut je vidjevši ga. Želi mu spasiti život znajući da je nevin. Na koncu, da bi stišao bijes pobunjenog naroda pokazuje ga u stanju u kojem su ga predali mučitelji. Čim su ga ugledali začuli su se povici. Svi mu se rugaju i dovikuju cereći se. Zbog nas, o grešnici, on trpi boli.

Njegovo izobličeno lice pokriveno ispljuvcima, njegovo iskidano tijelo uopće ne dira ove nezahvalnike. Njegove boli i njegovo bijedno stanje umjesto da takne njihova srca, udvostručuje njihov gnjev i ispunja ih bijesom. Pilat reče: «Evo čovjeka, imajte s njim samilosti!» On se mora spram njega odrediti a tek ga je upoznao. Na ove riječi, narod lupajući nogama povika: «Neka ga razvežu, svuku i razapnu». Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.

Isus nosi svoj križ

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Svi su ga napustili. Hoće li umrijeti pod ovim teretom? Nema nikog tko se ne užasava križa. Jedan siroti stranac, prolaznik, imenom Šimun Cirenac, obećanjima i prijetnjama prisiljen je na križ staviti ruke. Isus reče skupini žena koje su oplakivale njegove boli: «Plačite radije nad vašim dušama i dušama vaše djece». Pogledajte jadno stanje, u koje je doveden ovaj nevini. Što će tek biti s krivcem i oholim grešnikom? Veronika, potaknuta snažnom i žarkom ljubavlju ne bojeći se gužve, probija se kako bi vidjela ljubljenoga Isusa.

Briše njegovo krvavo i izobličeno lice, a Isus za nagradu ostavlja ga otisnuta na rupcu. I što, dakle! Je li moguće, bijedni grešniče, da je tvoje srce neosjetljivo na boli tvoga Spasitelja? Kako naši grijesi čine njegov teški teret, ne povećavajmo više njegove patnje griješeći ponovo. Isuse, nakon što je tvoja neizmjerna ljubav nosila naše grijehe, iskaži nam svoje milosrđe, kako bi nam bili svi grijesi oprošteni. Jer mi, grešnici, zaslužujemo ove boli.

Isus razapet

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Ova bijesna svjetina, ponovno trga s njega krvavu haljinu koja mu se zalijepila za kožu. Dok najokrutnije sve pripremaju za njegovu smrt, njih nekoliko najpohlepnijih bacaju kocku za njegovu haljinu. Vukući ga za kosu krvnici viču: «Ovdje će završiti tvoj jadni život lezi tu, nesretniče». Pogledajte kako ga obaraju na zemlju kako bi ga prikovali za drvo. Ali pogledajte kako Isus žarko grli taj križ. Vuku ga za svete rukes velikom okrutnošću,kako bi ih pribilina pripremljene rupe.O okrutno barbarstvo!Udova rastegnutihtijela izmučenog,žila napregnutih.Dok leži na leđimapod nogama ovih neljudi,pribijaju čavlimanjegove ruke i noge. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.

O koje boli mu uzrokuju oštri čavli! Tijela pribitog, poput sita, gubi krv i malaksaje. Dođi, grešniče, i promatraj blagog Isusa na samrti koji te moli u svojoj bijedi da misliš na njegove patnje. Kako bi trpio još i više, umjesto vina i meda, za piće mu daju ocat pomiješan sa žući. Pogledajte kako podnosi toliki prezir i tolika zla? Daleko od toga da prigovara štoviše, on moli za svoje krvnike. Nazočnost njegove Majke povećava ove boli, videći je kako na određen način i ona umire svakim časom. Ah! Vidim ga kako predaje duh ispuštajući veliki uzdah. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.

Osjećam da mi duša gubi svijest videći moga Boga kako umire. Nebo i zemlja zajedno pokazuju svoju bol, osjećam da zemlja drhti i more bijesni. Čak su i sunce i mjesec izgubili svoj sjaj, jedino je čovjek ostao hladan u ovoj sveopćoj boli. O grešnici, činimo pokoru, jer je on trpio za nas. Uzmimo udjela u njegovim patnjama, cjelivajmo njegove noge i njegove čavle. Kako bi nas dotaknuo nježnošću On obara glavu na prsa. Vidite kako nas privlači i kako nam pruža ruke? Ne prekidajmo tu tišinu doli da bismo uzdišući rekli: «Gotovo nitko ne misli na blagog Isusa na umoru». Nađimo utočište u njegovom svetom boku, koplje nam je načinilo ovo utočište kako bismo mi bili na sigurnom. Uzviknimo žalosnim glasom: «Oprosti nam naše grijehe o, Isuse samilosni, oprosti nam naše grijehe jer mi grešnici zaslužujemo ove boli».

Isus umro i položen u grob

(Sv. Ljudevit Montfortski)

O grešnici užasni, gotovo je, Isus je umro. Mi smo svi krivci. Što će biti naša sudbina? Zbog nas je, o grešnici, umro u bolima. Ne napuštajmo Kalvariju, izdahnimo svi na ovom mjestu kako bismo se trudili zadovoljiti Božjoj pravdi. Vidite li njegovu svetu Majku kako ga ljubi uzdišući? Njezina je bol gorka jer je njezina ljubav velika. Zbog nas grešnici ona trpi ove boli. Ona cvili i gubi svijest U svojoj malaksalosti kaže: «Jesi li ovdje Ti, predragi moje duše? O, umrijet ću. Je li ovo što vidim, božansko tijelo moga predragoga Sina? Jao! kako je jadan! Da, to je on prepoznajem ga. Na tvom licu vidim samo pljuvačku i krv. Nema više ljepote, ni milosti. O moj Sine, kakva promjena! Od kuda ove modrice, dvije raskrčene ruke, zgrušana krv, rane, probodene ruke i noge?»

Pomiješajmo s njegovim suzama i naše, obujmimo njegove svete noge i u Krvi njegovih vena operimo sve svoje grijehe. Kako bi smo izbjegli osvetu srditog Boga Oca, zaklonimo se na sigurno u njegov sveti bok. Tražimo istinski duboki mir s Isusom u grobu kako bismo živjeli daleko od svijeta i načinili novo srce. Isprosi nam, o Marijo, oproštenje od svog Sina. Želimo promijeniti svoj život, usliši naša skrušena srca. O slatki Isuse, neka strelica ljubavi tvoga srca zasiječe naša srca da umremo od boli. Utisni u naše sjećanje svoju smrt i svoje boli, kako bismo imali u slavi udjela u tvome veličanstvu. Od sada ćemo ti biti zahvalni na svim tvojim dobročinstvima.

Hvalospjev patnjama presvete Djevice podno križa

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Promatrajmo ožalošćenu Mariju podno križa Spasiteljeva. Pogledajmo njenu svetu dušu probodenu oštricom žive boli. Ona cvili i uzdiše u poletima patnje ljubavi. Marija trpi veliko mučeništvo skriveno našim očima. Umirući Isus je njezina muka. Ljubav, njeno najveće mučeništvo. Njeno srce je velika žrtva. O Bože kako je velika njezina patnja. Videći na sramnom drvu križa predmet svih svojih želja ona trpi u duši više od svih mučenika.

Marija osjeća iste udarce kao i njen predragi umirući Sin. To je jedinstven odjek njegovih povika i istinski odraz njegove patnje. Suze teku obilno, ona drhti, gubi svijest, tijelo je klonulo, ali ga njena velika ljubav krijepi. Grešnici, mi svojim grijesima činimo od Marije i Isusa dvije nevine žrtve. Ah! Ne griješimo nikada više. O naša božanska Učiteljice, suosjećamo s tobom. Svojim srcem, punim nježnosti, moli svog predragog Sina za nas. Probodi naše srce strjelicom ljubavi svoga Srca kako bi u njemu načinila ranu te tako i mi uzmemo udjela u tvojoj boli. Učini nas dionicima tvojih patnji, o Majko lijepe ljubavi, da bismo okajali svoje grijehe i dali ti neku zadovoljštinu.

O Krvi i vodi koji su potekli iz Isusova boka

(sveti Makarije)

Isus je obećao: "Tko pije..." (Iv 4,14). Voda o kojoj Isus govori je njegova predragocjena Krv. Tko pije iz tog izvora neće samo utažiti svoju žeđ, nego će sam postati izvorom drugima. Razmatranje o Krvi i vodi koje su potekle iz Isusovog boka za spas svega čovječanstva, širi naš pogled i naše srce za spas svih. Isus je uzeo tijelo i krv, da bi i kao Čovjek otkupio čovjeka. On nam je u sakramentima predao svoje tijelo i krv, da potpunije živimo svoje čovještvo. Naše čovještvo ostvaruje se u susretu s Bogom! Ako naše svjedočenje bude svjedočenje Krista, i ako naša krv postane njegova, tada će naš život posvećivati svijet. Pretvorba koju slavimo za vrijeme Euharistije, malo-pomalo će zauzimati sva područja našeg djelovanja i mijenjati ih. Budući da smo spoznali neizmjernu vrijednost Krvi Kristove, jer cijenimo i klanjamo se tome blagu, sve ćemo više postajati sudionici Krvi Kristove; sve dok ne postanemo jedno s tom rijekom milosrđa koja pobožanstvenjuje svijet.

"Kao što vino prožima sve udove onoga koji ga pije te se može reći daje on u vinu i vino u njemu; tako se događa i s Krvlju Kristovom: onaj tko je pije, prožima ga božanski Duh. Ovaj Duh se izlijeva u savršenu dušu, a ona se prelijeva u njega, te se on na taj način liječi i čini dostojnim Gospodina.

Kolikom me ljubavlju ljubiš

(sv. Bonaventura)

Da bi se iz Kristova boka na križu rodila Crkva i ispunila riječ pisma: Gledati će na onoga koga su proboli, po Božjem dopuštenju bilo je dano jednome od vojnika da koljem probije njegov sveti bok tako da je potekla Krv i Voda, cijena našeg spasenja. Uistinu snaga koja je otajstveno izišla iz Srca Isusova daje učinkovitost sakramentima Crkve da mogu dijeliti milosti.

Razmišljaj više koliko je bila mučna smrt tvoga zaručnika Isusa Krista. On je trpio u svim svojim udovima, te je svaki do njih posebno trpio i bio ispunjen gorčinom.... O Gospodine Isuse je li ikada bilo boli slične tvojoj. Toliko je oblino bilo izlijevanje tvoje Krvi da je cijelo tvoje Tijelo bilo njome obliveno. O dobri Isuse, o slatki Gospodine, ne nekoliko kapi nego more Krvi je obilno teklo iz tvojih svetih Rana: sa tvoje glave kod krunjenja trnovom krunom, iz cijeloga tijela kod bičevanja, iz ruku i nogu kod razapinjanja, iz tvoga Srca koje je probodeno. Bilo je za čuditi se ako je u tebi preostalo imalo Krvi. Kaži mi moj ljubljeni Gospodine, ako je za otkupljenje cijeloga svijeta bila dovoljna samo jedna kap tvoje Presvete Krvi, zašto si dopustio da tolika Krv isteče iz tvoga svetog tijela? Znam Gospodine znam, to si učinio da bi mi pokazao kolikom me ljubavlju ljubiš.

Njegova draga Krv

(Bl. Julijana od Norwicha)

Draga Krv Gospodina našega Isusa Krista toliko je obilna i toliko dragocjena! Dođite i vidite! Njegova draga Krv se spustila u obilnim bujicama na nadpakao, rastrgala je lance i oslobodila sve one koji su pripadali Nebu. Njegova draga krv u obilju preplavljuje cijelu zemlju; spremna je oprati grijehe svih stvorenja dobre volje koji bijahu, koji jesu i koji će biti. Njegova draga Krv je već uzašla na Nebo da se sjedini sa slavnim Kristovim tijelom, te u njemu posreduje za nas kod Oca, sada i zauvijek, dokle god bude trebalo.

Isusova muka u Marijinu opisu

(Sv. Brigita Švedska)

Blažena Djevica Marija je rekla jednom Brigiti: "Moj Sin bolno je već patio kada Mu se Juda izdajnik, približio i On se sagnuo prema ovom apostolu koji je bio malena stasa. Kada ga je ovaj poljubio, On je rekao: 'Prijatelju, zašto si došao?' Nekoliko njih odmah su Ga snažno povukli, neki su Ga povlačili za kosu, a neki su Ga opet onečistili pljuvačkom. Na to reče moj Sin: 'Ja sam prezren poput crva, koji u zimi kao mrtav leži i na koga prolaznici pljuju i gaze ga. Tako su Židovi postupali kao da sam crv, jer postupali su sa mnom kao s najodbačenijim i najizopačenijim.Danas tako postupaju sa mnom mnogi kršćani i smatraju ništavnim sve što sam ja iz neizmjerne ljubavi učinio i podnio za njih. Oni gaze po meni kada se boje više ljudi nego mene, svoga Boga: i kada moju pravdu drže ništavnom, a u svojoj samovolji mojoj milosti propisuju vrijeme i snagu.

Udaraju me također i kada, nakon što su razabrali moje uzdisaje i patnju, kažu jedni drugima: «Dajte da sada mirno radimo ono što nam se sviđa budući ćemo ionako doći u nebo; jer da nas je Bog doista htio vječno kazniti i uništiti, ne bi nas na tako bolan način spasio. No moju pravdu oni će osjetiti. Jer kao što ni najmanje dobro, koje se učini, ne ostaje nenagrađeno, tako ni najmanje zlo, koje je učinjeno, ne ostaje nekažnjeno».

Majka Božja je rekla Brigiti: "Kada su se približavali dani patnje moga Sina, zasjale su iz straha pred patnjom suze u njegovim očima a znoj je bio na njegovu tijelu. Uskoro je On bio uskraćen mom pogledu. Nisam Ga više vidjela sve dok nije bio vođen na bičevanje. Pri tome je bio vučen po tlu i udarcima tako okrutno bacan, da je njegova glava doživjela potres, a njegovi zubi su udarali jedni o druge. Bio je tako snažno udaran po vratu i obrazima da je lupanje udaraca dopiralo do mojih ušiju. Zatim je, na zapovijed krvnika, sam skinuo haljine; dragovoljno zagrlio stup za bičevanje, na koji je bio svezan.

Čitavo njegovo tijelo bilo je posve izbrazdano i rastrgano oštrim bičevima, čiji su vrhovi udarali i ponovo se vraćali. Kod prvog udarca sam ja, kao u srce pogođena, izgubila svijest. Kada sam se nakon nekog vremena osvijestila, ugledala sam Njegovo rastrgano tijelo; nakon bičevanja bio je razotkriven po cijelom tijelu. Tada je progovorio jedan od njegovih neprijatelja krvnicima, slugama koji su tu stajali: 'Hoćete li ubiti ovog čovjeka bez smrtne osude i krivnju njegove smrti uzeti na sebe?' Kod tih riječi razrezao je sveze. Kada je moj Sin odvezan sa stupa za bičevanje, prvo se sagnuo do svojih haljina, no nije Mu se dalo vremena da ih i obuče. Tek kada su Ga vukli dalje, mogao je staviti ruke u rukave ogrtača.

Njegove stope su bile pune krvi otkako je stajao na stupu za bičevanje, tako da sam sve korake, koje je On učinio pri hodanju, mogla otčitati po krvavim tragovima. Brisao je krv koja je curila s lica svojim ogrtačem. Nakon što je osuđen na smrt, izveli su Ga natovarenog križem. Na putu Mu je pridružen jedan drugi za nošenje križa. Zatim su stigli na mjesto razapinjanja. Tu su ležali pripravni čekić i tri oštra čavla. Moj Sin je, na zapovijed, odmah skinuo svoje haljine i svezao svoju golotinju malim lanenim rupcem. Krenuo je tako utješen i pustio da Ga vežu. Križ je bio pričvršćen, njegove su grede visoko stršile i to tako da je sveza uzdužne i poprečne grede pribijenoga na križ udarala između ramena, a križ glavi nije pružao nikakav potporanj.

Ploča s natpisom je bila pričvršćena na poprečnu gredu, koja se uzdizala iznad glave. Kada su naredili mome Sinu, On je legao leđima na križ. Na zapovijed ispružio je prvo desnu ruku. Na to je druga ruka, budući nije dosezala do predviđenog mjesta, bila povučena silom na drugu stranu. Na sličan način povučene su i izvučene noge do rupa za čavle, a od golijeni (cjevanica) naniže su rastavljene i s dva čavla prikovane su za križ kroz čvrstu kost kao što se dogodilo i s rukama.

Kod prvog udarca čekića, od boli sam izgubila svijest. Kada sam se ponovo osvijestila, ugledala sam svoga Sina razapetog na križ. Pri tome sam čula kako ljudi međusobno jedan drugome govore: 'Što je ovaj počinio?' - Krađu, pljačku, prijevaru?' Nekolicina je odgovorila da je lažac.

Pričvršćena Mu je tada trnova kruna sasvim čvrsto na glavu. Dosezala je do polovine čela. Kroz mnoge brazgotine po licu moga Sina curila je krv zbog pritiskanja bodlji trnove krune i ispunjala oči, kosu i bradu, tako da je sve izgledalo kao jedinstvena bujica krvi i On uopće više ne bi mogao vidjeti kako sam stajala pokraj križa da nije stiskanjem kapaka istiskivao krv iz očiju. Nakon što me moj Sin preporučio svome učeniku Ivanu, zavikao je glasom koji je dolazio iz dubine grudi, uzdignute glave, i zazvao prema Nebu upravljenim očima, koje su bile ispunjene suzama: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'

Ovaj glas više nikada nisam mogla zaboraviti, sve dok nisam došla u Nebo. No, razlijeganje ovog zova dopustio je On više iz suosjećanja sa mnom nego zbog vlastitog bola. Mrtvačka boja je nastupila tada na neokrvavljene dijelove tijela, obrazi su visili iznad čeljusti, rebra su se mogla prebrojiti zbog mršavosti tijela, trbuh se stisnuo prema leđima jer sva tekućina je bila potrošena, nos je bio šiljat i tanak i kada Mu je srce konačno bilo gotovo slomljeno, zadrhtalo je cijelo njegovo tijelo; brada Mu se spustila na grudi. Srušila sam se tada kao mrtva.

Čim je umro, otvorila su se njegova usta, promatrači su mogli vidjeti njegov jezik, njegove zube, kao i krv u ustima; poluzatvorene oči bile su okrenute prema dolje, i upravo umrlo tijelo je visjelo. Koljena su se savila na jednu stranu, a stopala sa čavlima kao oko stožera bila su okrenuta na drugu stranu.

Nekoliko nazočnih ljudi govorilo je s porugom: 'O Marijo, sada je tvoj sin mrtav.' Drugi koji su imali više osjećaja, rekli su: 'O ženo, sada se muka tvoga sina pretvorila u vječnu slavu!'

Kratko nakon toga otvoren je bok moga Sina. Nakon što je koplje izvađeno, pojavila se tamnocrvena Krv na vrhu koplja, i po tome se moglo prepoznati da je srce probodeno. Ovaj ubod probo je i moje vlastito srce i čudo je da pri tome nije slomljeno.

Kada su se ostali ljudi povukli, ja nisam mogla otići. Ali bila sam utješena tako, što sam mogla dotaknuti i uzeti na svoje krilo njegovo tijelo skinuto s križa, gledati njegove Rane i obrisati krv. Moji su Mu prsti zatvorili usta kao što sam Mu zatvorila i oči. Ukočene ruke nisam više mogla saviti kako bi ih zajedno položila na grudi, mogla sam ih samo pomaknuti do trbuha. Ni koljena se nisu više mogla ispružiti, već su stajala prema naprijed kako su se ukočila na križu. " (Objave, knjiga IV., pogl. 70)

Isusova muka po Njegovom opisu

(Sv. Brigita Švedska)

Krist je rekao sv. Brigiti: "Od onoga koji me poslao, bio sam stavljen u djevičansko krilo. Tamo sam prihvatio tijelo. Čemu? - Zaista, kako bih ja, riječima i djelima, pokazao vjeru. Umro sam za to da bih otvorio Nebo. Za to sam pokopan i uskrsnuo i ponovo ću doći da sudim... Budi pozorna i slušaj! Otvori svoja usta i pitaj, koliko sam zapostavljen od sviju! Gledaj kako nitko ne čezne u ljubavi za mnom! Usmjeri svoje uši i poslušaj kako je srce čovjeka od izlaska do zalaska sunca požudno i tvrdo u prolijevanju krvi svoga bližnjeg! Pogledaj kako svi oni ukrašavaju sve svoje udove iz oholosti! Shvati kako je želja ljudi za uživanjem nerazborita i slična onoj u životinja! Otvori svoja usta i pitaj, gdje ostaju branitelji vjere i gdje se mogu naći oni koji se bore protiv neprijatelja Božjih i gdje su oni koji svoj život ulažu za svoga Gospodina!? Ispitaj marljivo i naći ćeš vrlo malo onih koji su moji prijatelji!

Razmisli o tome i iskusit ćeš kako se ne tužim bez razloga! Istražuj dalje, i razabrat ćeš kako čak i rimski dvor sebi pribavlja, a trebao bi biti moje sjedište...Gledaj kako sam odbačen i kakva mi je nagrada udijeljena za moju ljubav! Ja sam vas ljude stvorio i otkupio tako velikom pripravnošću i pravednošću, kao kad bi, slikovito rečeno, bila postavljena pred mene vaga, na koju sam ja - kako bi se na njoj moglo pravedno vagati, položio ništa drugo nego svoje Srce. Rođen sam i obrezan. Podnio sam najrazličitije nevolje i teškoće. Čuo sam najružnije i najbesramnije riječi. Uhvaćen sam i bičevan, vezan sam uzetima i gnječen kao u preši.

Moji su živci razvlačeni, moje žile potrgane i sve tkivo u meni razdvojeno. Cijela moja glava i moje tjeme rastrgani su ubodima trnja. Krv koja je curila i tekla unakazila je cijelo moje lice i bradu. Usta i jezik su natopljeni krvlju na isti način. Zubno meso je nateklo od udaraca. I kada sam beživotno visio na križu i moj vrat nije imao drugog oslona nego moja ramena. Moje ruke su navlačene užetima do rupa poprečne grede, noge su povučene nadolje i probodene su s čavlom, nisu imale drugog potpornja nego samo čavle. Cijela moja nutrina bila je suha i stisnuta. Srce mi je bilo puno boli. I jer je bilo najsnažnijeg i najizvrsnijeg zdravlja, povlačio se bol od živaca prema srcu i ponovo od srca prema živcima. Bol je bila tako povećana a moje umiranje produženo. Viseći u svojim bolima, otvorio sam oči i .vidio svoju Majku kako stoji tu plačući. Njezino Srce bilo je puno gorke boli, svi njezini udovi bili su ukočeni i blijedi. Njezina tuga i gorak bol mučili su me više nego moje boli.

Vidio sam i kako su moji prijatelji bili u najvećem strahu. Neki od njih su odmah posumnjali, drugi su doduše sačuvali vjernost, ali su preko mjere bili uznemireni. U tako velikom bolu i tuzi, srce mi se konačno slomilo od jačine patnje a duša se odijelila od tijela. Nakon toga mi se još malo uzdigla glava i svi su se udovi zatresli. Oči su se na pola otvorile, cijela težina tijela spustila se na noge i visio sam tu poput unakažene vreće. Gle, što sam sve ja, tvoj Stvoritelj propatio! I sve to nitko ne uzima srcu! Zato se tužim pred tobom kako bi mogla razmatrati što sam učinio, a kako mi je uzvraćeno?" (Rev. extrav., pogl. 51)

Dar Krvi za spas i usavršenje svakoga čovjeka koji je raspoložen da ga primi

(Sv. Katarina Sijenska)

Tada Bog, svrnuvši oko svojega milosrđa prema njoj i pustivši da ga svladaju njezine suze i da ga vežu svete želje, progovori tužeći se: «Preslatka kćeri, tvoja me suza sili, jer je ujedinjena s ljubavlju prema meni, te je kanula iz ljubavi prema meni: ja se osjećam vezanim vašim tegobnim željama. Ali, pogledaj i vidi kako moja Zaručnica ima prljavo lice, kako je gubava od nečistoće, od samoljublja i od lakomosti onih koji se pasu na njezinim grudima. Govorim o kršćanskoj vjeri koja je sveopće tijelo vjernika, govorim o otajstvenom tijelu svete Crkve, što su njezini službenici koji se pasu i stoje na njezinim dojkama. I ne samo da sebe pasu, nego imaju još pasti i držati na onim dojkama čitavo tijelo kršćanskoga puka i bilo kojeg naroda koji bi se htio podići iz tame nevjerstva i pridružiti se kao član Crkvi.

Gledaj s koliko neznanja i s koliko mraka, s koliko nezahvalnosti i s kakvim se nečistim rukama poslužuje slavno mlijeko i Krv ove Zaručnice! I s kakvom je drskošću i s malo časti primana! Stoga ono što daje život često puta daje smrt po njihovoj krivnji: a to je Predragocjena Krv mog Jedinorođenog Sina koji je srušio mrak i smrt, dao svjetlo i istinu i posramio laž. A sva su ova sredstva bila dar ove Krvi za spas i usavršenje svakoga čovjeka koji je raspoložen da ga primi. Kao što daje život i obogaćuje dušu svakom milošću, više ili manje prema raspoloženju i osjećaju onoga koji prima, tako zadaje smrt onomu koji živi naopako. Tako ne daje život nego smrt onomu koji ga prima nedostojno, ako stoji u tami smrtnoga grijeha.

To se događa ne zbog manjkavosti ove Krvi, niti zbog manjkavosti službenika, pa kad bi se on nalazio u istome zlu, ili u još većem, jer njegovo zlo ne kvari i ne kalja ovu Krv niti smanjuje milost ni krepost. Stoga službenik ne čini zlo onomu komu je dijeli, nego sam grešnik ako se ne pripravi pravim skrušenjem za grijeh. Velim, dakle, da ovaj Sakramenat škodi onomu koji ga prima, ne zbog Krvi ili zbog službenika, nego zbog raspoloženja i manjkavosti onoga koji prima, pošto je okaljao dušu i tijelo tolikom nečistoćom i pošto je bio tako okrutan prema sebi i prema svome bližnjemu.

Bio je okrutan prema sebi gubeći milost, gazeći nogama svojeg zlog osjećaja plod Krvi, plod što ga je imao od svetog krštenja na kojemu mu je bila dignuta ljaga istočnoga grijeha koju je zadobio kad je bio začet od svoga oca i majke. Zato sam dao Riječ, Jedinorođenog svoga Sina, jer je masa ljudskog roda bila pokvarena grijehom prvog čovjeka, Adama; i tada ste vi svi, kao posude od te tvari, pokvareni i lišeni posebnog raspoloženja da imate vječni život. Radi toga se Ja, neizmjerna visost, sjedinih s niskosti vaše ljudske naravi, da ispravim pokvarenost i smrt ljudskog roda i da ga podignem na milost koju bijaše izgubio grijehom. Ja, kao Bog, nisam mogao trpjeti kaznu; a ipak je moja božanska pravda htjela da grijeh bude kažnjen. Sam čovjek nije mogao dati zadovoljštinu; jer, ako bi djelomično i zadovoljio, njegova bi zadovoljština vrijedila samo za njega, ne za ostale razumne stvorove.

Sigurno ne bi mogao dati potpunu zadovoljštinu niti za sebe niti za druge, jer je njegov grijeh uvrijedio mene koji sam neizmjerna dobrota. Kad sam dakle htio vratiti na milost čovjeka, koji je oslabio i nije mogao zadovoljiti iz spomenutog razloga pače je bio veoma oslabio, poslao sam Riječ, svoga Sina, zaodjenuta istom naravi koju imate vi, pokvarena masa Adamova, da pretrpi kaznu u toj istoj naravi koja je Boga uvrijedila i da, trpeći na svome tijelu sve do sramotne smrti, ublaži moju srdžbu.

Tako sam zadovoljio svoju pravdu i svoje božansko milosrđe koje me je pokrenulo da zadovoljim krivnji čovjeka, da ga raspoložim za ono dobro za koje ga bijah stvorio. Tako je ljudska narav, ujedinjena u Isusu Kristu sa božanskom, bila dovoljna da nadoknadi za cijeli ljudski rod, ne samo po muci koju je Krist podnio u konačnoj ljudskoj naravi, nego snagom vječnog božanstva, koje je ista neizmjerna božanska narav. Po ovom ujedinjenju dviju naravi primio sam i prihvatio žrtvu Krvi moga Jedinorođenog Sina, koja je bila unesena i umiješana sa božanskom naravi posredstvom ognja moje ljubavi, što je bila ona veza koja ga je držala pribijena i čavlima na križu.

Na ovaj način, po samoj snazi Božje ljubavi, ljudska je narav Kristova bila dovoljna da zadovolji za grijeh. Tako je bila dignuta ljaga Adamova grijeha i ostao je samo znak, a to je sklonost na grijeh sa svim drugim manjkavostima tijela, na isti način kao što ostaje ožiljak kad je čovjek izliječen od rane. To je kod vas učinio Adamov grijeh da je proizveo smrtnu ranu: ali kad je došao veliki liječnik, moj Sin, izliječio je bolesnika, kad je on sam popio gorki lijek što ga čovjek nije mogao piti jer je bio vrlo oslabio. On je učinio kao dojilja koja uzima lijek mjesto djeteta, jer je ona velika i jaka dok dijete nije jako da podnese gorčinu lijeka. On je bio za vas dojilja, podnoseći za vas, veličinom i jakošću Božanstva ujedinjenog s vašom naravi, gorčinu mučne smrti, da vas ozdravi i da dade život vama, djeci oslabljenoj zbog grijeha.

U vama je ostao samo znak istočnoga grijeha, kojega primate kad ste začeti od oca i majke; znak, koji je djelomično dignut sa duše svetim krštenjem, koje ima moć da vam dade život milosti po snazi ove slavne i dragocjene Krvi. Čim duša primi sveto Krštenje, diže joj se istočni grijeh i ulivena joj je milost. Ona pak sklonost na grijeh, koja joj ostaje kao ožiljak, oslabi i duša je može obuzdavati ako hoće. Tada je duša, poput lijepe posude, raspoložena da primi i poveća u sebi milost, malo ili mnogo, koliko joj se sviđa da se dobro spremi da me hoće s osjećajem i željom ljubiti i služiti mi. A tako se može raspoložiti na zlo kao i na dobro usprkos milosti primljenoj na Krštenju.

Kad dođe u dob razlučivanja, moći će se dati na dobro ili na zlo, prema tome kako se bude svidjelo njezinoj volji, zbog njezine slobode. Ali sloboda je čovjekova tako velika i on je postao tako jak, da ga ne može ni đavao ni kakvo drugo stvorenje prisiliti ni na najmanji grijeh, ako on neće. Dignuto mu je ropstvo i postao je slobodan da gospodari svojom sjetilnošću i da postigne cilj za koji je stvoren. O kako li je bijedan čovjek koji uživa u blatu, kao što čini životinja, i ne pozna dobročinstava primljenih od mene. Bijedno stvorenje i puno tolikog neznanja nije moglo primiti većeg dobročinstva».

Promatranje vlastitih grijeha mora biti popraćeno sa sjećanjem  na Krv Kristovu i njegovo milosrđe

(Sv. Katarina Sijenska)

(Kad je Bog Otac razložio neke istine o Sakramentu Kristova Tijela, prikazuje potpunim izlaganjem kako duša prelazi od usmene molitve na mislenu. Pripovijeda se jedno viđenje koje je ova duša imala.)

Znaj, predraga kćeri, da duša stiče sve kreposti u poniznoj, neprekidnoj i vjernoj molitvi, združenoj s pravom ustrajnošću. U njoj mora ustrajati a da je nikad ne napusti ni zbog đavolskog zavaravanja ni zbog svoje krhkosti, to jest zbog misli ili pokreta što bi došli od vlastitoga tijela, ni zbog razgovora s osobama, jer se zloduh često postavlja u njihove jezike, čineći da govore s tim ciljem da zapriječe njihovu molitvu, i sve ove poteškoće mora prevladati krepošću ustrajnosti. O kako je slatka ovoj duši i kako je meni ugodna sveta molitva koju obavlja u kući spoznanja sebe i mene, otvarajući razumsko oko svjetlom vjere i osjećajem prema obilju moje ljubavi!

Ova je ljubav postala vama vidljivom posredstvom vidljivoga Jedinorođenoga mojega Sina, koji vam ju je pokazao svojom Krvlju. Ova Krv opaja dušu, zaodijeva je ognjem božanske ljubavi i daje joj za hranu Sakrament što sam vam ga stavio na raspolaganje u otajstvenom tijelu svete Crkve, to jest Tijelo i Krv moga Sina, koji je pravi Bog i pravi Čovjek, dajući da vam se podjeljuje po rukama namjesnika, koji drži ključeve ove Krvi.

Ovo je ona mistična gostionica koja se, kako ti već spomenuh, nalazi na mostu da dade hranu i okrepu putnicima i strancima koji prolaze putem nauka moje Istine, zato da ne bi smalaksali od slabosti. To je hrana koja krijepi, ili mnogo ili malo, već prema želji onoga koji je prima, primajući je na bilo koji način, sakramentalno ili duhovno. Sakramentalno se prima kad se pričešćuje, duhovno kad se pričešćuje željom, bilo da se želi pričestiti, bilo da se misli na Krv raspetoga Krista, to jest da se pričešćuje s tim osjećajem ljubavi što ga nalazi i kuša u Kristovoj Krvi, jer vidi da je Krv bila prolivena iz ljubavi. Stoga se opaja i užiže sveta želja, te se u tom zasićuje nalazeći da je ispunjena samo ljubavlju prema meni i prema bližnjemu.

Gdje je pribavila ovu milost? U kući spoznanja sebe i u vježbi svete molitve, po kojoj je došla do toga da se riješila nesavršenosti. Na taj su način učenici i Petar, stojeći zatvoreni u bdjenju i molitvi, izgubili svoju nesavršenost i zadobili savršenost. Kojim sredstvima? Ustrajnošću začinjenom presvetom vjerom. Ali nemoj misliti da duša dobiva toliko žara i hrane od ove molitve, ako je ova samo usmena, kako to čine mnoge duše kojima je molitva više u riječima negoli u osjećaju, te se čini da paze samo na to da dovrše mnoge psalme i izreknu mnoge očenaše, te kad završe broj koji su odlučile izreći, čini se da ne misle na drugo. Uistinu se čini da u molitvi postavljaju pažnju samo na usmeno izgovaranje. Ne smiju tako raditi; jer, zanemarujući sve drugo, beru malo ploda, i njihova se molitva meni malo sviđa.

Sada, ako me pitaš: Treba li možda napustiti usmenu molitvu, kad se čini da nisu svi privučeni na mislenu molitvu? Ne! odgovaram ti, nego osoba mora razlikovati, jer ja dobro znam da, kao što je osoba najprije nesavršena a onda savršena, tako je njezina molitva najprije nesavršena. Kad je duša još nesavršena, mora se služiti usmenom molitvom da ne padne u lijenost, ali ne smije nikad usmeno moliti a da ne moli mišlju.

Dok ustima izgovara, neka se trsi da podigne i upravi svoj duh prema meni općim razmatranjem svojih nedostataka i razmatranjem Krvi Jedinorođenoga mojega Sina u kojoj će naći širinu moje ljubavi i oproštenje svojih grijeha. Tada će joj spoznanje sebe i razmatranje svojih grijeha učiniti da upozna moju dobrotu unutar sebe i da nastavi vježbu molitve istinskom poniznošću. Neću da manjkavosti budu promatrane u pojedinostima, nego općenito, zato da duh ne bude uprljan sjećanjem na pojedine i gnusne grijehe. Govorio sam neka duša ne misli samo na manjkavosti, bilo na pojedinačne bilo općenite, a da ne bi promatrala i sjećala se Krvi i velikog milosrđa, zato da se ne bi zbunila.

Jer kad spoznanje sebe i promatranje grijeha ne bi bilo začinjeno sjećanjem na tu Krv s nadom u milosrđe, duša bi se našla zbunjena i tako bi došla k vječnoj osudi skupa sa zloduhom. A ne samo zbog toga razloga, nego i zbog toga što, kad ne bi bilo ruke moga milosrđa, došli biste do očaja. Ovo je jedna od profinjenih zabluda koju zloduh podmeće mojim slugama. Zato treba uvijek širiti srce i osjećaj prema mojem neizmjernom milosrđu s istinskom poniznošću, radi vaše koristi da se izbjegne đavolska prijevara. Ti znaš da đavolska oholost ne može prevladati poniznog duha, niti njegova zbunjenost može podnijeti širine moje dobrote i milosrđa, u što duša polaže pravu nadu. Ako se dobro sjećaš, zloduh je htio da te obori zbunjenošću, time što ti je htio pokazati da je tvoj život zaveden u zabludu i da ti nisi slijedila niti vršila moju volju, a ti si onda učinila ono što si morala učiniti, i moja ti je dobrota dala da to učiniš (jer se moja dobrota ne sakriva onome koji hoće da je primi).

Ti si se podigla s poniznošću prema mojemu milosrđu, govoreći: »Ispovijedam svome Stvoritelju da je moj život prošao samo u tami, ali ja ću se sakriti u Rane raspetoga Krista i kupat ću se u njegovoj Krvi, i tako ću poništiti svoje opačine, i željom ću biti radosna u svome Stvoritelju«. Tada je zloduh pobjegao.

Zatim se je vratio s drugom borbom, to jest htijući da te digne visoko ohološću, govoreći: «Ti si savršena i Bogu draga: ne treba dakle da se trapiš niti da oplakuješ svoje manjkavosti». Ja sam ti onda dao svjetlost da vidiš put kojim ti je ići, to jest da se poniziš; stoga si odgovorila zloduhu, govoreći: »Jadne li mene. Ivan Krstitelj nije nikad počinio grijeha, bio je posvećen u majčinoj utrobi, a ipak je činio toliko pokore. A ja sam počinila tolike grijehe i nikad nisam počela to uviđati plačem i pravim pokajanjem, uviđajući tko je onaj Bog koga vrijeđam, a tko sam ja koja ga vrijeđam!«

Tada zloduh, ne mogavši trpjeti tvoju poniznost duha niti tvoje pouzdanje u moju dobrotu, rekao ti je: Ti si prokleta, jer ne mogu naći načina da te prevladam! Ako te oborim dole zbunjenošću, ti se dižeš visoko prema milosrđu Božjem. Ako te uzdignem visoko, ti se naprotiv postavljaš nisko, silazeći poniznošću sve do pakla, tako da me progoniš čak unutar pakla. Ne vraćam se više k tebi, jer me udaraš štapom ljubavi».

Duša dakle treba začiniti spoznanje sebe začinom spoznanja moje dobrote, a spoznanje moje dobrote začinom spoznanja sebe. Na taj će način usmena molitva biti korisna duši i meni ugodna. Ako zatim ustraje u toj vježbi, doći će od nesavršene molitve do savršene mislene molitve. Ako, naprotiv, jednostavno gleda da dovrši broj svojih molitava, ili ako radi usmene molitve propušta mislenu, neće do savršene molitve nikada stići.

Može se koji put dogoditi da je duša odlučila jezikom izgovoriti stanovitu količinu molitava, a ja pohodim njezin duh sad na jedan način sad na drugi, dajući joj svjetla da upozna sebe kajući se za svoje manjkavosti, ili dajući joj obilja milosti, ili još postavljajući joj pred oči na razne načine kako se meni svidi prisutnost moje Istine; ili također prema njezinim željama; u tom slučaju ona može biti u tolikom neznanju da će ispunjavati broj svojih molitava, u ovome životu. U svakoj duši tražim čistoću i ljubav, da ljubi mene i bližnjega potpomažući koliko može, pružajući mu molitve, da tako svi budu ujedinjeni u jedinstvu ljubavi, kako ti protumačih na drugom mjestu. Ali, štoviše, ja od svojih službenika tražim čistoću i ljubav prema meni i bližnjemu zato da dijele Tijelo i Krv mojeg Jedinorođenog Sina s ognjem ljubavi i glađu za spasenjem vaših duša, na slavu i hvalu mojega imena.

Kao što službenik hoće da bude čist kalež kojim se prikazuje ova žrtva, tako i ja zahtijevam od njih čistoću i sjaj srca, duše i pameti. Hoću da se tijelo, kao oruđe duše, uzdrži u savršenoj čistoći. Neću da se hrane ili valjaju u blatu nečistoće, niti da budu okrutni prema sebi ni prema bližnjemu, jer ne mogu biti okrutni prema sebi a da nisu prema bližnjemu. Ako su okrutni sami prema sebi zbog grijeha, također su okrutni prema dušama bližnjega, jer im ne daju primjer života niti se brinu da izvuku duše iz ruku zloduha, niti da im pružaju Tijelo i Krv moga Jedinorođenog Sina, niti da daruju mene u ostalim sakramentima svete Crkve. Tako oni, ako su okrutni sami sa sobom, okrutni su i s drugima.

Pišem vam u njegovoj Predragocjenoj Krvi

(Sv. Katarina Sijenska)

Ja Katarina, službenica i ropkinja slugu Isusa Krista, pišem vam u njegovoj Predragocjenoj Krvi...Mi stanovnici zemlje držali smo uspravan njegov Križ i postali smo posuda koja prima Kristovu Krv. Tko će upoznati tu istinu i zaručiti je, naći će u njegovoj Krvi milost, bogatstvo i život, prekriti će se njegova golotinja i obući će u zaručničke haljine plamena ljubavi, natopljena i umiješana krvlju i vatrom koja se iz ljubavi razdala i sjedinila s Božanstvom. U Krvi Kristovoj će se nahraniti i nasititi milosrđem, u Krvi će raspršiti tmine i kušati svjetlost....

Utopite se u Krvi Krista Raspetoga, okupajte se u njegovoj Krvi, napojite se njegovom Krvlju, nasitite se njegovom Krvlju, obucite se u njegovu Krv. Ako ste postali nevjerni obnovite krštenje u njegovoj Krvi, ako vam je đavao pomračio pogled duha operite ga Krvlju Kristovom, ako ste postali nezahvalni za darove jer ih ne poznajete budite po Krvi zahvalni, ako ste bili slab pastir bez pruta pravednosti sjedinjena sa razboritosti i milosrđem izvucite ga iz Krvi Kristove.... U Krvi istopite vašu mlakost, u Krvi pronađite izvor milosrđa, u Krvi blagost, u Krvi plamen, u Krvi pobožnost... U Krvi je učinjena pravednost za naše grijehe, u Krvi gorke stvari postaju slatke i teški tereti lagani....

Ova prolivena Krv čisti cijeli svijet

(Bl. papa Ivan XXIII)

Ako je beskrajna vrijednost Krvi Bogočovjeka, beskrajna je i ljubav koja ga je potakla da je prolije već osmog dana od svog rođenja kod obrezanja, a zatim obilno u agoniji u Getsemanskom vrtu, kod bičevanja i krunjenja trnovom krunom, pri usponu na Kalvariju, kod razapinjanja, i na kraju iz velike rane na boku, kao simbol iste božanske Krvi koja teče u svim sakramentima Crkve. Nije samo prikladno nego i krajnje nužno da toj Krvi, svi koji su ponovno rođeni u njenoj spasenjskoj kupelji iskazuju čast klanjanja i zahvale pune ljubavi. Treba klanjanjemštovati kalež Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, pogotovu u trenutku podizanja u euharistijskoj žrtvi.... Na taj način će vjernici dostojno pristupiti i bolje shvatiti plodove otkupljenja, uskrsnuća i vječnog života koje je Kristova prolivena Krv, snagom Duha Svetoga, zaslužila za cijeli svijet.

Brojni mučenici su stasali zato što su se hranili Tijelom i Krvlju Kristovom te tako postali dionici njegove božanske snage, išli su u susret dnevnim borbama, žrtvama do mučeništva ako je trebalo u obranu Božjeg kraljevstva, osjećali su u sebi osjećaje ljubavi koja je poticala sv. Ivana Krizostoma klicati: «Odlazimo s ove gozbe kao lavovi koji sipaju vatru, postavši užasni đavlima, misleći da je naše Tijelo, i koliku smo ljubav primili...»

Ova Krv, kad je dostojno primamo, udaljuje đavle, priziva nama anđele i samoga Gospodara anđela...Ova prolivena Krv čisti cijeli svijet... Ona je cijena svemira, po Krvi Krist otkupljuje Crkvu ... Ta misao treba obuzdati naše strasti. Uistinu, do kada ćemo ostati navezani na sadašnji svijet? Do kada ćemo ostati nepokretni? Do kada ćemo zapostavljati razmišljanje o našem spasenju? Razmišljajmo o dobrima koje se Gospodin udostojao udijeli nam, budimo mu zahvalni, proslavimo ga ne samo vjerom nego i djelima.

O kada bi kršćani češće razmišljali o očinskoj opomeni prvog pape: «Provodite sa strahom vrijeme svog boravka u tuđini. Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svega bezvrijednog nego skupocjenom Krvlju Krista, nevina i janjeta bez mane», o kada bi poslušali poticaj apostola naroda:«Otkupljeni ste skupocjeno, proslavite dakle Boga u vašem tijelu»!

Koliko bi dostojnije i poticajnije bilo njihovo ponašanje, koliko spasonosnija za sve čovječanstvo bila prisutnost Crkve Kristove u svijetu! Kada bi svi ljudi prihvatili pozive Božje milosti koja ih želi spasiti, jer je Bog htio da svi budu otkupljeni Krvlju njegova Jedinorođenog Sina i sve poziva da budu udovi njegova mističnog tijela Crkve, kakvi bi samo bratski odnosi bili među pojedincima i narodima.

Današnje čovječanstvo više nego ikad prije ima potrebu iskusiti  učinkovitost otkupiteljske Krvi Kristove

(sv. Ivan Pavao II)

Znak prolivene Krvi kao izraz darovanog života na mučenički način za svjedočanstvo vrhunske ljubavi, čin je Božjeg prilagođavanja našoj ljudskoj situaciji. Bog je izabrao znak Krvi jer nijedan drugi znak rječitije ne izražava cjelovitost darivanja osobe. Otajstvo tog darivanja nalazi svoj izvor u spasenjskoj volji Očevoj i svoje ostvarenje u sinovskoj poslušnosti Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka po djelu Duha Svetoga. Zbog toga povijest našeg spasenja ima neizbrisivi znak trojstvene ljubavi...

Današnje čovječanstvo nerijetko ranjeno ranom mržnje i nasilja, više nego ikad prije ima potrebu iskusiti učinkovitost otkupiteljske Krvi Kristove. Njegova Krv, koja nije uzalud prolivena, u sebi ima snagu Božje ljubavi te zalog nade, pomirenja i otkupljenja. A za crpsti iz tog izvora treba se vratiti križu Kristovu, usredotočiti pogled na Sina Božjega, na njegovo probodeno Srce, na njegovu prolivenu Krv... Krv Kristova nije ispaštanje grijeha, nije samo pravednost nadoknade, nego je još više objava beskrajne i milosrdne ljubavi. Ne obnavlja samo dostojanstvo čovjeka ranjena grijehom nego uzdiže čovjeka na sudjelovanje u božanskoj naravi. Ne prestanite nikada braćo i sestre produbljivat shvaćanje ovog Otajstva pravednosti i ljubavi; širite ga cijelim svijetom....

Pred tim čudesnim djelom Božjim svi se vjernici s vama sjedinjuju u slavljenju Boga Jedinoga i Trojstvenoga u znaku Predragocjene Krvi Kristove. Ali ispovijedati ustima treba biti sjedinjeno sa svjedočanstvom života. Mnoga su dobra djela koja nam nadahnjuje razmatranje žrtve Kristove. To nas potiče uistinu da dademo naš život za Boga i braću bez pridržaja, sve do prolijevanja krvi, kao što su to činili mučenici....

Marija, Majka Predragocjene Krvi

(Iz molitvenika Slavimo Krv Kristovu)

Mariju zovemo Majkom Predragocjene Krvi, jer je njezin božanski Sin od nje dobio tijelo i krv. Pratila ga je cijeli svoj život. Bio je to put "Sedam žalosti". "Tvoju će dušu probosti mač" navijestio joj je starac Šimun u hramu. Dok je Isus umirao na križu, skupljala je Marija pod križem njegovu dragocjenu Krv. Postala je suotkupiteljica, započevši svoje trpljenje već svojim "da" u Nazaretu pa sve do velikog "da" na Kalvariji.

Tu je zajedno sa svojim Sinom i u svom Sinu trpjela za nas. Marijino poslanje nije bilo završeno pod križem. Izgubila je Sina, ali nije tu ostala, jer Bog je bio njezina snaga. Ona je živjela iz vjere, zato je i mogla izdržati pod križem dok su se skoro svi drugi učenici razbježali. Isus povjerava Majku Ivanu i Ivana Majci. Kakva zamjena! Ali Marija je prihvaća. Ona ne prihvaća samo Ivana, ona prihvaća s njim cijelu Crkvu, cijelo čovječanstvo, jer je za sve trpjela. Marija zajedno s učenicima čeka dolazak Duha Svetoga. Ona, zaručnica Duha Svetoga, priprema svojom jakom vjerom i prisutnošću buduće pastire Crkve na silazak Duha Svetoga. Svima nama je postala Majka, snagom predragocjene Krvi.

"Preporučam nježnu pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji. Sve predajte u njene ruke i ne bojte se. U svim potrebama utecite se žalosnoj Gospi... u strahu, patnjama, mukama utecite se s povjerenjem ovoj našoj osloboditeljici i vidjet ćete čudesa. Vi znate da mi nemamo nikog drugog nego Isusa i Mariju koji su za nas sve." (bl. Marija de Mattias)

"Kako je lijepo prebivati s Marijom podno križa... s Majkom Božjom i Majkom našom, s Odvjetnicom grešnika, s Posrednicom svega svijeta, s Učiteljicom istine. Uz katedru križa Majka nas uči ljubiti Isusa Krista oblivenog krvlju." (sv. Gašpar del Bufalo)

6. POBOŽNOST KRVI KRISTOVOJ U ISKUSTVIMA SVETACA  I DUHOVNIH VELIKANA

Pobožnost Predragocjenoj Krvi, oružje za naše vrijeme

(sv. Gašpar del Bufalo)

Htio bih imati tisuće jezika kako bih raznježio svako srce prema Predragocjenoj Krvi Kristovoj. To je temeljna pobožnost koja obuhvaća sve druge, ona je temelj, potpora i bit katoličke pobožnosti. Pobožnost Predragocjenoj Krvi, evo oružja za naše vrijeme. O koliko me zanima ova pobožnost. Moram priznati, u svim svojim ograničenostima (snazi, novcu i sposobnostima) sve zalažem za to veliko dobro. To je cijena našeg spasenja i to je razlog moga povjerenja za spasenje, ovoj pobožnosti želim posvetiti svoj život i svećenik sam da prikazujem Krv Kristovu. Posvuda Božanska Krv treba očistiti zemlju.

Eto u čemu se sastoji duh naše pobožnosti.... Nema sumnje da je pobožnost Božanskoj Krvi mistično oružje za naša vremena. Ah koliko više trebamo objavljivati njenu slavu... Gospodin je u svakom vremenu podizao pobožnosti prikladne kako bi postale zaštita od potoka nepravde. Ako smo u prošlosti vidjeli da je Crkva bila napadana u jednoj ili drugoj istini vjere, u naše vrijeme je potpuni rat protiv religije i Raspetog Gospodina. Priliči dakle ponovno ukazati na slavu Križa i Raspetoga.... treba ponovno reći narodima kojom cijenom su otkupljene ljudske duše. Treba kazati kojim putovima Krv Isusova čisti duše... podsjetiti da se ta Krv svako jutro prikazuje na oltarima.

A kako je sam svetac prakticirao pobožnost svjedoči nam slijedeća epizoda. Sv. Gašpar je držao pučke misije kad su ga obavijestili da je neki javni teški grešnik na umoru te da je odbijao sakramente. Svetac je pošao do sobe u kojoj je umirući ležao. Stao je do uzglavlja s križem u ruci i govorio mu o Krvi Kristovoj. Njegove su riječi bile proživljene i dirljive, ali je umirući ostao ravnodušan. Tada je sv. Gašpar kleknuo i počeo pored njega moliti i činiti pokoru, pa ipak nije uspio potaći umirućeg na pokajanje. Pa ipak se nije predavao te mu je rekao: «Brate, ne želim da propadneš i neću prestati dok ne zadobijem tvoju dušu za Krista». Nakon nekog vremena umirućeg je zahvatila Božja milost, zaplakao je, ispovjedio se i umro svecu na rukama.

Ne udaljujte vaše srce od Krvi Kristove

(Bl Marija De Matias)

Duša izabranica Krvi Kristove, bl. Marija de Mattias,rodila se u Vallecorsi 4.2. 1805.g., a umrla u Rimu 20. 8. 1886.g. Slušajući riječi sv. Gašpara odlučila je postati redovnicom, ali kad je otišla s njime se posavjetovati on joj je po Božjem nadahnuću kazao da je Gospodin zove na drugo poslanje i povjerio ju je duhovnom vodstvu vlč. Giovannia Marlinia. Ubrzo je ostavila obitelj i preselila se u Acuto u pokrajini Lazio gdje je uz mnoge poteškoće otvorila prvu kuću i školu sestara Klanjateljica

Krvi Kistove. Uz puno molitve i žrtve osnovala je i druge kuće i škole za kršćanski odgoj ženske mladeži. Bila je jako pobožna Krvi Kristovoj i cijeli život je širila tu pobožnost među narodom. Proglašena je blaženom 1950 u Rimu. Tijelo joj počiva u crkvi posvećenoj Krvi Kristovoj u rimskoj četvrti Latino. Evo nekoliko njenih misli o pobožnosti Krvi Kristovoj:

«Kako je utješno vidjeti Zaručnice božanskog Jaganjca, Klanjateljice njegove predragocjene Krvi, ujedinjene jednom voljom Božjom, jednodušne, jednog srca, čiji himan zahvalnosti neizmjernoj Božjoj dobroti odjekuje čitavim Rajem, dok prikazuju Krv njegova Sina za pomirenje Neba sa zemljom i zemlje s Nebom.

Jedina naša briga neka bude da, koliko je moguće, svima objavimo ljubav raspetoga Isusa, pokrivenoga Krvlju i Ranama za naše spasenje. Ako su naša srca zahvaćena ovom ljubavlju, blago nama. Oh! Kojeg mira . . .

Ohrabrimo se, moje drage kćeri; duše, duše u bok Isusa Krista. Nastojimo izvojevati pobjedu na slavu božanske Krvi. Revno se oduševljavajmo i ispunjajmo srce ljubavlju za čast blagoslovljenog Boga; privodimo duše Isusovom boku. Isusova je Krv sva naša nada i sve naše dobro. Krv prolivena uz toliko boli i s toliko ljubavi za naše vječno spasenje. Ispunimo srce hrabrošću i ne bojmo se ni smrti, da bi ga svi u svim trenucima slavili, blagoslivljali i ljubili ...

Trebamo se, koliko je do nas, pobrinuti da se sve više slavi predragocjena Krv, i ne umoriti se čineći dobro, na korist nama i bližnjemu, jer to je naša glavna svrha zbog koje nas je Bog pozvao u ovu sv. Družbu. Mnogo molimo Gospodina da nam udijeli konačnu ustrajnost, da bismo jednog dana primile krunu u Nebu».

Živio Isus, živio njegov Križ!

(Sv. Ljudevit Montfortski)

Sestra Katarina od sv.Bernarda – Ivana Guyonne (Luiza) iz Rambervilliersa, svjesna koliko mora biti zahvalna Ljudevitu za svoje zvanje, piše bratu u Pariz i poslije toliko godina želi ga vidjeti. Ako je već u Parizu, mogao bi nastaviti još malo put prema istoku i doći do nje. Zahvaljujući toj sestrinskoj želji ostao nam je jedan od najljepših bisera koje je napisao Montfort, Pismo od 15. kolovoza 1713:

Živio Isus, živio njegov Križ! Kad bi ti znala moje križeve i moja poniženja u pojedinostima, sumnjam da bi tako živo željela vidjeti me, jer u svakom kraju gdje se nađem uvijek pružam jedan krak križa svojim najboljim prijateljima da ga nose, često protiv moje i protiv njihove volje. Nitko me ne može podržavati niti se usuđuje izjasniti za mene, a da zbog toga ne bi trpio, a često pada i pod udar pakla protiv koga se borim, svijeta komu se protivim i tijela koje progonim. Mravinjak grijeha i grešnika što ih napadam ne pušta nikakva mira ni meni ni mojima.

Uvijek u pripravnosti, uvijek na bodljikama, na oštrom kamenju, osjećam se kao lopta u igri: još nije udarena s jedne strane, već je biju s druge krutim udarcem. To je sudbina siromašnog grešnika. Tako sam bez predaha i bez odmora već 13 godina, otkako sam izišao iz sv.Sulpicija.

Ipak, draga sestro, blagoslivljaj Boga za mene, jer sam zadovoljan i radostan posred svih svojih patnja, te ne vjerujem da na svijetu ima išta slađe za mene od najgorčega križa, kad je natopljen u Krvi Raspetoga Isusa i u mlijeku njegove božanske Majke.

No, osim ove nutarnje radosti, imamo još jednu veliku korist kad podnosimo križeve. Želio bih da proživljavaš ono što ja proživljavam. Nikad nisam postigao toliko obraćenja koliko nakon najoštrijih i najnepravednijih zabrana. Hrabro, predraga sestro, nosimo nas troje naš križ u dva suprotna područja kraljevstva. Nosi ga dobro sa svoje strane, ja ću nastojati pomoću Božje milosti da ga nosim sa svoje strane, i ne tužimo se, ne mrmljajmo, ne skidaj ga i ne ispričavaj se, i ne plačimo poput djece koja prolijevaju suze i koja se tuže na to što im se daje da nose stotine librica zlata, ili kao onaj zemljoradnik koji je očajavao nad time što su mu polje pokrili zlatnicima da ga obogate”.

Osjetih veliku žalost misleći na to kako je ta Krv kapala na zemlju a da se nitko  nije požurio da je pokupi

(Terezija od Djeteta Isusa)

Gledajući jedne nedjelje sliku našega Gospodina na križu, dirnula me Krv koja je kapala iz jedne od njegovih božanskih ruku. Osjetih veliku žalost misleći na to kako je ta Krv kapala na zemlju a da se nitko nije požurio da je pokupi, i ja odlučih da ću u duhu stalno biti podno križa da hvatam božansku rosu koja je tekla s njega, shvaćajući da ću je tada morati rasipati na duše... Neprestano je također u mom srcu odzvanjao uzvik Isusov na križu: »Žedan sam!« (Iv 19, 28) Te su riječi raspirivale u meni nepoznat i veoma živ žar ... Htjela sam napojiti svoga Ljubljenoga, a sama sam se osjećala kako me pali žeđa za dušama... Ali tada me još nisu privlačile duše svećenika, nego duše velikih grešnika; gorjela sam od želje da ih otmem vječnome ognju. Da potakne moju revnost, dragi mi je Bog pokazao da su mu moje želje ugodne.

Čula sam govoriti o velikom zločincu koji je upravo bio osuđen na smrt zbog užasnih zločina, a po svemu se činilo da će umrijeti bez pokajanja. Ja sam htjela pod svaku cijenu spriječiti da ne dođe u pakao, i da to postignem, upotrijebila sam sva sredstva koja se mogu zamisliti. Osjećajući da sama od sebe ne mogu ništa, prikazala sam dragom Bogu sve neizmjerne zasluge našega Gospodina i blago svete Crkve. Napokon sam zamolila Celinu da dade čitati misu na moje nakane. Nisam se usudila da sama zamolim misu bojeći se da ne bih bila prisiljena priznati da je to za velikog zločinca Pranzinija.

Nisam to htjela reći ni Celini, ali ona me svojim tako nježnim i tako upornim pitanjima natjerala da joj odam svoju tajnu. Ona ne samo da mi se nije rugala, nego me još zamolila da mi smije pomoći da obratim svoga grešnika. Ja prihvatih njezinu pomoć sa zahvalnošću, jer bih bila voljela da se svi stvorovi ujedine sa mnom da izmolimo milost za krivca.

Osjećala sam u dnu srca sigurnost da će naše želje biti ispunjene, ali da se ohrabrim i uzmognem dalje moliti za grešnike, rekoh dragom Bogu da sam potpuno uvjerena da će oprostiti jadnom nesretniku Pranziniju, i da ću to vjerovati i onda ako se ne ispovjedi i ne pokaže nikakva znaka kajanja; toliko pouzdanja imam u neizmjerno milosrđe Isusovo, ali ga ipak molim samo »jedan znak« kajanja za moju jednostavnu utjehu ...

Moja molitva bila je doslovce uslišana! Usprkos tatinoj zabrani da ne smijemo čitati nikakvih novina, nisam smatrala da sam neposlušna ako pročitam mjesta koja su govorila o Pranziniju. Sutradan iza njegova smaknuća dođe mi pod ruku dnevnik »La Croix«. Otvorih ga žurno, i što vidjeh?... Ah, suze odadoše moje uzbuđenje, te sam se morala sakriti.. . Pranzini se nije ispovjedio, popeo se na stratište i spremao se da turi glavu u kobni otvor, kad se najednom, obuzet nenadanim nadahnućem, okrenuo, pograbio raspelo koje mu je pružao svećenik, i poljubio tri puta njegove presvete rane! .. . Zatim je njegova duša otišla da primi milosrdnu osudu Onoga koji izjavljuje da će na nebu biti veća radost nad jednim grešnikom koji se pokaje nego nad devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanja ... (Lk 15, 7)

Dobila sam »znak« koji sam molila, i taj je znak bio vjerna slika milosti koje mi je Isus udijelio da me privuče da molim za grešnike. Nije li pred Ranama Isusovim, kad sam vidjela kako teče njegova božanska Krv, ušla u moje srce žeđa za dušama? Htjela sam ih napojiti ovom neokaljanom Krvi koja ih je imala očistiti od njihovih mrlja; i usne »moga prvoga djeteta« pripiše se na presvete Rane!... Kako li neizrecivo slatka odgovora!... Ah, poslije ove jedinstvene milosti moja je želja za spašavanjem duša rasla svakoga dana, bilo mi je kao da čujem Isusa kako mi govori kao Samaritanki: »Daj mi piti!« (Iv 4, 7) To je bila prava uzajamna ljubav: dušama sam davala Krv Isusovu, Isusu sam prikazivala te iste duše, osvježene božanskom rosom. Tako mi se činilo da mu gasim žeđu, i što sam mu više davala piti, to se više povećavala žeđa moje uboge male duše, i tu mi je žarku žeđu davao On kao najslađi napitak svoje ljubavi...

Piti tekućinu iz Kristovih grudi

(Sv. Veronika Giuliani)

Dok sam, neku noć, provela u molitvi, doživjela sam zanos, pri čemu mi je Gospodin dao na znanje kako će mi, do malo vremena, udijeliti posebnu milost; međutim mi nije povjerio o čemu namjerava. Jedino me je ostavio u radosnom raspoloženju, što ga nisam znala sebi protumačiti; ali kad sam, poslije zanosa, bila pri uporabi svojih osjetila, počela sam, kao da sam bez pameti, trčati. Našla sam se u vrtu, a nisam znala kako sam odlučila poći ondje. U trenutaku, našla sam se u crkvi, i govorila sam glasno: Ljubavi moja, kad ću te ljubiti? Sada je čas, sada više neću stati.

I osjetila sam kako ljubljeno Srce užiže dušu, i nisam nalazila mjesto da se smirim. Sad sam se našla u klaustru, onda u hodnicima, i u ćeliji gdje sam govorila: Isuse moj, što želiš od mene? Ja sam tvoja: a tvoje je i moje srce; stoga, isto ljubljeno Srce ljubi te za me, a ista ljubav, što je ista, ljubi ona tvoju beskrajnu ljubav. O Bože! Dok sam to govorila, osjećala sam kako više ne mogu. Nastavila sam ponovo: «Ja te hoću ljubiti, o moje najveće Dobro. O ljubavi neizmjerna, o Ljubavi beskrajna, o Ljubavi nedokučiva, a kad ću te ljubiti? Hajdemo, mučenja, na noge nevolje, dođite na me; deder, veselo, o križevi, o patnje, dođite na me. Treba ljubiti; treba služiti najvišem Dobru. Dođite, o sva trpljenja, dođite na me. Deder, veselo; žurite. Ja više ne mogu»!

Dok sam ovako govorila, po usvojenom načinu mnogo sam se bičevala, ali bez ikakve koristi. Sve sam jače željela muke, pa sam u duši osjećala nešto, ne znam što, od čega sam dobivala poticaj na razdragano veselje; a ljubavno srce dozvolilo mi je osjetiti svoju nazočnost. Sad usplamtjelo ognjem; pa skakanjem i premetanjem u zraku. Nije mlatilo, nego podrhtavalo, i bilo uzrok, da mi drhti sasvim ona strana na kojoj se smjestilo.

O Bože! Ne mogu govoriti o onome što sam ja doživljavala. Svi čini što ih je meni učinio, pružali su mi intimno upoznavanje sebe, i osjećala sam kako me drži posve zauzetom, da me pripravi za novu milost, meni obećanu. Već samo sjećanje na Gospodnje obećanje bilo je dovoljno, da me učini sličnom bezumnoj osobi. U takvom sam raspoloženju provela čitavu noć, a tako i dan. Na mahove sam se osjećala u tami i u velikoj suhoći. Međutim, što me je više morila suhoća, sve me je jače vukla čežnja, da potražim iznova najveće Dobro, i da ga ljubim. [...]

Dok sam noću molila, i pošto sam svladala mnoge navale napasti, doživjela sam smirenje sa uzdignućem i viđenjem našega raspetoga Spasitelja. On mi je rekao, da mi dolazi povratiti srce, da ga ponovo rani. U taj čas iz njegovih svetih grudi izašlo je ranjeno Srce, te se vratilo i smjestilo unutra ljubljenog Srca. A ja sam sve to spoznala preko nutarnjeg priopćavanja što mi ga je Gospodin davao. I dao mi je na znanje, da je nova milost: njegova volja dati kušati tekućinu iz njegovih svetih grudi.

U tom času, u sjajnom svjetlu, vidjela sam kako otuda curi spomenuta tekućina, nalik krvi pomiješanoj s vodom; i žarko sam čeznula da se ondje približim. Ali mi je Gospodin kazao: «Nije još došao čas; ali budi spremna, jer ćeš se u njoj nasladiti».

U trenutku je viđenje prestalo. Ja sam došla k sebi kao izbezumljena. Nešto malo poslije svete pričesti, neposredno doživjela sam uzdignuće s viđenjem našega proslavljenog Gospodina. On mi je pokazao onaj veliki križ i rekao mi: «Ovaj pripada tebi». U tom času vidjela sam njegove svete Rane, u velikom i lijepom sjaju. Na sami već pogled, one su me očarale. Ona rana na grudima činila mi se kao glas, što me zove da joj se približim.

U tom času vidjela sam njegove svete Rane u vanredno jakom svjetlu. Izgledalo mi je kako anđeli, u zlatnim kaležima, skupljaju ovu tekućinu. U tom času, Gospodin mi je dao vidjeti kako, u rečenom vremenu, daje kušati ovu nebesku tekućinu svojim dražim dušama; ali nisam dobila obavijest o kojima on govori. Pri kraju meni se približio, i udijelio mi tu milost. Ne znam prikazati ni slast, ni miris, a ni snagu, ni hrabrost što mije dao. Ne mogu ništa reći. Ne znam, ako nisam bila u Raju, gdje sam se ja nalazila. Okusih nebesku ukusnu tekućinu. A od učinaka što ih je proizvela u meni, ipak će se vidjeti njezini izričaji. Duša mi je ostala osvojena na način, da mi se činilo kako ona stalno posjeduje, pred sobom i u sebi, takav dar. Prigodom onog kušanja bila je uza me Majka sv. Klara sa mnogim drugim sveticama.

Učinilo mi se, između dvije ili tri prigode, da sam bila imala izvjesne tajne rane u srcu. I baš u tom času mi se učinilo kako mi je naš Gospodin nešto, ne znam što, bio priopćio duši. To je nešto što ne mogu opisati. Međutim, to mi olakšava bolje upoznavanje sebe, jako preziranje svake zemaljštine i čežnju za raznovrsnim trpljenjem. U tom času se obnavljala bol i, pri samom činu, mislila sam kako shvaćam lišavanje, što ga moram vršiti, kako bi mi se duh ponovo vratio u svoje središte, koje je Bog.

U istom trenutku mi se učinilo da shvaćam kako ga je Bog stvorio čistim i golim; u kakvom se stanju nalazi danas, okružen s mnoštvom nesavršenosti, i kako će se morati povratiti k onoj čistoći i golotinji, lišenju od svega, za ponovno sjedinjenje sa najvišim Dobrom. Prva točka mi pomaže upoznati njegovu beskrajnu ljubav prema nama; druga mi točka pomaže shvatiti beskonačno milosrđe, kojim nas podnosi, premda smo puni grijeha i nezahvalnosti; u trećoj točci divim se velikoj Božjoj dobroti, koja nalazi mnoge načine i razna sredstva, da nam pomogne upoznati naše mane i popraviti se od njih; dariva nam bol, da očistimo svoju savjest; dopušta nam i vrijeme, da uništimo i uklonimo svaku nezahvalnost; a da nam obdari duh snagom i hrabrošću, On se isti priopćuje, i prisno se sprijateljuje u intimnosti duše.

On ondje boravi, daje pouči kako će se na pravi način uputiti na put križa, kao što je učinio On, boraveći ovdje na zemlji; stavlja je na muke što je bude iz dubokog sna naravnih pomanjkanja što se svjesno ne shvaćaju za grijeh. Međutim kakva li se bol, koja li se muka, trpi svakoga dana! Može se govoriti o trpljenju tjelesnom, a o ovome nije moguće. Ono je nutarnje.

Isusa, samo Isusa i to Raspetoga

(Sv. Gemma Galgani)

Sv. Gemma Galgani je umrla 1903. u Lucci. Bila je vrlo pobožna Predragocjenoj Krvi, a program njenog života je bio: «Isusa, samo Isusa i to Raspetoga». Tome je težila u svojim ekstazama. Isus joj je govorio:«Gledaj ove Rane, ovu Krv i moj križ. Sve to je djelo ljubavi – O Isuse za koga trebam moliti – odgovorila je svetica – sjeti se grešnika oni su sinovi tvoje Krvi.» Od mladosti je kušala gorki kalež patnje, a uvijek ju je podnosila s herojskom podložnošću volji Božjoj. Isus joj je kazao:

«U tvom životu dat ću ti puno prilika za zadobiti zasluge za Nebo, ako budeš znala podnositi patnju». Cijeli život sv. Gememe je bila jedna kalvarija. Pa ipak je ona najveće patnje zvala «darovima Božjim» i prikazivala se kao žrtva zadovoljštine za grešnike. Govorila je: «Treba samo naučiti ljubiti. Škola je cenakul, učitelj je Isus, nauk za naučiti su njegovo Tijelo i njegova Krv... Da, vidim da me Isus posebno ljubi.... osjećam da mi je uzo srce i uresio moju dušu svojom Predragocjenom Krvlju».

Patnjama koje joj je slao Gospodin su se dodavale đavolska dosađivanja i to joj je još više uzrokovalo trpljenje. Život sv. Gemme je tako postao molitva i žrtva do mučeništva. Svojoj se miljenici Raspeti Isus Predragocjenom Krvlju obliven više puta u ekstazama ukazao, o ona ga je sva u ljubavi motrila.

Prekriti ću se tvojom Krvlju Isuse i tada Bog neće vidjeti moje grijehe

(Sv. Marija Magdalena de Pazzi)

U povijesti Katoličke Crkve bilo je više duša koje su se prikazale kao duše žrtve za zadovoljštinu za grijehe ljudi. Jedna od njih je bila i sv. Marija Magdalena de Pazzi porijeklom iz plemićke obitelji iz Firenze. Bila je jako pobožna Krvi Kristovoj i provodila je život u pokori i molitvi. Puno puta na dan je prikazivala Vječnom Ocu Predragocjenu Krv Kristovu za grešnike.

Jednoga dana joj se ukaže Isus prekriven Krvlju, a ona je od njega molila da može s njim podijeliti njegove muke. Isus joj je odgovorio: «Moja Krv ne traži osvete kao Abelova, nego samo milosrđe. Moja Krv veže ruke Božanskoj Pravdi». Tada mu je svetica odgovorila: «Prekrit ću se tvojom Krvlju Isuse i tada Bog neće vidjeti moje grijehe». Toliko se puta govori pa što su sveci učinili za ljude? Molili su dan i noć, a tko bi na čovječanstvo zazivao Božje milosrđe da nije bilo tih velikodušnih duša.

Željela sam mu obrisati onaj tako mučan znoj

(Sv. Terezija Avilska) 

Već je moja duša bila umorna i, premda je htjela, nisu je nevaljale navike koje sam imala pustile da se odmori. Dogodilo mi se, kada sam jednoga dana ušla u kapelicu, da sam vidjela jednu sliku koju bijahu onamo donijeli na čuvanje, a tražili su je za neku svečanost što se slavila u kući. Bijaše to slika jako izranjenog Krista i tako nabožna da me je, vidjevši je, svu zbunila videći ga takvoga, jer je lijepo prikazivala ono što je prošao zbog nas. Toliko sam požalila što sam bila tako slabo zahvalila onim Ranama, te mi se čini da mi se srce paralo, pa sam se bacila pokraj njega snažno roneći suze i moleći ga da mi već jednom dade snage da ga ne vrijeđam.

No ovaj put mi je, čini mi se, prikoristilo više ovo sa slikom o kojoj govorim, jer se više gotovo nisam pouzdavala u sebe i sve sam svoje pouzdanje stavljala u Boga. Čini mi se da sam mu tada rekla kako se neću dignuti odande sve dok mi ne učini ono što sam ga molila. Sigurno vjerujem da mi je koristilo, jer sam se otada jako popravljala.

Ovo je bio moj način molitve: kako nisam mogla razumski razmatrati, nastojala sam si Krista predstavljati u sebi. Osjećala sam se bolje - po mojem mišljenju -na onim mjestima gdje sam ga vidjela osamljenijega. Meni se činilo, budući da je bio sam i ožalošćen, da će kao potrebita osoba prihvatiti i mene. Takvih sam prostodušnosti imala puno.

Posebno sam se jako dobro osjećala s molitvom u vrtu. Tamo sam mu bila u pratnji. Mislila sam, koliko sam mogla, na onaj znoj i tugu što ju je tamo podnio. Željela sam mu obrisati onaj tako mučan znoj, no sjećam se da se nikada nisam usudila to i učiniti, budući da su mi se predočavali moji tako teški grijesi. Bivala bih tamo s njime koliko god su me puštale moje misli, jer je bilo puno onih koje su me uznemirivale. Puno sam godina, najveći broj večeri, radila ovako: kad bih se preporučivala Bogu da spavam, prije nego što bih usnula, uvijek sam malo razmišljala o ovom otajstvu molitve u vrtu, čak dok još nisam bila redovnica, jer mi je bilo rečeno da se dobivaju mnogi oprosti. Držim da je moja duša tim putem puno dobila zato što sam počela ponirati u molitvu a da nisam znala što je. Tako redovita navika navodila me je da to ne propuštam, kao što nisam propuštala prekrižiti se prije spavanja.

Pozivam vjernike na pobožnost Krvi Kristovoj

(Bl. papa Ivan XXIII)

Papa Ivan XXIII je bio jedan od velikih promicatelja Predragocjene Krvi. Njegovo apostolsko pismo Inde a Primis je prvi papinski dokument objavljen s ciljem da se među vjernicima potakne širenje pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj u njemu veliki papa donosi i svoje osobno svjedočanstvo. Evo dijela teksta pisma koji o tome govori:

«Cijenjena braćo, pozdrav i apostolski blagoslov! Više puta od prvih mjeseci naše papinske službe pozvali smo vjernike riječima, koje su istinski odraz naših osjećaja, na živu i svakodnevnu pobožnost gorljivo gledajući prema izrazu Gospodinova božanskog milosrđa prema dušama, Crkvi i cijelom svijetu čiji je Isus Otkupitelj i Spasitelj, govorimo o pobožnosti Predragocjenoj Krvi.

Ova pobožnost bila nam je ulivena u obiteljskom ozračju u kome smo kao dijete odrastali i, još se sa živim osjećajima sjećamo molitve Litanija Predragocjene Krvi koje su naši stari molili u mjesecu srpnju».

7. POSEBNE POBOŽNOSTI I NAČINI ČAŠĆENJA KRVI KRISTOVE

U pobožnoj i svetačkoj tradiciji Katoličke Crkve ustalilo se više načina štovanja Presvete Krvi Kristove. Našim čitateljima donosimo najvažnije. 

7. 1. Sveta Misa: Gospodin Isus je ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi

Sveta Misa je vrhunac kršćanskog bogoštovlja i pobožnosti. Gospodin Isus je, kako nas uči Drugi vatikanski Koncil, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovječi žrtvu na križu kroz stoljeća, sve dok ne dođe, tako da Crkvi, svojoj ljubljenoj zaručnici, povjeri spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća, vazmenu gozbu na kojoj se On blaguje, duša napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave. Vjernici su pozvani da kao zajednica sudjeluju u tom otajstvu ne kao nijemi svjedoci, nego da ga kroz obrede razumiju, pa da svjesno, pobožno i djelatno sudjeluju u svetoj Misi, tom najvišem činu naše vjere.

Drugi vatikanski Koncil u pastoralnoj konstituciji o svetoj liturgiji kaže: "Duhovni se život ipak ne sastoji samo od sudjelovanja u svetoj liturgiji. Doista, kršćanin, pozvan da moli u zajednici, mora uz to ući i u svoju sobu i moliti Oca u tajnosti, štoviše, kako nas Apostol uči, mora moliti bez prestanka. Posebno se preporučuju pobožne vježbe kršćanskog naroda, ako su u skladu s crkvenim zakonima i propisima, osobito kada se vrše po nalogu Apostolske stolice", (br. 12-13)

Euharistijsko otajstvo ne završava sa svetom Misom, nego u stoljetnoj tradiciji Katoliče Crkve imamo štovanje i pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu i Predragocjenoj Krvi Kristovoj i izvan svete Mise. Ipak valja naglasiti da je svaka pobožnost Isusu u krajnjoj liniji povezana s njegovim Vazmenim otajstvom, jer je Euharistija spomen-čin njegove Muke, Smrti i Uskrsnuća; tako da je svaka pobožnost Presvetom Sakramentu i Predragocjenoj Krvi usko sjedinjena sa Misnom žrtvom ili stoga što pripravlja na njeno slavlje, ili stoga što je kao jedan produžetak našeg misnog bogoštovlja. Dakle, pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj je bitno euharistijska jer se na oltarima događa spomen – čin Kristove muke i prolijevanja njegove Predragocjene Krvi.

7. 2. Razmatranja o Muci i Krvi Kristovoj

Razmatranje ili meditacija je jedna od bitnih karakteristika kršćanskog duhovnog života, pa tako i pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj. A o samoj metodi sv. Gašpar del Bufalo ovako piše:

Upute za razmatranje o Krvi Kristovoj:Svetac preporuča da upremo pogled u Krista koji prolijeva svoju Krv i prizovemo u naš razum slijedeće misli: 1. Tko je Onaj koji je dao svoju Krv za mene? Sin Božji. Da je to bio neki prijatelj kako bih mu bio zahvalan! A ljudi prema Isusu ne osjećaju zahvalnost, naprotiv nezahvalni su. Možda sam i ja došao do toga da sam ga psovao i vrijeđao teškim grijesima. 2. Što mi je dao Sin Božji? Svoju Krv. Ne zlatom ili srebrom, kliče sv. Petar, nego njegovom Krvlju ste otkupljeni. Koje sam ja zasluge imao? Nikakve! Zna se da majka daje vlastitu krv za svoju djecu. Tko ljubi daje krv za ljubljenoga. Ali ja sam po grijehu bio neprijatelj Bogu, pa ipak On nije gledao na moje grijehe nego samo na svoju ljubav. 3. Kako mi je dao svoju Krv? Dao je svu svoju Krv do posljednje kapi, u muci, pogrdama, patnjama najgore vrste. U zamjenu za toliku bol i ljubav Isus hoće moje srce, želi da bježim od grijeha i ljubim ga svom snagom. Ljubimo Boga pribijena na križ za nas, ljubimo ga jako i njegove patnje neće biti uzaludne a njegova Krv neće biti beskorisno prolivena.

7. 3. Molitve krunica na čast Krvi Kristove

a. Krunica Krvi Kristove

Nastanak krunice Krvi Kristove:Sluga Božji monsinjor Francesco Albertini kako bi što bolje proširio pobožnost Predragocjenoj Krvi, u Rimu je utemeljio bratovštinu Predragocjene Krvi Kristove. Dok je pisao statute bratovštine u samostanu palotinki u Rimu čula se vika i šumovi po cijelom samostanu. Prestrašenim sestrama je časna Marija Agnesa od Utjelovljene Riječi kazala:

«Ne bojte se! To se đavao ljuti jer naš ispovjednik piše nešto što ga strašno ljuti i zbog čega mu je jako žao». Sluga Božji je sastavljao Krunicu Krvi Kristove, a đavo mu je u duši bio pobudio toliko skrupula da je već bio odlučio uništiti je kad mu je videći ga ista sestra na glasu svetosti uskliknula: «O oče kako nam lijep dar donosite!» - «Koji? – odgovori mons. Albertini.

«Krunicu Krvi Kristove – nastavi redovnica. Nemojte je uništiti jer će se njena molitva raširiti po cijelom svijetu i čini će jako puno dobra dušama». Tako je i bilo, a Albertini je kasnije bio imenovan za biskupa Teracine gdje je i sveto preminuo.

(U raznim molitvenicima na čast Krvi Kristove našli smo različite prijedloga za molitve koje treba moliti kod svakog otajstva. Mi slijedimo uputu patera R. Bernardo C.PP.S. misionara Krvi Kristove koju on donosi u knjizi objavljenoj s crkvenim dopuštenjem: Il mese del preziosissimo sangue, Rim 1950. st. 19. Iz iste knjige je i svjedočanstvo o nastanku Krunice)

Krunica se započinje ovako:R. Bože u pomoć mi priteci!O. Gospodine pohiti da mi pomogneš! Slava Ocu... (Za svako otajstvo moliti Oče naš, Zdravo Marijo i 5 x Slava Ocu.... Na kaju se ponavlja zaziv: Molimo te Gospodine pomozi svojoj djeci, koju si otkupio Predragocjenom Krvlju.)

1. Otajstvo: Gospodin prolijeva Krv kod obrezanja

"Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus"( Lk2,21)

2. Otajstvo:Gospodin prolijeva Krv u smrtnoj borbi u Getsemanskom vrtu

" I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. " (Lk 22,44)

3. Otajstvo:Gospodin Prolijeva Krv kod bičevanja

"Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne." (Mt 27,26)

4. Otajstvo:Gospodin prolijeva Krv kod krunjenja trnovom krunom

"Spletaše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: 'Zdravo, kralju židovski!'" ( Mt 27,29)

5. Otajstvo: Gospodin prolijeva Krv na križnom putu

"I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjska, hebrejski Golgota." (Iv 19,17) 

6. Otajstvo:Gospodin prolijeva Krv kod razapinjanja

"I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: 'Oče, oprosti im, ne znaju što čine!' (Lk 23,33-34)

7. Otajstvo:Gospodin prolijeva Krv i vodu kod probijanja boka.

"Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda." (Iv 19,33-34).

b. Krunica Presvetom Oltarskom Sakramentu Tijela i Krvi Kristove

(Objavljena u molitveniku «Isuse ja se uzdam» u te s odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu od 24. VIII. 1976: Moli se na običnu Gospinu krunicu)

Vjerujem...Triput: Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramenta od sada i dovijeka!

1. Prva desetka:Veliko zrno:Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocjenu Krv i tajne boli Rane na desnoj ruci svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrna;Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po predragocjenoj Krvi Isusovoj od sada i dovijeka u naknadu za obeščašćenja u crkvi počinjena!

2. Druga desetka:Veliko zrno:Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocjenu Krv i tajne boli Rane na lijevoj ruci svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrna:Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po predragocjenoj Krvi Isusovoj od sada i dovijeka u naknadu za grešno ponašanje kod svete Mise!

3. Treća desetka:Veliko zrno:Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocjenu Krv i tajne boliRane na desnoj nozi svoga Sina Isusa u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrna:Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po predragocjenoj Krvi Isusa Krista od sada i dovijeka u naknadu za nećudoredno ponašanje kod svete Pričesti!

4. Četvrta desetka:Veliko zrno:Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocjenu Krv i tajne boli Rane na lijevoj nozi svoga sina Isusa Krista u naknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrna:Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po predragocjenoj Krvi Isusovoj od sada i dovijeka u naknadu za kletve, psovke, zloupotrebe i drskosti protiv Presvetog Sakramenta!

5. Peta desetka:Veliko zrno:Presveta Bogorodice, prikaži Presvetom Trojstvu predragocjenu Krv i tajne boli Rana svoga Sina Isusa Krista kao nadoknadu za grijehe protiv Presvetog Oltarskog Sakramenta!

Mala zrna:Hvaljen i čašćen budi Presveti Oltarski Sakrament po predragocjenoj Krvi Isusovoj od sada i dovijeka u naknadu za svetogrdno primanje presvetog Oltarskog Sakramenta!

7. 4. Molitve sedam prikazanja Predragocjene Krvi Kristove

U svetačkoj i pobožnoj tradiciji se ukorijenila pobožnost sedam prikazanja Krvi Kristove na čast sedam prolijevanja Krvi našeg otkupitelja koje nam svjedoči Evanđelje 1. kod obrezanja 2. u Getsemanskom vrtu 3. kod bičevanja 4. kod trnova krunjenja 5. na križnom putu 6. kod razapinjanja 7. kod probijanja Kristova boka. Našim čitateljima donosimo molitve koje smo pronašli vezane uz ova prikazanja Krvi Kristove. 

a. Sedam molitava svete Brigite

(Izvadak iz spisa sv.Brigite s Imprimaturom od L. Muscari, Vicarius Generalis -Hydrunti 7.1. 1918;a u Italiji su objavljenje s imprimaturomo Vatikana P. Canissius Van Lierde, Vic. Generalis Civitatis Vaticanae 9.7. 1984.u izdavačkoj kući Shalom)

Gospodin Isus Krist je sv.Brigiti objavio dvije serije molitava koje On želi da se mole na čast njegove Muke s velikim obećanjima milosti za sve koji ih budu molili. Petnaest molitava sv. Brigitena čast Muke i Rana Isusovih je objavljeno u više izdanja pa i u molitveniku Isuse ja se uzdam u te s odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu od 24. VIII 1976. Manje poznato i prošireno u Hrvatskoj je Sedammolitava sv. Brigitena čast Muke i Krvi Isusove. Isus je objavio sv. Brigiti da je za vrijeme svoje Muke dobio gotovo 6 000 udaraca i da je za nas prolio više od 30 000 kapljica svoje Presvete Krvi dodajući: “Znaj da ću udijeliti slijedećih pet milosti svakome tko bude svaki dan častio moju Presvetu Krv kroz 12 godina moleći 7 Očenaša i 7 Zdravo Marija s molitvama koje ti objavljujem”. Isus dalje svetici nabraja obećane milosti. Osoba koja bude molila ove molitve: 1.Neće ići u čistilište; 2.U Nebu će biti pridružena mučenicima kao da je prolila svoju krv za vjeru; 3.Onaj tko moli ove molitve može izabrati tri osobe iz svoje obitelji ili rodbine i Isus je obećao sv. Brigiti da će te osobe po ovim molitvama On dovesti i održati u stanju posvetne milosti. 4.Nitko iz obitelji osobe koja izmoli ove molitve neće u slijedeće četiri generacije propasti u paklu; 5.Osoba će mjesec dana ranije spoznati o svojoj smrti.

Ako osoba koja odluči moliti ove molitve misli da bi mogla umrijeti prije isteka 12 godina Isus je obećao sv. Brigiti da će u tom slučaju primiti nakanu osobe kao da je izmolila molitve i udijelit će joj sve obećane milosti. Isto tako, ako onaj tko moli iz nehotičnog zaborava ili zbog opravdanih razloga preskoči molitvu jedan ili više dana može je nadoknaditi moleći drugi dan dva puta iste molitve. Pobožnosti objavljene sv. Brigiti odobrila je Sveta kongregacija za širenje vjere (De propaganda fide) i papa Klement XII. (od 1730. do 1740.), a nalazi se u knjižici Objavesv. Brigite. I sv. Ivan Pavao II u apostolskom pismo od 8.9. 1991. prigodom 6 stoljeća kanonizacije sv.Bigite pohvalno govori o toj svetici. Sv. Brigita govoreći o molitvama koje joj je Isus objavio piše bratu: ”Predragi moj brate, bila sam u najvećim mukama života. U patnjama, bolesna, siromašna i kušala sam gorčinu napuštenosti. S ljubavlju sam svake večeri molila ove molitve i moj život se čudesno preobrazio. Gospodin je vjeran svojim obećanjima i ispunio me je radošću, doveo do blagostanja i utjehe. Ono što je Isus učinio za mene, bijednu grešnicu, učiniti će i za tebe, dragi moj brate. Moli svaki dan ove molitve”. Podrazumijeva se da ove molitve ne mogu i ne smiju nadomjestiti sakramentalnu praksu nedjeljne mise i redovne ispovijedi vjernika koji ih moli.

Uvodna molitva:Gospodine Isuse želim uputiti Ocu ovu tvoju molitvu sjedinjujući se s ljubavlju s kojom si je Ti posvetio u svome Srcu. Prenesi je sa mojih usana u svoje Srce. Usavrši je i dopuni na savršen način tako da može iskazati Presvetom Trojstvu svu čast i radost koje si Mu Ti iskazao moleći je na zemlji. Neka čast i radost prožmu tvoju svetu ljudsku narav na proslavu tvojih svetih Rana i tvoje svete Krvi koja je iz njih potekla.

1. Molitva: Isusovo obrezanje
- Vječni Oče, po prečistim rukama rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti prve Rane, prve boli i prvu Krv koji je On prolio kao naknadu i zadovoljštinu za moje grijehe iz mladosti i grijehe svih ljudi te kao zaštitu protiv prvih smrtnih grijeha osobito mojih srodnika po krvi. Oče naš … Zdravo Marijo…

2. Molitva: Isusova muka u Getsemanskom vrtu
Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti užasne muke Srca Isusova u Getsemanskom vrtu i prikazujem Ti svaku kaplju njegovog krvavog znoja kao naknadu i zadovoljštinu za sve grijehe moga srca i grijehe svih ljudi, kao zaštitu protiv tih grijeha i za proširenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oče naš … Zdravo Marijo…

3. Molitva: Bičevanje Isusovo
Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti tisuće udaraca, strašne boli i Predragocjenu Krv Isusovu koju je prolio za vrijeme bičevanja kao naknadu i zadovoljštinu za moje tjelesne grijehe i grijehe svih ljudi, kao zaštitu protiv tih grijeha i za očuvanje nevinosti, osobito mojih srodnika po krvi. Oče naš …i Zdravo Marijo…

4. Molitva: Krunjenje trnovom krunom
Vječni Oče, po prečistim Marijinim rukama i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti Rane, Boli i Predragocjenu Krv koja je istekla iz Isusove glave kad je bio okrunjen trnovom krunom kao naknadu i zadovoljštinu za sve grijehe moga duha i grijehe svih ljudi, kao zaštitu protiv tih grijeha i za izgradnju Božjeg kraljevstva na zemlji. Oče naš … Zdravo Marijo…

5. Molitva: Isusov križni put
-
Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti boli i trpljenja koja je Isus proživio noseći Križ na Kalvariju. Na poseban način Ti prikazujem njegovu presvetu Ranu na ramenu i Predragocjenu Krv koja je iz nje istekla kao naknadu i zadovoljštinu za moje grijeha pobune i odbacivanja križa te grijehe svih ljudi, za grijehe mrmljanja i odbijanja tvojih svetih planova, za sve druge grijehe govora i jezika, kao zaštitu protiv tih grijeha te za pravu ljubav prema svetom Križu. Oče naš … Zdravo Marijo…

6. Molitva: Isusovo razapinjanje
Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti tvoga Sina pribijena i uzdignuta na Križu, njegove Rane na rukama i nogama te Presvetu Krv koja je iz njih istekla, njegovo krajnje siromaštvo i savršenu poslušnost, njegove strašne boli Tijela i Duše, predragocjenu Smrt i nekrvno obnavljanje njegove žrtve u svim svetim misama slavljenima na zemlji. Prikazujem Ti sve ovo kao naknadu i zadovoljštinu za povrede i kršenja svetih zavjeta i redovničkih pravila kao naknadu i zadovoljštinu za moje grijehe i grijehe svih ljudi, za bolesnike, umiruće, svećenike, laike, za nakane svetog oca Pape, za obnovu kršćanskih obitelji, za jedinstvo u vjeri, našu domovinu, jedinstvo svih naroda u Kristu i u svetoj Crkvi te za one koji su izvan nje. Oče naš …i Zdravo Marijo…

7. Molitva: Rana presvetog Srca Isusova
Vječni Oče, udostoj se primiti Krv i Vodu koji potekoše iz presvetog Srca Isusova i beskrajne zasluge koje iz njega proizlaze za potrebe svete Crkve te kao naknadu i zadovoljštinu za grijehe svih ljudi. Molimo te budi nam blag i milosrdan. Krvi Kristova, zadnji sadržaju Presvetog Srca Isusova, očisti me i očisti svu moju braću od svakoga grijeha! Vodo iz Presvetog Srca Isusova, oslobodi me od svake zaslužene kazne za moje grijehe i ugasi Čistilišnu vatru za mene i za sve duše u Čistilištu. Amen. Oče naš … Zdravo Marijo.., Slava Ocu i Pokoj vječni.

b. Sedam prikazanja Krvi Kristove

1. Oče nebeski, prikazujemo li zasluge Krvi Kristove!Za našega papu ...... sve biskupe i svećenstvo. da u poslušnosti Duhu koji nas vodi odgovore na poslanje koje si im povjerio. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

2. Oče nebeski, prikazujemo ti zasluge Krvi Kristove!Za sve one koji se nalaze na vodećim položajima u društvu, da upravljaju narodima prema tvome planu, poštujući dostojanstvo čovjeka. Otkupio si nas. Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

3. Oče nebeski, prikazujemo ti zasluge Krvi Kristove!Za sve one koji u tebe ne vjeruju, da sjedinjeni u zajednici iste vjere postignemo zajedništvo s tobom po Kristu. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

4. Oče nebeski, prikazujemo ti zasluge Krvi Kristove!Za sve one koji u tebe ne vjeruju, da upoznaju tajnu tvoje ljubavi koja nam se očitovala u životu tvoga Sina. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

5. Oče nebeski, prikazujemo ti zasluge Krvi Kristove!Za sve redovničke zajednice, da budu otvorene za sve ono što Crkva od njih očekuje i time pripomognu izgradnju mističnoga tijela Kristova. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

6. Oče nebeski, prikazujemo li zasluge Krvi Kristove!Za sve bolesnike i patnike u cijelomu svijetu, da svoju patnju sjedinjuju s Kristom i tako pridonesu djelu otkupljenja. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

7. Oče nebeski, prikazujemo ti zasluge Krvi Kristove!Za svu našu braću i sestre koji pođoše pred nama u vječnu domovinu, da im prema svome milosrđu dadeš udio u svojoj uskrsnoj radosti. Otkupio si nas Gospodine, Krvlju svojom i postadosmo kraljevstvo Boga našega!

Pomolimo se!Molimo te, Gospodine da, sjećajući se patnja i prolijevanja Krvi Krista, našega otkupitelja, ostvarimo svoje poslanje na zemlji te postanemo dionici obećanih vječnih dobara. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

c. Sedam prikazanja Krvi Kristove po Marijinom zagovoru

(Sastavio ih je sluga Božji p. Bartolomej da Saluzo (1588-1617) i on je preporučivao ovu molitvu moliti 9 dana za redom kao jednu vrstu devetnice za zadobiti milosti koje tražimo)

Sva si lijepa, o Marijo ljaga istočnog grijeha te nije okaljala. Ti si prečista o Djevice Marijo, Kraljice Neba i zemlje, Majko Božja. Pozdravljam te častim i slavim zauvijek. O Majko tebi e utječem i tebe zazivam. Pomozi mi preslatka Majko Božja, pomozi mi Kraljice Neba, pomozi mi preblaga Majko i Utočište grešnika, pomozi mi Majko mog ljubljenog Isusa.

Budući da nema stvari koja se od tebe ne dobije po snazi Muke tvoga Sina Isusa Krista, živom vjerom te molim da mi isprosiš milost za koju te molim u srcu. To te molim po Božanskoj Krvi Isusovoj koju je prolio za naše spasenje. Neću prestati tebe zazivati dok me ne uslišaš. O Majko milosrđa, pun sam povjerenja da ću zadobiti milost koju tražim jer je molim po beskrajnim zaslugama Krvi tvoga preljubljenog Sina. O preslatka Majko zbog beskrajnih zasluga Predragocjene Krvi tvog preljubljenog Sina, o preslatka Majko zbog zasluga Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina udijeli mi milost (navesti nakanu svoje molitve).

Prvi zaziv: To te molim Presveta Majko, po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus prolio kod obrezanja u nježnoj dobi od samo 8 dana. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Drugi zaziv:To te molim Presveta Majko, po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus prolio obilno znojeći se krvavim znojem u Getsemanskom vrtu. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Treći zaziv:To te molim, Presveta Majko, po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus obilno prolio kad su ga skinuli do gola vezali za stup i nemilosrdno bičevali. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Četvrti zaziv:To te molim, Presveta Majko po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus prolio iz svoje svete glave kada je bio okrunjen trnovom krunom. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Peti zaziv:To te molim Presveta Majko po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus prolio noseći svoj križ na Kalvariju, a osobito po živoj Krvi koja je tekla s njega i s kojom si ti miješala svoje suze prateći ga na putu prema najvećoj žrtvi. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Šesti zaziv:To te molim Presveta Majko po čistoj, neokaljanoj i blagoslovljenoj Krvi koju je Isus prolio kad su mu skinuli odjeću, pribili ruke i noge na križ tvrdim čavlima. To te molim osobito zbog Krvi koju je tvoj Sin prolio za vrijeme svoje bolne i razdiruće agonije. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Sedmi zaziv: Usliši me prečista Djevice i Majko Marijo po preslatkoj i otajstvenoj Krvi i vodi koje su istekle iz Srca Isusova kada ga je koplje probolo. Po toj prečistoj Krvi udijeli mi milost za koju te molim. Zbog Predragocjene Krvi kojoj se duboko klanjam i koja je moje piće na gozbi Gospodnjoj, usliši me o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Amen. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... O Djevice Marijo, po zaslugama Predragocjene Krvi tvog Božanskog Sina zagovaraj me kod Oca Nebeskoga.

Završna molitva:Anđeli i sveci nebeski koji gledate Slavu Božju, sjedinite svoje molitve s molitvom drage Majke i Kraljice Marije Presvete i isprosite mi od Nebeskog Oca milost za koju molim po zaslugama Predragocjene Krvi našeg Božanskog Spasitelja. I vi, svete duše iz Čistilišta, molite za mene i tražite milost za koju molim po Predragocjenoj Krvi koju je moj i vaš Spasitelj prolio iz svojih Rana.

Ja i za vas Vječnom Ocu prikazujem Predragocjenu Krv Isusovu da biste mogli u potpunosti uživati u Bogu i gledati ga licem u lice, slaviti ga zauvijek u nebeskoj slavi pjevajući: Otkupio si nas Gospodine Krvlju svojom i učinio nas svećenicima u kraljevstvu Boga našega. O dobri i ljubljeni moj Gospodine, slatki i milosrdni, smiluj mi se, svim živima i pokojima dušama, koje si otkupio svojom Predragocjenom Krvlju. Amen. Blagoslovljena Isusova Krv sada i uvijeke. Amen.

d. Sedam prikazanja Presvete Krvi protiv sedam glavnih grijeha

(Prema Kanižlićevom molitveniku.)

1. Isuse, Spasitelju svijeta, koji si se htio osmi dan nakon rođenja svojega podvrći obrezivanju, da nam dadeš izgled poniznosti i posluha, molim te za neoskvrnjenu Krv za nas prolivenu, digni od mene oholost, i udijeli mi ponizno, poslušno i tebi ugodno srce.

2. Isuse, ljubitelju duše moje, koji si se od neizrecive tuge i žalosti u vrtu krvavim znojem znojio, da izbrišeš grijeh prvoga oca našega Adama, što je zabranjena voća okusio, molim te za ovu presvetu prolivenu Krv, ustegni moju neumjerenost u jelu i pilu i daj mi da gladuje i žeđa duša moja tebe, koji jedini zasititi možeš.

3. Isuse, čistih duša zaručnice, koji si dopustio, da tvoje tijelo za stup privezano nemilo bičuju, da zadovoljiš pravdi Božjoj za bludnost i tjelesne naslade, molim te za presvetu Krv tvoju kod bičevanja prolivenu, probodi strahom svojim tijelo moje i udijeli mi uspomenu strahovitoga Suda tvojega, da te nikakvim tjelesnim raspuštenostima ne uvrijedim.

4. O Isuse, kralju nad svima kraljevima, koji trnjem okrunjen i trskom po glavi udaran u ovoj muci nisi pokazao nikakva znaka nestrpljivosti, molim te za presvetu Krv iz probijene glave prolivenu, udijeli mi milost, da nagla srditost ne pridobije moje naravi, i da krotkost tvoju i strpljivost vazda slijedim.

5. O Isuse, sviju dobara djelitelju, koji podnese ljutu muku, kada krvnici odjeću za Rane priljubiše, molim te za prolivenu onda presvetu Krv tvoju, oslobodi me lakomih želja za zemaljskim i vremenitim stvarima, i udijeli mi milost, da ne škrtareći pokažem milosrđe i kršćansku ljubav, ubogima i potrebitima.

6. O Isuse, vrelo dobrote i darežljivosti, koji si tako obilato na drvu križa iz ruku i nogu svojih kao iz četiri vrutka presvetu Krv svoju prolio, molim te za ovu presvetu Krv za me prolivenu, digni iz srca mojega svaku zavist i udijeli mi milost, da svakomu iz ljubavi kršćanske želim vremenito dobro i ovu istu želju u svakoj prigodi za ljubav tvoju djelom posvjedočim.

7. O Isuse, živote naš, koji si dopustio, da se poslije smrti tvoje presveto Tijelo na prsima otvori, da nam ukažeš goruću ljubav svoju, molim te za presvetu Krv i Vodu, koja proteče iz prsa tvojih, probudi moje mlako i lijeno srce na službu tvoju. Rani me, Isuse, ljubavlju svojom, i udijeli mi milost, da ti u napredak gorućim nastojanjem služim i svim te srcem ljubim. Amen.

e. Razmatranje o sedam prolijevanja Krvi Kristove

(Biskup Lang)

1. Bilo je prvi put osmi dan iza njegova poroda, kad su ga obrezali i kad je dobio slavno ime Isus.Mali je Isus živo osjećao ono rezanje svojega tijela oštrim nožem, jer je bio kod potpune svijesti, a njegovo je tijelo bilo tako nježno. Tad je potekla po prvi put Krv iz njegova presvetog Tijela. To bijaše prva žrtva, koju On vidljivo učini Ocu nebeskomu; a one kapljice Krvi bijahu prvijenci njegove Krvi, koju će kasnije proliti, sveti i svečani zalog ove Krvi, koju će sam proliti u svojoj večernjoj žrtvi na drvetu križa. Tko bi mogao shvatiti, kolikom bogoljubnošću se Marija klanjala onoj Krvi i prikazivala je Ocu nebeskomu! Tako je Gospodin započeo svoj život Krvlju, da ga zapečati i završi Krvlju.

2. Drugi put je Gospodin prolio svoju Krv u smrtnoj borbi na brdu Maslinskom.Božanski je Spasitelj vruće čeznuo za tim da za nas prolije svoju Krv i da za nas umre. »Krštenjem, reče sam, treba da se krstim (krštenjem Krvi) i kako mi je teško, dok se ne svrši« (Lk 12,50).Ali kad je došao čas trpljenja blizu, opirala se snažno tomu njegova čovječanska narav i On reče: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.« (Mt 26,39).

Ali Otac nebeski posla anđela svojega, da Isusa kao čovjeka utješi i da mu javi da Otac nebeski hoće da On trpi. Tada Gospodin počne opet usrdno moliti i padne u smrtnu tjeskobu te od žestine borbe udari sveta Krv na sve pore na tijelu i Krv poteče, kako veli sv. Luka: »I budući u borbi, moljaše se dalje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje Krvi, koje kapahu na zemlju«. (Lk 22,44). Tako proli Gospodin Krv svoju za nas u smrtnoj boli.

3. Treći put je Isus prolijevao svoju Krvcu, kad su ga po nalogu Poncija Pilata vojnici bičevali. Pilat je htio, da na taj način udobrovolji bijesne Židove i umiri njihovu mržnju, da ne traže dalje smrti Isusove. Ali vojnici nisu znali za milosrđe. Udarali su svom okrutnošću oštrim bičevima po presvetom Tijelu, a bilo je to najnježnije i najosjetljivije tijelo, što je ikad bilo u ljudskom rodu. To bijahu strahovite boli.

Inače je bilo propisano, koliko se udaraca smije dati okrivljeniku, ali kod nevinoga Isusa nisu na to pazili, nego što je Isus mirnije i krotkije trpio, to su ponosni vojnici strasnije udarali i stotinu i stotinu groznih udaraca zadali nevinome tijelu. Tijelo je Isusovo bilo kao jedna rana, izgledao je, kako veli prorok, više kao gubavac, kojemu se živo tijelo od gube raspada, nego kao čovjek u naponu muževnosti. Prorok je stoljeća prije u duhu gledao te rane i prorekao: »Od pete na nozi do tjemena glave nema na njemu zdravoga mjesta... Vidjesmo ga kao gubavca izudarana«. Jasno je, da je pod tim udarcima Krv Božja na sve strane brizgala i tekla i odijelo i krvnike i zemlju najobilnije nakvasila. A Sin Božji, u najvećoj boli tijela i duše pritajio je one rane i onu krvcu za grijehe svijeta, osobito za sve nečiste grijehe, za neumjerenosti u jelu i pilu, u zabavama i igrama i za sve razmaženosti i lijenosti.

4. Četvrti put Isus je prolijevao krv, kad su ga vojnici i bez naloga Pilatova oštrim bodljikavim trnjem okrunili i kad su trskom trnje nemilo u glavu zabijali. Kako li je glava nježna i osjetljiva! Pa božanska glava mora primiti u se čitav vijenac oštroga i velikoga trnja: okrutnost ljudska, nezadovoljna tim, uzimlje trsku i zabija trnje u glavu! Glava Gospodnja šumjela je i gorjela od užasne boli. A Krv sveta, ona je kao potočić briznula i potekla niz svete obraze Isusove i ocrvenila ih, pa i vlasi božanske bijahu prepune Krvi. A te boli i tu Krv žrtvuje Isus Ocu nebeskomu za nas; žrtvuje ju za sve naše ohole, pohlepne i nečiste misli, za svu nevjeru i bahatost, za sve nemilosrdne i tašte misli, a i za sve opake i grešne želje i za sve što čovječji jezik riječima sagriješi.

5. Peti put je Gospodine prolio svoju Krv, kad je nosio svoj teški križ na Kalvariju.Tijelo je Isusovo bilo puno rana, a križ težak, kako li se potom pod težinom križa iz svetih Rana na tijelu istisnula Krv i nakvasila onaj križni put. Život naš je kao jedan neprekidni put križa i treba biti nakvašen ako ne našom krvlju, a ono suzama, mukama i svakojakim problemima. A Krv Kristova zaslužila nam je, da se muke naše olakšaju i da svoj križni put sretno dovršimo. Koliku li mu hvalu za to dugujemo!

6. Šesti put je Isus svoju predragocjenu Krv prolijevao na gori Kalvariji.Došavši na Kalvariju, krvnici su mu skinuli odjeću s tijela, a pri tom mu opet ozlijedili Rane na Tijelu, o koje se prilijepila odjeća i Krvca je nanovo potekla. Ali još više, kad su ga bez milosrđa na križ pribijali i s križem u vis podigli, te dno križa spustili u jamu. O kako li se je onda streslo Tijelo na križu i proširile se Rane, a Krv je bujicom potekla na zemlju.

A tako je za ona tri sata, što je Isus na križu visio, Krv neprestano curila na tlo, sad jače sad slabije, sve dok nije Isus umro. To izlijevanje Krvi i upala svetih Rana prouzrokovalo je u Gospodinu onda silnu žeđu i On zavapi: »Žedan sam« (Iv 19,29). Tim bje dovršena ona velika krvna žrtva, koja je zadovoljila pravdi Božjoj i donijela svijetu žuđeno spasenje. O kako li rado i često moramo misliti na ovo nepojmljivo djelo pravde i milosrđa Božjega!

7. Sedmi put je prolivena Krv Isusova poslije smrti njegove.Kad su došli krvnici, da prelome kosti na nogama razapetima na Kalvariji, da bi ovi što prije umrli, a onda još istu večer bili ukopani, jer je drugi dan bio veliki blagdan, učiniše to jednome i drugome razbojniku, koji bjehu s Isusom razapeti; ali Isusu nisu prelomili golijeni, jer je bio već umro, a tako je bilo i od proroka prorečeno, nego jedan vojnik, po imenu Longin, uzme sulicu i zarine ju u presveti bok Isusov sve do božanskog Srca i namah poteče, kako svjedoči sv. Ivan evanđelist, Krv i voda, znak da je uistinu umro.

To bijahu zadnje kapljice Krvi Isusove, i tako nam je dao svu svoju dragocjenu krvcu za spasenje naše. Ljubeći nas, ljubio nas je do kraja. A tim draže moraju nam biti zadnje kapljice Krvi, jer su potekle iz sredine otvorena Srca i to božansko Srce ostalo je nama zauvijek otvoreno i sigurno utočište. Evo, kako je sve Isus prolijevao za nas Krv svoju, a ti u promatranju svojem možeš promatrati čas ovo čas ono prolijevanje. Ali da ti bude ovo promatranje na korist, promisli pobožno:

Tko je onaj, koji prolijeva Krv ovu? Za mene i za sve ljude, da se oslobodimo grijeha, da živimo sveto i u Nebo dođemo. Na koji način je ova Krv prolivena? U najvećim mukama, ali s najvećom ljubavlju. Promatrajući to tako, treba da probudimo u duši svojoj razna sveta čuvstva i čine raznih kreposti. Čine poklonstva, zahvalnosti, ljubavi, samilosti. Treba da se poklonimo Krvi Isusovoj, jer je svakoga poklona dostojna, da smo zahvalni Isusu za toliku žrtvu i muku, u kojoj je prolio svu svoju Krv, da probudimo u sebi sućut s trpljenjem Isusovim, da ga ljubimo svim srcem, kako je On nas ljubio i Krvlju svojom zasvjedočio, pa da i mi i djelima i trpljenjem zasvjedočimo Isusu svoju ljubav. Na ovakav način častiti Presvetu Krv Spasiteljevu njemu je veoma milo, a nama veoma korisno.

7. 5. Svetkovina i mjesec Predragocjene Krvi Kristove

Priprava na svetkovinu. Na poticaj svećenika iz Družbe Misionara Krvi Kristove Giovannia Merlinija, godine 1849. papa Pio IX je odredio da se u cijeloj Katoličkoj Crkvi slavi blagdan Krvi Kristove prve nedjelje u srpnju. Papa Pio X je proslavu blagdana prenio na 1. srpanj.

S obnovom rimskog liturgijskog kalendara nakon Drugog Vatikanskog Koncila blagdan Krvi Kristove je spojen sa onim; Tijela Kristova te se u četvrtak nakon Presvetog Trojstva slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, dok je slavljenje svetkovine Krvi Kristove 1. srpnja ostavljeno svim ustanovama i crkvama koje u nazivu imaju Krv Kristovu. Kao pripravu na svetkovnu Presvetog Tijela i Krvi Kristove možemo moliti devetnicu Predragocjenoj Krvi ili neke druge molitve tog velikog otajstva naše vjere.

Mjesec srpanjje u katoličkoj pobožnoj tradiciji posvećen na poseban način čašćenju Predragocjene Krvi Kristove. Onima koji žele častiti na takav način Krv Kristovu preporučamo da uzmu za svaki dan kroz mjesec dana jednu od svetačkih molitva, razmatranja ili iskustava koje donosimo u poglavljima 4, 5 i 6, te se u molitvenom ozračju zaustave na tekstu, a na kraju mogu izmoliti Litanije Predragocjene Krvi Kristove ili neku od molitava Sedam Prikazanja ili Krunicu Krvi Kristovoj.

7. 6. Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj kao pomoć dušama u Čistilištu i sredstvo sprječavanja teških grijeha

a. Pobožnost presvetoj Krvi Isusovoj olakšava muke dušama u Čistilištu

Biskup Lang piše: Presveta je Krv Isusova sredstvo kojim možemo pomoći dušama u čistilištu. O kako li one sirote duše u onim teškim mukama čeznu za kapljicom Krvi Kristove! Kako već rekosmo, sveta je Marija Magdalena često u danu za one duše prikazivala Bogu Krv Kristovu, i Bog joj očitova da je time mnogo duša iz Čistilišta izbavila. Nasljedujmo ju i molimo češće u danu ovu molitvicu:

»Vječni Oče, po rukama BI Dj. Marije prikazujem ti predragocjenu krv Sina tvojega za siromašne duše u čistilištu«,a osobito rado to činimo kod sv. Mise. Jednom se ukaza M. Henriku Suzonu duša iz čistilišta i doviknu mu: »Brate, Krvi, Krvi nam treba, da nam se ublaže muke. Svete Mise, sv. Mise, neka se služe, kako smo si to nekoć obećali«. Kad je sv. Ivan od Alvera na dušni dan služio sv. Misu i prikazivao Ocu nebeskomu Presveto Tijelo Isusovo, i molio ga da po Krvi Sina svojega oslobodi duše iz čistilišta, vidje kako se veliko mnoštvo onih duša poput žarkih iskrica iz peći vinulo iz čistilišta put nebesa. Nasljedujmo taj lijep običaj, da svaki put kad smo kod svete mise, po Marijinim rukama presvetu Krv Isusovu prikažemo Ocu nebeskomu za duše u čistilištu.

Mnoge i premnoge ćemo tako odmah izbaviti, ili im uvelike muke olakšati, to je izvrsno djelo milosrđa. A Gospodin kaže: »Blago milosrdnima, jer će milosrđe zadobiti«. (Mt 5,7) A pamtimo i onu riječ Gospodinovu: »Kojom mjerom mjerimo, tom će se i nama mjeriti«. (Lk 6,38) Tko je sada za života tvrda srca prema dušama u čistilištu, ne će poslije svoje smrti naći mnogo duša koje bi se za nj molile; pa može i to biti, da će se za nj i moliti i sv. Mise služiti, a Bog će sve ono možda namijeniti drugim dušama, a ne njegovoj.

b. Isusovo veliko obećanje za pomoć dušama u Čistilištu dano sv. Gertrudi Velikoj

Sv. Gertruda velika se rodila 16. 1. 1256. u dobrostojećoj obitelji. Odgajana je u samostanu sestara cistercitkinje u Helfti u kojem je kasnije i sama postala redovnica. Napredovala je jako u duhovnom životu. Čitala je crkvene oce, svetačku i mističnu literaturu. Davala je veliku važnost studiju te je zapostavila duhovni život i pala u duboku krizu. Nakon teške duhovne krize uspjela je nadvladati vjersku ravnodušnost. Mistična milost Isusova ukazanja 1280. bila je odlučujuća za njenu duhovnu preobrazbu. Dobila je nevidljive stigmate na srcu te primila mnogobrojne druge mistične milosti. Poslije teške bolesti umrla je 1302.g. Božje objave koje je primala su ostale u knjigama koje je napisala: Duhovne vježbe i Poslanik božanskog milosrđa. 

sus je u jednom ukazanju obećao sv. Gertrudi da će svaki puta kad se izmoli ova molitva osloboditi tisuću duša iz Čistilišta. 

Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv tvoga Božanskog Sina Isusa Krista sjedinjenu sa svim svetim misama koje su se danas slavile širom svijeta, za sve svete duše u Čistilištu, za grešnike diljem svijeta, grešnike u cijeloj Crkvi i za one u našim obiteljima.(Ovu molitvu s obećanjem smo našli u knjižicama pobožnosti na njemačkom i talijanskom jeziku)

c. Pobožnošću presvetoj Krvi Kristovoj možeš spriječiti mnoge teške grijehe

Biskup Lang piše: Smrtni je grijeh veliko i najveće zlo na zemlji. On nas lišava milosti posvećujuće i prijateljstva Božjega, on nam uzima sve zasluge koje smo već stekli za Nebo, i ako u njemu umremo, bit će paklene muke za sve vijeke. Nikad na svijetu nećemo pravo spoznati, znači smrtno sagriješiti. Sam Sin Božji morao je umrijeti, da nas od grijeha otkupi. Ali i mali grijeh je zlo; iza smrtnoga grijeha najveće zlo na svijetu.

Sv. Katarini Đenovska dade Gospodin jednom vidjeti grozote lakog grijeha i ova se tako prestrašila, da je skoro od straha umrla, da je viđenje dulje potrajalo. Sveci Božji bijahu pripravni sve muke pretrpjeti prije, nego li i jedan laki grijeh učiniti; i kad bi jednim lakim grijehom bili mogli osloboditi sve duše iz Čistilišta, oni toga ne bi bili nikad učinili, jer im je bilo više do časti Božje, nego li do ikakva drugoga dobra. Po tom je veliko djelo pred Bogom i na veliku čast Božju, ako tko i jedan smrtni grijeh svojim nastojanjem spriječi. Pa to nije tako teško.

Glasoviti o. Faber uči nas, kako da to učinimo. Veli on: »Kad bismo svaku večer prije počinka molili Majku Božju, neka ona dragocjenu Krv Svoga Sina prikaže Gospodinu Bogu u tu nakanu, da se po Presvetoj Krvi spriječi u noći koji smrtni grijeh, koji bi se inače učinio, i kad bismo svako jutro za cijeli dan to prikazanje ponovili, to bismo mogli mnoge smrtne grijehe spriječiti«.

A tim bismo mogli i za svoje grijehe zadovoljiti i neizrecive zasluge za Nebo steći. Kolika po tom radost i utjeha duši našoj! Molimo dakle rado svaku večer i svako jutro: »O Presveta i neoskvrnjena Djevice Marijo, molim te usrdno, prikaži Vječnomu Ocu predragocjenu Krv Sina Svojega u nakanu, da se ove noći (ili ovaj dan) koji smrtni grijeh zapriječi«.Moli k tomu još jednu ili tri Zdravo Marije. Čini to ustrajno i pobožno do konca svojega života; nauči i druge bogoljubne duše tu pobožnost, pa ćeš za Nebo premnogo zasluga steći.

Sv. Marija Magdalena jednom je u djetinjstvu cijelu noć gorko plakala zato što je po danu čula gdje su se dva čovjeka ljutito svađala i psovala. Šesnaest godina kasnije Gospodin joj u viđenju pokaza divnu slavu, koju je onim suzama zavrijedila. O kolika će po tome biti plaća onomu, koji ne samo tuđe već učinjene grijehe oplakuje, nego iz ljubavi k Bogu nastoji te smrtne grijehe spriječiti. Nastojimo dakle i uputama i primjerom, i drugim sredstvima spriječiti smrtne grijehe, a osobito molitvom i prikazanjem Presvete Krvi Isusove.

7. 7. Prinositi u duhu Krv Isusovu Bogu; još jedan način, kako možemo častiti Krv Kristovu

Biskup Lang piše: Možeš još na jedan i to veoma lagan način slaviti Krv Isusovu, a to je, da u duhu prinosiš Krv Isusovu Ocu nebeskomu ili Presvetom Trojstvu. To dakako učini pomnjivo, pobožno i u ljubavi. To je prikazanje Krvi usrdna i smjerna molitva, jer biva kao da veliš: Oče nebeski! Nisam vrijedan, da budem uslišan, ta život je moj pun grijeha i nesavršenosti, ali pogledaj blago na Krv Jaganjca Božjega. To je Krv preljubljenoga Sina tvojega, to je Krv, koja jače viče k tebi za milosrđem i pomilovanjem, nego li je krv Abelova vikala za osvetom.

Ali ovo prikazivanje Krvi Isusove duhom nije samo uzvišena molitva, ono je i više, ono je reći bi žrtva Gospodinu, to je dar, koji mi ponovno prinosimo Ocu nebeskomu, jer je Isus nama ostavio Krv svoju, a ta je opet dar Ocu nebeskomu najdraži. Istina, mi taj dar prinosimo Bogu najdostojnije u sv. Misi, jer ga ondje prinosimo sa samim Isusom, koji je vrhovni svećenik, i sa službenikom njegovim, svećenikom; ali možemo Krv Isusovu i na ovaj način u duhu sami prinositi i to mnogo puta u danu.

Sv. Marija Magdalena reče jednom: »Svaki put, kad stvor žrtvuje ovu Krv, kojom je otkupljen, prinosi dar od neizmjerne vrijednosti, koje ne može nitko naknaditi.« Ovu vježbu preporuči ovoj svetici sam Gospodin, da suzdrži njegovu desnicu, kad hoće da kazni grješnike. Magdalena posluša i prikaza svakodnevno, kako već spomenusmo, po 50 puta dragocjenu krv za spasenje živih i mrtvih. Ona je to učinila s velikom pobožnošću; i Gospod joj pokaza ne jednom, kako je po tom mnoge duše na zemlji dovela do obraćenja, a mnoge duše iz čistilišta oslobodila. »Ova se pobožnost mili Bogu, veli Longius, jer ga slavi najboljim i najuzvišenijim načinom«.

Jednom je imala Magdalena ovo viđenje od Gospodina. Ona vidje, gdje svi sveti zaštitnici grada Firence, a s njima i mnogi drugi sveci, dolaze pred prijestolje Božje i prose za siromašne grješnike, ali nisu bili uslišani. Iza njih dođoše anđeli čuvari siromašnih grješnika, ali ni oni nisu bili uslišani. Poslije dođoše i druge bogoljubne duše i goruće za moljahu velike grješnike, ali žrtvovahu zajedno Ocu nebeskom i Presvetu Krv Isusovu, i ovi bijahu poradi Presvete Krvi uslišani.

Zato je tako lijepa ona molitvica sv. Crkve. »Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu Krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za grijehe svoje i za potrebe sv. Crkve.« Tako možemo često učiniti u danu, i kad zvoni i tuče ura, a osobito u napasti, žalosti, u bolesti i pod svetom misom. Božanski Spasitelj reče jednoć sv. Mehtildi: »Ja po svojoj Krvi nadvladavam gnjev Oca svojega i pomirujem čovjeka s Bogom.«

Ali najbolji način kako da prikažeš ovu dragocjenu Krv, bit će taj, da usrdno moliš Majku Božju, neka ju Ona na prinese Bogu umjesto nas sa svom bogoljubnošću svojega nevinoga srca. Tako ćeš dobiti mnoge i osobite milosti. To nam preporučuju mnogi službenici Božji, a osobito sveti župnik Ivan Vianney koji nam reče, da je to najbolja molitva. »Djeco moja, reče, zapamtite to. Svaki put, kad sam dobio koju milost, dobio sam ju na taj način. To ne prevari nikad«.

U životu sv. Dominika čitamo, kako mu se jednom, kad je propovijedao o Majci Božjoj, pričinilo, da vidi gdje Bl. Djevica pobožne slušatelje škropi Krvlju Sina svojega. A poznato je ono čudo, koje se zbilo pod sv. Misom, koju je jednoć čitao sv. Dominik. Tristo osoba, među njima i kralj i kraljica, vidješe, gdje za podizanja sv. kaleža Marija Presvetu Krv izli na prisutne i na čitavu Crkvu.

Htjelo se time živo predočiti, kako po svetoj Krvi velike milosti dobivaju svi prisutni, a i čitava Crkva. Molimo dakle Majku Božju osobito kod sv. mise, da se udostoji Krv Sina svojega prikazati Ocu nebeskomu za obraćenje grješnika, za umiruće, za duše u Čistilištu, za biskupe i svećenike, za rodbinu i dobročinitelje, za sve naše osobne potrebe i za potrebe cjelokupne Crkve i domovine. Ono, što prinosimo Bogu po Krvi Kristovoj jest neizmjerno više vrijedno, nego li sve ono za što ga prosimo. Molimo ga dakle sa svim svetim pouzdanjem.

7. 8. Zazivi Presvetoj Krvi Isusa Krista

Očisti nas, o sveta Krvi!– ponavlja se poslije svakog zaziva: Predragocjena Krvi Spasitelja mojega; Krvi Novoga zavjeta; Cijeno našega spasenja; Izvore Božjih milosti; Izvore žive vode; Zalogu vječnoga blaženstva; Žrtvo vječne pravednosti; Ključu vrata nebeskih; Očišćenje naših duša,Izbavljenje iz naših nevolja; Sredstvo spasenja za naše grijehe; Sredstvo za oproštenje grijeha: Naplato naših dugova; Otpuštenje zasluženih kazna; Životno vrelo onima koji žeđaju za spasom; Ufanje siromašnima; Utjeho žalosnih; Okrepo slabih; Liječe bolesnih; Pomirenje grješnika; Radosti pravednika; Utočište sviju kršćana; Utjeho patrijarha; Čeznuće proroka; Jakosti apostola; Pouzdanje mučenika; Opravdanje ispovjedalaca; Posvećenje djevica; Blagosti svetih!

Oslobodi nas, Isuse!-ponavlja se poslije svakog zaziva: Od svakoga zla, Od svake nepravde, Od duha bludnosti, Od svake oholosti i taštine, Od svake lakomosti i zavisti, Od svake neumjerenosti; Od svake srditosti i mržnje, Od svake lijenosti, Od rata i pobune, Od gladi i skupoće, Od kuge i raznih bolesti, Od štetnih oluja, Od nagle i zle smrti, Od vječnoga prokletstva, Po svojoj dragocjenoj i svetoj Krvi, Po velikoj cijeni našega spasenja, Po svetoj Krvi, koju si kod svojega obrezanja prolio, Po svetoj Krvi, koja je na brdu Maslinskom iz tvojih svetih žila tekla, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kada su te tvoji neprijatelji zlostavljali, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kada su te grozno bičevali, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kada su te oštrim trnjem okrunili, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kad si svoj teški križ na Kalvariju nosio, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kada su s Tvojega ranjenoga tijela odijelo ti skidali, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kad su te na križ razapinjali, Po svetoj Krvi, koju si na križu viseći prolio, Po svetoj Krvi, koju si prolio, kad su ti kopljem sveti bok otvorili, Po svetoj Krvi, koju si na posljednjoj večeri svojim učenicima pružio, Po svetoj Krvi, koja se svaki dan u svetoj misi Gospodinu Bogu prikazuje,

Tebe molimo, usliši nas!- ponavlja se poslije svakog zaziva: Mi grješnici,Da nas poštediš,Da nam oprostiš,Da se udostojiš pravu nam pobožnost udijeliti,Da se udostojiš Božji strah nam udijeliti,Da se udostojiš nježnu nam ljubav prema sebi udijeliti,Da se udostojiš gorljivu ljubav k svemu dobru nam udijeliti,Da se udostojiš radosnu nam poslušnost prema svojemu svetom zakonu udijeliti, Da se udostojiš pravu nam mržnju na grijeh i svako zlo udijeliti, Da se udostojiš iskreno nam pokajanje zbog naših grijeha podijeliti, Da se udostojiš pomoći nam, da svoj život od srca popravimo, Da se udostojiš svojom svetom Krvlju duše naše oprati,Da se udostojiš svojom dragocjenom Krvlju duše naše pokrijepiti,Da se udostojiš svojom svetom Krvi nas u našim nevoljama utješiti,Da se udostojiš svojom svetom Krvi s Bogom nas pomiriti.Da se udostojiš svojom svetom Krvi do svake nam kreposti pomoći,Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi u ljubavi nas Božjoj stalne učiniti, Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi u napastima nas očuvati,Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi za služene nam kazni oprostiti, Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi u samrtnom času biti nam na pomoći,Da se udostojiš, po svojoj svetoj Krvi podati nam milost, da sretno umremo, Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi od muka čistilišnih nas osloboditi, Da se udostojiš po svojoj svetoj Krvi sve nas u Nebu blaženima učiniti.

8. MOLITVE KRVI KRISTOVOJ S POSEBNIM NAKANAMA

Posveta predragocjenoj Krvi Kristovoj

(Iz molitvenika Slavimo Krv Kristovu)

Hvala ti. Gospodine Isuse Kriste, što si postao čovjekom da na zemlji objaviš ljubav vječnog Oca. Hvala ti, Sine Božji; ti si uzeo naše tijelo i krv da nam postaneš bratom i prijateljem. Hvala ti, dobri pastiru, što si dao svoj život za svoje stado da opereš i posvetiš svojom Krvlju sve one koji tvoju riječ primaju i tako imaju udioništvo u žrtvi pomirenja. Tebe, Gospodine, hvalimo i slavimo sa svim anđelima i svetima, jer si svojom Krvlju uništio krivnju čovječanstva. Veličamo te što si dajući svoj život, darovao nam novu nadu; umirući za nas, smrt nam je postala prelazom u uskrsnuće; iskazujući nam milosrđe, postajemo u zajedništvu s tobom izvorom milosrđa i pomirenja.

Spasitelju naš, hvalimo te i slavimo što si nas po krštenju i potvrdi pridružio svom otajstvenom tijelu - Crkvi. Po Euharistiji zapečaćuješ vez ljubavi i mira; po sakramentu pomirenja liječiš rane našeg zemaljskog putovanja ili obnavljaš život milosti ako nije izgubljen. Isuse, veličamo te i častimo radi tvoje riječi i sakramenata koji nas čine živim udovima Crkve. Zahvaljujemo ti za one, koji umjesto tebe upravljaju tvojim stadom koje si stekao svojom vlastitom Krvlju. Gospodine, hvala ti također za sve ljude preko kojih smo smjeli primiti vjeru. Hvala ti za sve one koji su nas vodili putem ljubavi. Danas ti želimo posebno zahvaliti što u tvojoj svetoj Krvi nalazimo smisao življenja, trpljenja i umiranja. Iz ljubavi si postao čovjekom, trpio i umro na križu; tako si nam omogućio da i mi možemo darovati svojim životom, trpljenjem i smrću istinsku ljubav Bogu Ocu i svim ljudima.

Zato se danas (iznova) posvećujemo tvojoj predragocjenoj Krvi. Obnavljamo svoju krsnu posvetu i želimo biti svjesniji, radosniji i spremniji članovi tvoga tijela - Crkve. Želimo svojim životom nadopunjati što još manjka otkupljenju svijeta. Naše vrijeme je tvoje. Naša je radost da tebe razveseljujemo. Želimo da svojim trpljenjem sudjelujemo u tvojoj otkupiteljskoj ljubavi. S tobom želimo dati svoju krv i život za spasenje čovječanstva.

Gospodine, dopusti da budemo s tobom "rijeka milosrđa" koja pobjeđuje strah i zle duhove; koja daje snagu onima koji su u opasnosti, koja tješi i jača trpeće, koja pokazuje put onima koji ga traže, koja potiče zalutale na obraćenje, koja ohrabruje Bogu posvećene, koja pomaže umirućima a pokojnima dariva vječni mir.

Gospodine Isuse Kriste, radi svoje predragocjene Krvi, daruj nam vjernost ovoj posveti koju ti danas upravljamo (obnavljamo). Učini da budemo revni u promatranju i štovanju otajstva tvoje ljubavi. Jačaj nas u širenju ove pobožnosti da bi još mnogi svjesnije imali udjela u molitvama predragocjene krvi i u našem životu koji neka služi proslavi Oca u Nebu i spasenju čovječanstva. Amen.

Posveta i dnevno prikazanje Ocu u sjedinjenju s Krvlju Kristovom

(Bl. Tommaso Marija Fusco)

Zaodjeni me Oče, haljinom ljubavi i po zaslugama Predragocjene Krvi Isusa Krista ispuni me Božanskim Duhom. Prikazujem ti misli, riječi, djela i trpljenja današnjeg dana sjedinjene s onim što je Isus Krist trpio. Predajem se u tvoje božanske ruke. Oče želim ono što ti hoćeš, jer ti to hoćeš, kako ti hoćeš i do kada ti hoćeš.

O divna Krvi mog Gospodina tebi posvećujem svoju osobu, život, misli, poteškoće i trpljenja. Raspolaži sa mnom kako ti želiš. Kraljuj Gospodine, u mom razumu po motrenju tvoje uzvišenosti, kraljuj u mom pamćenju po sjećanju na tvoja dobročinstva, kraljuj u mojoj volji po podložnosti tvojoj volji, a pogotovu kraljuj u mome srcu, posveti sve moje osjećaje, sklonosti, želje i učini ga potpuno slobodnim od svih stvorenja. Amen.

O predragocjena Krvi Isusova

O predragocjena Isusova Krvi, ti si bila prolivena da cijelom čovječanstvu pokažeš svoje milosrđe! Mi smo sada jako blizu tebi. Izlij se na nas u svome neizmjernom obilju! Evo naše glave, naših ruku, naše volje, pameti, sjećanja, misli, želja i nagnuća, naših aktivnosti, naše vanjske i unutarnje osjećajnosti! Operi nas od svega onoga što je prljavo; izbriši naše mrlje, ozdravi ono što je u nama bolesno; obrati nas i preobrazi svojom snagom, da mognemo ostati sjedinjeni s tobom. O neizmjerna čistoćo, očisti nas, ukrasi nas, nahrani nas, blagoslovi i spasi nas! Amen.

Pouzdanje u Krv Kristovu

(Za one koji se bore za oslobođenje od ovisnosti)

Gospodine Bože, Ti si mi dao život i zdravlje, no nisam poštivao Tvoje darove. Svojom lakomislenošću i zanemarivanjem postao sam ovisnik. Nepotrebno sam popuštao kušnjama, a sada se osjećam kao u zatvoru. Moja sloboda je ograničena, moje zdravlje slabo. Postao sam problem drugima i samome sebi. Želim se osloboditi svoje ovisnosti, ali mi nedostaje snage. Toliko sam puta pokušavao započeti novi život, ali svaka izgubljena bitka bi povećavala moju nutarnju prazninu, odbojnost prema samom sebi i prema životu uopće. A ipak, želim živjeti, želim započeti nanovo, želim pobijediti ono što me ograničava i drži u lancima. (Navedi u srcu svoje konkretne ovisnosti, kojih se želiš osloboditi).

Posvješćujući sebi da je Krv Tvoga Sina pobijedila pakao i smrt, želim se otvoriti i primiti tu Božansku snagu, taj lijek s Neba. Znam da vlastitim snagama ne mogu ništa promijeniti, zato se želim boriti zajedno s anđelima i sa svima koji se uzdaju u snagu Kristove Krvi.

Učvrsti moju slabu volju svojom ljubavlju, da ne bih tražio utjehu kod ljudi i da se više ne vratim ovisnosti. Želim razborito izbjegavati susrete, poznanstva, situacije koje su za mene kušnja i ustrajati u molitvi s Riječju Života, kada me vuče sila zla. Daj mi mudrost kako bih znao kada trebam izdržati u borbi, a kada je najbolja borba izbjeći kušnju.

Gospodine Isuse, svako oslobođenje od ovisnosti je bolno. Bojim se toga trpljenja, no ipak, želim gledati na Tebe, koji si ustrajao na Križnom putu. Snagom Tvoje Krvi želim ustrajati i kada imam dojam da više nemam snage i da nisam u stanju izdržati. Neka me Tvoja ljubav učvrsti i daje mi ustrajnost. Neka Duh Sveti, koji je dao snagu i pobjedu mučenicima, spasi također i mene i sve koji žele novi život, dostojan čovjeka i kršćanina. Amen.

Za milost opraštanja

Gospodine Isuse, Spasitelju! Ne želiš da na zlo zlom uzvratimo nego da zlo pobjeđujemo dobrim. Trebamo se pomiriti s onima koji nam se čine nesimpatičnima, koji su nas ranjavali ili nam nanijeli nepravdu. Nije lako moliti se iskreno i iz svega srca za one koji su daleko od nas zbog svog karaktera, svojih pogleda ili loših iskustava, za one s kojima više ne bismo htjeli imati ništa zajedničko.

Ali Tvoja Predragocjena Krv nam govori da ljubiš svakoga. Bez iznimaka. Platio si također i za one koje izbjegavamo ili odbijamo. I sami smo već toliko puta primili oproštenje. Svakodnevno Te molimo za oproštenje naših grijeha, «kako i mi otpuštamo dužnicima našim.» Zato te, Gospodine, molimo za tvojega Duha. On neka očisti naša srca, našu ljubav i naš pogled na druge. Želimo tvojim očima gledati čovjeka. Želimo vidjeti svako dobro, čak i onda kada nam ljudske slabosti i ograničenja zamrače sliku.

Molimo za milost istinskog i potpunog praštanja kako bismo mogli ljubiti poput Tebe, i kako bi tvoja spasiteljska Krv ponovo dotaknula duše naših bližnjih. Daj da znamo oprostiti kako bismo i sami primili oproštenje i postali radost i slava tvojemu i našemu Ocu na nebesima. Amen.

Za milost dobre smrti

Gospodine, Bože moj, znam da ništa u mome životu nije tako sigurno kao moja smrt i da ništa nije tako nesigurno kao trenutak završetka života na ovoj zemlji. Zahvaljujem Ti za vjeru koja mi daje nov pogled na tu stvarnost. Gledajući na smrt i uskrsnuće tvoga Sina više se ne moram bojati svoje smrti. Zahvaljujući Kristovoj Krvi, mogu mirno čekati na susret sa Sucem: čeka me kuća Oca koji me ljubi i mjesto koje mi je pripremio Spasitelj. No, ipak molim, da se dobro pripremim za smrt. Daj mi Svoga Duha, kako bih uvijek bio spreman na završetak zemaljskog života, pomiren s Tobom i sa svima. Želim biti također spreman i za život, posao i trpljenje, ako je to potrebno za ispunjenje Tvojih planova koje imaš za mene i za moju braću. Neka se ispuni Tvoja volja u svemu. Amen.

Molitva za umiruće

(sv. Ivan Pavao II)

Svemogući i vječno živi Bože, Oče siromaha, snago bolesnika, nado umirućih! Hvala ti za dar ljudskog života, a osobito za obećanje vječnog života. Mi znamo da si uvijek blizu svima koji su slomljena srca, svim siromasima, slabima i bolesnima. Bože koji si pun nježnosti i sućuti, primi molitve koje ti upravljamo za svoju bolesnu braću i sestre. Umnoži im vjeru i pouzdanje u tebe. Ojačaj ih svojom ljubaznom nazočnošću i ozdravi ih, ako ti je milo, te daj njihovim tjelesima i dušama obnovljenu snagu.

Ljubazni Oče, blagoslovi umiruće, blagoslovi sve koji će se uskoro s tobom susresti licem u lice. Mi vjerujemo da si od smrti učinio vrata vječnog života. Čuvaj našu umiruću braću i sestre u svojoj ljubavi i vodi ih sigurnom rukom u domovinu vječnog života s tobom. Bože, izvore svake jakosti, pogledaj i štiti sve one koji se posvećuju bolesnicima i umirućima. Daj im duh hrabrosti i nježnosti. Podrži ih u njihovim naporima da donesu okrepu i ozdravljenje. Daj da sve više i više budu znak tvoje preobrazujuće ljubavi. Daj da svi uvide da si ti ljubazni Otac, Bog milosrđa i sućuti. Amen.

Preporuke umirućih

Isuse, Marijo, Josipe, pomozite mu (joj) u posljednjoj borbi! Isuse, Marijo, Josipe, dajte da u miru s vama usnem i počivam. Pođi kršćanska dušo s ovoga svijeta, u ime Boga Oca svemogućega koji te je stvorio, u ime Isusa Krista koji te otkupio, u ime Duha Svetoga koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga, sa svetom Bogorodicom Marijom, svetim Josipom i sa svima anđelima i svecima Božjim. Preporučujem te dragi brate (draga sestro) svemogućem Bogu i predajem te onomu koji te je stvorio. Neka ti na odlasku iz ovoga života dođe ususret Djevica Marija, anđeli i svi sveti. Oslobodio te Krist koji se udostojao za te umrijeti; neka te on smjesti u svoj Raj da ga gledaš licem u lice za svu vječnost.

Vječni Oče prikazujem ti zasluge Predragocjene Krvi Isusa Krista, tvoga ljubljenoga Sina i našeg Božanskog Spasitelja, za sve one koji će danas umrijeti, sačuvaj ih od paklenih muka i dovedi u vječnu Domovinu.

"Kaže se da će vaša bolest dugo trajati. Nemojte gubiti hrabrosti, nego trpite iz ljubavi prema Bogu. Vaša nebeska kruna će biti lijepa. Proći ćemo kroz mnoge nevolje prije nego uđemo u Nebo. Imajte veliko pouzdanje u predragocjenu Krv Isusovu. Molimo Boga da nam objavi dragocjenost patnje. Duši koja ljubi Isusa Krista, trpljenje je drago i uvijek joj se čini da nije trpjela za onoga koji je toliko trpio, umro razapet iz ljubavi prema nama." (bl. Marija De Mattias)

Pomirne molitve za duše u Čistilištu

(Biskup Lang)

O dobrostivi Gospodine Isuse Kriste, očisti moje nečisto srce svojom svetom Krvlju! Kapljice te Krvi spasile bi cijeli svijet! Tvoja sveta Krv neka bude moja utjeha i ufanje. O sveta Krvi, spasonosna kupelji svih bolesnika, probudi u meni ljubav prema mojemu Bogu i Spasitelju! Tebe dakle molimo, dođi u pomoć dušama, koje još u čistilištu trpe, koje si ti svojom dragocjenom Krvlju otkupio. Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu Krv Isusa Krista u zadovoljštinu za svoje grijehe i za potrebe sv. Crkve. Vječni Oče, prikazujemo ti Krv, Muku i smrt Isusa Krista, žalosti presvete Djevice Marije i sv. Josipa u zadovoljštinu za naše grijehe, za utjehu siromašnim dušama u Čistilištu, za potrebe sv. majke Crkve i za obraćenje grješnika.

Molitva na čast presvetoj Krvi Isusovoj

(papa Pio VII je udijelio djelomični oprost za one koji mole ovu molitvu) 

O predragocjena Krvi vječnoga života, cijeno i otkupnino cijeloga svijeta, pilo i kupelji spasenja za naše duše, koja bez prekida braniš ljude pred prijestoljem milosrđa Svevišnjega! Ja ti se klanjam s najdubljim štovanjem i želim, koliko mi je moguće, da ti nadoknadim sve uvrede i zlostavljanja koja ti ljudi neprestano nanose, posebno oni koji se usuđuju drsko bezbožne psovke protiv tebe izricati. O, tko ne bi hvalio ovu Krv od neizmjerne vrijednosti?

Tko se ne bi užgao ljubavlju prema Isusu, koji ju je prolio? Što bi bilo od mene, da me nije ova božanska Krv otkupila? Pa, tko ju je iz presvetih žila Gospodina mojega sve do zadnje kapljice istisnuo? Ah, to nije zacijelo bio nitko drugi, nego njegova božanska ljubav. O neizmjerna Ljubavi, koja si nam darovala ovaj balzam pun spoznanja! O neprocjenjivi balzame, koji si potekao iz vrela neizmjerne Ljubavi; oh, učini da te sva srca i svi jezici časte i slave i tebi hvalu daju sada i u vijeke vijeka! Amen!

9. SVETIŠTA KRVI KRISTOVE U SVIJETU I HRVATSKO SVETIŠTE KRVI KRISTOVE U LUDBREGU

a. Ostaci i čašćenje presvete Krvi Kristove u svijetu i kod nas u Ludbregu

Biskup Lang piše: Po Božjoj providnosti imamo nešto ostataka Presvete Krvi Isusove. Sveta nas povijest uči, da su kršćani u prvim stoljećima s pogibiju života sabirali i čuvali krv svetih mučenika. Tako su na grobu sv. Stjepana, prvog mučenika, našli posudicu s njegovom krvlju. Ne zna se izvjesno, da li su Marija, Majka Isusova, Josip iz Arimateje i pobožne žene na Kalvariji poslije, kako su pomazali sv. tijelo Isusovo, sahranili i predragu Krv, koja je tekla iz Rana Isusovih. O tom nam sv. Evanđelje ništa ne pripovijeda.

Ali nije sve zapisano u Evanđelju, što se s Isusom događalo, kako to veli sv. Ivan evanđelist. Ali nam pobožna predaja, kojoj možemo vjerovati, veli, da je presveta Bogorodica sama rupcem pobrala nekoliko kapljica Presvete Krvi i vode, koja je iz grudi Isusovih potekla, i da je to ostavila sv. Ivanu. Poslije nekoliko stoljeća prešao je taj rubac u vlasništvo crkve Sv. Marka u Veneciji, gdje se i danas čuva.

Predaja pripovijeda, da je već vojnik (Longin), koji je probo Srce Isusovo, osjetio moć Presvete Krvi njegove. Vele da je bio na jedno oko slijep i da mu je jedna kapljica Presvete Krvi Isusove pala u to oko, te je odmah progledao. Pripovijedaju, da je poslije postao kršćanin, biskup i mučenik, koji se slavi 15. ožujka. - Tako je svojom krvlju vratio Isusu Krv, što ju je kopljem prolio.

U Steinzu u Tirolu čuvaju Predragocjenu Krv Isusovu, koju je, kako se pripovijeda, sakupila Marija Magdalena na Kalvariji.

Presveta Krv Isusova časti se i u Ludbregu, u Podravini, još od vremena pape Julija II. (1503-1513) i pape Pija VI. (1775-1799), koju pobožni kršćani iz daleka rado pohađaju, da joj iskažu svoje veliko štovanje. Presvetoj Krvi u Ludbregu svake se godine hodočasti u tri dana i na prvu nedjelju u mjesecu rujnu. Zašto se časti Presveta Krv Isusova u Ludbregu, najljepše se ističe u buli (papinskom pismu) sv. oca Leona X. iz 1512 g., koja se čuva u župskom arhivu u Ludbregu.

U Ludbregu je oko 1410. g. živio svećenik koji je mnogo o tom razmišljao, da li je doista poslije pretvorbe (i podizanja) u kaležu prava Krv Isusova pod prilikom vina. Jednoga je dana služio sv. misu. Izrekavši nad kaležom riječi pretvorbe, posumnja o nazočnosti Presvete Krvi pod prilikom vina. Zato stavivši kalež na oltar, zaviri u nj. I gle, u kaležu ne bijaše više prilike vina, nego prava Krv koja kipi.

Bog je učinio čudo, da mu rasprši sumnju. Svećenik se prepadne, spremi tu Krv i zazida je zajedno s kaležom iza žrtvenika u gradskoj kapelici. Tu je to dosta dugo čuvao, ne kazujući o svemu nikome ništa. No naskoro svećenik oboli. Bolestan ležao je dulje vremena. Napokon se dade ispovjediti, a poslije ispovijedi kaže sve ispovjedniku, što se dogodilo s kaležom. Priznavši sve, premine blago u Gospodinu.

Ta je sveta Krv poslana u Rim, sv. Ocu papi. Stvar se je dugo istraživala. Otprilike sto godina poslije tog događaja, preda molbu plemić Tomo Zercz, vlasnik imanja Lethgenut, papi Juliju II., da se stvar riješi. Papa je sve dao istraživati dvojici opata: de Boersu i de Chyaku, koji su tada boravili u Zagrebu, no sv. otac Julije II. naskoro umre, a njegov nasljednik Leon X. ispitivanje dovrši i izda o tome spomenutu bulu. Kalež, kako se u toj Papinoj buli spominje, s Presvetom Krvi predan je u Ludbreg župskoj crkvi Sv. Trojstva za vječno klanjanje i čuvanje.

Od onoga su se vremena u toj crkvi po štovanju sv. Krvi dogodila mnoga čudesa, kako to svjedoči knjiga spomenica, što se čuva u župskom dvoru u Ludbregu. Dugo je vremena u župskoj crkvi u Ludbregu bila čašćena ta Presveta Krv. No kako je ovo mjesto bilo otvoreno turskim napadajima, prenijeli su je u grad Gotalovac.

Posljednji je potomak iz toga grada bio Stjepan Pucz, predstavnik zagrebačkog kaptola. Poslije je ta Presveta Krv došla u ruke obitelji Pasztory i Szegyeny. A kad su bili Turci sretno protjerani iz Kaniže, donesena je opet u Ludbreg. Poradi veće sigurnosti spremila se u gradsku kapelicu, koja još i danas stoji. Odatle se uoči svakog proštenja u procesiji nosila u župsku crkvu, dok je nije župnik Jambreković 1815 g. posve zadržao u župskoj crkvi.

b. Poznatija svetišta u Italiji

Svetište u Lancianu: Događaj u Lancianu se s pravom smatra prvo veliko euharistijsko čudo u Katoličkoj Crkvi vezano uz slavljenje Svete Mise. Čudo se dogodilo oko 750 g. u crkvi san Legonziana. Neki monah reda sv. Bazilija dok je slavio sv. Misu je posumnjao u stvarnu Isusovu prisutnost pod posvećenim prilikama. Tada nakon pretvorbe posvećena hostija je postala tijelo, živo meso, a vino se pretvorilo u pravu krv koja se ubrzo zgrušala u 5 dijelova. Ta hostija meso i ostaci krvi se i danas čuvaju u svetištu u Lancianu.

Svetište u Firenzi: Današnja crkva sv. Ambrozija u Firenzi bila je u sastavnom dijelu samostana benediktinki. Ujutro 30. 12 1230.g. svećenik Uguccione je slavio Svetu Misu skupa sa zajednicom časnih sestara. U trenutku purifikacije kaleža nakon pričesti, ne zna se iz kojeg razloga malo posvećenog vina je ostalo u kaležu. Sutradan kad je isti svećenik uzeo kalež za ponovno služenje Svete Mise u njemu je primijetio zgrušanu krv. Časne sestre su bile svjedokom događaja, neki vjernici i sam tadašnji biskup Firenze koji je bio prisutan. Ubrzo se događaj pročuo i mase vjernika su dolazile štovati to čudo. Kako bi hodočasnici mogli vidjeti krv odgovorni su je premjestili u staklenu ampulu u kojoj se i danas nalazi u istoj crkvi gdje se čudo dogodilo.

Svetište u Orvietu i svetkovina Tijela Kristova: U Boseni 1263.g. svećenik Petar iz Praga je iz Češke hodočastio na grobove apostola Petra i Pavla. na povratku iz Rima slavio je Svetu Misu u Bolseni na grobu sv. Kristine. Mučile su ga sumnje o stvarnoj Isusovoj prisutnosti pod posvećenim prilikama kruha i vina. U trenutku kada je lomio posvećenu Hostiju među rukama više nije vidio uobičajenu bijelu boju hostije nego nešto crvenkasto kao pravo meso iz kojega je na korporal kapala svježa krv i natapala korporal oblikujući liku čovjeka.

Uznemireni svećenik je odložio čudesnu hostiju u kalež sve prekrio velom i ostavio u sakristiji. Bio je duboko potresen i smatrao taj događaj kaznom za svoju nevjeru. Žarko je želio oproštenje i prema predaji otišao do pape koji je tada bio u mjestu Orvietu i sve mu pripovjedio. Papa mu je udijelio oproštenje grijeha, a on se vratio u Češku. I sam Papa Urban IV je bio duboko impresioniran pripovijesti svećenika hodočasnika te je naložio da se događaj istraži. Poslao je u Bolsenu biskupa Maltraga skupa s najuglednijim teolozima tog vremena sv. Tomom Akvinskim i sv. Bonaventurom. Nakon ozbiljnog istraživanja papa je došao do zaključka o istinitosti čuda. Papa Urban IV, sigurno i pod utjecajem događaja u Bolseni je ustanovio svetkovinu Tijela Kristova Corpus Domini,i odredio da se slavi u cijeloj Crkvi. Ostaci euharistijskog čuda se i danas čuvaju u katedrali u Orvietu.

Svetište u Casciai: U gradu poznatom po sv. Riti, u svetištu posvećenom svetici čuva se relikvija Euharistijskog čuda koje se dogodilo u Sieni 1330. Neki svećenik pozvan da posjeti bolesnika na samrti uzeo je posvećenu hostiju i stavio je u brevijar. Kad je kod bolesnika otvorio brevijar da ga pričesti duboko uznemiren je primijetio da je iz posvećene hostije izlazila svježa krv koja je natopila obadvije stranice njegova brevijara. Prestrašen je otišao u Casciau i sve pripovjedio p. Šimunu, budućem blaženiku. Relikvija krvave hostije i krvlju natopljene stranice se kroz stoljeća čuva i časti u Casciai. Mnoge pape su potvrdile čašćenje relikvije i udijelili svetištu posebne oproste.

Svetište u Ferrari: U Ferrari u crkvi sv. Marija in Vado, na Uskrs 1171. g. neki svećenik dok je slavio Svetu Misu, bio je u srcu napastovan sumnjom o stvarnoj Isusovoj prisutnosti u Euharistiji. Prije podizanja, kad je on lomio posvećenu hostiju, iz nje je briznula krv i to tako snažno da je pošpricala okolne zidove. Događaj tog euharistijskog čuda se pročuo po svem svijetu te su vjernici na čast Tijela i Krvi Kristove u Ferrari podigli veličanstvenu baziliku. 

9. POTICAJNI PRIMJERI POBOŽNOSTI KRVI KRISTOVOJ

1. Papa Pio IX 1848.g. zbog okupacije Rima je bio primoran potražiti utočište u Gaeti. Sluga Božji vel. Giovanni Merlini, drugi nasljednik sv. Gašpara del Bufalo u upravljanju Družbom misionara Predragocjene Krvi, mu je došao u posjetu i prorekao Svetom Ocu da će se ubrzo vratiti u Rim, ako bude proširio na cijelu Katoličku Crkvu blagdan Predragocjene Krvi Kristove. Papa nakon što je razmišljao i molio, 30. 06. 1849. mu je odgovorio da će to učiniti, ne kao zavjet nego, spontano, ako se proročanstvo ostvari. Ubrzo se Papa mogao vratiti u Rim, i bio je vjeran svome obećanju. Desetog kolovoza iste godine potpisao je dekret proslave blagdana Predragocjene Krvi Kristove za cijelu Crkvu na prvu nedjelju u srpnju.

Papa sv. Pio X je 1914. odredio da se blagdan Predragocjene Krvi slavi 1. srpnja, a Pio XI 1934 je blagdan uzdigao na viši liturgijski nivo. Papa Pavao VI s obnovom rimskog liturgijskog kalendara nakon Drugog Vatikanskog Koncila 1970. blagdan Krvi Kristove je spojio sa onim Tijela Kristova te se u četvrtak nakon Presvetog Trojstva slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, dok je slavljenje svetkovine Krvi Kristove 1. srpnja ostavljeno svim ustanovama i crkvama koje u nazivu imaju Krv Kristovu.

2. Sluzi Božjem vlč. Giovanniju Merliniju, dok je propovijedao pučke misije u Segni u talijanskoj pokrajini Laziju, je jednoga dana došao neki čovjek koji je bio prodao dušu đavlu. Ugovor je on potpisao i predao Sotoni koji mu se bio ukazao. Nesretni čovjek je na misteriozan način redovito svaki dan dobivao 20 škuda, ali nije više imao mira. U to vrijeme to je bila značajna svota, pa ipak stalno je bio u dugovima zbog velikih poroka u koje je padao.

Bio je na rubu očaja, kad je čuo o svetom misionaru koji propovijeda u mjestu. Pošao ga je potražiti, pao mu pred noge i čuo iz usta vlč. Giovannia Merlinia ove utješne riječi: «Imaj vjere, sinko, Krv Kristova će ponovno kupiti tvoju dušu». Sluga Božji nije prestajao moliti i činiti pokoru za spasenje duše. Na kraju je Krv Kristova trijumfirala nad đavlom koji je bio primoran vratiti ugovor koji je onaj nesretnik bio potpisao. Što reći za one koji za bijedni užitak prodaju dušu đavlu? O kada bi razmišljali o tome koliko su muke njihove duše stajale Isusa!

3. Najveća relikvija natopljena Krvlju Kristovom je Svet Križ na kome je Isus umro. Sv. Jelena i sv. Makarije na čudesan način su pronašli tu dragocjenu relikviju koja je tri stoljeća bila ostavljena u Jeruzalemu. Nakon što su ga Perzijanci osvojili sa sobom su odnijeli i Kristov Križ. Kada je car Heraklije pokorio Perziju htio je osobno vratiti tu dragocjenu relikviju u sveti grad. Počeo se uspinjati putem Kalvarije kada ga je neka čudesna sila zaustavila i nije mu dopuštala da nastavi uspon. Tada mu se približi sveti biskup Zaharija i reče mu:

«Caru nije moguće tako raskošno obučen ići putem koji je Isus prošao u tolikom siromaštvu, poniznosti i patnji». Nakon što je odložio svečane haljine i nakit car je mogao nastaviti put i svojim rukama položiti sveti Križ na mjesto gdje je Isus bio razapet. I mi često puta umišljamo da možemo nositi križ s Kristom i istovremeno biti navezani na naše užitke i vlastitu oholost. To nije moguće. Da bi se moglo slijediti Isusa na njegovu križnom putu treba biti ponizan.

4. Pripovijeda p. Matteo Crawley da se neki veliki grešnik u Španjolskoj otišao ispovjediti. Iako su njegovi grijesi bili jako teški svećenik mu je dao odrješenje. Ali nedugo zatim, ponovno je pao u iste grijehe, a svećenik misleći da nema dobru volju da se oslobodi od grijeha reče mu: «Ne mogu te odriješiti, na putu si prokletstva, odlazi ti od otkupljenja nemaš koristi».

Jadni čovjek na te riječi zaplaka, a s raspela se začu glas: «O svećeniče, nisi ti dao svoju krv za ovu dušu»! I ispovjednik i pokornik se raskajani preneraziše kad su vidjeli da iz Isusova kipa na raspelu iz boka kaplje krv.

5. Ivanu Gualbetru, plemenitašu vičnom mačevanju je jedan sumještanin ubio brata Hugu, u borbi suparničkih plemenitaških obitelji. Ivan se zakleo da će se osvetiti i počeo je tragati za ubojicom. Ujutro na Veliki Petak 1003. pronašao ga je i susreo licem u lice u jednoj uskoj gradskoj ulici. Odmah ga je napao s nakanom da ga ubije. A tada je nesretnik koji se nije mogao obraniti zavapio i molio oproštenje u ime Isusa Krista Raspetoga.

Ivan je nadljudskim naporom vratio mač u korice i kazao mu: «Da samo Isusu Raspetome za ljubav opraštam ti». I sav uznemiren u duši uđe u prvu crkvu i pade na koljena pred raspelom. A tada na svoje zaprepaštenje vidje kako je Isusova trnjem okrunjena glava oblivena krvlju s raspela prema njemu naginje u znak pozdrava. Ponosni vitez, baci mač i povuče se u samoću i molitvu u Vallombrosa. Njemu se kasnije pridružiše i drugi te on postade utemeljitelj monaha Vallombrosina. Ne samo to nego je tako napredovao u duhovnom životu da se potpuno posvetio i časti se u Crkvi kao sv. Ivan Gualbetri.

Oprostiti našem neprijatelju Isusu za ljubav je herojski čin pobjede nad vlastitom ohološću. Ako se oprašta Isusu za ljubav on se nama naklanja govoreći nam da su nam oprošteni naši grijesi.

6. Službenica Božja Marija Rosa Carafa iz plemenite napuljske obitelji je umrla 1890.g. Gajila je u životu posebno pobožnost Krvi Kristovoj i puno molila za duše u Čistilištu. Jedan put na Dušni dan Isus joj je u viđenju pokazao Čistilište. More kao od plamena se pokazalo njenom prestrašenom pogledu, a Isus joj je rekao: «Kćeri moja imaš na raspolaganju veliko sredstvo za ugasiti ovaj plamen. Uzimaj Krv iz moga Srca i njome škropi duše u Čistilištu».

Ona tako učini i vidje mnoge svete duše kako kao neke svijetleće zvijezde uzlaze u Nebo. Tada službenica Božja reče Isusu: «Gospodine, želim osloboditi sve ove duše». A Isusu joj odgovori: «Kada bi ljudi mislili na Predragocjenu Krv, blago koje imaju na raspolaganju mogli bi osloboditi na tisuće duša koje ovdje trpe». Hoćemo li i mi biti neosjetljivi na patnje tolikih koji čekaju na naše molitve u Čistilištu? Razmišljajmo i o tome da su duše iz Čistilišta uvijek čudesno pomagale svojim zagovorom onima koji su se za njih molili.

(Primjeri pod brojevima 1- 6 su iz R. Bernardo C.PP.S. Il mese del preziosissimo sangue ,autor je misionar Krvi Kristove, a knjiga je objavljena s crkvenim dopuštenjem, Rim 1950. st. 39-40). 

Čudesa Presvete krvi Isusove

(Biskup Lang)

Veliki su i divni nauci o Presvetoj Krvi što smo ih do sada razmišljali. Sada opet razmotrimo čudo, koje se događa u duši čovječjoj kod svake dostojne i pobožne sv. pričesti. Sv. Pavao (I. Kor 10,16) piše: »Čaša blagoslova, koju blagoslivljamo, nije li zajednica krvi Kristove?« O doista, divnih li riječi apostolovih!

Čovjek grješnik smije se dotaknuti Presvete Krvi Kristove, smije piti Krv Božju, smije se s Kristom sjediniti, tako da je Krist u njemu, a on u Kristu. Zato neka bude srce naše čisto, da bude vrijedno primiti tu Presvetu Krv, da nam bude na zdravlje duši i za život vječni. A da nam bude srce čisto, rado razmišljamo o Presvetoj Krvi Isusovoj i štujmo njegovo Božansko i Presveto Srce. Spominjimo se na one lijepe riječi, što ih je rekla sv. Margareta Alacoque: »O kako je slatko, kako je utješno umrijeti, ako smo za života rado častili ono Presveto Srce, koje će nas suditi«.

Ako za života češće dostojno i valjano pripravljeni primamo sakramente pokore i oltara, ako rado dolazimo na službu Božju, ako se čvrsto uzdamo u moć Presvete Krvi Isusove, ako smrt nađe dušu našu poškropljenu Krvlju Isusovom, kao što je nekoć u Egiptu anđeo Gospodnji, kad je ubijao prvence egipatske, našao poškropljena kućna vrata naroda izraelskoga, pa ostavio njihove prvence, onda se smijemo tvrdo nadati da ćemo po ovoj Presvetoj Krvi ući u kraljevstvo Gospodnje. Čujmo jedan lijepi primjer:

Pripovijeda se, da je živio neki otac, opak i bezbožan, koji nije mario za Crkvu, a proklinjao je i razuzdano živio, da je strahota. Svoju dobru i pobožnu ženu opakim je svojim životom tako žalostio i tako je zlostavljao, da je od tuge i žalosti umrla. Još mu je ostala jedna dobra kćerka, koja je bila uistinu pobožno, nedužno dijete. Ona se molila i neprestano plakala, da bi joj se otac popravio i k Bogu se već jednom okrenuo.

Jednoga dana dođe otac opet pijan kući. Dobro dijete padne na koljena pred ocem, te ga zamoli sklopljenim rukama i suznih očiju, neka se popravi i obrati. Nečovječni otac kao divlji i razdraženi tigar gurne nogom dijete u prsa tako, da mu se je kćerka onesvijestila i zanijemila, te joj krv potekla iz ustiju. Kad je to razjareni otac vidio, kao da su ga gonili nečisti duhovi, pobjegne od kuće sav uzrujan, što je nedužno dijete tako nemilosrdno udario, i otiđe u vrt.

Međutim za neko vrijeme dođe dobro dijete k sebi, sklopi svoje nedužne ruke i opet stane moliti slabim glasom: »Oče nebeski, koji si pun smilovanja, ja ne prestajem moliti, dok mi se otac ne popravi. Do sada sam ti za nj prikazivala svoje suze i molitve, a danas ti prikazujem za njega evo i svoju krv. Smiluj mu se, samo neka se popravi, pa rado umirem«.

Nesretni otac sav je u očajanju vikao po vrtu, dok nije onako mamuran i umoran pao na zemlju i tvrdo zaspao. Za spavanja je imao strašan san. Pričinilo mu se, da stoji pred Sucem Božanskim, na oštrom i pravednom sudu Božjem. Sud se posljednji započne i prikaže mu se anđeo, koji je čekao, da vagne sva njegova djela.

Na lijevu stranu vage stavi anđeo sve grijehe toga bezbošca, njegove strašne i velike kletve, surovosti i nemilosrđa i sva zla djela njegova života, i zdjelica od vage duboko padne. Grješnik se od velikog straha stao tresti na svem tijelu pred oštrim i pravednim sudom Božjim, dok se najednom ne prikaže drugi anđeo, koji je vodio za ruku nedužno ljubazno dijete. - Otac prepozna u tom djetetu dobru kćerku. Ona brzo pristupi i položi na desnu stranu vage sve svoje molitve i suze, sve zle riječi i udarce, koje je nedužna dobila od nemilosrdnoga oca, sve uzdisaje i sve noći, koje je provela u molitvi za oca, ali sve je to bilo premalo, lijeva je zdjelica sveudilj teža od desne.

Žalosnim očima pogleda dijete na pravednoga i milosrdnoga suca, položi svoju krv na desnu zdjelicu i reče: »Svoju krv dajem, da oca oslobodim«. U tom času skoči lijeva zdjelica vage, i otac bi spašen. Otac se na to probudi u vrtu, pohita kući i nađe kćerku mrtvu. Usnice su joj bile krvave od krvi, koju je darovala za svoga oca. Strašni san i grozne prikaze su tako potresle oca, da su ga opametile. Popravio se, lijepo se iza više godina ispovjedio i stao provoditi život dobra, kreposna i pobožna kršćanina. Kad je evo krv čovječja od tolike moći, da nam se Bog smiluje, od kolike je onda cijene i moći Presveta Krv Isusova?

Odmah poslije općeg potopa dao je Bog zakon: »Tko prolije krv čovječju, neka se i njegova prolije, jer je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju«. (Br. 35,32). Znamo iz Sv. pisma, kad je Kain ubio brata svoga Abela, da ga je Bog prokleo i rekao: »Što si to učinio? Krv brata tvoga viče sa zemlje k meni u nebo«. (Pos. 4,10).

Ako je pred Bogom krv siromašnoga čovjeka, koji nije ništa skrivio, od tolike cijene, od koliko je veće cijene i časti pred njim Krv jedinorođenoga Sina? Što je krv svih ljudi, ako se usporedi samo s jednom kapi Presvete Krvi Isusove? Pa eto vidimo neizmjernu ljubav Božju, kako nam Isus ovu Presvetu Krv daje, da po njoj dobijemo oproštenje grijeha, milost Božju i spasenje duše svoje.

Živio neki mladić u mjestu L., koji se podao kartanju i grješnom životu. Kad je jedne večeri zaigrao sve, što je imao, i veliki dug načinio, počeo je psovati Boga i Isusa govoreći u svom očaju: »Sada o tebi, Isuse, ništa više neću čuti niti se više bojim tebe i tvojih prijetnja, jer gore ništa ne možeš učiniti, nego li što si mi ovu večer učinio«. O bezbožni jeziče, dakle ništa gore? Čekaj malo, pa ćeš se uvjeriti. Vozio se kući sa svojim prijateljima, kola se prevalila, a on si prebio nogu. K toj bolesti dođe još i groznica te su liječnici rekli da za nekoliko dana mora umrijeti. Sada spozna da mu Isus može i više učiniti, ali mjesto da se pokaje, počeo je u očaju još više huliti na Boga govoreći: »Bože, kad već imaš u tom veselje da me mučiš, kad si mi uzeo novac i zdravlje, onda mi daj još i najveće zlo, a to je vječno prokletstvo«.

Tko neće, kad takvo što čuje, zatvoriti sebi uši, tko se neće nebu čuditi, da je zadržalo vatru, te ga nije pretvorilo u prah i pepeo. A slušajte svršetak! U očaju toga nesretnika udahnu Bog u njegova dušobrižnika dobru misao. On stupi u sobu i reče bolesniku: »Čujte, mladi čovječe, jedan vaš dobar prijatelj je ovdje, koji bi se još prije smrti htio s vama oprostiti«. -»Tko je taj?« zapita bolesnik, »kažite mu, neka uniđe«. - Sluga Božji ispod svoje časne halje izvadi krvavo raspelo i reče: »Gledajte ovo raspelo, vidite Isusa Krvlju oblivena, to je vaš najbolji prijatelj, koji želi s vama govoriti«. - Milost Božja obasja i smekša bolesnika. Nepomično je gledao u raspetoga Spasitelja, a on kao da duši njegovoj govori:

»Sinko, sad ću ti pokazati, da ti mogu najbolje i da neću najgore učiniti. Ja sam te već toliko puta mogao u paklu imati, ali po Presvetoj Krvi mojoj dobio si milost da ću te vidjeti u nebeskom blaženstvu«. Na to bolesnik proplače i sav u suzama pograbi raspelo iz ruku svećenikovih, poljubi ga, iskreno se ispovjedi i pričesti tako skrušeno, da se ni ispovjednik nije uzdržati od suza. Malo iza toga čistu dušu svoju predade Gospodinu Bogu...

I mi ćemo jednom ležati na smrtnoj postelji i nama će jednom doći posljednji čas, možda i prije, nego li se nadamo. I nas će plašiti naši grijesi i strašan sud Božji. Zato ne izgubimo nikada ufanja u moć Presvete Krvi Isusove. Isus naš dobri Spasitelj i za nas ju je prolio. On nas je na drvetu križa otkupio i svoju Presvetu Krv prolijevao da duše naše očisti i posveti. - O, molimo sada i na čas smrti svoje, neka nam svojom Presvetom Krvlju otvori vrata nebeska. Više puta molimo molitvicu, za koju je sv. otac papa Pio X. za čas smrti podijelio potpuni oprost: »Gospodine Bože moj, već sada mirna i draga srca iz ruke tvoje primam smrt koje mu drago vrsti, kako se tebi svidi sa svim njezinim tjeskobama, mukama i bolima. Amen«.

DODATAK:

MOLITVE ZA OSLOBAĐANJE OD MOĆI TAME

Za privatnu upotrebu vjernika iz novog obreda za Egzorcizam

(Prevedene iz talijanskog izdanja, Vatikan 2001, st. 96-102)

Glas koncila od 14. 2. 1999. donio je članak o javnom predstavljanju novog obrednika za Egzorcizam s imprimaturom pape Ivana Pavla II na kome je pročelnik zbora za bogoštovlje kardinal J.A.M. Estevez rekao da trebamo razlikovati dvije vrste djelovanja đavla: 

"Prvo je djelovanje spektakularnije, a to je opsjednutost, đavolsko posjedovanje. To se ne javlja baš često. No, s druge strane su svakodnevni đavolski utjecaji, preko laži, korupcije, nasilja, razuzdanog erotizma, itd... Da je đavolsko djelovanje uvijek prisutno nitko ne treba stavljati u sumnju. No, rekao bih da nije uvijek potrebno posegnuti za egzorcizmom, jer se egzorcizam obavlja pred izrazito posebnom i točnom pojavom, to jest opsjednutošću ili đavolskim posjedovanjem". Kardinal Estevez pojasnio je i to da je egzorcizam pridržan svećenicima koje biskup odredi za te zadaće. 

No, u obredniku postoje i "privatne molitve koje svatko može moliti, kako bi od Gospodina zatražio da udalji moć Zloga. No one ne mogu postati javnim i zajedničkim činima, jer su privatne molitve osobe koja od Gospodina, kao i od Majke Božje ili svetog Mihaela Arkanđela, traži zaštitu protiv zlih sila". Našim čitateljima donosimo prijevod tih molitava.

1. Bože moj smiluj mi se, smiluj se svome sluzi, mnoštvo zlih duhova postavlja mi zamke i ja sam kao razbijena posuda. Istrgni me iz ruku mojih neprijatelja, budi uza me, traži me ako se izgubim, nakon što si me našao vrati me sebi, i ne ostavi me nakon što si me sebi vratio tako da u svemu budem tebi po volji i spoznam da si me moćnom rukom otkupio. Po Kristu našem Gospodinu.Amen.

2. Svemogući Bože, koji daješ prognanima dom, vodiš zarobljene do blagostanja pogledaj na moju žalost i dođi mi u pomoć. Porazi mog smrtnog neprijatelja da bih nakon što nestane njegove prisutnosti ja mogao ponovno pronaći slobodu u miru te ponovno u vedroj i mirnoj molitvi naviještao tvoju veličinu, jer Ti daruješ pobjedu svome narodu. Po Kristu našem Gospodinu.Amen.

3. Bože Stvoritelju i zaštitniče ljudskog roda, koji si stvorio čovjeka na svoju sliku i na čudesan način ga obnovio milošću Krštenja, svrni svoj pogled na mene, tvoga slugu i poslušaj moje prošnje; neka u mom srcu zasja sjaj tvoje slave i neka me ona oslobodi od svakog straha i zebnje te mi povrati vedrinu razuma i duha tako da te mogu slaviti i blagoslivljati skupa sa svojom braćom i sestrama u tvojoj Crkvi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

4. Bože milosrđa i izvore svakog dobra, ti si htio da tvoj Sin podnese za nas muku križa kako bi nas oslobodio od moći našeg smrtnog neprijatelja. Pogledaj milostivo na moje poniženje i moju patnju, ti koji si u krsnom zdencu mene učinio novim stvorenjem, pomozi mi pobijediti napadaje Zloga i ispuni me milošću tvoga blagoslova. Po Kristu našem Gospodinu. Amen.

5. Bože ti si htio učiniti me sinom svijetla po milosnom posvojenju, ne dopusti Zlome da me obavije svojom tamom, nego daj da mogu uvijek ostati u sjajnom svjetlu slobode koju si mi darovao. Po Kristu našem Gospodinu. Amen.

ZAZIVI PRESVETOM TROJSTVU:Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu... Samo Bogu neka je slava i čast... Blagoslivljajmo Oca, Sina i Duha Svetoga, hvalimo i uzvisujmo ga u vijeke... Mi te zazivamo, slavimo i klanjamo ti se, Presveto Trojstvo... O Preblaženo Trojstvo ti si naša nada, spasenje i naša čast... O Preblaženo Trojstvo oslobodi me, spasi me, obnovi moj život... Svet, svet, svet, svemogući Gospodin Bog, koji bijaše, koji jest i koji dolazi... Tebi čast i vlast Presveto Trojstvo, tebi slava i moć u vjekove, Tebi hvala, slava i čast u vijeke vjekova... Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože smiluj mi se.

ZAZIVI KRISTU GOSPODINU:Isuse, Sine Boga živoga (smiluj mi se -ponavlja se iza svakog zaziva), Isuse, sliko Očeva... Isuse, vječna Mudrosti... Isuse, sjaju vječnog svjetla... Isuse riječi života... Isuse, sine Djevice Marije... Isuse, Bože i čovječe... Isuse, vrhovni i vječni svećeniče... Isuse, navjestitelju kraljevstva Božjega... Isuse, pute, istino i živote... Isuse, kruše života... Isuse, istinski trsu... Isuse, brate siromaha... Isuse, prijatelju grešnika... Isuse, liječniče duše i tijela... Isuse, spasenje potlačenih... Isuse, utjeho bijednika...Ti koji si došao na svijet, Ti koji si oslobodio one koje je tlačio đavao... Ti koji si visio na križu... Ti koji si prigrlio smrt za nas... Ti koji si htio ležati u grobu... Ti koji si sišao nad pakao... Ti koji si uskrsnuo od mrtvih... Ti koji si uzišao na Nebo... Ti koji si poslao Duha Svetoga na apostole... Ti koji sjediš s desna Ocu... Ti koji ćeš doći suditi žive i mrtve...

Po otajstvu tvoga Utjelovljenja (oslobodi me Gospodine - ponavlja se iza svakog zaziva),Po tvome svetom rođenju... Po tvome svetom krštenju i postu... Po tvojoj Muci i Križu... Po tvojoj smrti i tvome ukopu... Po tvome svetom Uskrsnuću... Po tvome slavnom Uzašašću...Po izljevu Duha Svetoga... Po tvome dolasku u slavi...

Pri slijedećoj molitvi svaki put kad se spomene križ valja se prekrižiti:Spasi me Kriste otkupitelju po snazi tvoga Križa +: Ti koji si spasio Petra na moru, smiluj mi se. Po znaku tvoga svetoga Križa + oslobodi nas Kriste od naših neprijatelja. Po tvome svetome Križu + spasi nas, Kriste otkupitelju, Ti koji si u tvojoj smrti poništio našu smrt i uskrsnućem obnovio život. Klanjamo se tvome Križu + Gospodine, častimo tvoju slavnu muku, Ti koji si za nas trpio smiluj nam se. Klanjamo ti se Kriste i slavimo te jer si svojim svetim Križem + svijet otkupio.

ZAZIVI BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI:Pod tvoju se obranu utječemo sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek izbavi, Djevice slavna i blagoslovljena...Utjeho žalosnih moli za nas, pomoćnice kršćana moli za nas... Daj da te mogu uvijek slaviti, Presveta Djevice i daj mi snage za borbu protiv tvojih neprijatelja... Majko moja, ufanje moje, Djevice Marijo Majko Božja moli Isusa za mene... Slavna Kraljice svijeta, Marijo uvijek Djevice, ti koja si rodila Krista, Gospodina i Spasitelja zagovaraju za naš mir i naše spasenje...Marijo, Majko milosti i Majko milosrđa, brani nas od neprijatelja i primi nas u času smrti... Dođi mi u pomoć Djevice Marijo u svim mojim mukama, progonstvima i potrebama, moli za mene svoga preljubljenoga Sina da me oslobodi od svakog zla i pogibelji duše i tijela...

Spomeni se o predobrostiva Djevice Marijo kako se još nikada nije čulo da si ikoga zapustila koji se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem ohrabren, utječem se i ja k tebi, Djevice djevica. K tebi Majko, dolazim, pred tobom, eto stojim ja grešnik i uzdišem. Nemoj Majko Riječi Božje prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.

ZAZIV SV. MIHAELU ARKANĐELU:Sveti Mihaele Arkanđele brani nas u boju protiv pakostima i zasjedama đavolskim budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i ti vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zlobne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom jakošću u pakao protjeraj. Amen.

Slijedeće molitve za ozdravljenje i oslobođenje su uzete iz knjige rimskog egzorciste don Gabriela Amorta “Liberaci dal male – Oslobodi nas od zla”. Iz autorova uvoda: „Često su me molili da napišem molitve za oslobođenje od zlih i đavolskih utjecaja koje bi bile na dohvat svima i mogle bi se moliti bez ikakvog naknadnog dopuštenja. Očigledno, tvrdim prije svega, da su sakramenti i Sveto Pismo učinkovitiji od naših privatnih zaziva. Podsjećamo isto tako da kada se obraćamo Gospodinu uvijek iznova najvažnije je imati vjeru. Iz moje prakse mogu tvrditi da je po važnosti slijedeći red u prakticiranju vjere da bi se prihvatila oslobađajuća Gospodinova prisutnost: 1. Ispovjed koja je sakramenat direktno usmjeren na oslobođenje duša od utjecaja đavla. Ona podrazumjeva praštanje od srca; 2. Sveta misa; 3. Pričest; 4. Klanjanje; 5. Biblijske i liturgijske molitve, psalmi, himni, vjerovanje, svet…; 6. Krunica.

Samo u svjetlu ovih općih pojmova, molitve koje se sugeriraju mogu imati njihovo pravo vrednovanje i dajući im vrijednost da ne kažemo automatsku – magičnu, nego u vjeri onoga koji se ponizno obraća Ocu, Isusu, Mariji, anđelima, svetima“.

„Sveti Mihaele, arkanđele, brani nas u boju protiv opakostima i zasjedama đavolskim budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, i ti vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zlobne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao protjeraj“. Amen. Papa Leon XIII

„Uzvišena Kraljice neba i anđela koja si primila od Boga poslanje i moć da satreš glavu Sotoni, mi te ponizno molimo da pošalješ anđele s Neba da bi se po tvojoj zapovjedi borili protiv zlih duhova na svakom mjestu, te da potisnu njihove nasrtaje i da ih prognaju u vječni ponor. Amen“. Sv. Pio X, Papa

„Isuse Spasitelju, Gospodine moj i Bože moj, Bože moj i sve moje koji si nas po žrtvi križa otkupio i slomio moć Sotone, ponizno te molim da me oslobodiš od svakoga zlog i đavolskog utjecaja. To te molim u tvoje sveto ime, zbog tvojih svetih rana, po tvojoj svetoj krvi, po tvome svetom križu i po zagovoru Bezgrešne i pod križem žalosne Majke Marije. Krv i voda koji izađoše iz tvoga svetoga srca neka siđu na mene da me očiste, oslobode i izliječe“. Amen
 

„Duše Božji, Duše ljubavi, Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, Bezgrešna Djevice, anđeli, arkanđeli, sveci Božji siđite na mene. Oblikuj me Gospodine, napuni me tobom. Udalji od mene sve zle sile, uništi ih, razori ih, tako da se ja mogu dobro osjećati i dobro činiti. Otjeraj od mene sve zle sile, čaranja, vračanja, crne mise, praznovjerja, magiju, uroke, prokletstva, svako đavolsko uznemiravanje, opsjednuće i posjednuće đavolsko, sve ono što je zlo, grijeh, oholost, blud, zavist, ljubomoru, zlobu, nevjernost…; fizičku, psihičku, moralnu, duhovnu, duševnu i đavolsku bolest.

Sažeži sva ova zla u paklu da nikada više ne dodirnu mene ni bilo koje stvorenje Božje. Zapovjedam snagom Boga živoga, u ime Isusa Krista spasitelja, po zagovoru Bezgrešne Majke Marije, svim nečistim dusima i svakoj zloj prisutnosti koja me muči i uznemiruje da me odmah sada i zauvijek ostave te da odstupe u pakao, vječno prognani i vezani od sv. Mihaela Arkanđela, sv. Gabriela, sv. Rafaela, naših anđela čuvara, zgaženi pod petom Presvete i Bezgrešne Djevice Marije. Amen.“

„Pohodi Bože našu kuću (ovo mjesto, polje…) i udalji od nas sve đavolske zasjede, pošalji tvoje svete anđele da nas čuvaju u miru i tvoj blagoslov neka siđe na nas i uvijek ostane sa nama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen“

„Gospodine Isuse koji si zapovjedio svojim apostolima da zažele mir svima koji su živjeli u kućama u koje su zalazili, posveti molimo te i ovu kuću i sve koji u njoj prebivaju po ovoj našoj poniznoj molitvi punoj povjerenja. Izlij na ovu obitelj svoj blagoslov i mir. Neka joj dođe spasenje kako je došlo u Zakejevu kuću kada si ti u nju ušao. Zapovjedi svojim anđelima da bdiju nad njom, da je čuvaju i da odagnaju svaki đavolski utjecaj. Udijeli svima koji stanuju u ovoj kući milost da se tebi svide živeći kreposno tako da zasluže, u svoje vrijeme, da budu prihvaćeni od tebe u vječni dom na nebesima. To te molimo u ime našega Gospodina Isusa Krista. Amen.“

„Kirie eleison, Gospodine smiluj se. Gospodine Bože naš, Kralju vijekova, svemogući i svemoćni Ti koji si sve sazdao i sve preobražavaš jedino svojom svetom voljom; Ti koji si u Babilonu pretvorio u rosu sedam puta jače užarenu peć i spasio svoja tri mladića; Ti koji si učitelj i liječnik naših duša; Ti koji si spasenje onima koji se tebi obraćaju. Ponizno te molimo i zazivamo uništi, otjeraj i nagnaj u bijeg svaku đavolsku silu, svaku sotonsku prisutnost i zavođenje, svaki zli utjecaj, vračanje, prokletstva i uroke koje su opake osobe predane zlu i đavlu učinile nad Tvojim slugom (ime osobe za koju se moli).

Daj Gospodine da umjesto zavisti i vračanja dođe na njega obilje tvojih dobara, snaga, uspijeh i ljubav; Ti Gospodine koji ljubiš ljude, pruži svoju moćnu i uzvišenu mišicu te dođi u pomoć i pohodi tvoju sliku i pošalji joj snažnog Anđela mira zaštitnika duše i tijela, da udalji i otjera svaku zlu silu i svako prokletstvo i urok pokvarenih i zavidnih osoba tako da Ti pod tvojim okriljem i zaštitom sluga tvoj pjeva “ Gospodin mi je zaštita i snaga neću se bojati što mi može učiniti čovjek” i još “ Zla se ne bojim jer ti si samnom, Ti si moj Bog, moja snaga, moj moćni Gospodar, Gospodin mira, Otac budućega vijeka”.

Da, Gospodine Bože naš, smiluj se svojoj slici i spasi slugu svojega (ime) i oslobodi od svake prijetnje, štete, posljedice i utjecaja nastalih zbog uroka, vračanja i prokletstva, zaštiti ga i postavi iznad svakoga zla, po zagovoru više nego blagoslovljene, slavne Gospe, Majke Božje i Vazda Djevice Marije, slavnih Arkanđela i svih tvojih svetih. Amen.“

„Gospodine ti si velik, ti si Bog, ti si Otac. Mi te molimo po zagovoru i uz pomoć sv. Mihaela, sv. Gabriela, sv. Rafaela da bi naša braća i sestre bile oslobođeni od zloga.

Od muka, strahova, žalosti, opsjednuća… oslobodi nas Gospodine!
Od mržnje, bluda, zavisti, ljubomore, bijesa…
Od zatvorenosti pred tobom i životom…
Od svake primisli na abortus, ubojstvo i samoubojstvo…
Od psovke, podijeljenosti u obitelji, loših prijateljstava…
Od vračanja, magije i svih zlih utjecaja…

Pomolimo se: Gospodine koji si kazao “ Dajem vam svoj mir” po zagovoru Djevice Marije oslobodi nas od svakoga prokletstva i dopusti nam da uvijek možemo uživati tvoj mir. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

„Gospodine Isuse Kriste, ti si došao da ozdraviš srca ranjena i progonjena, molim te da ozdraviš traume i rane koje uznemiruju moje srce. Na poseban način te molim da ozdraviš one koje su u meni izvor grijeha i nepovjerenja. Molim te da uđeš u moj život, da me izliječiš od psihičkih rana koje sam zadobio u prvim godinama i od onih iz cijeloga mojeg života.

Gospodine Isuse, ti poznaješ moje probleme, ja ih stavljam sve u tvoje srce dobroga pastira i molim te da po snazi velike rane otvorene na tvome srcu da izliječiš male rane koje nosim u svome srcu.

Ozdravi rane mojih sjećanja da ništa od onoga što sam proživio ne ostavlja moju dušu u žalosti, brizi, muci i zabrinutosti. Izliječi Isuse sve one rane koje su u mome životu bile uzrokom grijeha. Ja hoću da oprostim svim osobama koje su me povrijedile, pogledaj na one unutarnje rane koje me sprečavaju da oprostim.

Ti si došao da izliječiš srca skršena, izliječi moje srce. Izliječi one rane koje su uzrokom fizičkih bolesti. Ja ti predajem moje srce, primi ga Gospodine, očisti ga i daj mi osjećaje tvoga Božanskog Srca. Pomozi mi da budem blag i ponizan.

Dopusti mi Gospodine da ozdravim od žalosti koja me pritišće zbog smrti dragih osoba, daj da ja mogu zadobiti mir i sigurnost da si ti Uskrsnuće i Život. Učini Isuse da ja budem svjedok tvoga uskrsnuća, tvoje pobjede nad grijehom i smrću i tvoje žive prisutnosti među nama. Amen.”

 

 

 

POBOŽNOST MUCI, KRIŽU I PRESVETIM RANAMA ISUSOVIM

 

Sadržaj

 

Predgovor

 

1. Crkveni nauk o Muci Isusovoj i njenom štovanju u pučkoj pobožnosti

 

2. POBOŽNOST MUCI KRISTOVOJ

 

2.1. Razmatranja o važnosti štovanja Muke Kristove i duhovnih plodova koji iz tog proizlaze

2. 2. Razmatranja o Muci Kristovoj

2. 3. Litanije na čast Muke Kristove

2. 4. Molitve na čast Muke Kristove

 

3. POBOŽNOST SV. KRIŽU KRISTOVU

 

Molitve

Razmatranja

Litanije

Križni put

 

4. POBOŽNOST RANAMA ISUSOVIM

 

4. 1. Sestra Marija Marta Chambon i Pobožnost Ranama Isusovim

4. 2. Sveta Ura i Krunica svetim Ranama

4. 3. Molitve svetaca i duhovnih velikana Ranama Isusovim

4. 4. Petnaest molitava sv. Brigite

 

5. RAZMATRANJA I MOLITVE O MARIJINOM SUDJELOVANJU U MUCI KRISTOVOJ

 

6. Pobožnost Muci i Ranama Isusovim u duhovnom iskustvu svetaca

 

Predgovor

 

Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Neradi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgijikojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu.

Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi.

Da ne bismo nepotrebno opteretili tekst ne donosimo citate svih knjiga, molitvenika i priručnika iz kojih smo crpili pojedine tekstove koje smo duži niz godina skupljali na raznim evropskim jezicima. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje milosti i duhovnih plodova u hrvatskom narodu.

Spomen dan Blažene Djevice Marije Žalosne 15. 09. 2006.

p. Miljenko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac 

1. CRKVENI NAUK O MUCI ISUSOVOJ I NJENOM ŠTOVANJU U PUČKOJ POBOŽNOSTI 

 

Katekizam katoličke Crkve uči:

Svi grešnici bili su uzročnici Muke Kristove

«Crkva, u Učiteljstvu svoje vjere i u svjedočenju svojih svetaca, nije nikad zaboravila da su »sami grešnici bili uzročnici i kao oruđe svih muka što ih je pretrpio božanski Otkupitelj«. Uzimajući u obzir to da naši grijesi vrijeđaju samoga Krista, Crkva ne oklijeva pripisivati kršćanima najtežu odgovornost u muci Isusovoj, odgovornost kojom su oni prečesto opterećivali jedino Židove:

«Krivce te užasne krivnje moramo vidjeti u onima koji nastavljaju opet padati u svoje grijehe. Budući da su naša zlodjela učinila da Gospodin naš Isus Krist podnese muku Križa, oni koji uranjaju u nerede i zlo, sigurno »sami sebi iznova razapinju i ruže Sina Božjega«. Treba priznati da je u tom slučaju naš vlastiti grijeh veći nego grijeh Židova. Jer oni, po svjedočanstvu apostolovu, »da su upoznali Kralja slave, nikad ga ne bi bili razapeli«. Mi, naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga niječemo svojim činima, na neki način stavljamo na nj svoje ubojite ruke. I nisu ga raspeli zli dusi; razapeo si ga ti s njima i još ga razapinješ, uživajući u porocima i grijesima».

 

Otkupiteljska smrt Kristova u Božjem nacrtu spasenja

Isus predan po nepromjenljivom Božjem naumu

 

Nasilna smrt Isusova nije bila plod slučaja u nesretnu stjecaju okolnosti. Ona pripada otajstvu nauma Božjega, kako jeruzalemskim Židovima sveti Petar tumači već u svome prvom govoru na Pedesetnicu: On je predan »po odlučenu naumu i promislu Božjemu« (Dj 2,23). Taj biblijski način govora ne znači da su oni koji su »predali Isusa« (Dj 3,13) bili samo pasivni izvršitelji jednog scenarija unaprijed od Boga napisana. Bogu su svi časovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti. On dakle zasniva svoj vječni naum »predodređenja« uključujući u nj slobodni odgovor svakog čovjeka svojoj milosti: »Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude« (Dj 4,27-28). Bog je dopustio čine proizašle iz njihove zaslijepljenosti da bi izvršio svoj naum spasenja.

Taj Božji naum spasenja po usmrćenju »Sluge, Pravednika« bio je unaprijed naviješten u Pismu kao otajstvo sveopćeg otkupljenja, to jest otkupa koji ljude oslobađa ropstva grijehu. U ispovijesti vjere, za koju kaže da ju je »primio«, sv. Pavao ispovijeda da je »Krist umro za naše grijehe po Pismima« (l Kor 15,3). Otkupiteljska smrt Isusova ispunjuje osobito proroštvo o Sluzi patniku. Sam Isus prikazao je smisao svoga života i svoje smrti u svjetlu Sluge patnika. Nakon Uskrsnuća, dao je to tumačenje Pisma učenicima iz Emausa, zatim i samim apostolima.

Bog ga za nas grijehom učini

Dosljedno tome sv. Petar može apostolsku vjeru u Božji naum spasenja jasno izraziti ovako: »Ta znate da od svog ispraznog načina života što vam ga oči namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas« (l Pt 1,18-20). Grijesi ljudi, kao posljedica istočnoga grijeha, potvrđeni su smrću. Šaljući svoga vlastitog Sina u stanje sluge, stanje čovječanstva palog, i zbog grijeha, smrti namijenjenoga. »Njega, koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu« (2 Kor 5,21).

Isus nije upoznao osude kao da bi sam bio sagriješio. Ali u svojoj otkupiteljskoj ljubavi, koja ga je "uvijek sjedinjavala s Ocem, on je preuzeo nas u našoj udaljenosti od Boga zbog grijeha, tako da je u naše ime mogao reći na Križu: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Mk 15,34; Ps 22,1). Učinivši ga tako solidarnim s nama grešnicima, Bog » ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao« (Rim 8,32), da budemo pomireni s njime »po smrti Sina njegova« (Rim 5,10).

Bog je začetnik opće otkupiteljske ljubavi

Predajući svoga Sina za naše grijehe, Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane: »U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše« (l Iv 4, l O). »Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije «(Rim 5,8).Ta je ljubav bez isključivosti, Isus je to pripomenuo u zaključku prispodobe o izgubljenoj ovci: »Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima neće da propadne nijedan od ovih malenih« (Mt 18,14). On tvrdi da daje svoj život »kao otkupninu za mnoge« (Mt 20,28); taj izraz nije restriktivan: suprotstavlja ukupnost čovječanstva jedinoj osobi Otkupitelja koji se predaje da bi je spasio. Crkva, slijedeći apostole, uči da je Krist umro za sve ljude bez iznimke. »Nema, nije bilo i neće biti nijednog čovjeka za kojega Krist nije trpio«.

 

Krist je sam sebe prikazao Ocu za naše grijehe

Sav Kristov život je žrtva Ocu

 

Sin Božji koji je sišao «s neba ne da vrši svoju volju nego volju onoga koji ga posla» (Iv 6,38), «ulazeći u svijet veli: Evo dolazim Bože vršiti volju tvoju. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek« (Heb 10,5-10). Od prvog časa svoga Utjelovljenja, Sin prihvaća Božji naum spasenja u svome otkupiteljskom poslanju: »Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo« (Iv 4,34). Žrtva Isusova za grijehe svega svijeta (l Iv 2,2) izraz je njegova zajedništva ljubavi s Ocem: »zbog toga me ljubi Otac što polažem život svoj« (Iv 10,17). »Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac« (Iv 14,31).

Ta želja da prihvati naum otkupiteljske Očeve ljubavi prožimlje sav život Isusov, jer njegova otkupiteljska Muka bitni je razlog njegova Utjelovljenja: »Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas« (Iv 12,27). »Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?« (Iv 18,11). I još na Križu prije nego će »sve biti svršeno«, on kaže: »Žedan sam« (Iv 19,28).

Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta

Nakon što je prihvatio da ga krsti s grešnicima, Ivan je Krstitelj vidio i pokazao u Isusu »Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta« (7v 1,29). On tako očituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik, koji se šuteći, pušta voditi na klanje noseći grijeh mnoštva, i Vazmeni jaganjac, simbol otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe. Sav život Kristov izrazuje njegovo poslanje: »da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge« (Mk 10,45).

Isus slobodno prihvaća otkupiteljsku ljubav Očevu

Prihvaćajući svojim ljudskim srcem ljubav Očevu za ljude, Isus ih je »do kraja ljubio« (Iv 13,1), jer »veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13). Tako je, u patnji i smrti, njegovo čovještvo postalo slobodnim i savršenim oruđem njegove božanske ljubavi koja hoće spasenje ljudi. Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoće spasiti: »Nitko mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem« (Iv 10,18). Odatle vrhunska sloboda Sina Božjega kad sam ide prema smrti.

Na posljednjoj večeri Isus je pred ostvario slobodnu žrtvu svoga života

Isus je slobodnu žrtvu samoga sebe potpunoma izrazio na večeri koju je blagovao s dvanaestoricom apostola, »one noći kad bijaše predan« (7 Kor 11,23). Uoči svoje muke, dok je bio još slobodan, Isus je od te Posljednje Večere s učenicima učinio spomen-čin svoje dragovoljne žrtve Ocu za spasenje ljudi: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje« (Lk 22,19). »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha« (Mt 26,28).

Euharistija koju u tom času ustanovljuje bit će »spomen« njegove žrtve. Isus apostole uključuje u vlastitu žrtvu i traži od njih da je trajno uprisutnjuju. Time Isus postavlja apostole za svećenike Novoga Saveza: »Za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini« (Iv17,19).

Smrtna borba u Getsemaniju

Čašu Novoga Saveza, što ju je prikazujući samoga sebe, Isus anticipirao na Posljednjoj Večeri, prihvaća zatim iz ruku Očevih u smrtnoj borbi u Getsemaniju, postajući »poslušan do smrti« (Fil 2,8). Isus moli: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša (...)« (Mt 26,39). Tako izrazuje užas što ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav. Ona je kao i naša, namijenjena vječnom životu; k tome, za razliku od naše, savršeno je izuzeta od grijeha koji je uzrok smrti; ali, nadasve, ona je uzeta od božanske osobe, »začetnika života« (Dj 3,15), Onoga koji živi (Otk l, l). Prihvaćajući svojom ljudskom voljom da se vrši volja Očeva, Isus prihvaća smrt kao otkupiteljsku, da »u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo« (7 Pt 2,24).

Kristova smrt jedina je i konačna žrtva

Kristova je smrt i Vazmena žrtva što ostvaruje konačno otkupljenje ljudi po Jaganjcu Božjem koji oduzima grijeh svijeta (Iv l,29) i ujedno žrtva Novoga Saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s Bogom pomirujući ga s njime krvlju »koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha« (Mt 26,28).

Ta je Kristova žrtva jedina, ona dovršuje i nadilazi sve žrtve. Ponajprije, ona je dar samog Boga Oca: Otac predaje svoga Sina da nas pomiri sa sobom; istodobno je žrtva Sina Božjega postalog čovjekom, koji, slobodno i iz ljubavi, prikazuje svoj život Ocu u Duhu Svetomu, da dade zadovoljštinu za naš neposluh.

Isus svojim posluhom nadomješta naš neposluh

»Doista, kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici« (Rim 5,19). Svojim posluhom do smrti, Isus je uzeo mjesto Sluge patnika koji »žrtvuje (...) život svoj za naknadnicu«, dok nosi »grijehe mnogih« koje on opravdava »uzimajući na sebe njihove krivice«. Isus je nadoknadio za naše krivnje i zadovoljio Ocu za naše grijehe.

Svoju žrtvu Isus dovršuje na križu

»Ljubav do kraja«(Iv 13,1) jest ono što Kristovoj žrtvi daje vrijednost otkupljenja i zadovoljštine. On nas je u žrtvi svoga života sve poznavao i ljubio. »Jer Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe« (2 Kor 5,14), Nijedan čovjek, pa bio i najsvetiji, nije bio sposoban uzeti na sebe grijehe svih ljudi i prikazati se kao žrtva za sve. Prisutnost u Kristu božanske Osobe Sina, koja nadilazi i istodobno obuhvaća sve ljudske osobe, i koja Ga postavlja Glavom svega čovječanstva, čini mogućom njegovu otkupiteljsku žrtvu za sve.

»Po svojoj svetoj muci, na drvu Križa, on nam je zaslužio opravdanje«, naučava Tridentski koncil ističući jedinstveni značaj žrtve Krista - »začetnika vječnoga spasenja« (Heb 5,9). A Crkva štuje Križ pjevajući: »O zdravo, Križu, nado sva!«.

Naše udioništvo u žrtvi Kristovoj

Križ je jedina žrtva Krista, jedinog »posrednika između Boga i ljudi« (1 Tim 2,5). A budući da se, u svojoj utjelovljenoj božanskoj Osobi, »na neki način sjedinio sa svakim čovjekom«, on »pruža svim ljudima, na način koji Bog poznaje, mogućnost da budu pridruženi Vazmenom otajstvu«. On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ i idu za njim, jer »on je trpio za nas, i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama«. On zaista hoće da svojoj otkupiteljskoj žrtvi pridruži one koji su njezini prvi korisnici. To se nadasve ostvaruje u osobi njegove Majke, prisnije nego itko drugi pridružene otajstvu njegove otkupiteljske patnje: Osim Križa nema dragih ljestava za uspon u nebo».

 

Direktorij o liturgiji i pučkoj pobožnosti o štovanju Muke Kristove

 

«Brojni i raznoliki izražaji pobožnosti prema raspetome Kristu poprimaju osobitu važnost u Crkvama posvećenima otajstvu Križa ili onima u kojima se časte relikvije smatrane vjerodostojnim relikvijama drveta Križa (lignum Crucic). »Našašće Križa«, koje se prema tradiciji dogodilo u prvoj polovini 4. st. s kasnijim širenjem veoma čašćenih dijelova po čitavome svijetu, odredilo je znatan porast štovanja Križa.

U očitovanjima pobožnosti prema Kristu raspetome uobičajeni elementi pučke pobožnosti, kao što su pjesme i molitve, geste poput pokazivanja, ljubljenja, ophoda i blagoslova križem, prožimaju se na različite načine, dajući mjesta pobožnim vježbama, ponekad dragocjenima po svojoj sadržajnoj i formalnoj vrijednosti.

Pa ipak, pobožnost prema svetome Križu često treba objašnjenje. Treba vjernicima pokazati bitnu vezu Križa s događajem Uskrsnuća: Križ i prazan grob, Kristova smrt i Uskrsnuće nerazdruživi su u evanđeoskome pripovijedanju i u spasenjskome Božjem planu. U kršćanskoj vjeri, Križ je izražaj pobjede nad silama tame i zbog toga ga se predstavlja obogaćena draguljima te je postao znakom blagoslova, bilo kada se križem znamenuje samoga sebe ili kada se znamenuju druge osobe ili pak predmeti.

Evanđeoski tekst, osobito detaljan u pripovijedanju različitih prizora Muke i kao težnja prema specifikaciji i diferencijaciji koja je vlastita pučkoj pobožnosti, omogućile su da vjernici pozornost usmjere na pojedine vidike Kristove muke i da od nje stvore predmet posebnih pobožnosti: pobožnosti prema »Ecce Homo (Evo čovjeka)«izrugivanome Kristu» s trnovim vijencem i grimiznim plaštem« (Iv 19,5), kojega Pilat pokazuje puku; prema svetim Gospodinovim ranama, osobito prema probodenu boku i životodajnoj krvi koja je iz njega provrela (usp. Iv 19,34); prema spravama muke, kao što su: stup za bičevanje, pretorijske stube, trnov vijenac, čavli, koplje kojim je proboden; prema svetome platnu ukopa.

Ti su izražaji pobožnosti, koje su u nekim slučajevima promicale osobe znamenite po svetosti, ispravni. Ipak, da bi se u razmatranju otajstva Križa izbjeglo pretjerano cjepkanje, bit će prikladno naglasiti cjelokupnost složenoga viđenja događaja Muke prema biblijskoj i patrističkoj predaji».

 

2. POBOŽNOST MUCI KRISTOVOJ

 

2.1. Razmatranja o važnosti štovanja Muke Kristove i duhovnih plodova koji iz tog proizlaze 

 

Isusova muka je najveći razlog da mu uzvratimo ljubav

(Sv. Ljudevit Montforski)

 

Jedan od najsnažnijih razloga koji nas mogu, po mom mišljenju, potaknuti da uzvratimo ljubav Isusu Kristu, Utjelovljenoj Mudrosti, jesu njegove boli koje je htio podnijeti da nam zasvjedoči svoju ljubav. Postoji najjači motiv, kaže sv. Bernard koji me neodoljivo sili da ljubim Isusa Krista, a to je, o moj dobri Isuse, kalež gorčine koji si za nas ispio da tako izvedeš djelo otkupljenja po kojemu si postao drag našim srcima. To, naime, vrhunsko dobročinstvo koje si nam iskazao i taj divni dokaz tvoje ljubavi nužno povlače našu ljubav, jače nas privlače k tebi i nukaju nas na sebedarje i uzvraćanje ljubavi. I dalje obrazlaže riječima: Moj je dragi Spasitelj mnogo podnio i mnogo pretrpio da nas sve otkupi. Koliko li nam je muka i tjeskoba uklonio!

No, ono što nam još jasnije pokazuje tu veliku ljubav te Mudrosti prema nama jesu okolnosti koje prate samo Isusovo trpljenje.

Prva ta okolnost jest uzvišenost njegove osobe koja, jer je u svemu neizmjerna, neizmjerno uzdiže sve što je pretrpjela. Da je Bog poslao kojeg serafina ili anđela, ma i najnižeg reda da postane za nas čovjekom i da umre, bilo bi to veličanstveno djelo dostojno da mu kroz cijelu vječnost zahvaljujemo. A koliku nam je prekomjernu ljubav iskazao sam Stvoritelj neba i zemlje, Jedinorođeni Božji Sin i Vječna Mudrost kad je sam došao za nas položiti život uz koji su životi svih anđela, ljudi i svih stvorenja zajedno manje vrijedni od života mušice kad se usporedi sa svim kraljevima svijeta. Kakvo li nas mora obuzeti udivljenje i kolika treba biti naša zahvalnost!

Druga okolnost jesu osobine osoba za koje trpi. To su ljudi, ružna i njemu neprijateljska stvorenja, kojih se nije trebao bojati i od kojih se nije imao čemu nadati. Bilo je takvih prijatelja koji su umrli za svoje prijatelje, no da li se ikada našao tko osim Sina Božjega da umre za svoje neprijatelje? – “Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas”(Rim 5, 8-9.).

Treća okolnost jest mnoštvo, težina i trajanje njegovih trpljenja. Mnoštvo njegovih boli bilo je tako veliko da je nazvan čovjek boli (Iz 53, 3.), u kojemu od pete do glave nigdje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane (Iz 1, 6.). Taj dragi prijatelj naših duša trpio je u svemu: izvana i iznutra, u duši i u tijelu.

Trpio je u svojim dobrima: da ne govorimo o njegovu siromaštvu pri rođenju, o bijegu i boravku u Egiptu i o cijelom njegovu životu, a u Muci bio je lišen čak i svojih haljina koje su međusobno podijelili vojnici i gola ga prikovali na križ, ne ostavivši mu ni komad krpe da bi se mogao pokriti.

Odrekao se svoje časti i dobra glasa, bio je zasićen pogrdama, a nazvaše ga bogohulnikom, zavodnikom, pijanicom i izjelicom i opsjednutim od zloga. Lišio se i svoje mudrosti, jer su ga smatrali neznalicom i varalicom, i postupali su s njim kao s luđakom i bezumnikom. Kao da je odložio i svoju moć: držali su da je čarobnjak i neki šarlatan koji svoja nazovi čudesa čini u savezu s đavlom.

Trpio je i od svojih učenika: jedan ga je prodao i izdao, prvi među njima ga je zanijekao, a svi ga ostaviše i napustiše. Trpio je od svih vrsti ljudi: od kraljeva i upravitelja, od sudaca, upravitelja i dvorjana, od vojnika, prvosvećenika i svećenika, crkvenih ljudi i svjetovnjaka, Židova i pogana, muškaraca i žena, jednom riječju: trpio je od sviju. Njegova sveta Majka još mu je povećavala boli kad ju je vidio uronjenu u more žalosti dok je stajala pod križem.

Naš dragi Spasitelj trpio je na svim dijelovima svoga tijela. Glava mu je bila trnjem okrunjena, kosa i brada počupane, obrazi išćuškani, lice pokriveno pljuvačkom, vrat i ruke stegnute užetima, ramena opterećena i izderana od tereta križa, a ruke i noge probodene čavlima. Bok mu je bio otvoren sulicom, a cijelo mu je tijelo bilo izbrazdano bez milosrđa s nekih pet tisuća udaraca, tako da su se vidjele napola gole kosti.

I sva su mu se sjetila kupala u moru boli: oči su mu gledale grimase i poruge njegovih neprijatelja i suze žalosti prijatelja, uši su slušale uvrede i lažna svjedočenja, kletve i grozne hule koje su ta nesretna usta rigala protiv njega, njegov je nos osjećao zadah pljuvački što su mu pokrivale lice. Usta su mu gorjela od žeđi koju su mu utažili octom i žući, dok su mu udovi i cijelo tijelo osjećali neizrecive boli prouzročene bičevima, trnjem i čavlima.

Njegova je presveta duša bolno trpjela zbog grijeha svih ljudi koji su vrijeđali njegova ljubljenog Oca, kao i zbog vječne osude tolikog broja duša koje ne prihvaćaju njegovu Muku i Smrt kao izvor spasenja. Duša mu je suosjećala ne samo sa svim ljudima zajedno, već i sa svakim pojedinim koga poimence poznavaše.

Što je još više povećavalo njegove muke bilo je njihovo trajanje, jer su one počele časom začeća i trajale su sve do smrti, jer je On kao vječna i neizmjerna Mudrost jasno vidio sva ta trpljenja koja će morati pretrpjeti. Tomu svemu dodajmo još najokrutnije i najstrašnije trpljenje od svih, a to je bila njegova posvemašnja zapuštenost na križu da je uzviknuo: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27, 46.).

Iz svega ovoga možemo zaključiti sa sv. Tomom i drugim svetim ocima da je naš Isus trpio više od svih mučenika zajedno, od onih koji su bili, kao i od onih koji će doći do konca vjekova. Ako je, dakle, najmanja patnja Sina Božjega vrjednija i učinkovitija nego smrt i uništenje svih anđela i ljudi zajedno umjesto nas, kakva li mora biti naša žalost zbog grijeha, naša zahvalnost i naša ljubav prema njemu koji je za nas trpio sve ono što se može pretrpjeti, i to s tolikom ljubavlju! A uza sve to, on to nije morao učiniti! “Namjesto određene mu radosti podnese križ” (Heb 12, 2.). 

Prema svetim ocima to znači da je Isus Krist, Vječna Mudrost, mogao ostati u slavi na nebesima neizmjerno udaljen od naših bijeda, ali je iz ljubavi prema nama više volio sići na zemlju i postavši čovjekom za nas umrijeti na križu. A kad je već postao čovjekom, mogao je svom tijelu dati istu radost, istu besmrtnost i blaženstvo koje sada uživa, ali on to nije htio, samo da može trpjeti.

Sv. Rupert dodaje da je vječni Otac u času utjelovljenja predložio svom Sinu da spasi svijet bilo radostima, bilo trpljenjem, slavom ili prezirom, bogatstvom ili siromaštvom, životom ili smrću. Tako je Gospodin mogao otkupiti svijet, da je samo htio živeći u radostima, užicima, u slavi i bogatstvu, u časti i pobjedi, i na taj način sve ljude dovesti u raj. No, On je radije odabrao trpljenje i križ da uzvrati Ocu više slave, a nama ljudima zasvjedoči više ljubavi.

Štoviše, on nas je toliko ljubio da nije htio skratiti svojih muka, već ih je naprotiv produžio u želji da još mnogo više pretrpi. I zato je na križu, zasićen pogrdama i uronjen u more muka, uzviknuo kao da mu još nije dosta: “Žedan sam!” (Iv 19, 27.). A čega je bio žedan? “Žeđaš“, veli sv. Lovro Justinijani, “od žara svoje ljubavi, od preobilnog svog milosrđa i dobrohotnosti prema nama. Žedan si nas samih i žeđaš da nam se dadeš da trpiš iz ljubavi prema nama.” 

Nakon svega toga ne moramo li i mi uzviknuti sa sv. Franjom Paulskim: “O ljubavi! O Bože ljubavi! Kako je neizmjerna i preobilna ta ljubav koju si nam pokazao u svojoj muci i smrti!” Ili sa sv. Magdalenom Paciškom: “O ljubavi! O ljubavi! Kako si malo poznata!” A sveti je Franjo ponavljao vukući se po blatu usred ulice: “O Isuse, moja raspeta ljubavi, tako te malo poznaju! O Isuse, moja ljubavi, kako si malo ljubljen!”

I zaista, sveta Crkva ponavlja svaki dan: “Svijet ga nije upoznao”(Iv 1,10) I ako zdravo promislimo, spoznati što je Isus za nas pretrpio i ne uzvratiti mu žarkom ljubavlju, gotovo je moralno nemoguća stvar.

 

Duhovni plodovi koji proizlaze iz razmatranja Muke Kristove 

(Sv. Alfons Marija Liguori)

 

1.Ljubitelj duša, naš preljubljeni Otkupitelj, kazao je da kod dolaska na zemlju kao čovjek nije imao drugog cilja osim da upali sveti plamen ljubavi u ljudskim srcima: Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih volio da se već zapalio (Lk 12, 49). Ah, kako je lijepe plamene ljubavi zapalio u tolikim dušama, posebno patnjama koje je htio trpjeti kod svoje smrti, kako bi nam pokazao beskrajnu ljubav kojom nas je ljubio! Ah, koliko sretnih srdaca u Isusovim Ranama, kao u nekim pećnicama ljubavi, se zapalilo ljubavlju, tako da se nisu ustručavali prikazati Isusu dobra, život i same sebe, nadvladavajući velikom hrabrošću sve poteškoće na koje su nailazili u opsluživanju božanskog zakona, iz ljubavi prema Gospodinu koji iako Bog, htio je toliko trpjeti zbog ljubavi prema njima! Upravo to je bio savjet koji nam je dao apostol kako ne bi promašili i kako bi brzo hodili putem koji vodi u Nebo: Promotrite pomno onoga koji je od grešnika podnio takovo protivljenje protiv samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete duhom! (Heb 12,3). 

2.Upravo zbog toga je sv. Augustin zaljubljen, gledajući Isusa na križu svega izranjena, tako divno molio: «Upiši, moj ljubljeni Spasitelju u moje srce, svoje Rane da u njima uvijek čitam tvoju patnju i tvoju ljubav; da bi imao pred svojim očima veliku patnju koju si Bože moj za mene pretrpio, i ja trpio u miru sve muke koje ću morati pretrpjeti; i da bi gledajući tvoju ljubav koju si mi iskazao na križu, ja ne ljubim i ne mognem ljubiti ništa drugo osim tebe».

3.Od kuda su sveci crpili jakost i dobijali hrabrost da trpe patnje, mučenici mučeništvo ako ne iz Muka Isusa Krista Raspetoga? Sv. Josip iz Leonessa kapucin, vidjevši da ga mučitelji žele vezati konopcima, kako bi mu bolno zarezali u tijelo, on uze u svoje ruke raspelo i reče: «Kakvi konopci, evo mojih veza, moj Gospodin pribijen na Križu meni za ljubav. On sa svojom ljubavlju i patnjama me veže kako bi podnio svaku muku njemu za ljubav». I tako je trpio bez da je bio vezan, gledajući Isusa koji kao ovca nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svoja (Iz 53, 7). Tko bi mogao reći da trpi nevin gledajući Isusa kojega za naše grijehe probodoše (Iz 53, 5)? Tko bi se mogao buniti da trpi zbog neke udobnosti kad je Isus postao poslušna do smrti na Križu (Fil 2,8)? Tko bi mogao prigovoriti za uvrede gledajući Isusa kako prema njemu postupaju kao prema luđaku, tuku ga, izruguju, udaraju, pljuju mu u lice, obješen na sramnom mučilu? 

4.Tko bi mogao ljubiti drugo osim Isusa gledajući kako je umro u tolikim mukama prezren kako bi zadobio našu ljubav? Jedan pustinjak je molio Boga da ga pouči što bi mogao činiti kako bi došao do savršene ljubavi. Gospodin mu je objavio da, za doći do savršene ljubavi nema boljeg sredstva od čestog razmatranja njegove Muke. Plakala je sv. Terezija Avilska i žalila se zbog nekih knjiga koji su je bili poučili da napusti razmatranje Muke Isusove, jer bi to navodno bila prepreka za kontemplaciju Božanstva; te je svetica uskliknula: « O Gospodine moje duše, dragi moj raspeti Isuse, ne sjećam se nikada ovog mišljenja, a da mi ne izgleda da sam učinila veliku izdaju. Je li moguće Gospodine da bi mi ti bio zaprekom za veće dobro? I od kuda su mi došla sva dobra, ako ne od tebe?» Zatim je nadodala: «Vidjela sam da za udovoljiti Bogu i da bi nam udijelio velike milosti, On hoće da to prođe preko ruku ove svete ljudske naravi, u kojoj se njegova Božanska uzvišenost naslađuje».

5.Govorio je p. Baldasar Alvarez da je nepoznavanje blaga koja imamo u Isusu, propast kršćana, te mu je razmatranje Muke Isusove bilo najdraže, pogotovu njegovih, muka, siromaštva, prezira, pogrda. Svoje pokornike je poticao na često razmatranje Muke Otkupitelja, govoreći im da ne smatraju da su bilo što postigli ako ne dođu do toga da uvijek imaju pogled uprt u Srce raspetog Isusa. 

6.Tko želi uvijek rasti u kreposti, uči sv. Bonavnetura, neka uvijek razmatra o Kristu patniku, i dodaje da nema korisnije pobožne vježbe za učiniti dušu svetom od čestog razmatranja Muke Kristove.

7.Između ostalog, govorio je sv. Augustin, da vrijedi jedan suza prolivena sjećajući se Muke Isusove, više nego hodočašće u Jeruzalem i godina posta o kruhu i vodi. Da, jer je s tim ciljem naš Gospodin trpio kako bi mi o tome razmišljali; jer razmišljajući o njegovoj Muci nije moguće ne zapaliti se njegovom božanskom ljubavlju: Ljubav Kristova nas nuka (2 Kor 5,14). Malo njih ljube Isusa, jer je malo onih koji razmatraju patnje koje je za nas pretrpio; a tko ih često razmatra, ne može živjeti da ne ljubi Isusa.Ljubav Kristova nas nuka. Osjećamo da nas njegova ljubav tako privlači da mu se ne možemo oduprijeti i ne ljubiti Boga koji je toliko trpio da bi bio ljubljen. 

8.Zato je i Apostol Pavao govorio da ne želi znati drugo do li Isusa Krista i to Raspetoga, to jest ljubav koju nam je pokazao na križu. I uistinu iz kojih knjiga bi mogli bolje naučiti znanost svetaca, koje je ljubav prema Bogu, nego od raspetog Isusa? Sluga Božji, fra Bernardin iz Corliona kapucin budući da nije znao pisati, njegovi poglavari su ga htjeli naučiti. On je otišao pomoliti se pred Raspelom, a Isus mu je s križa odgovorio: «Koje knjige, koje učenje, evo ja sam tvoja knjiga gdje možeš uvijek čitati ljubav koju sam imao za tebe». O velike li isitne, za razmatrati cijeli život i svu vječnost; Bog je umro iz ljubavi prema nama. O velike li isitne! 

9.Jednoga dana sv. Toma Akvinski je posjetio sv. Bonaventuru i pitao ga kojoj se knjigom služio za tako lijepi nauk kao što ga je on opisao. Sv. Bonaventura mu pokaza sliku Raspetoga svu izlizanu od poljubaca i reče mu: « Evo moje knjige iz koje crpim sve što sam napisao, on me je poučio sve ono malo što sam saznao». Svi sveci, uistinu, naučili su umijeće ljubavi prema Bogu učeći od Raspetoga. Fra Givanni d' Alvernia svaki puta kad bi pogledao Isusa izranjenoga nije mogao suzdržati suze.

10.Evo dakle, knjige; Raspeti Isus, i ako mi iz nje budemo još učili, biti ćemo dobro poučeni, bojati se grijeha, i biti raspaljeni ljubavlju tako ljupkog Boga, čitajući u Isusovim Ranama, zloću grijeha koja je dovela Boga da trpi tako gorku smrt kako bi zadovoljio Božjoj Pravdi; i ljubav koju nam je pokazao Spasitelj želeći toliko trpjeti kako bi nam pokazao koliko nas ljubi. 

11.Molimo Majku Božju, da nam isprosi od Sina milost ulaska u plamen ljubavi gdje gore tolika zaljubljena srca, da bi u njemu izgorjele sve naše zemaljske ljubavi, da bi mogli gorjeti tim sretnim plamenovima koje na zemlji dušu čine svetom a blaženom u Nebu. 

 

Krist je puno više ljubio, nego što je trpio

(Sv. Alfons Marija Liguori)

 

Sveti Ivan Avilski, koji je toliko bio pobožan prema Isusu Kristu raspetome da je u svakoj propovijedi o tome govorio, u jednoj je svojoj raspravi pod nazivom: «O ljubavi Božjoj prema ljudima» iznio veoma žarke i lijepe misli, koje ovdje donosim:

«Ti, Otkupitelju, toliko ljubiš čovjeka da Te mora ljubiti svaki onaj tko razmatra ovu ljubav. Tvoja ljubav sili srca, kako to kaže apostol Pavao. Ljubav Isusa Krista prema ljudima potječe iz njegove ljubavi prema Bogu. Zato je rekao na Posljednjoj večeri: 'Ali neka svijet upozna da ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!' (Iv 14,31). Ali kamo? Da na križu umrem za ljude. Nijedan razum ne može shvatiti koliko gori ovaj oganj u srcu Isusa Krista. Kao što mu je bilo zapovjeđeno da pretrpi jednu smrt, On bi ih isto tako pretrpio tisuću jer bi ih u svojoj ljubavi sve podnio. I da je ono što je po zapovijedi pretrpio za sve ljude, morao pretrpjeti za spas samo jednoga čovjeka, On bi to učinio za svakoga posebno, kako je to za sve zajedno učinio. I kao što je tri sata visio na križu, On bi na njemu ostao do sudnjega dana, da je bilo potrebno - tolika je u Njega bila ljubav.

Dakle, Isus Krist je mnogo više ljubio nego što je trpio! O Božanska Ljubavi, daleko li si bila veća nego što si se izvana pokazala. Mnogobrojne rane i modrice govore nam o velikoj ljubavi, ali nam ne kazuju svu njenu veličinu. Veća je bila iznutra nego što se vani pokazala. Bila je to samo jedna iskra onog golemoga mora neizmjerne ljubavi.

Najveći je znak ljubavi položiti život za svoje prijatelje; ali nema znaka kojim je Isus Krist mogao dovoljno izraziti svoju ljubav. To je ona ljubav kojom dobre duše ostaju izvan sebe i čude joj se kad je upoznaju. Od nje im gori nutrina, one žele mučeništvo, raduju se trpljenju, uživaju na užarenu roštilju, šeću po žeravici kao po ružama, čeznu za nevoljama, vesele se onome čega se svijet boji, prihvaćaju željno ono od čega svijet zazire. Sveti Ambrozije piše da za dušu, koja se vjenčala s Isusom Kristom na križu, ništa nije tako slavno kao nositi sa sobom znakove Raspetoga.

A kako da Ti platim, Isuse moj, ovu ljubav? Dostojno je da se krv nadoknadi krvlju. Daj da se vidim obojen tom krvi, na taj križ pribijen. Sveti križu, primi još i mene na sebe. Proširi se, trnova kruno, da i ja u te mogu staviti svoju glavu. Čavli, pustite nevine ruke moga Gospodina i probijte moje srce ljubavlju i sažaljenjem. Zato si, Isuse moj - kako podsjeća apostol Pavao - umro da živima i mrtvima zagospodariš ne kaznama, nego ljubavlju: 'Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima' (Rim 14,9).

O Isuse, otimaču srdaca, snaga Tvoje ljubavi slomila je i naša, tako tvrda, srca. Svojom ljubavi rasplamtio si cijeli svijet. Preljubazni Gospodine, napoji naša srca ovim vinom, spali ih ovim ognjem, rani ih ovom strjelicom svoje ljubavi. Već ovaj križ ranjava moje ranjeno srce. Preslatka Ljubavi, što si učinila? Došao si da me izliječiš, a eto, Ti si me ranio. Došao si da me naučiš živjeti, a učinio si me gotovo ludim? O premudra ludosti, ne daj da ikada bez Tebe živim. Gospodine, sve što vidim na križu, poziva me na ljubav: drvo, lik, rane Tvoga tijela, a osobito ljubav Tvoja, pozivaju me da Te ljubim i da Te nikada ne zaboravim.

 

Naše pouzdanje u ljubav i zasluge Isusa Krista

(Sv. Alfons Marija Liguori)

 

Pouzdanje u Krista:Prorok David je položio svu nadu spasenja u svoga budućeg Otkupitelja rekavši: "U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Gospodine, Bože vjerni" (Ps 31,6). Još veće mora biti naše pouzdanje u Isusa Krista nakon što je došao i izvršio djelo otkupljenja! Zato svaki od nas može s još većim pouzdanjem izricati i uvijek ponavljati navedene riječi. Imamo velikih razloga da se radi uvreda, Bogu nanesenih, bojimo vječne smrti; ali imamo također mnogo većih razloga nadati se vječnom životu radi zasluga Isusa Krista. Svojom vrijednosti one su beskonačno veće da nas spase nego što su naši grijesi da nas upropaste. Mi smo sagriješili i zaslužili pakao; ali Otkupitelj je došao da sebe optereti svim našim grijesima i da svojim trpljenjem za njih zadovolji: "A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo" (Iz 53,4). Svojom smrću na križu Krist je izbrisao našu osudu: "izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ" (Kol 2,14). Pribio ju je na križ, da mi, gledajući osudu našega prokletstva radi počinjenih grijeha, gledamo ujedno križ, gdje ju je Isus Krist, umirući, svojom krvi izbrisao i da se tako ponovno nadamo oproštenju i vječnom spasenju. Koliko nas bolje zagovara krv Isusa Krista i postiže nam božansko milosrđe nego što je protiv Kaina govorila Abelova krv: "Vi ste pristupili... Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove" (Heb 12,24). Kao da je apostol Pavao htio reći: Blago vama što ste se nakon grijeha utekli Isusu raspetome; On se svojom krvlju postavio za posrednika mira između vas i Boga. Istina je da protiv vas viču vaši grijesi, ali još jače Otkupiteljeva krv govori vama u prilog, a na njen glas mora se božanska pravda ublažiti.

Istina je da ćemo za sve svoje grijehe morati položiti račun vječnom sucu, ali tko će nam suditi? To je Sin Božji: "Otac doista ne sudi nikome, sav je sud predao Sinu" (Iv 5,22). Hrabro dakle! Naš sudac je naš Otkupitelj. Stoga sveti Pavao piše: "Tko će nas osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas" (Rim 8,34). To je sudac koji je, da nas ne osudi na vječnu smrt, osudio na smrt samoga sebe, i kao da mu to nije bilo dosta, sada je u nebu naš zagovornik kod Oca. Piše sveti Toma da Villanova: "Čega se bojiš, grješniče, ako mrziš svoj grijeh? Kako te može osuditi onaj koji je umro da te ne osudi? Ako se njemu vratiš, kako te može otjerati od sebe onaj koji je s neba došao da te potraži kad si od njega bježao?"

Velike Kristove zasluge:Ako se bojimo da ćemo zbog svoje slabosti podleći napastima protiv kojih se moramo boriti, poslušajmo savjet apostola Pavla: "Postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega" (Heb 12,2).

Pođimo dakle, velikodušno u borbu, gledajući raspetoga Isusa koji nam s križa nudi svoju pomoć, pobjedu i krunu. U prošlosti smo pali, jer nismo gledali rane i pogrde što ih je pretrpio naš Otkupitelj i tako se nismo utekli njegovoj pomoći. Budemo li ubuduće imali pred očima što je On iz ljubavi prema nama pretrpio i kako nam je spreman pomoći ako se njemu obratimo, naše nas napasti sigurno neće nadvladati. Sveta Terezija je govorila ohrabrujući: "Ne shvaćam strah pred sotonom kad možemo zazivati Boga pred kojim sotona dršće. Sav naš napor malo koristi ako se ne prestanemo pouzdavati u sebe i umjesto toga sve svoje pouzdanje ne položimo u Boga."

Muka Kristova i sveta Euharistija za nas su dvije velike tajne nade i ljubavi u koje nikada ne bismo mogli vjerovati da nam vjera za njih ne jamči. Svemogući Bog je postao čovjekom, prolio je svu svoju krv i od boli umro na križu, a zašto? Da iskupi naše grijehe i spasi nas! Ne samo to. Da se s nama sav sjedini, daje nam za hranu to isto tijelo, za nas na križu žrtvovano! Oh! Ove dvije tajne morale bi biti dostatne da zapale sva ljudska srca!

Nijedan grješnik, ma kako raskalašen bio, ne smije očajavati i sumnjati u ljubav Božju, uvijek bogatu milosrđem i spremnu na opraštanje. "Kako mi može uskratiti milost potrebnu za spasenje - pita se sveti Bonaventura - onaj koji je toliko učinio i pretrpio da me spasi?"

Apostol Pavao nas potiče: "Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti, da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!" (Heb 4,16). Prijestolje milosti je križ otkud Isus, kao sa svog prijestolja, dijeli milost i milosrđe svakome tko se njemu uteče. Ali treba se uteći brzo, sada, kad možemo naći pomoć prikladnu za naše spasenje, jer će možda doći vrijeme kad će biti prekasno.

Dakle, brzo i s velikim pouzdanjem zagrlimo križ Isusa Krista i pođimo s velikim pouzdanjem k njemu. Neka nas ne plaši naša bijeda; u raspetom Isusu naći ćemo svako bogatstvo, svaku milost (usp. l Kor 1,5-7). Zasluge Isusa Krista obogatile su nas svim božanskim blagom; po njima smo postali sposobni za svaku željenu milost. Sveti Leon Veliki kaže da nam je Isus svojom smrti pribavio više dobra nego što nam je đavao grijehom nanio zla. To nam razjašnjava ono što je sveti Pavao napisao u Poslanici Rimljanima: "Ali s darom nije kao s grijehom... gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost" (Rim 5,15.20).

Time nas je Spasitelj potaknuo da se nadamo svakoj milosti i svakom dobru od njegovih zasluga. I poučio nas je da ćemo zbog njegovih zasluga sigurno biti uslišani kod njegova vječnog Oca: "Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime"(Iv 16,23). A zar nam može Otac uskratiti neku milost kad nam je dao svoga jedinorođenog Sina koga ljubi kao sebe samoga? "Ta on ni sina svoga nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?" (Rim 8,32). Pišući da će nam sve darovati, sveti Pavao time izražava da nijedna milost nije isključena: ni oproštenje, ni ustrajnost, ni sveta ljubav, ni savršenstvo, ni raj. Sve, sve nam je dao! Ali ga treba moliti, jer "Gospodin je bogat prema svima koji ga prizivlju" (Rim 10,12).

Jako sam važan kad je Bog umro za mene:Želim ovdje dodati neke lijepe misli što ih je u svojim pismima iznio sveti Ivan Avilski o tome kako se mnogo moramo pouzdati u zasluge Isusa Krista.

"Ne zaboravite da između vječnoga Oca i nas postoji posrednik Isus Krist. Po njemu smo ljubljeni i povezani tako jakim vezama ljubavi da ih ništa na svijetu ne može razriješiti ako ih sam čovjek ne ras-kine smrtnim grijehom. Krv Kristova traži milosrđe za nas; njen poklik je toliko jak da se buka naših grijeha ne čuje. Smrću Isusa Krista, umiru i naši grijesi. 'Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje je pomor tvoj, o Podzemlje!' (Hoš 13,14). Duše koje se gube, ne propadaju zbog pomanjkanja zadovoljštine, nego zbog toga što se nisu htjele pomoću sakramenata okoristiti zaslugama Isusa Krista.

Našu zadovoljštinu Isus je preuzeo na se kao da je njegova; zato je i naše grijehe, makar ih nije počinio, nazvao svojima i za njih je tražio oproštenje. Molio je iskrenom ljubavi, kao da za sebe moli, da budu ljubljeni koji se njemu približe. I što je tražio, to je i postigao. Bog je, naime, odredio da budemo s Isusom tako sjedinjeni, da budemo i On i mi ili ljubljeni ili omrznuti. A budući da Isus nije omražen, niti to može biti, i mi smo ljubljeni ako smo ljubavlju povezani s Isusom. Bog ljubi njega, dakle, ljubi i nas. Više nam Isus Krist može pribaviti ljubavi nego što sami sebi možemo navući mržnje. Jer vječni Bog više ljubi Sina nego što može mrziti grješnike. 'Oče - reče Isus - hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja' (Iv 17,24).

Veća ljubav svladala je manju mržnju; zato je nama oprošteno, zato smo ljubljeni. Zbog tako velike ljubavi sigurni smo da nećemo biti napušteni. Gospodin kaže preko Izaije: 'Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao' (Iz 49,15-16). Krist nas je vlastitom krvi urezao u svoje dlanove. Zato nas ništa ne smije smesti, jer sve ovisi o onim rukama koje su bile pribijene na križ zbog ljubavi prema nama. Ništa me, dakle, ne može toliko prestrašiti koliko me Isus Krist može umiriti. Neka me uznemire počinjeni grijesi, neka me straši budućnost, demoni neka me napastuju... ali ako tražim oproštenje od Isusa Krista, koji me do smrti ljubio, kako mogu sumnjati u spasenje? Jako sam važan kad je Bog umro za mene! Isus je sigurna luka, brižan pastir za sve koji se u njega uzdaju. On je naš branitelj i preuzeo je našu parnicu. Došao je isplatiti naše dugove, otkupio nas je svojom krvlju, ne zato da nas napusti, nego da nas obogati. Kako može, dakle, pobjeći, okrenuti nam leđa onaj koji nam je došao u susret? Mogu li djeca sumnjati da ih ljubi otac koji daje svoj život za njih? Kako možemo misliti da je Isus Krist na nas zaboravio kad nam je ostavio samoga sebe u svetoj Euharistiji?

 

2. 2. Razmatranja o Muci Kristovoj 

 

Kako treba razmatrati Gospodinovu muku

(Sv. Petar Alkantarski)

 

Ponajprije naglašavam, da u Kristovoj muci valja napose šest stvari razmatrati, i to: žestinu njegovih boli da bismo s njim suosjećali. Nadalje treba da razmatramo težinu svojih grijeha, koji bijahu uzrokom ovih muka, da bismo ih okajali. Zatim treba da razmatramo veličinu ovoga dobročinstva, da bismo mu za nj bili zahvalni. Nakon toga ćemo razmatrati o prikladnosti ovoga otajstva, da bi nas obuzelo divljenje. I napokon ćemo razmatrati mnoštvo Kristovih kreposti, koje u muci napose dolaze do izražaja, da bismo ih s jedne strane što bolje uočili, a s drugim opet da bismo im se divili. Zato ćemo gdjekada u samim razmatranjima iz dubine srca suosjećati s Kristovim bolima koje su bile izvanredno velike, kako zbog nježnosti njegova tijela, tako zbog izvanredne njegove ljubavi, a i zato, što ih je bez ičije utjehe podnio.

Tu i tamo ćemo u sebi razbuditi bol zbog svojih grijeha razmatrajući kako su oni bili uzrokom tih groznih patnja. A gdjekada ćemo opet u sebi raspirivati oganj ljubavi, razmatrajući Kristovu bezgraničnu ljubav, koju je na križu očitovao i cijelom svijetu objavio. A sjetit ćemo se i onoga dobročinstva, što nam ga je pružio u muci, jer nas je uz tako veliku cijenu i tako obilnim zaslugama otkupio, a mi sami uživamo plodove i blagodati toga otkupljenja.

Koji puta ćemo razmišljati o tome,kako je Bog izabrao prikladan način, da izliječi našu bijedu, tj. da zadovolji za naše opačine, da iziđe u susret našim potrebama, da nas učini dionicima svoje milosti da suzbije našu oholost, da nas potakne na prezir svijeta, da bi nas pridobio za ljubav i radosno podnošenje križa, siromaštva, strogosti, nepravdi i napokon sviju drugih hvalevrijednih napora. Osim toga neće biti naodmet dobro uočiti primjere onih kreposti, koje su se prvenstveno isticale u cijelom Kristovu presvetom životu i muci, naime, njegovu krotkost, strpljivost, poslušnost, milosrđe, siromaštvo, ljubav, poniznost, dobrohotnost, čednost i ostale kreposti, koje odsijevaju gotovo u svim njegovim djelima slično kao što zvijezde sjaju na nebeskom svodu. 

To treba da učinimo prvenstveno zato, da bismo ih, koliko možemo, nasljedovali, izbjegavali besposlicu, da bismo razum i milost, koju smo u tu svrhu od njega primili, posvema za ovo upotrijebili; da bismo ga prema svojim silama, koliko on dopusti nasljedovali i stupali njegovim tragom. Ovo je najbolji i najkorisniji način razmatranja Gospodinove muke, da bismo se naime odlučili za nasljedovanje, od kojeg ćemo prijeći na preoblikovanje, da bi svatko mogao s apostolom reći: »Živim, ali ne više ja, u meni živi Krist.« (Gal 2, 20)

Osim toga u razmatranju Gospodinove muke treba da promatramo Krista kao da ga imamo pred očima i kao da nazočni gledamo, što je pretrpio. A ne smijemo samo prionuti uz povijest muke, nego treba da svratimo pažnju i drugim okolnostima. Posebice ćemo posvetiti pažnju ovim stvarima: tko je onaj, koji trpi, za koga, kako i zašto trpi. Onaj koji trpi, Bog je svemogući, beskonačni, neizmjerni. — Za koga trpi? Za najnezahvalnije stvorenje cijeloga svijeta, koje je zaboravilo njegova dobročinstva. — Kako trpi? S najdubljom poniznošću, ljubavlju, dobrohotnošću, blagošću, milosrđem, strpljivošću, čednošću itd. — Zaštotrpi? Ne zbog svoje koristi niti zbog naših zasluga, nego zbog neizmjerne ljubavi, milosrđa, dobrote i neizmjerne ljubavi prema nama.

Napokon, nije dosta samo razmatrati o njegovim vanjskim bolima, nego također i o unutrašnjoj tjeskobi. Daleko se više toga može pronaći u Kristovoj duši negoli u tijelu, kako zbog bolnijeg doživljavanja patnja, tako zbog drugih učinaka i stvarnosti, koja u njoj postoje.

 

O Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu i uhićenju 

(Sv. Petar Alkantarski)

 

Danas ćeš razmatrati o Kristovoj molitvi u vrtu, na koji način je molio i napokon o porugama i pogrdama, što ih je podnio u Aninoj kući. Razmatraj, dakle, kako je Krist, pošto je s učenicima dovršio otajstvenu večeru, otišao na Maslinsko brdo da moli, prije nego što će započeti svoju muku. Time nas je htio poučiti, da se u svim protivštinama i napastima sadašnjega života moramo utjecati molitvi kao svetom sidru. Njezina snaga ili suzbija žestinu naših nevolja neprijateljske navale, ili nam, što je još veća i odličnija milost, pruža dovoljno snage, da ih strpljivo i ustrajno podnosimo.

Kao pratioce je uzeo trojicu učenika, koji su mu od ostalih bili draži. Sv. Petra, Jakova i Ivana. Oni bijahu svjedoci i promatrači njegova slavnog preobraženja, da bi na jednak način bili svjedoci i njegov smrtne borbe i da bi promatrali ono sasvim drugačije obličje, što ga je On, koji im je dao da ga gledaju u tak slavnom i blistavom obličju, sada uzeo poradi ljudi.

Tad im je rekao: »Vrlo mi je žalosna duša do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.« (Mt 26, 38) Odijelivši se nato od učenika, koliko se može kamenom dobaciti, prostro se po zemlji ničice i ovako je s najvećim poštovanjem i podložnošću molio Oca: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali neka ne bude moja volja nego tvoja!« (Mt 26, 39) A kad je ovu molitvu ponovio treći puta, upao je u toliku smrtnu borbu, da se znojio krvavim znojem, koji je s njegova božanskoga tijela obilno tekao na zemlju. Promatraj Gospodina u ovoj tjeskobi i razmišljaj, kako je jedan dio patnja, koje su njegovu nježnom i finom tijelu pripremane, bilo i predviđanje; drugi dio bilo je predstavljanje grijeha cijeloga svijeta, za koje će poći na križ i u smrt; treći dio predstavlja predviđanja nezahvalnosti mnogih, koji za toliko dobročinstvo uopće neće mariti, niti će od njega primiti ikakvu korist. Sve mu je to tako duboko sjelo u dušu, da ga je nevjerojatnom tjeskobom i strahom ispunilo.

Njegova osjetila i nježno tijelo bijahu toliko uznemireni, da su mu svi snage i elementi tijela bili posve rastrojeni i uzdrmani, a kroz otvorene pore je odasvud izbijao krvavi znoj. Ako je tijelo bilo ovako nemilo pogođeno, a što istom da reknemo o duši, koja je bila nositeljica ovih boli, kako je istom ona to osjećala?

Kad je Krist dovršio molitvu, došao je onaj njegov licemjerni prijatelj, izdajica Juda, okružen paklenom četom; došao je onaj, koji se zbog toga odrekao apostolstva, da bi mogao biti četovođa sotonske rulje. Gledaj na čelu cijeloga mnoštva, kako bestidno stupa i prilazi k predobrom učitelju, da njega, koga je prije prodao, poljupcem mira i znakom prijateljstva preda u ruke njegovih neprijatelja. »U taj čas reče Isus svjetini: 'Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama, da me uhvatite. Svaki sam dan sjedio u hramu i učio, ali me niste uhvatili.« (Mt 26, 55) »Ali ovo je vaš čas i vlast tame.« (Lk 22, 53)

Ovo je otajstvo dostojno divljenja. Što bi nas naime moglo većma začuditi i zadiviti nego gledanje jedinorođenoga Sina Božjega, ali ne samo u obličju grešna čovjeka, nego i u obličju osuđena čovjeka? »Ovo je, reče, vaš čas i vlast tame.« Iz ovih se riječi, kad kaže: »Ovo je vaš čas i vlast tame«, razabire, da je ovo najnedužnije Janje bilo tada prepušteno đavolskoj nečovječnosti i bezdušnosti. Đavao je po svojim slugama i pomoćnicima na nj izlio svu divljinu i okrutnost, koju su samo mogli izmisliti. Promisli sada, koliko se uzvišeno Božje veličanstvo poradi tebe ponizilo, kad se Isus po tome, što je bio izručen đavolskoj vlasti, snizio do dna sviju zala.

Zaista ova kazna nije pripadala njemu, koji je bio slobodan od svakoga grijeha, nego je većma odgovarala tvojim opačinama, ali joj se On svojevoljno podvrgao i htio je prihvatiti, da bi se ti na taj način oslobodio od đavlove vlasti. Jedva što je izgovorio ove riječi, kada je sav onaj; čopor vukova gladnih i željnih plijena nasrnuo na ove dražesno i umiljato Janje. I svaki je od njih, koliko je samo mogao, navlačio ga, natezao, tukao i na nj najokrutnije nasrtao. O divljačkog li i neljudskog uhićenja o strašnih li i groznih udaraca, poruga, natezanja, kojim su ga mučili!

Užasno su urlali, onako, kao što čine pobjednici, kad svladaju neprijatelja, pa se natovareni plijenom vraćaju kući, ili poput lovaca, koji se vraćaju: lovinom. One ruke, koje su izvodile čudesna djela, grubim su užetom tako okrutno svezane, da je na njima koža razderana, te su zato i raskrvavljene. I tako su ga svezana pogrđujući i udarajući navlačili ulicama grada Jeruzalema. Promatraj ga, kako ovim putem stupa; sam, ostavljen od sviju učenika, opkoljen silnim mnoštvom neprijatelja. Tako su ga tjerali i požurivali, da je od zasopljenosti gotovo obnemogao.

Boja mu se sasvim izmijenila, lice mu je pocrvenjelo, a cijelo je tijelo od naporna hoda i požurivanja bilo sasvim iscrpljeno. Ipak osim toga još nešto promatraj. Premda je ona krvožedna svjetina s Isusom okrutno i divljački postupala navlačila ga, ipak u njegovu licu možeš vidjeti izvanrednu umiljatost i dobrostivost, u očima divnu ozbiljnost u držanju božansku otmjenost, koju nisu mogla ni najokrutnija mučila cijeloga svijeta, neću reći uništit nego je nisu mogla ni potamnjeti. Nakon svega ovog; pođi s Kristom Gospodinom u kuću velikoga svećenika; Ane, da ondje vidiš, kako je nagrađen za onaj blag odgovor, što ga je uzvratio velikom svećeniku, koji ga je pitao za njegovu nauku i učenike, naime, da mu je jedan od stražara čvrstom rukom prilijepio onu znameniti ćušku govoreći: »Zar ovako odgovaraš velikom svećeniku?« A Krist mu je na to odgovorio: »Ako sam zlo govorio, dokaži, da je zlo! Ako li sam dobro govorio, zašto me udaraš?« (Iv 18, 23)

Razmatraj ovdje, dušo moja, ne samo ovaj blagi odgovor, nego i trag te ćuške, utisnute u Kristov obraz i njegovo lice, koje je jednako vedro i spokojno, koje nimalo nije pomućeno tolikim i tako sramotnim poniženjem. U svojoj je unutrašnjosti o sebi ponizno tako mislio i osjećao, da bi spremno pružio i drugi obraz, kad bi to mučitelj zahtijevao.

 

O Isusu koji se krvlju znoji u Getsemanskom vrtu

(Sv. Alfons Marija Liguori)

 

Isus Krist znajući da je već došao čas njegove Muke, nakon što je oprao svojim učenicima noge, ustanovio Presvetu Euharistiju, u kojoj nam je ostavio cijeloga samog sebe, otišao je u Getsemanski vrt, gdje je znao da će doći njegovi neprijatelji kako bi ga uhvatili. Tada je u vrtu počeo moliti, a spopao ga silan strah, velika nemoć, velika tuga: Zapade u strah i tjeskobu (Mk 14, 33). Najprije je kušao strah od teške smrti koju je morao pretrpjeti na Kalvariji, i od svih muka i patnji koje će pratiti tu istu smrt. Tijekom muke, bičevanje, trnovo krunjenje, čavli i druga sredstva mučenja prouzrokovala su mu patnju jednu poslije druge, ali u Getsemanskom vrtu predskazanje cijele Muke sa svim mučilištima su ga razapinjala. Sve je prihvatio nama za ljubav, ali prihvaćajući spopao ga strah i smrtna tjeskoba. A kad se nađe u smrtnoj borbi još je žarče molio (Lk 22, 44). 

U strašnoj tjeskobi zbog onoga što je morao pretrpjeti molio je Oca da ga oslobodi: Oče moj, ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež (Mt 26,39). Isus je tako molio da nas pouči da u progonstvima možemo tražiti od Boga da nas od njih oslobodi, ali u isto vrijeme trebamo se predati u njegovu volju, i reći kao što je tada kazao Isus: Ali neka ne bude moja nego tvoja volja(Mt 26,39). Da, moj Isuse neka ne bude moja nego tvoja volja. Prihvaćam sve križeve koje mi želiš poslati. Ti, nevin si toliko trpio meni za ljubav, pravedno je da i ja grešnik koji sam zaslužio Pakao trpim ono što si ti u svojoj ljubavi odredio.

Spopala je Isusa smrtna muka tako velika da je mogao umrijeti, da On sam, nije zadržao smrt, kako bi za nas umro razapet nakon što je bio mučen: Duša je moja žalosna do smrt (Mk14, 34). Ta velika žalost je bila prouzrokovana time što je vidio buduću nezahvalnost ljudi, koji umjesto da odgovore na tako veliku ljubav vrijeđali su ga tolikom grijesima, koje kad je Isus vidio počeo se krvlju znojiti: A znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju (Lk 22,44). 

Gospodine moj nisu već bili okrutni mučitelji, bičevi, trnje, križ, okrutni su bili moji grijesi koji su te toliko ožalostili u Getsemanskom vrtu. Udijeli mi dakle, udio u muci i odbojnosti koje si kušao u vrtu, kako bi i ja gorko oplakivao sve do smrti uvrede koje sam ti nanio. Ljubim te moj Isuse, prihvati jednog grešnika koji te želi ljubiti. O Marijo, preporuči me svom ožalošćenom Sinu koji trpi meni za ljubav.

Isus uhvaćen i odveden pred Kaifu

(Sv. Alfons Marija Liguori)

 

Budući da je Isus znao da su Židovi već blizu, da su došli uhvatiti ga, podigao se iz molitve i pošao njima u susret; dopustio je protivljenja da ga uhvate i svežu. Uhvatiše Isusa i svezaše ga (Iv 18,12). O čuda li velika, Bog svezan kao nevaljalac od svojih stvorenja! Dušo moja gledaj kako ga jedan hvata za ruke, drugi veže, treći udara; nevini Jaganjac dopušta da ga vežu i udaraju koliko žele, i šuti: Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svoja, ko janje na klanje odvedoše ga (Iz 53,7). Ne govori, ne žali se jer se je sam bio prikazao da umre za nas, i zato dopušta da ga vežu kao janje bez da otvori usta. 

Isus vezan ulazi u Jeruzalem. Oni koji su spavali, na buku naroda koji je prolazio, probudili su se i pitali tko je zarobljenik koga su vodili te su im odgovorili: «Isus Nazarećanin otkriven kao lažljivac i zavodnik». Doveli su ga pred Kaifu, koji kad ga je vidio obradovao se te ga je pitao o njegovim nauku i njegovim učenicima. Isus odgovori da je otvoreno naučavao te neka pita one koji su ga slušali: Oni znaju što sam ja govorio (Iv 18, 21). A poslije ovog odgovora jedan od slugu ga udari govoreći: Tako odgovaraš velikom svećeniku (Iv 18, 21). Ah moj Bože, kako jedan tako blag i ponizan odgovor zaslužuje takav udarac? O moj Isuse ti sve trpiš kako bi zadovoljio uvrede koje sam ja učinio nebeskom Ocu. 

Zatim ga veliki svećenik u ime Božje zaklinje da kaže je li on uistinu Sin Božji. Isus odgovri da jest, na to Kaifa razdera svoje haljine i okrenu se drugim svećenicima govoreći: Čemu nam još trebaju svjedoci? Čuli ste sada pogrdu, što vam se čini? A oni odgovoriše: Zaslužuje smrt (mt 26 65). Tada kako nam to donosi evanđelje počeše svi pljuvati mu u lice i tući pokrivajući mu lice izrugivajući su mu govorili: Pogodi tko te udario (Mt 26, 68). 

Evo te moj Isuse, postao si u ovoj noći predmetom pogrde svjetine. Ah kako ljudi mogu vidjeti te tako poniženog zbog ljubavi prema njima i ne ljubiti te! A kako sam ja došao do toga da te vrijeđam tolikom mojim grijesima nakon što si ti toliko pretrpio za mene? Ljubavi moja, oprosti mi, ne želim te više nikada povrijediti. Ljubim te moje najveće dobro, i kajem se više od svega što sam te vrijeđao. Ljubim te najviše dobro žao mi je što sam te prezirao. O Marijo, majko moja, moli svoga mučenoga Sina da mi oprosti. 

 

Isus pred Kaifom, Petrovo zatajene i bičevanje

(Sv. Petar Alkantarski)

 

Danas ćeš razmatrati, kako je naš Krist Gospodin bio odveden velikom svećeniku Kajfi i kakve je sve muke podnio cijele noći: kako ga je sv. Petar zatajio i kako je kasnije okrutno bio bičevan. Prvo, dakle, razmatraj, kako je Krist iz Anine kuće bio odveden u Kajfinu kuću. Dolikuje, da ga putem pratiš. Ondje ćeš gledati veliku pomrčinu sunca pravde. Ondje ćeš vidjeti ono božansko lice, koje anđeli žele promatrati, kako je ogavnim židovskim pljuvotinama izobličeno. Kad je naime Spasitelj među njima stajao i veliki svećenik ga pod zakletvom pozvao, da rekne, tko je on, i kad je, kako je trebalo, odgovorio, oni koji nisu bili dostojni tako svečana odgovora, zaslijepljeni sjajem ovoga neizmjernog svjetla, navališe na nj poput bijesnih pasa i svu žuč svoje opakosti izbljuvaše na njega. Natječući se počeli su ga ćuškati i tući.

Nogama i ostrugama su ga udarali i gazili. Pljuvali su mu u ono božansko lice i nagrđivali ga hrakotinama i balama iz nosa. Drugi su mu zamazanom krpom zavezali oči, po licu su ga ćuškali, te su podrugujući navaljivali, da pogodi, tko ga je udario. O nečuvene li i zaista zadivljujuće poniznost i strpljivosti jedinorođenoga Sina Božjega! O kakvo je lice, koje anđeli s neshvatljivom nasladom promatraju u nebesima, pokriveno odvratnim pljuvačkama i prljavštinom! Ljudi, kad pljuju, okrenu se prema kojem nečistome mjestu, koje je nepristupačno ljudskom pogledu a u ovoj palači se nije našlo nijedno bezvrednije mjesto u koje bi izbacivali svoje hrakotine, nego božansko lice Kristovo. O čovječe, koji si prah i pepeo, kako da se ne odlučiš, promatrajući takav primjer, na prezir samoga sebe i poniženje?

Promatraj nadalje muke i mučila, što ih je naš Spasitelj cijelu onu noć podnosio. Stražari koji su ga čuvali da bi mu s očiju otjerali san, na neobične načine su vrijeđali i izvrgavali ruglu njegovo božansko veličanstvo ismjehujući ga drskim porugama.

Razmisli, dušo moja, kako je tvoj Zaručnik postao metom i ciljem primajući u sebe sve strelice poruga i uvreda, što su ih Židovi na nj upravljali. O okrutne nespokojne li noći, u kojoj, dobri Isuse, nisi mogao spavati od onih koji su uživali u nepravdama i pogrdama, što su ih tebi nanosili. Noć je određena za počinak sviju stvorova, da bi se osjetila i udovi, izmoreni naporom cijeloga dana tada odmorili. Stražari su je upotrijebili zato, da tvoje udove i osjetila izmuče i izmrcvare. Tvoje su tijelo užasno tukli, dušu su ti vrijeđali, ruke noge su ti okovima sputali, po obrazima su te ćuškali lice su ti pljuvali, zavezali su ti oči, da bi tako sve tvoje udove i tvoja osjetila izmučili onda, kad bi morala počivati.

O kako se ove stvarnosti razlikuje od one, koju ti u isto vrijeme u nebesima pjevaju zborovi anđela. Oni su uzvikivali »Svet, Svet!«, a Židovi su urlali: »Zaslužio je smrt, propni ga, propni!« O vi, anđeoski duhovi, koji ste slušali glasove i jednih i drugih, što ste mislili, što ste osjećali dok ste promatrali ono nečovještvo, kojim su s njim postupali na zemlji, a komu se vi tamo gore u nebu s najvećim počitanjem i podložnošću klanjate? A što je sve On, dok ste promatrali, podnio, da bi zadovoljio za grijehe onih, koji su ga pogrđivani i zlostavljali? Tko je ikada čuo za tako velikodušnu ljubav, da bi netko zato pošao u smrt, kako bi svojom smrću izliječio svoga kupca od njegovih bolesti i rana?

Pad sv. Petra apostola je mnogo povećao Isusovu tjeskobu i poruge ove tužne noći, jer ga je zatajio onaj, koji mu je više nego ostali bio na srcu i bio mu bliži; njega je odabrao da bude promatrač njegova slavnog preobraženja, njemu je predao prvenstvo u svojoj Crkvi, njega je učinio poglavicom i prvakom apostola, a on ga je u njegovoj nazočnosti i naočigled zatajio, ali ne samo jedanput, nego triput, dodavši također preklinjanja i zakletve, kojima je potvrđivao, da ni ne pozna toga čovjeka. Zar ti se, Petre, taj čovjek činio tako opakim i nepoštenim, te si smatrao, da bi ti bilo ispod časti, ako bi priznao, da ga poznaš? Ne vidiš li, kako ga na ovaj način osuđuješ prije nego što će ga osuditi veliki svećenici, kad ga naime smatraš takvim, da nije vrijedan, da bi ga ti poznavao? Jesi li uopće mogao Kristu nanijeti veću sramotu?

Krist se žalostan zbog trostrukog Petrova zatajenja okrenuo prema njemu i pogledao ga, da bi svojim pogledom zalutalu ovcu priveo na pravi put. O pogleda čudesne moći! O skrivena li pogleda velikoga značenja! Sv. Petar je dobro razumio, što znači ovaj pogled, jer u njemu je snaga i značenje. Malo bi pijetlov pjev pridonio njegovu skrušenju i obraćenju, da nije bilo pogleda Krista Spasitelja. Njemu su Isusove oči govorile i u njemu izvele onu čudesnu promjenu. Petrovu vjeru nisu izgradile samo one suze, što su iz njegovih oči; obilno tekle, nego i one, što ih je također Spasitelj prolio.

Razmatraj, što je Krist nakon ovih nepravdi podnio kad je radi bičevanja bio privezan uza stup. Kad je sudac uvidio, da neće moći zadovoljiti bijes onih pakleni nakaza, odlučio je, da ga dade oštro izbičevati šibama i bičevima, da mu se cijelo tijelo izmrcvari; nadao se da će na ovaj način smekšati okorjela židovska srca i tako uspjeti, da ne zahtijevaju okrutnu smrt, kad ga ugledaju; razmrcvarena i izobličena.

Uđi, dušo moja, duhom u Pilatov pretorij i budi spremna na suze, jer će ti one, ako pomno promotriš što se ondje zbiva, trebati. Gledaj, kako će oni podli i zloglasni mučitelji nečovječno Spasitelja lišiti odjeće. Promatraj Kristovu poniznost, kojom dopušta da bude ogoljen. On ne otvara svojih usta niti ijednom riječju protuslovi zbog svih nepravdi i pogrda, kojima su ga zlostavljali. Pazi, kako mu presveto tijelo s više konopaca privezuju za stup, da bi po miloj volji, kako i koliko budu htjeli, mogli bičevima protiv njega bjesnjeti.

Promatraj, kako gospodar anđela sam stoji usred okrutnih krvnika, bez ikakvih zagovornika i zaštitnik koji bi s njim suosjećao, promatrajući izdaleka okrutno njegovih muka. Ne čuješ li kako fijuču šibe i bičevi kojima su, natječući se, nježno Kristovo tijelo udara razdirali i mrcvarili, dodavajući udarac udarcu, masnicu masnici, ranu rani? Ne vidiš li, kako je cijelo njegovo presveto tijelo za najkraće vrijeme zbog nečovječnosti bičevalaca izgledalo kao da je pokriveno jednom golemom ranom? Ne vidiš li, kako mu se koža zajedno s mesom otkida, kako mu odasvud iz cijeloga tijela od glave do pete teče krv? Zar nije najužasnije gledati među ostalim ranama onu ponajveću, koja se nalazi među plećima, na onome mjestu, koje se zove kralježnica? Ona je golema zato, što je gotovo sva snaga udaraca padala na to mjesto.

Gledaj, kako Krist, Spasitelj svijeta, nakon tako surova divljanja mučitelja, udarcima izranjen po cijelom tijelu i kao rastrgan obilazi cijeli pretorij tražeći i skupljajući svoju odjeću, koja mu je kojekuda bila razbacana. I nije upravo nikoga opazio, jer je bio okružen okrutnim mučiteljima, tko bi mu iskazao kakvu takvu čovječnost. Nije se